11072/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET POPARA PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 11072/03) PRESUDA STRASBOURG 15. ozujka 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE U predmetu Popara protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C. L. ROZAKIS, predsjednik, g. P. LOUCAIDES, ga N. VAJI, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, ga S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 20. veljace 2007. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 11072/03) protiv Republike Hrvatske kojeg su 15. ozujka 2003. godine hrvatske drzavljanke ga Marija Popara i ga Zeljka Popara (,,podnositeljice zahtjeva") podnijele Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija"). 2. Podnositeljice zahtjeva je zastupao g. M. Mihocevi, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") zastupala je njena zastupnica, ga Stefica Staznik. 3. Dana 8. prosinca 2004. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o prigovoru koji se odnosi na pravo podnositeljica zahtjeva na pristup sudu. Na temelju odredbi clanka 29. stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositeljice zahtjeva roene su 1976. i 1979. godine i zive u Karlovcu. 5. Godine 1991. poslovni su prostor u vlasnistvu D.P.-a, pokojnog oca podnositeljica zahtjeva nepoznati pocinitelji digli u zrak. Neko vrijeme nakon toga eksplozivnim mu je sredstvom potpuno unisten i automobil. 6. D.P. je pokrenuo graanski postupak pred Opinskim sudom u Zagrebu, trazei naknadu stete od drzave. Pozvao se na clanak 180. Zakona o obveznim odnosima. 7. Dana 17. sijecnja 1996. godine Sabor je donio izmjene Zakona o obveznim odnosima, kojima je propisano da se prekidaju svi postupci po tuzbama za naknadu stete nastale teroristickim aktima do donosenja novog zakona. Novi zakon trebao je biti donesen u roku od sest mjeseci. 8. Na temelju navedenoga zakona Opinski sud u Zagrebu prekinuo je postupak u premetu D.P.-a 5. veljace 1998. godine. Zupanijski sud u Zagrebu je po njegovoj zalbi 31. kolovoza 1999. godine ukinuo tu odluku i vratio premet na ponovljeni postupak. 9. D.P. je umro 25. veljace 2000. godine. 10. Opinski sud je 16. srpnja 2001. godine ponovno donio odluku kojom je prekinuo postupak. 11. Podnositeljice zahtjeva i njihova pokojna majka, postupajui kao nasljednice D.P.-a, podnijele su ustavnu tuzbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske 7. svibnja 2002. godine, 2 PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE prigovarajui duljini postupka i nedostatku pristupa sudu. Pozvale su se na clanak 63. Zakona o Ustavnom sudu iz 2002. godine i clanak 29., stavak 1. Ustava. 12. Dana 28. travnja 2004. godine Ustavni sud je prihvatio ustavnu tuzbu podnositeljica zahtjeva, nalozio Opinskom sudu u Zagrebu da okonca postupak u roku od sest mjeseci i svakoj od podnositeljica ustavne tuzbe dosudio iznos od 4.400 hrvatskih kuna (HRK) sto iznosi oko 600 eura (EUR). 13. Postupak pred Opinskim sudom u Zagrebu je nastavljen 18. svibnja 2004. godine kad je taj sud tuzbu podnositeljica zahtjeva proglasio nedopustenom, proglasivsi se nenadleznim u toj stvari. Tu je odluku ukinuo Zupanijski sud u Zagrebu 30. prosinca 2004. godine. 14. Postupak je trenutacno u tijeku pred Opinskim sudom u Zagrebu. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 15. Mjerodavni dio Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) glasi kako slijedi: Clanak 180. stavak 1. "(1) Za stetu nastalu smru, tjelesnom povredom ili osteenjem odnosno unistenjem imovine fizicke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara drustvenopoliticka zajednica ciji su organi po vazeim propisima bili duzni sprijeciti takvu stetu. 16. Mjerodavni dio Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 7/1996 � "Izmjene iz 1996.") propisao je kako slijedi: Clanak 1. "U Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) clanak 180. brise se." Clanak 2. ,,Postupci za naknadu stete pokrenuti po odredbama clanka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka 1. ovoga clanka nastavit e se nakon sto se donese poseban propis kojim e se urediti odgovornost za stetu nastalu uslijed teroristickih akata." 17. Mjerodavni dio Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01 i 117/03) propisuje: "Postupak se prekida: ... 6) kad je to drugim zakonom odreeno." Clanak 212. Clanak 154. propisuje da e stranka koja izgubi spor naknaditi troskove postpupka stranci koja dobije spor. 18. Mjerodavni dio Zakona o obnovi (Narodne novine, br. 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00) propisuje, inter alia, da e drzava, pod odreenim uvjetima, dodijeliti pomo u obnovi vlasnicima imovine (samo stanova i kua) koja je osteena tijekom rata. Zahtjev se podnosi nadleznom ministarstvu. PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE 19. Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija (Narodne novine, broj 117/2003 � "Zakon o odgovornosti iz 2003.") propisuje, inter alia, da e drzava naknaditi samo stetu nastalu zbog tjelesne povrede, narusenja zdravlja ili smrti. Svu naknadu stete na imovini treba traziti na temelju Zakona o obnovi. Clanak 10. predvia da e se svi postupci koji su bili prekinuti na temelju Izmjena iz 1996. godine nastaviti. 20. Clanak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 41/2001 od 7. svibnja 2001.) glasi kako slijedi: "Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravicno i u razumnom roku odluci o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela (...)." 21. Mjerodavni dio clanka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 49/2002 od 3. svibnja 2003. godine � ,,Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu ... iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama .... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." Clanak 23. propisuje da u postupku pred Ustavnim sudom svaki sudionik snosi svoje troskove, osim ako sud ne odluci drugacije. Izraz ,,troskovi postupka" ne obuhvaa sudske pristojbe, budui da se u postupku pred Ustavnim sudom ne plaaju nikakve pristojbe. Prema sudskoj praksi Ustavnoga suda o pitanju povrata troskova postupka treba odluciti taj sud ako sudionik postavi takav zahtjev. Na primjer, u predmetu br. UIII-1384/2000 od 30. studenog 2000. godine Ustavni sud je odbio zahtjev podnositelja ustavne tuzbe za naknadu troskova budui je ustavna tuzba odbijena. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6., STAVKA 1. KONVENCIJE 22. Podnositeljice zahtjeva su prigovorile da je donosenje Izmjena iz 1996. godine od strane Sabora povrijedilo njihovo pravo na pristup sudu, kako je ono propisano clankom 6., stavkom 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj..." A. Dopustenost 1. Tvrdnje stranaka 23. Vlada je ustvrdila da podnositeljice zahtjeva vise ne mogu tvrditi da su zrtve u smislu clanka 34. Konvencije, budui je 31. srpnja 2003. godine stupio na snagu Zakon o 4 PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE odgovornosti, koji je propisao da treba nastavit postupke prekinute na temelju Izmjene iz 1996. godine. Stovise, Ustavni sud je prihvatio ustavnu tuzbu podnositeljica zahtjeva, utvrdio povredu njihovoga ustavnoga prava na pristup sudu, te im dosudio naknadu. Povredu kojoj se prigovara su dakle ispravile domae vlasti te su podnositeljice izgubile svoj polozaj zrtve. 24. Podnositeljice su ustvrdile da su one, usprkos odluci Ustavnoga suda od 28. travnja 2004. godine i dalje ,,zrtve" u smislu clanka 34. Konvencije. Tvrdile su da je iznos naknade bio nedovoljan i znacajno nizi od iznosa dosuivanih od strane Suda u slicnim predmetima (vidi predmet Kuti v. Croatia, br. 48778/99, � 39, ECHR 2002-II). 2. Ocjena Suda 25. Sud podsjea da je u predmetu Tomasi (vidi predmet Tomasi v. Croatia, br. 21753/02, �� 26-36, 19. listopada 2006.), za iznos dosuene naknade, tj. oko 15% od onoga sto openito dosuuje u slicnim hrvatskim predmetima, bilo utvreno da je ocito nerazuman u okolnostima toga predmeta. Budui da su podnositeljice zahtjeva primile isti iznos u ovome predmetu, Sud primjeuje da se on ni na koji nacin ne razlikuje od predmeta Tomasi, te ne nalazi nikakav razlog da odstupi od svojega zakljucka u tom predmetu. Stoga podnositeljice zahtjeva i dalje mogu tvrditi da su ,,zrtve" povrede njihovoga prava na pristup sudu, te vladin prigovor stoga treba odbiti. 26. Sud nadalje primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako primjeuje da nije neosnovan ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 27. Sud je cesto utvrdio povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju u ovome predmetu (vidi naprijed citirani predmet Kuti v. Croatia, i Multiplex v. Croatia, br. 58112/00, 10. srpnja 2003.). 28. Ispitavsi sav materijal koji mu je predocen, Sud smatra da Vlada nije podnijela niti jednu cinjenicu ili tvrdnju koja bi ga mogla uvjeriti da doe do drugacijega zakljucka u ovome predmetu. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. III. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 29. Podnositeljice zahtjeva su takoer prigovorile da nisu imale na raspolaganju nikakvo djelotvorno pravno sredstvo kako je zajamceno clankom 13. Konvencije, koji glasi kako slijedi: ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 30. S obzirom na utvrenje koje se odnosi na clanak 6., stavak 1. (vidi stavak 28. ove presude) Sud smatra kako nije potrebno ispitati je li u ovome predmetu doslo i do povrede clanka 13. budui da su njegovi zahtjevi manje strogi te ih apsorbiraju oni iz PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE clanka 6., stavka 1. (vidi, na primjer, predmet Drazi v. Croatia, br. 11044/03, stavak 43., 6. listopada 2005.). III. NAVODNA POVREDA CLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1 31. Podnositeljice zahtjeva su takoer prigovorile da su unistenjem prostorija njihovoga oca povrijeena i njihova vlasnicka prava. Pozvale su se na clanak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju koji glasi kako slijedi: ,,Svaka fizicka ili pravna osoba ima pravo na mirno uzivanje svojega vlasnistva. Nitko se ne smije lisiti svoga vlasnistva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim nacelima meunarodnoga prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nacin ne umanjuju pravo drzave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnistva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 32. Sud prvo treba ocijenit je li, i u kojoj mjeri, nadlezan ratione temporis za odlucivanje o ovome prigovoru. On ponavlja da kako se u skladu s ope priznatim pravilima meunarodnog prava Konvencija u odnosu na svaku ugovornu stranku, primjenjuje samo na cinjenice nakon njenog stupanja na snagu u odnosu na tu stranku (vidi, na primjer, predmet Kadikis v. Latvia (odluka), br. 47634/99, 29. lipnja 2000). 33. Sud podsjea da je Hrvatska priznala nadleznost Suda da zaprima zahtjeve "od svake osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da su zrtve povrede od strane Hrvatske prava priznatih Konvencijom, koja povreda je pocinjena bilo kojim cinom, odlukom ili dogaajem koji se dogodio nakon 5. studenoga 1997. godine". Prema tome, Sud nije nadlezan ispitivati ovaj zahtjev u mjeri u kojoj se on odnosi na cinjenice koje su se dogodile prije datuma ratifikacije Konvencije. Suprotno utvrenje dovelo bi do retroaktivnog ucinka Konvencije, sto bi bilo protivno opim nacelima meunarodnoga prava. Istovremeno bi to ucinilo nistavom izjavu Hrvatske kojom priznaje nadleznost Suda da zaprima pojedinacne zahtjeve (vidi naprijed citirani predmet Kadikis v. Latvia, i presudu u predmetu Stamulakatos v. Greece, od 30. rujna 1993., Series A br. 271, str. 14, � 33). 34. Sud smatra da je cin unistenja imovine pokojnog oca podnositeljica zahtjeva bio trenutacni cin, koji ne dovodi ni do kakve mogue trajne situacije povrede Konvencije. Nadalje, glede postupka koji se tice zahtjeva podnositeljica zahtjeva za naknadu stete, ukoliko on ne potpada pod nadleznost Suda ratione temporis, podnositeljice nisu podnijele bilo kakve odvojene prigovore na temelju clanka 1. Protokola br. 1. (vidi predmet Kresovi v. Croatia, (dec.), br. 75545/01, 9. srpnja 2002). Slijedi da je ovaj dio zahtjeva nesukladan ratione temporis s odredbama Konvencije u smislu clanka 35., stavka 3. i da treba biti dobiven u skladu s clankom 35., stavkom 4. IV. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 35. Clanak 41. Konvencije propisuje: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." 6 PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE A. Steta 36. Podnositeljice zahtjeva su zatrazile 2.093.493 HRK na ime materijalne stete i 30.000 EUR na ime nematerijalne stete. 37. Vlada je smatrala da su iznosi koji potrazuju podnositeljice zahtjeva prekomjerni. 38. Sud ne nalazi nikakvu uzrocnu vezu izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete; stoga odbija taj zahtjev. 39. Glede potrazivane nematerijalne stete, Sud ponavlja da kad je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domae pravno sredstvo i time pribavio utvrenje povrede i kad mu je dosuena naknada, ali jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva", iznos koji treba dosuditi na temelju clanka 41. moze biti manji od iznosa koje je Sud dosuivao u slicnim premetima. U tom slucaju podnositelju zahtjeva treba dosuditi razliku izmeu iznosa koji je dobio od Ustavnoga suda i iznosa koji ne bi bio smatran ocito nerazumnim u usporedbi s iznosima koje dosuuje Sud (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Cocchiarella v. Italy [GC], �� 139-140). 40. Sud podsjea da je Ustavni sud svakoj podnositeljici zahtjeva dosudio 600 EUR. S obzirom na okolnosti ovoga predmeta, znacajke ustavne tuzbe kao i cinjenice da je, bez obzira na to domae pravno sredstvo Sud utvrdio povredu, on smatra, presuujui na pravicnoj osnovi, da podnositeljicama zahtjeva treba zajedno dosuditi 2.400 EUR u odnosu na nematerijalnu stetu, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 41. Podnositeljice zahtjeva nisu postavile nikakve zahtjeve za troskove i izdatke u zadanom roku. Stoga Sud podnositeljicama zahtjeva s tog osnova ne moze dosuditi nikakav iznos. C. Zatezna kamata 42. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. utvruje da je prigovor koji se odnosi na pravo podnositeljica zahtjeva na pristup sudu dopusten, a ostali dio zahtjeva nedopusten; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. Konvencije; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljicama zahtjeva treba zajedno, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti 2.400 EUR (dvije tisue cetiristo eura) na ime nematerijalne stete, te svaki porez koji bi mogao biti zaracunat; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE 4. Odbija ostatak zahtjeva podnositeljica zahtjeva za pravicnom naknadom. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 15. ozujka 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik