15766/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 15766/03) PRESUDA STRASBOURG 17. srpnja 2008. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE U predmetu Orsus i drugi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: Christos Rozakis, predsjednik, Nina Vaji, Khanlar Hajiyev, Dean Spielmann, Sverre Erik Jebens, Giorgio Malinverni, George Nicolaou, suci, i S�ren Nielsen, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 26. lipnja 2008., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 15766/03) protiv Republike Hrvatske sto ga je 8. svibnja 2003. cetrnaest hrvatskih drzavljana romskoga podrijetla (vidi Prilog) podnijelo Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). Dopisom od 22. veljace 2007. prvi podnositelj zahtjeva obavijestio je Sud da zeli povui svoj zahtjev. 2. Podnositelje zahtjeva zastupali su Europski centar za prava Roma (ECPR), meunarodna javnointeresna pravna organizacija sa sjedistem u Budimpesti, Hrvatski helsinski odbor (HHO), nevladina organizacija sa sjedistem u Zagrebu, te ga Lovorka Kusan, odvjetnica iz Ivani Grada. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica, ga S. Staznik. 3. Dana 2. listopada 2006. Sud je odlucio Vladu obavijestiti o prigovorima podnositelja zahtjeva glede navodnog ponizavajueg postupanja, duljine postupka te njihovoga prava na obrazovanje i prava da ne budu diskriminirani, kao i o njihovom prigovoru u vezi s pomanjkanjem djelotvornog pravnog sredstva u odnosu na te prigovore. Sud je takoer odlucio istovremeno ispitati osnovanost i dopustenost zahtjeva (clanak 29. stavak 3.). CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelji zahtjeva roeni su izmeu 1988. i 1994. i zive u Orehovici, Podturenu i Trnovcu. Njihova imena i podaci navedeni su u Prilogu. 5. Kao skolska djeca podnositelji zahtjeva su u odreenim razdobljima pohaali posebne razrede, u kojima su bili samo romski ucenici, u osnovnim skolama u selima Macinec, Podturen i Orehovica. Ukupan broj ucenika u Osnovnoj skoli Macinec 2001. godine bio je 445, a 194 njih bili su Romi. Postojalo je sest razreda u kojima su svi ucenici bili Romi, s ukupno 142 ucenika, dok je preostalo pedeset i dvoje romskih ucenika pohaalo redovite (mjesovite) razrede. Ukupan broj ucenika u Osnovnoj skoli Podturen 2001. godine bio je 463, a 47 njih bili su Romi. Postojao je samo jedan razred u kojem su svi ucenici bili Romi, sa sedamnaest ucenika, dok je preostalih tridesetero romskih ucenika pohaalo redovite (mjesovite) razrede. Ukupan broj ucenika u Osnovnoj skoli Orehovica 2001. godine bio je 340, a 90 njih bili su Romi. Postojala su dva razreda u kojima su svi ucenici bili Romi, s cetrdeset i jednim ucenikom, dok je preostalih cetrdeset i devet romskih ucenika pohaalo 2 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE redovite (mjesovite) razrede. U Hrvatskoj su djeca obvezna pohaati skolu dok ne navrse petnaest godina. 6. Vlada je dostavila sljedee podatke u odnosu na pojedinacne podnositelje zahtjeva: Druga podnositeljica zahtjeva, Mirjana Orsus, upisana je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1997./1998. Te i sljedee godine pohaala je redoviti razred, ali u te dvije godine skolovanja nije uspjela zavrsiti prvi razred. U skolskoj godini 1999./2000., 2000./2001., 2001./2002. i 2003./2004. pohaala je razred u kojem su bili samo ucenici Romi. Zavrsila je peti razred u skolskoj godini 2004./2005. U skolskoj godini 2004./2005. pohaala je redoviti (mjesoviti) razred. Pohaala je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika i sudjelovala u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Nakon sto je navrsila petnaest godina zivota, u kolovozu 2006. napustila je skolu. Iz njezinog maticnog lista vidljivo je da je imala 111 neopravdanih sati. 7. Trei podnositelj zahtjeva, Gordan Orsus, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1996./1997. i zavrsio ga je. Te i sljedee skolske godine podnositelj zahtjeva pohaao je razred u kojem su svi ucenici bili Romi. U skolskoj godini 1998./1999. i 1999./2000. pohaao je redoviti (mjesoviti) razred. Drugi razred zavrsio je u skolskoj godini 2000./2001. U toj i sljedeoj godini pohaao je razred u kojem su svi ucenici bili Romi. U skolskoj godini 2002./2003. bio je u redovitom (mjesovitom) razrednom odjeljenju i zavrsio je cetvrti razred. Sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Nakon sto je navrsio petnaest godina zivota, u listopadu 2001. napustio je skolu. Iz njegovog maticnog lista vidljivo je da je u cetvrtom razredu imao puno izostanaka s nastave. 8. Cetvrti podnositelj zahtjeva, Dejan Balog, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1996./1997. U prvoj i drugoj godini pohaao je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, a sljedee dvije godine redoviti (mjesoviti) razred. U skolskoj godini 2000./2001., 2001./2002. i 2002./2003. pohaao je razred u kojem su bili samo ucenici Romi. Sljedee godine pohaao je redoviti (mjesoviti) razred. U skolskoj godini 2003./2004. zavrsio je cetvrti razred. Sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Nakon sto je navrsio petnaest godina zivota, u kolovozu 2006. napustio je skolu. Iz njegovog maticnog lista vidljivo je da je u cetvrtom razredu kaznjen ukorom zbog izostanaka s nastave, jer je imao osamnaest neopravdanih sati. 9. Peti podnositelj zahtjeva, Sinisa Balog, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1999./2000. i zavrsio ga je. Od skolske godine 1999./2000. do skolske godine 2002./2003. pohaao je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, nakon cega je pohaao redoviti (mjesoviti) razred. U skolskoj godini 2006./2007. trei je put pohaao peti razred. Sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Iz njegovog maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjen ukorom zbog izostanaka s nastave, jer je imao sedamdeset i devet neopravdanih sati. 10. Sesta podnositeljica zahtjeva, Manuela Kalanjos, upisana je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godino 1996./1997, a pohaala je razred u kojem su svi ucenici bili Romi. Sljedee dvije godina polazila je redoviti (mjesoviti) razred. Od skolske godine 1999./2000. do skolske godine 2002./2003. polazila je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, kad je zavrsila cetvrti razred. Nakon toga je polazila redoviti (mjesoviti) razred. Pohaala je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika i sudjelovala u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE skola, u mjesovitoj skupini. Nakon sto je navrsila petnaest godina zivota, u kolovozu 2005. napustila je skolu. Iz njezinog maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjena ukorom zbog izostanaka s nastave, jer je imala petnaest neopravdanih sati. 11. Sedmi podnositelj zahtjeva, Josip Kalanjos, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1999./2000. i zakljucno sa skolskom godinom 2002./2003. pohaao je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, nakon cega je bio u redovitom (mjesovitom) razredu. Dana 22. svibnja 2002. Ured drzavne uprave u Meimurskoj zupaniji donio je rjesenje na temelju kojega je upuen na nastavak skolovanja po prilagoenom nastavnom planu i programu budui da je nadlezno strucno povjerenstvo utvrdilo da kod njega postoje poteskoe u razvoju. U skolskoj godini 2006./2007. pohaao je sesti razred. Pohaao je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika, a sudjelovao je i u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Iz njegovog maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjen ukorom zbog izostanaka s nastave, jer je imao dvadeset i devet neopravdanih sati. U petom je razredu ponovno kaznjen zbog izostanaka s nastave. 12. Osma podnositeljica zahtjeva, Biljana Orsus, upisana je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1996./1997., a u prve tri godine skolovanja pohaala je razred u kojem su svi ucenici bili Romi. Nakon toga je dvije skolske godine pohaala redoviti (mjesoviti) razred. Dana 28. prosinca 2000. Ured drzavne uprave u Meimurskoj zupaniji donio je rjesenje na temelju kojega je upuena na nastavak skolovanja po prilagoenom nastavnom planu i programu budui da je nadlezno strucno povjerenstvo utvrdilo da kod nje postoje poteskoe u razvoju. U skolskoj godini 2001./2002. i 2002./2003. pohaala je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, a u sljedeoj skolskoj godini bila je u redovitom (mjesovitom) razrednom odjeljenju i tad je zavrsila cetvrti razred. Pohaala je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika i sudjelovala u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Nakon sto je navrsila petnaest godina zivota, u kolovozu 2005. napustila je skolu. Iz njezinoga maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjena ukorom zbog izostanaka s nastave. 13. Deveta podnositeljica zahtjeva, Smiljana Orsus, upisana je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1997./1998, a zakljucno sa skolskom godinom 2002./2003. pohaala je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, nakon cega je pohaala mjesoviti razred. U skolskoj godini 2006./2007. trei je put pohaala peti razred. I ona je sudjelovala u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. 14. Deseti podnositelj zahtjeva, Branko Orsus, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1997./1998. i prve dvije godine pohaao je mjesoviti razred. Od skolske godine 1999./2000. do 2002./2003. pohaao je razred u kojem su svi ucenici bili Romi, nakon cega je pohaao mjesoviti razred. U skolskoj godini 2003./2004. zavrsio je cetvrti razred. Pohaao je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika i sudjelovao u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala skola, u mjesovitoj skupini. Nakon sto je navrsio petnaest godina zivota, u kolovozu 2006. napustio je skolu. Iz njegovog maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjen ukorom zbog izostanaka s nastave jer je imao devetnaest neopravdanih sati. U cetvrtom i petom razredu ponovno je bio kaznjen zbog izostanaka s nastave. 15. Jedanaesti podnositelj zahtjeva, Jasmin Bogdan, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1997./1998. Preliminarna testiranja obavljena prije nego sto je rasporeen u neki od razreda pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je petnaest od moguih devedeset i sedam bodova, ili 15,5 posto. Stoga je rasporeen u razred u kojemu su svi ucenici 4 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE bili Romi gdje je ostao do kolovoza 2005. kad je, navrsivsi petnaest godina zivota, napustio skolu. U skolskoj godini 2002./2003. zavrsio je cetvrti razred. 16. Dvanaesti podnositelj zahtjeva, Josip Bogdan, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1999./2000. Preliminarna testiranja obavljena prije nego sto je rasporeen u neki od razreda pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je osam od moguih devedeset i sedam bodova, ili 8,25 posto. Stoga je rasporeen u razred u kojemu su svi ucenici bili Romi gdje je ostao do kolovoza 2006. kad je, navrsivsi petnaest godina zivota, napustio skolu. U skolskoj godini 2004./2005. zavrsio je drugi razred. Pohaao je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika. 17. Trinaesta podnositeljica zahtjeva, Dijana Orsus, upisana je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 2000./2001. Preliminarna testiranja obavljena prije nego sto je rasporeena u neki od razreda pokazala su da nedovoljno poznaje hrvatski jezik. Dobila je dvadeset i sest od moguih devedeset i sedam bodova, ili 26,8 posto. Stoga je rasporeena u razred u kojemu su svi ucenici bili Romi gdje je ostala do danas. U skolskoj godini 2006./2007. polazila je cetvrti razred. Pohaala je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika. Iz njezinoga maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjena ukorom zbog izostanaka s nastave. 18. Cetrnaesti podnositelj zahtjeva, Dejan Orsus, upisan je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 1999./2000. Preliminarna testiranja obavljena prije nego sto je rasporeen u neki od razreda pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je petnaest od moguih devedeset i sedam bodova, ili 15,5 posto. Stoga je rasporeen u razred u kojemu su svi ucenici bili Romi gdje je ostao do kolovoza 2006. kad je, navrsivsi petnaest godina zivota, napustio skolu. U skolskoj godini 2005./2006. zavrsio je trei razred. Pohaao je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika. Iz njegovoga maticnog lista vidljivo je da je u treem razredu kaznjen ukorom zbog izostanaka s nastave, jer je imao devedeset neopravdanih sati. 19. Petnaesta podnositeljica zahtjeva, Danijela Kalanjos, upisana je u prvi razred osnovne skole u skolskoj godini 2000./2001. Preliminarna testiranja obavljena nego sto je rasporeena u neki od razreda pokazala su da je njeno znanje hrvatskoga jezika lose. Imala je trideset i sedam od moguih devedeset i sedam bodova, ili 38,14 posto. Stoga je rasporeena u razred u kojemu su svi ucenici bili Romi gdje je ostala do danas. U skolskoj godini 2006./2007. polazila je cetvrti razred. Pohaala je dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika. 20. Drugi do petnaesti podnositelj zahtjeva ustvrdili su da im je receno kako skolu moraju napustiti kad navrse petnaest godina zivota. Nadalje, podnositelji zahtjeva ustvrdili su da statisticki podaci pokazuju kako je u skolskoj godini 2006./2007. sesnaest posto romske djece u dobi od petnaest godina imalo zavrseno osnovno obrazovanje, u usporedbi s devedeset i jedan posto u opoj populaciji polaznika osnovnih skola u zemlji. Stopa odustajanja od skolovanja kod romskih ucenika prije zavrsetka osnovnog obrazovanja bila je osamdeset i cetiri posto, sto je bilo 9,3 puta vise od stope u opoj populaciji. U skolskoj godini 2005./2006., u prvi je razred bilo upisano sedamdeset i troje romske djece, a u osmi njih petoro. 21. Dana 19. travnja 2002. podnositelji zahtjeva podnijeli su pred Opinskim sudom u Cakovcu tuzbu na temelju clanka 67. Zakona o upravnim sporovima protiv naprijed spomenutih osnovnih skola i Osnovne skole Kursanec, drzave i Meimurske zupanije ("tuzenici"). Ustvrdili su da je nastava organizirana u razredima u kojima su svi ucenici bili Romi, formiranima u tim cetirima skolama, bila znacajno smanjenoga sadrzaja i opsega u ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE odnosu na sluzbeno propisani nastavni plan i program. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da su zbog opisane situacije bili zrtve rasne diskriminacije i da im je povrijeeno pravo na obrazovanje, kao i pravo na zastitu od necovjecnog i ponizavajueg postupanja. Od suda su zatrazili da tuzenicima nalozi da se u budunosti suzdrze od takvoga ponasanja. 22. Podnositelji zahtjeva dostavili su i rezultate psiholoske studije o romskoj djeci koja su polazila razrede u kojima su svi ucenici bili Romi u Meimurju, provedene neposredno prije podnosenja njihove tuzbe, a koji su pokazivali sljedee: - veina djece nikada nije imala ne-romsko dijete za prijatelja; - 86,9% izrazilo je zelju da ima ne-romsko dijete za prijatelja; - 84,5% izrazilo je zelju da pohaa mjesoviti razred; - 89% izjavilo je da se osjeaju neprihvaenima u skolskome okruzenju; - 92% izjavilo je da se romska i ne-romska djeca ne igraju zajedno. Nadalje, u izvjesu je utvreno da segregacija u obrazovanja emocionalno i psihicki steti romskoj djeci, u smislu nizeg samopouzdanja i samopostovanja i problema u razvoju njihovoga identiteta. Odvojeni razredi dozivljavali su se kao prepreka stvaranju socijalne mreze romske i ne-romske djece. 23. Tuzenici su dostavili svatko svoj odgovor na tvrdnje sto su ih iznijeli podnositelji zahtjeva, u kojima su tvrdili da nema diskriminacije romske djece i da se prema svim ucenicima upisanima u skolu postupa jednako. Ustvrdili su da se svi ucenici upisuju u skolu nakon sto povjerenstvo (sastavljeno od lijecnika, psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga i ucitelja) dade misljenje da su kandidati fizicki i psihicki spremni za pohaanje skole. Unutar skole razredi se formiraju ovisno o potrebama razreda, broju ucenika, itd. Osobito je bilo vazno da se razredi formiraju na nacin da se svim ucenicima omogui ucenje u poticajnom okruzenju. 24. Nadalje, tuzenici su ustvrdili da su ucenici romskoga podrijetla zajedno rasporeeni ne na temelju svog etnickog podrijetla, ve zbog toga sto su nerijetko lose govorili hrvatski jezik, pa im je bilo potrebno vise vjezbanja i ponavljanja kako bi savladali nastavne predmete. I konacno, tvrdili su da je obrazovanje romskih ucenika bilo iste kvalitete kao obrazovanje ostalih ucenika, jer se njihov nastavni plan i program po opsegu nije razlikovao od nastavnog plana i programa propisanog zakonom. 25. Dana 26. rujna 2002. Opinski sud u Cakovcu odbio je tuzbu podnositelja zahtjeva, prihvativsi argument tuzenika da je veina romskih ucenika bila rasporeena u posebne razrede zbog toga sto nisu tecno govorili hrvatski jezik. Stoga je sud presudio da to nije nezakonito i da podnositelji zahtjeva nisu uspjeli potkrijepiti svoje tvrdnje o rasnoj diskriminaciji. Na kraju, sud je zakljucio da podnositelji zahtjeva nisu dokazali navodnu razliku u nastavnom planu i programu koji se provodio u razredima gdje su svi ucenici bili Romi. 26. Dana 17. listopada 2007. podnositelji zahtjeva podnijeli su zalbu protiv prvostupanjske presude, tvrdei da je proizvoljna i kontradiktorna. 27. Dana 14. studenoga 2002. Zupanijski sud u Cakovcu odbio je zalbu podnositelja zahtjeva i potvrdio obrazlozenje iz prvostupanjske presude. 28. Poslije toga, dana 19. prosinca 2002. podnositelji zahtjeva podnijeli su tuzbu Ustavnome sudu Republike Hrvatske na temelju clanka 62. Zakona o Ustavnom sudu. U 6 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE svojoj su ustavnoj tuzbi podnositelji zahtjeva ponovili prijasnje tvrdnje, pozivajui se na mjerodavne odredbe Ustava i Konvencije. 29. Dana 3. studenoga 2003. odvjetnik podnositelja zahtjeva podnio je Ustavnome sudu pozurnicu. Dana 7. veljace 2007. Ustavni sud je odlukom br. U-III-3138/2002 objavljenom u Narodnim novinama, br. 22 od 26. veljace 2007. odbio tuzbu podnositelja zahtjeva. Mjerodavni dijelovi te odluke glase kako slijedi: "Prvostupanjski sud utvrdio je u osporenoj presudi da je kriterij za formiranje razrednih odjela u tuzenim osnovnim skolama bilo poznavanje hrvatskog jezika, a ne etnicko podrijetlo ucenika, pri cemu sud smatra da tuzitelji tijekom postupka nisu dokazali svoju tvrdnju da su u razredne odjele bili rasporeeni na temelju svog rasnog i etnickog porijekla. Sud istice da tuzitelji tu svoju tvrdnju temelje iskljucivo na Izvjesu o radu puckog pravobranitelja Republike Hrvatske za 2000. godinu. Meutim, saslusan kao svjedok, pucki pravobranitelj u svom iskazu navodi da je izvjese u dijelu koje se odnosi na obrazovanje Roma ishitreno, jer prije sastavljanja izvjesa nisu bile utvrene sve potrebne cinjenice. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu clanka 27. stavka 1. Zakona o osnovnom skolstvu ... prema kojoj se nastava u osnovnim skolama provodi na hrvatskom jeziku i latinicnom pismu, te je ocijenio da je nepoznavanje hrvatskog jezika objektivna poteskoa u svladavanju skolskog gradiva, a sto proizlazi i iz zakljucka istrazivanja koje je provedeno za potrebe Hrvatskog helsinskog odbora. Sud utvruje: 'Kako bi se ostvarila svrha osnovnog skolovanja potrebno je da ucenici koji se upisuju u prvi razred poznaju hrvatski jezik, kako bi mogli pratiti nastavu. Stoga je logicno da je u razrednim odjeljenjima u koja su rasporeena djeca koja ne poznaju hrvatski jezik potreban pojacan rad i angazman ucitelja, posebice kod ucenja hrvatskog jezika.' Prvostupanjski sud je ocijenio da tuzeni ne cine nezakonitu radnju niti time sto se jednom formirani razredni odjeli ne mijenjaju, jer samo u iznimnim situacijama dolazi do prebacivanja djece iz razreda u razred. Na taj se nacin u visim razredima, prema ocjeni suda, postuje cjelovitost razreda i razredni kolektiv. Sud smatra da razredni odjel treba formirati tako, da se stvore povoljni uvjeti za jedinstven rad sa svim ucenicima prema propisanom nastavnom planu i programu, a to se moze samo ako je razredni odjel stalna skupina ucenika priblizno jednake dobi i predznanja. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da tuzitelji nicim nisu dokazali da je nastava u razrednim odjelima koje oni pohaaju organizirana po izvedbenom programu bitno manjeg opsega od propisanog nastavnog plana i programa za osnovnu skolu kojeg je donijelo Ministarstvo prosvjete i sporta Republike Hrvatske 16. lipnja 1999. godine. I tu svoju tvrdnju, prema ocjeni suda, tuzitelji temelje na Izvjesu puckog pravobranitelja, a pucki pravobranitelj je u iskazu naveo da mu nije poznato na koji nacin je utvrena cinjenica da se u razredima koje pohaaju romska djeca nastava odvija prema tzv. specijalnom programu. Prvostupanjski sud je na temelju dostavljenih nastavnih planova i programa za razredne odjele koje polaze tuzitelji i paralelne razredne odjele utvrdio da se radi po istom planu i programu, pri cemu je u Osnovnoj skoli Kursanec (treetuzenik) doslo do odreenih odstupanja u izvedbi nastavnog plana i programa, ali su ta odstupanja prema ocjeni suda dopustena, budui da je do njih doslo ... pocetkom skolske godine zbog velikog broja izostanaka ucenika s nastave. Utvrdivsi dakle da tuzitelji nisu rasporeeni u razredne odjele na temelju svog rasnog i etnickog porijekla, te da se nastava u svim paralelnim razrednim odjelima odvija po istom nastavnom planu i programu, prvostupanjski sud je odbio tuzbeni zahtjev podnositelja. ... Iz obrazlozenja prvostupanjske presude Opinskog suda u Cakovcu razvidno je da su tuzene osnovne skole u svom odgovoru na tuzbu podnositelja istaknule (i) sljedee: 'u 1. razred upisale (su) skolske obveznike za koje je povjerenstvo u sastavu lijecnik, psiholog, pedagog, defektolog i ucitelj utvrdilo da obzirom na psihofizicko stanje mogu pohaati osnovnu skolu. Tvrde da u 1. razred osnovne skole nisu upisale niti upisivale hrvatsku djecu, romsku djecu, nego skolske obveznike za koje je povjerenstvo utvrdilo da su psihofizicki sposobni za upis u osnovnu skolu. (...) Tuzene osnovne skole ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE navode da je prva prepreka s kojom se susreu djeca romskog porijekla u psiholoskoj provjeri, njihovo nepoznavanje hrvatskog jezika i na razini razumijevanja i na govornoj razini. Prema emocionalnom aspektu zrelosti to su veinom djeca koja tesko kanaliziraju emocije. S aspekta socijalne zrelosti, djeca romskog porijekla nemaju usvojene minimalne higijenske navike pranja, oblacenja, vezivanja, zakopcavanja, te je potrebno puno vremena da sve to svladaju i nauce. (...) Stoga je tesko planirati razredne strukture koje e biti dovoljno poticajne za svu djecu, a osnovne skole imaju obvezu da tako formiraju razredne odjele da to bude poticajno za sve ucenike. U razredna odjeljenja rasporeuju se ucenici s kojima se plan i program moze ostvarivati bez dodatnih odgojnih zadataka i razredna odjeljenja u kojima je rad i angazman ucitelja pojacan jer je nuzno postii propusteno socijalnom deprivacijom. ...' U obrazlozenju iste presude naveden je i iskaz M. P.-P., strucnog suradnika-psihologa u Osnovnoj skoli "Macinec" od 12. prosinca 2001. ...: 'Prije upisa komisija (...) obavlja ispitivanje djece, kako bi se utvrdilo da li dijete ima potrebne sposobnosti da postane skolski obveznik. Kod uobicajenih situacija razredi se formiraju temeljem Gaussove krivulje i na taj nacin vei dio razreda cine oni prosjecno sposobni, a manji dio razreda oni manje odnosno vise sposobni. .... Meutim, u situaciji kad 70% populacije ne zna govoriti hrvatski jezik, vrijedi drugaciji pristup formiranja razrednih odjeljenja i to na nacin da se razredna odjeljenja formiraju sa djecom koja ne znaju govoriti hrvatski jezik jer je u takvim razredima prvi zadatak ucitelja da djecu nauci hrvatski jezik.' Iz navedenog je razvidno da raspored ucenika u razredne odjele ovisi o sposobnostima i potrebama svakog djeteta ponaosob. Budui da je pristup individualiziran, a provodi se prema pravilima struke i uz uvazavanje pedagoskih standarda, Ustavni sud smatra pravilnim i pristup prema kojem jedino ovlasteni strucnjaci, osobito u podrucju pedagogije, skolske psihologije i defektologije, trebaju biti odgovorni za rasporeivanje pojedinog djeteta u odgovarajui razred. Ustavni sud nema razloga sumnjati u nalaze i strucna misljenja nadleznih povjerenstava, sastavljenih od ovlastenih lijecnika, psihologa, pedagoga, defektologa i ucitelja, koja su u konkretnom slucaju ocijenila da je podnositelje potrebno rasporediti u posebne razredne odjele. Pri tome, Ustavnom sudu nije predocena nijedna cinjenica na temelju koje bi se moglo zakljuciti da je raspored podnositelja u posebne razredne odjele motiviran ili poduzet zbog njihove rasne ili etnicke pripadnosti. Prema ocjeni Ustavnog suda, on je poduzet radi ostvarenja legitimnog cilja koji se sastoji u nuznom prilagoavanju osnovnoskolskog obrazovnog sustava sposobnostima i potrebama podnositelja, pri cemu je presudan cimbenik njihovo nepoznavanje ili slabo poznavanje hrvatskog jezika na kojem se odvija nastava. Svrha utemeljenja posebnih odjela pri upisu u prvi razred osnovne skole stoga nije rasna segregacija, ve mjera koja osigurava pojacan rad s djecom radi ucenja hrvatskog jezika i otklanjanja posljedica prethodne socijalne deprivacije. Osobito je vazno napomenuti da statisticki podaci o broju romske djece u posebnim razrednim odjelima u skolskoj godini 2001./2002. ... sami po sebi nisu dostatni pokazatelj na temelju kojega bi se postupanje tuzenika moglo smatrati diskriminatornim (tako i Europski sud za ljudska prava u presudama Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 24746/94, � 154.; D.H. protiv Ceske Republike, � 46.). Stovise, sami podnositelji u ustavnoj tuzbi navode da je u skolskoj godini 2001./2002. u osnovnim skolama u Meimurskoj zupaniji odmah pri upisu u osnovnu skolu 40,93% romske djece rasporeeno u redovite razredne odjele, sto takoer ukazuje na osnovanost zakljucka Ustavnog suda o nepostojanju razloga za sumnju u pravilnost rada tuzenih osnovnih skola i spomenutih strucnih povjerenstava u tom pitanju. ... Podnositelji u ustavnoj tuzbi, meutim, ukazuju i na sljedee: 'Cak i da je nepoznavanje hrvatskog jezika problem koji postoji pri upisu romskih ucenika u prvi razred, ocito je da taj problem vise ne postoji kod upisa u kasnije razrede'. Stoga smatraju da su njihova prava povrijeena stajalistem sudova da je opravdano i u visim razredima zadrzati posebne razrede kako se ne bi mijenjala "stabilnost cjeline", jer stabilnost cjeline u razrednom odjelu, prema njihovom misljenju, ne bi smjela biti vea vrijednost od njihovih ustavnih prava i multikulturalnosti, te jednakosti i nacionalne ravnopravnosti. 8 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE Ustavni sud u tom dijelu prihvaa navode podnositelja ustavne tuzbe. Naime, unatoc tome sto smatra pravilnim i ustavnopravno prihvatljivim utvrenja nadleznih sudova da je nepoznavanje hrvatskog jezika prilikom upisa djece u skolu objektivna poteskoa, zbog cega i formiranje razrednih odjela s djecom koja prilikom upisa u osnovnu skolu ne govore hrvatski jezik ili ga slabo govore ima objektivno i razumno opravdanje, Ustavni sud - sagledavajui okolnosti konkretnog slucaja - ne smatra prihvatljivim sljedei zakljucak suda prvog stupnja: 'Nadalje, u visim se razredima postuje cjelovitost razreda i razredni kolektiv, pa do prebacivanja djece iz razreda u razred dolazi samo iznimno i u opravdanim slucajevima (...), jer je razred jedna homogena cjelina, te da bi prebacivanje djece iz razreda u razred kod njih izazvalo stres. (...) Stalnost skupine je uvjet da se formira razredni kolektiv ... ' Sukladno tome, Ustavni sud ne smatra prihvatljivim ni sljedee stajaliste drugostupanjskog suda: 'Razredni odjeli formiraju se kod upisa u prvi razred osnovne skole, a ne svake skolske godine, te se ne mijenjaju (osim iznimno). Oni postaju jedna stabilna cjelina, koja omoguava kvalitetniji rad, pa je pedagoski opravdano ne mijenjati ih. Stoga ovaj sud, isto kao i prvostupanjski, zakljucuje da zadrzavanjem postojeih, ve formiranih razrednih odjela nije pocinjena nezakonita radnja.' Navedena stajalista sudova bila bi prihvatljiva kad bi se odnosila na uobicajene situacije vezane uz rasporeivanje ucenika u vise razrede u onim osnovnim skolama u kojima nema objektivne potrebe za poduzimanjem posebnih mjera, meu koje pripada i mjera formiranja posebnih razrednih odjela za one ucenike koji ne poznaju ili slabo poznaju hrvatski jezik. Sagledavajui okolnosti konkretnog slucaja, Ustavni sud ocjenjuje da nacelno postoji objektivno i razumno opravdanje zadrzati u visim razredima osnovne skole posebne razredne odjele samo za one ucenike koji nisu svladali hrvatski jezik u mjeri koja bi omoguavala nesmetano praenje odgovarajueg nastavnog plana i programa u redovitim razrednim odjelima. ... Nema, meutim, objektivnog i razumnog opravdanja ne ukljuciti u redoviti razredni odjel onog ucenika koji je u nizim razredima osnovne skole u cijelosti svladao hrvatski jezik i s uspjehom usvojio propisani nastavni plan i program. ... Svako zadrzavanje takvog ucenika u posebnom razrednom odjelu protiv njegove volje ... iz razloga koji nisu vezani uz njegove potrebe i sposobnosti bilo bi ustavnopravno neprihvatljivo s aspekta njegovog prava na jednakost pred zakonom, zajamcenog clankom 14. stavkom 2. Ustava. ... ... ustavna tuzba je posebno ustavno sredstvo zastite koja se pruza pravnom subjektu kojemu je pojedinacnim aktom tijela drzavne ili javne vlasti, kojim je odluceno o njegovim pravima i obvezama, povrijeeno neko njegovo ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamcena Ustavom. U konkretnoj ustavnoj tuzbi, meutim, nijedan podnositelj nije naveo da je u skolskoj godini 2001./2002., na koju se odnose osporene presude sudova i ustavna tuzba podnositelja, ucenik nekog od posebnih razrednih odjela formiranih u visim razredima osnovne skole, pa da je njemu osobno takvim postupanjem tuzenika, odnosno spornim dijelovima presuda, povrijeeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, Iako nije vezano uz konkretnu pravnu situaciju podnositelja ... u odnosu na nacelne prigovore podnositelja o zadrzavanju romske djece u posebnim razrednim odjelima i u visim razredima osnovne skole, Ustavni sud je razmotrio i sljedee pitanje: - je li zadrzavanje romske djece u posebnim razrednim odjelima i u visim razredima osnovne skole, sto smatraju osnovanim i nadlezni sudovi u osporenim presudama, uzrokovano namjerom tuzenika da ucenike diskriminiraju po osnovi njihove rasne ili etnicke pripadnosti? ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE ... Ustavnom sudu u ovom ustavnosudskom postupku nije predocena nijedna cinjenica ili okolnost koja bi ukazivala na to, da su tuzenici postupali na takav nacin ... s ciljem diskriminiranja ucenika romske pripadnosti po osnovi njihova rasnog ili etnickog podrijetla. ... Podnositelji u ustavnoj tuzbi isticu povredu ustavnog prava na skolovanje, odnosno obrazovanje i zbog toga sto se u posebnim razrednim odjelima nastava provodi - prema njihovim tvrdnjama - po smanjenom opsegu nastavnog programa "od propisanog Nastavnog plana i programa za osnovnu skolu kojeg je donijelo Ministarstvo prosvjete i sporta RH 16.06.1999." Smatraju da "zbog rasporeivanja u posebne romske razrede s inferiornijim nastavnim programom podnositelji ustavne tuzbe su stigmatizirani kao drugaciji, gluplji, intelektualno inferiorniji te kao djeca koju treba odvojiti od normalne djece kako ovu ne bi iskvarila. Zbog znatnije skraenog i osiromasenog izvedbenog nastavnog programa po kojem se skoluju, imaju snizene mogunosti daljnjeg skolovanja, upisa u srednju skolu, a time i daljnjeg obrazovnog napredovanja i zaposljavanja (...). Nakon razmatranja cjelokupnog spisa predmeta, Ustavni sud je navedene tvrdnje podnositelja ocijenio neosnovanim. Iz spisa predmeta, ukljucujui prvostupanjsku presudu ..., razvidno je da tvrdnje o provoenju smanjenog opsega nastavnog programa u razredima koje su pohaali podnositelji nisu tocne. Ustavni sud nema razloga posumnjati u cinjenice utvrene u dokaznom postupku pred nadleznim sudom. Eventualna razlika u provedbi izvedbenih planova i programa meu paralelnim razrednim odjelima, nastala zbog objektivnih razloga (npr. zbog velikog broja izostanaka ucenika s nastave, kao sto se dogodilo u Osnovnoj skoli "Kursanec", gdje su u razrednim odjelima 1c, 1d, 2b i 2c u prvom polugodistu skolske godine 2001./2002. ucenici izostali s nastave ukupno 4.702 sata, od kojih 4.170 neopravdano), ne znaci i nepostivanje zahtjeva da se nastava provodi prema nastavnim planovima i programima koji su isti za sve paralelne razredne odjele. Ustavni sud duzan je u tom smislu istaknuti da ni Ustav ni Konvencija ne sadrze nikakve posebne zahtjeve koji bi se odnosili na nastavne planove i programe i nacin na koji se organizira njihova provedba. Ustav i Konvencija u prvom redu jamce pravo na pristup obrazovnim institucijama u zemlji, ali i pravo da obrazovanje bude ucinkovito, odnosno da svaka osoba ima jednaku pravnu mogunost sluzbenog priznavanja odreenog stupnja obrazovanja koji je s uspjehom zavrsila (slicno stajaliste izrazio je i Europski sud za ljudska prava u presudi "koja se odnosi na odreene aspekte zakona o upotrebi jezika u obrazovanju u Belgiji" protiv Belgije, � B4.). ... ... Ustavni sud utvruje da mu u ovom ustavnosudskom postupku nisu predoceni dostatni dokazi iz kojih bi se izvan svake sumnje izveo zakljucak da su u konkretnom slucaju podnositelji pohaali nastavu prema smanjenom opsegu nastavnog programa. ... Sukladno navedenom, ocjenu podnositelja o tome, da su "stigmatizirani" Ustavni sud ocjenjuje vrijednosnom i subjektivnom, ne i razumno opravdanom. Ustavni sud ocjenjuje i da je tvrdnja podnositelja o tome, da uzrok "stigmatizacije" lezi u navodno smanjenom opsegu nastavnog programa koji u skoli svladavaju, a zbog kojega "imaju snizene mogunosti daljnjeg skolovanja", iznesena bez razboritog obrazlozenja, pa je stoga proizvoljna. Svakoj osobi, naime, nadlezna tijela Republike Hrvatske na jednak nacin i bez iznimke priznaju onaj stupanj obrazovanja koji je osoba zavrsila, neovisno o njezinoj rasnoj ili etnickoj pripadnosti, pa su sve osobe u tom pitanju u jednakom pravnom polozaju, s jednakim sansama za napredovanje u skladu sa svojim sposobnostima." 10 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 30. Mjerodavne odredbe Ustava glase kako slijedi: Clanak 14. "Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji koze, spolu, jeziku, vjeri, politickom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drustvenom polozaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki." 31. Mjerodavne odredbe clanka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 49/2002 od 3. svibnja 2002.; "Zakon o Ustavnom sudu") glase kako slijedi: Clanak 62. "(1) Svatko moze podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tuzbu ako smatra da mu je pojedinacnim aktom tijela drzavne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrucne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odluceno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela, povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamcena Ustavom, odnosno Ustavom zajamceno pravo na lokalnu i podrucnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo). (2) Ako je zbog povrede ustavnih prava dopusten drugi pravni put, ustavna tuzba moze se podnijeti tek nakon sto je taj pravni put iscrpljen. (3) U stvarima u kojima je dopusten upravni spor, odnosno revizija u parnicnom ili izvanparnicnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon sto je odluceno i o tim pravnim sredstvima." 32. Clanak 67. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 53/1991, 9/92 i 77/92) predvia posebni postupak za zastitu Ustavom zajamcenog prava i slobode od nezakonitih radnji javnih sluzbenika, te da se tuzba moze podnijeti ako su ispunjeni sljedei uvjeti: (a) nezakonita radnja se ve dogodila; (b) takva radnja je djelo drzavnog sluzbenika/tijela/agencije ili drugog pravnog subjekta; (c) radnja je imala za posljedicu povredu jednog ili vise tuziteljevih ustavnih prava; i (d) hrvatski pravni sustav ne predvia neki drugi pravni put za dobivanje zadovoljstine. PRAVO I. PRVI PODNOSITELJ ZAHTJEVA 33. Sud konstatira da je dopisom od 22. veljace 2007. prvi podnositelj zahtjeva izrazio zelju da povuce svoj zahtjev. Sud stoga smatra da se moze smatrati da taj podnositelj zahtjeva vise nema namjeru ostvarivati svoj zahtjev, u smislu clanka 37. stavka 1. (a) Konvencije. Nadalje, u skladu s clankom 37. stavkom 1 in fine, Sud ne nalazi nikakve posebne okolnosti glede postivanja ljudskih prava definiranih Konvencijom i protokolima uz Konvenciju koje bi zahtijevale daljnje ispitivanje predmeta. S obzirom na to, uputno je nastaviti ispitivanje zahtjeva samo u mjeri u kojoj su ga podnijeli ostali podnositelji zahtjeva. ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE II. NAVODNA POVREDA CLANKA 3. KONVENCIJE 34. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da njihovo rasporeivanje u posebne razrede na temelju rase predstavlja necovjecno i ponizavajue postupanje kojim se krsi clanak 3. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Nitko se ne smije podvrgnuti mucenju ni necovjecnom ili ponizavajuem postupanju ili kazni." 35. Vlada je ustvrdila da cinjenica da su podnositelji zahtjeva u odreenim razdobljima pohaali razrede u kojima su svi ucenici bili Romi ne moze sama po sebi predstavljati necovjecno i ponizavajue postupanje, pa da stoga nije dosegnut potrebni stupanj tezine zbog kojega bi postupanje o kojemu je rijec potpalo u domasaj clanka 3. Konvencije. 36. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da su zbog rasporeivanja u razrede u kojima su svi ucenici bili Romi pretrpjeli veliku stetu u obrazovnom, psihickom i emocionalnom smislu, koja se ocitovala u stvaranju dvaju odvojenih skolskih sustava za razlicite rasne skupine, sto je dovelo do njihove stigmatizacije, osjeaja otuenosti i pomanjkanja samopouzdanja, te uskraivanja koristi od multikulturalnog obrazovnog okruzenja. Ta je situacija trajala dulje vrijeme jer su podnositelji zahtjeva bili odvojeni vise godina u svome osnovnom obrazovanju. Nadalje, ustvrdili su da njihova rasna segregacija kao takva predstavlja ponizavajue postupanje, osobito s obzirom na njihovu osjetljivu dob i ranjivost zbog pripadnosti manjinskoj skupini u osobito nepovoljnom polozaju. Podnositelji zahtjeva su se potom pozvali na rezultate jedne psiholoske studije provedene u Meimurskoj zupaniji koji su ukazivali na veoma negativne psiholoske posljedice segregacije u obrazovanju romske djece (vidi stavak 22. ove presude). Na kraju su istaknuli da pojam necovjecnog i ponizavajueg postupanja ne mora podrazumijevati namjeru. 37. Sud podsjea da se clanak 3. Konvencije mora smatrati jednom od najvaznijih temeljnih odredaba Konvencije u koju su ugraene temeljne vrijednosti demokratskih drustava koja su dio Vijea Europe (vidi Soering v. the United Kingdom, presuda od 7. srpnja 1989., Serija A br. 161, str. 34, � 88). Za razliku od drugih odredaba Konvencije, on je formuliran u apsolutnom smislu, bez iznimaka ili uvjeta, odnosno bez mogunosti izuzea na temelju clanka 15. Konvencije. Kad je rijec o vrstama "postupanja" koje potpada u domasaj clanka 3. Konvencije, sudska praksa Suda spominje "zlostavljanje" koje je dosegnulo minimalni stupanj tezine i koje podrazumijeva tjelesnu ozljedu ili intenzivno tjelesno ili dusevno trpljenje (vidi Ireland v. the United Kingdom, naprijed citirano, str. 66, � 167, i V. v. the United Kingdom [GC], br. 24888/94, � 71, ECHR 1999-IX). Ako se odreenim postupanjem pojedinac ponizava ili omalovazava i ne iskazuje se postovanja prema njegovom ljudskom dostojanstvu ili se to dostojanstvo umanjuje, odnosno ako ono pobuuje osjeaje straha, tjeskobe ili inferiornosti koji bi mogli slomiti moralni ili tjelesni otpor pojedinca, takvo se postupanje moze okarakterizirati kao ponizavajue i takoer potpada pod zabranu iz clanka 3. (vidi izmeu novijih izvora prava, Price v. the United Kingdom, br. 33394/96, �� 24-30, ECHR 2001-VII, i Valasinas v. Lithuania, br. 44558/98, � 117, ECHR 2001-VIII). Iako se javni karakter sankcije ili postupanja moze smatrati relevantnim elementom, dovoljno je da zrtva bude ponizena u vlastitim ocima (vidi Smith and Grady v. the United Kingdom, br. 33985/96 i 33986/96, � 120, ECHR 1999-VI ). 38. Sud u nacelu ne iskljucuje mogunost da postupanje utemeljeno na predrasudi prema etnickoj manjini potpadne u domasaj clanka 3. Osjeaji inferiornosti ili ponizenje potaknuto diskriminatornom segregacijom na temelju rase na podrucju obrazovanja osobito bi mogli, u 12 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE iznimnim okolnostima u kojima se nae pojedini ucenik, predstavljati postupanje protivno jamstvima iz clanka 3. Konvencije. 39. Meutim, u ovome predmetu Sud nalazi da podnositelji zahtjeva nisu dostavili dovoljno dokaza o postojanju prevladavajue predrasude prema njima zbog koje bi bio dosegnut stupanj trpljenja potreban da potpadne u domasaj clanka 3. Konvencije. Njihove tvrdnje, u kojima su se pozivali na praksu u cetirima skolama i riziku da e biti stigmatizirani, ostale su openitog karaktera i u domeni spekulacija. Rasporeivanje pojedinih podnositelja zahtjeva u razrede u kojima su svi ucenici Romi tijekom odreenog razdoblja u njihovome osnovnoskolskom obrazovanju ne ukazuje ni na kakve znakove namjere da ih se ponizi ili omalovazi niti na ikakvo pomanjkanje postovanja prema njihovome ljudskom dostojanstvu. Sud takoer primjeuje da su drugi do deseti podnositelj zahtjeva pohaali i razrede u kojima su svi ucenici Romi i mjesovite razrede, dok u odnosu na preostalih pet podnositelja zahtjeva koji su citavo vrijeme pohaali razrede u kojima su svi ucenici bili Romi nisu dostavljeni dokazi koji bi potvrivali da je to na njih imalo tako negativno djelovanje da predstavlja necovjecno ili ponizavajue postupanje. Nadalje, Sud primjeuje da je veina podnositelja zahtjeva pohaala izvannastavne aktivnosti u organizaciji skole u mjesovitim skupinama. Cinjenica da su takve aktivnosti bile na raspolaganju svim ucenicima pokazala je da su skole ulozile napore kako bi romskoj i ne-romskoj djeci pruzile mogunost druzenja izvan ucionice. Stoga, nakon sto je ispitao relevantne cinjenice s kojima je upoznat, Sud smatra da nije utvreno da su podnositelji zahtjeva bili podvrgnuti zlostavljanju koje je dosegnulo stupanj tezine potreban da bi moglo potpasti u domasaj clanka 3. Konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj prigovor ocigledno neosnovan i da se mora odbiti u skladu s clankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije. III. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 40. Podnositelji zahtjeva uz to su prigovorili duljini postupka. Pozvali su se na clanak 6. stavak 1. Konvencije ciji mjerodavni dio glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." A. Dopustenost 41. Sud primjeuje da prema nacelima objavljenim u njegovoj sudskoj praksi (vidi, inter alia, Pudas v. Sweden, presuda od 27. listopada 1987., Serija A br. 125-A, str. 14, � 31), spor o nekom "pravu" za koje se moze barem argumentirano tvrditi da je priznato prema domaem pravu mora biti istinski i ozbiljan; on se moze odnositi ne samo na stvarno postojanje prava, ve i na njegov opseg i nacin njegovoga ostvarivanja; i na kraju, ishod postupka mora biti izravno presudan za pravo o kojemu je rijec. Nadalje, odluka o tome treba li se odreeno pravo smatrati graanskim na nacin kako to odreuje Konvencija mora se donijeti s obzirom na materijalni sadrzaj i ucinke tog prava prema domaem pravu doticne drzave, a ne samo na njegovu zakonsku klasifikaciju (vidi K�nig v. Germany, presuda od 28. lipnja 1978., Serija A br. 27, � 89). Dakle, prilikom utvrivanja tice li se ovaj predmet odlucivanja o graanskom pravu, relevantan je iskljucivo karakter prava o kojemu je rijec (vidi K�nig v. Germany, naprijed citirano, � 90). 42. U ovome predmetu Sud primjeuje da se postupak pred domaim sudovima odnosio na navode podnositelja zahtjeva o povredi njihovoga prava da ne budu diskriminirani na podrucju obrazovanja, njihovoga prava na obrazovanje i njihovoga prava da ne budu ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE podvrgnuti necovjecnom i ponizavajuem postupanju. Podnositelji zahtjeva su svoje prigovore iznijeli pred redovne graanske sudove i pred Ustavni sud i osnovanost njihovih prigovora je ispitana. 43. Sud podsjea da je ve utvrdio da je clanak 6. primjenjiv u predmetima koji se ticu prava osobe da ne bude diskriminirana na temelju vjerskog uvjerenja ili politickog misljenja (vidi Tinnelly & Sons Ltd and Others and McElduff and Others v. the United Kingdom, presuda od 10. srpnja 1998., Reports of Judgments and Decisions 1998-IV, str. 1656 i 1657, �� 61 i 62, te Devlin v. the United Kingdom, br. 29545/95, � 23, 30. listopada 2001.). Sud ne vidi razloga za zauzimanje razlicitog pristupa prema predmetima koji se, inter alia, ticu navodne diskriminacije na temelju rase. Nadalje, pravo podnositelja zahtjeva da ne budu diskriminirani na temelju rase nedvojbeno je zajamceno clankom 14. stavkom 1. Ustava te se kao takvo moze ostvarivati pred redovnim graanskim sudovima u nacionalnom pravnom sustavu (vidi, mutatis mutandis, Tserkva Sela Sosulivka v. Ukraine, br. 37878/02, � 42, 28. veljace 2008., i G�lmez v. Turkey, br. 16330/02, � 29, 20. svibnja 2008.). S obzirom na naprijed navedeno, Sud utvruje da je clanak 6. primjenjiv u ovome predmetu. 44. Sud konstatira da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Sud uz to konstatira da on nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopustenim. B. Osnovanost 45. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da je duljina postupka, osobito postupka pred Ustavnim sudom, prekoracila razumni rok. 46. Vlada je osporila tu tvrdnju, naglasivsi posebnu ulogu Ustavnog suda i cinjenicu da je on u predmetu podnositelja zahtjeva trebao rjesavati slozena ustavnopravna pitanja. 47. Sud ponavlja da se razumnost duljine tog postupka treba ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta uzimajui u obzir kriterije utvrene sudskom praksom Suda, a to su posebno slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi S��mann v. Germany, presuda od 16. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1172-73, � 48, i Gast and Popp v. Germany, br. 29357/95, � 70, ECHR 2000). U vezi s time, Sud primjeuje da je postupak zapoceo 19. travnja 2002. i da je okoncan odlukom Ustavnoga suda od 7. veljace 2007. Predmet je bio brzo rijesen pred prvostupanjskim i zalbenim sudom, gdje je postupak trajao oko sedam mjeseci, sto se, meutim, ne moze rei i za duljinu postupka pred Ustavnim sudom, koji je trajao cetiri godine, jedan mjesec i osamnaest dana. 48. Iako Sud prihvaa da je zbog uloge cuvara ustava koju Ustavni sud ima osobito nuzno da Ustavni sud ne uzme u obzir samo kronoloski red prema kojemu predmeti dolaze na popis, ve i druga pitanja kao sto su priroda predmeta i njegova vaznost u politickom i socijalnom smislu, Sud utvruje da se razdoblje dulje od cetiri godine u kojem se rjesavao predmet podnositelja zahtjeva, osobito imajui na umu ono sto je za podnositelje zahtjeva bilo dovedeno u pitanje, a to je njihovo pravo na obrazovanje, cini prekomjernim. 49. Prema tome, Sud smatra da je u ovome predmetu doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije zbog duljine postupka pred Ustavnim sudom. 14 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE IV. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 50. Podnositelji zahtjeva prigovorili su i da nisu imali djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na svoje prigovore na temelju Konvencije. Pozvali su se na clanak 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: "Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 51. Vlada je osporila tu tvrdnju. 52. Sud primjeuje da je podnositeljima zahtjeva bilo omogueno podnijeti graansku tuzbu protiv drzave pred redovnim sudovima koji su odlucili o osnovanosti predmeta. Potom su imali priliku pobijati prvostupanjsku presudu pred zalbenim sudom i Ustavnim sudom. Ustavni sud je rjesavao sva pitanja koja se sada ispituju pred Sudom. Sud uz to ponavlja i da djelotvornost odreenog pravnog sredstva ne ovisi o tome je li podnositelj zahtjeva imao uspjeha u doticnom postupku. U takvim okolnostima Sud utvruje da ovaj prigovor ne ukazuje na postojanje ikakve povrede clanka 13. Konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj prigovor ocigledno neosnovan i da se mora odbiti u skladu s clankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije. V. NAVODNA POVREDA CLANKA 2. PROTOKOLA BR. 1 UZ KONVENCIJU, GLEDANOG ZASEBNO ILI U VEZI S CLANKOM 14. KONVENCIJE 53. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da um je uskraeno pravo na obrazovanje i da su u tom pogledu bili zrtve diskriminacije. Pozvali su se na clanak 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju i na clanak 14. Konvencije koji glase kako slijedi: Clanak 2. Protokola br. 1 (pravo na obrazovanje) "Nikome nee biti uskraeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poucavanjem drzava e postovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poucavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima." Clanak 14. � Zabrana diskriminacije "Uzivanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao sto je spol, rasa, boja koze, jezik, vjeroispovijed, politicko ili drugo misljenje, nacionalno ili drustveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili druga okolnost." A. Dopustenost 54. Sud konstatira da ovaj dio zahtjeva nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Konstatira i da on nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopustenim ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE B. Osnovanost 1. Tvrdnje stranaka 55. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da se, kad je rijec o obrazovanju, prema romskoj djeci postupalo drukcije nego prema djeci koja nisu bila romskoga podrijetla. Razlika u postupanju ocitovala se u tome da su bili rasporeeni u posebne razrede iskljucivo na temelju svoga etnickog podrijetla. Tvrdili su da su imali slabije sanse glede viseg obrazovanja jer su se u osnovnoj skoli obrazovali u skladu s nastavnim planom i programom koji je bio do trideset posto smanjen u odnosu na plan i program za redovite razrede. Budui da su vise godina u svome pocetnom obrazovanju bili u razredima u kojima su svi ucenici bili Romi, bilo im je nemogue nadoknaditi ono sto im je na samome pocetku manjkalo. Nadalje su ustvrdili da nisu bili podvrgnuti pojedinacnoj ocjeni znanja hrvatskoga jezika nakon upisa u osnovnu skolu. Iako oni sami nisu trazili poseban oblik obrazovanja, nakon sto su skolske vlasti utvrdile da nedovoljno poznaju hrvatski jezik bile su duzne pobrinuti se da se te njihove potrebe na primjereni nacin rijese. 56. Vlada je ustvrdila da je jedini razlog zbog kojeg su podnositelji zahtjeva bili rasporeeni u razrede u kojima su svi ucenici bili Romi njihovo nedovoljno poznavanje hrvatskoga jezika. U ovome predmetu odluka o rasporeivanju podnositelja zahtjeva u posebne razrede nije bila niti proizvoljna niti se temeljila na etnickome podrijetlu podnositelja zahtjeva, jer je postivan odgovarajui postupak, a odluke su donesene na legitimnim zakonskim osnovama. Niti u jednoj od odluka nadleznih tijela nije se spominjalo romsko podrijetlo podnositelja zahtjeva niti su se, u vrijeme rasporeivanja podnositelja zahtjeva u razrede u kojima su svi ucenici bili Romi, roditelji podnositelja zahtjeva usprotivili i jednoj takvoj odluci. U svim su slucajevima djeca na ovaj nacin bila rasporeena nakon psiholoske ocjene od strane strucnoga tima provedene s ciljem da se utvrdi razina poznavanja hrvatskoga jezika kod svakoga djeteta i razina njihovoga osobnog razvoja. Nadalje, veina razreda u sve tri skole o kojima je rijec bila je mjesovita. Nastavni plan i program za razrede u kojima su svi ucenici bili Romi bio je identican onome koji se provodio u redovitim razredima. Veina podnositelja zahtjeva je razrede u kojima su svi ucenici bili Romi pohaala u ogranicenom vremenskom razdoblju. 2. Ocjena Suda Clanak 2. Protokola br. 1 gledan zasebno i. Opa nacela 57. Sud ponavlja da, s obzirom na svoju strukturu, clanak 2. Protokola br. 1 predstavlja cjelinu u kojoj dominira prva recenica. Obvezujui se da nee uskratiti pravo na obrazovanje, drzave ugovornice jamce svakome tko se nalazi pod njihovom jurisdikcijom pravo na pristup obrazovnim ustanovama koje u tom trenutku postoje i mogunost da, kroz sluzbeno priznanje studija sto ih je zavrsio, ostvaruje dobit na temelju zavrsenog obrazovanja. Utvrivanje i planiranje nastavnoga plana i programa u nacelu je u nadleznosti drzava ugovornica. To uglavnom podrazumijeva pitanja svrsishodnosti koja Sud nema zadau rjesavati i cije se rjesavanje moze, posve legitimno, razlikovati od zemlje do zemlje te od jednog do drugog vremenskog razdoblja (vidi Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v. Denmark, presuda od 7. prosinca 1976., Serija A br. 23, str. 26, � 51). Odgoj djece je cjeloviti proces u kojemu u svakome drustvu odrasli mladima nastoje prenijeti svoja uvjerenja, kulturu i druge vrijednosti, dok se poducavanje ili nastava posebno odnosi na prijenos znanja i na intelektualni razvoj 16 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE (vidi Campbell and Cosans v. the United Kingdom, presuda od 25. veljace 1982., Serija A br. 48, str. 14 i 15, � 33). 58. Pravo na obrazovanje uglavnom se odnosi na osnovnoskolsko i srednjoskolsko obrazovanje, a da bi to pravo bilo djelotvorno, obrazovanje koje se pruza mora biti dostatno i odgovarajue. Sud je takoer presudio da se pojedinacni interesi ponekad moraju podrediti interesima skupine, ali da unatoc tome demokracija ne znaci da stavovi veine moraju uvijek prevladati: mora se postii ravnoteza koja osigurava pravedno i pravilno postupanje prema manjinama i izbjegava bilo kakvu zlouporabu dominantnog polozaja (vidi Young, James and Webster v. the United Kingdom, presuda od 13. kolovoza 1981., Serija A br. 44, str. 25, � 63, i Efstratiou v. Greece, presuda od 18. prosinca 1996., Reports 1996-VI, str. 2358 i 2359, � 28). ii. Primjena naprijed spomenutih nacela na ovaj predmet 59. U ovome predmetu Sud kao prvo primjeuje da podnositeljima zahtjeva nije uskraeno pravo da pohaaju skolu i obrazuju se. Nadalje, Sud primjeuje da je u postupcima voenim pred domaim sudovima utvreno da je nastavni plan i program koji se primjenjivao u posebnim razredima u kojima su svi ucenici bili Romi u Osnovnoj skoli Podturen i Osnovnoj skoli Macinec � skolama koje su podnositelji zahtjeva u ovome predmetu pohaali � jednak nastavnom planu i programu koji se provodio u paralelnim razredima u tim istim skolama. Sud primjeuje da podnositelji zahtjeva u svojim podnescima Sudu nisu pruzili dovoljno dokaza za svoju tvrdnju da je nastavni plan i program prema kojemu su pohaali nastavu bio do trideset posto manji od nastavnog plana i programa u redovitim razredima. Dakle, ne moze se rei da je obrazovanje pruzeno podnositeljima zahtjeva bilo nize kakvoe od obrazovanja pruzenog ostalim ucenicima u istoj skoli. 60. Sud nadalje primjeuje da je premjestaj iz razreda u kojemu su svi ucenici Romi u mjesoviti razred bila redovita praksa. Naime, drugi do deseti podnositelj zahtjeva pohaali su i razrede u kojima su svi ucenici bili Romi i mjesovite razrede, dok su jedanaesti do petnaesti podnositelj zahtjeva pohaali samo razrede u kojima su svi ucenici bili Romi. Meutim, Sud primjeuje da nema naznake da su ti podnositelji zahtjeva ili njihovi roditelji ikada trazili premjestaj bilo koga od njih u mjesoviti razred, niti da su prigovorili zbog njihovog rasporeivanja u razrede u kojima su svi ucenici bili Romi. Nadalje, jedanaesti do petnaesti podnositelj zahtjeva su u relevantno vrijeme jos uvijek pohaali nize razrede osnovne skole, u kojima se pitanje premjestaja u mjesoviti razred cini preuranjenim s obzirom na razlog njihovog prvotnog rasporeivanja u razred u kojemu su svi ucenici Romi, a to je njihovo nedovoljno poznavanje hrvatskoga jezika. 61. Kad je rijec o drugoj recenici clanka 2. Protokola br. 1, Sud primjeuje da se ona odnosi na pravo roditelja da "upuuju i savjetuju svoju djecu, da u odnosu na svoju djecu izvrsavaju prirodne roditeljske zadae odgojitelja, odnosno da usmjeravaju svoju djecu u skladu sa svojim vlastitim vjerskim ili filozofskim uvjerenjima" (vidi, mutatis mutandis, Valsamis v. Greece, presuda od 18. prosinca 1996., Reports 1996-VI, str. 2324 i 2325, � 31). Sud opaza da u ovome predmetu nista ne ukazuje na to da je roditeljima podnositelja zahtjeva na bilo koji nacin uskraeno bilo koje od tih prava niti da su u bilo kojoj fazi domaeg postupka stavili prigovor u tom pogledu. 62. S obzirom na naprijed izneseno, Sud nalazi da su domae vlasti podnositeljima zahtjeva pruzili primjereno i dostatno obrazovanje. Stoga u ovome predmetu nije doslo do povrede clanka 2. Protokola br. 1. ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE Clanak 14. Konvencije u vezi s clankom 2. Protokola br. 1 i. Opa nacela 63. Sud je u svojoj sudskoj praksi utvrdio da diskriminacija znaci razlicito postupanje prema osobama u relevantno slicnim situacijama, bez objektivnog i razumnog opravdanja (vidi Willis v. the United Kingdom, br. 36042/97, � 48, ECHR 2002-IV, i Okpisz v. Germany, br. 59140/00, � 33, 25. listopada 2005.). Meutim, clanak 14. ne zabranjuje drzavi clanici da prema odreenim skupinama postupa razlicito kako bi ispravila "cinjenicne nejednakosti" meu njima; naime, u nekim okolnostima, ako se ne pokusa ispraviti nejednakost kroz razlicito postupanje to samo po sebi moze predstavljati povredu spomenutog clanka (vidi "Case relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in Belgium" v. Belgium (Merits), presuda od 23. srpnja 1968., Serija A br. 6, � 10; Thlimmenos v. Greece [GC], br. 34369/97, � 44, ECHR 2000-IV; i Stec and Others v. the United Kingdom [GC], br. 65731/01, � 51, ECHR 2006-...). Osim toga, Sud je prihvatio i da se politika ili mjera openitog karaktera koja ima nerazmjerno stetno djelovanje na odreenu skupinu moze smatrati diskriminirajuom cak i ako nije posebno usmjerena prema toj skupini (vidi Hugh Jordan v. the United Kingdom, br. 24746/94, � 154, 4. svibnja 2001.; i Hoogendijk v. the Netherlands (dec.), br. 58461/00, 6. sijecnja 2005.), te da diskriminacija potencijalno protivna Konvenciji moze proizlaziti iz de facto situacije (vidi Zarb Adami v. Malta, br. 17209/02, � 76, ECHR 2006-...). 64. Kad je rijec o teretu dokazivanja na ovome podrucju, Sud je utvrdio da nakon sto podnositelj zahtjeva ukaze na razliku u postupanju, na drzavi je da dokaze da je ona bila opravdana (vidi, izmeu ostalih izvora prava, Chassagnou and Others v. France [GC], br. 25088/94, 28331/95 i 28443/95, �� 91-92, ECHR 1999-III, i Timishev, naprijed citirano, � 57). ii. Primjena naprijed spomenutih nacela na ovaj predmet 65. Iako na prvi pogled moze izgledati da je ovaj predmet srodan predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic, iscrpnija analiza pokazuje da to nije tako. Kao prvo, kad je rijec o naravi osporavane prakse, dok je Sud utvrdio da su u Ceskoj Republici romska djeca rasporeena u skole za osobe s dusevnim smetnjama, kao da su nizih intelektualnih sposobnosti, u Hrvatskoj su romska djeca za koju je utvreno da nedovoljno poznaju hrvatski jezik ili da nemaju ni osnovna znanja iz tog jezika po upisu u redovnu osnovnu skolu rasporeena u posebne razrede. Ocito je da se te dvije mjere znacajno razlikuju po svojoj naravi i tezini. Prema misljenju Suda, rasporeivanje nerazmjernog postotka djece koja pripadaju odreenoj etnickoj zajednici u skole za mentalno retardirane ne moze se usporeivati s rasporeivanjem romske djece u posebne razrede zbog toga sto dovoljno ne poznaju hrvatski jezik. Hrvatske su vlasti romsku djecu zadrzale u redovnim skolama te su prijelaz iz odvojenog razreda u redoviti razred ucinile fleksibilnijim, unatoc tome sto se pri njemu nisu primjenjivali jasno utvreni postupci i standardi, ve je on ocigledno ovisio o pojedinacnoj ocjeni ucitelja. Iako se u takvoj praksi nije mogao potpuno iskljuciti neki od oblika proizvoljnosti i bilo bi pozeljno da su postojali jasno utvreni standardi i postupci koji bi se primjenjivali na premjestaje djece iz razreda u kojima su svi ucenici bili Romi u mjesovite razrede, ta je praksa ipak omoguavala prijelaz iz posebnog razreda u redoviti razred bez formalnosti. Prema misljenju Suda, to predstavlja odreene pozitivne aspekte u vezi s pravima podnositelja zahtjeva na temelju clanka 14. Konvencije u odnosu na praksu analiziranu u predmetu D.H. and Others, budui da je veina podnositelja zahtjeva u ovome predmetu pohaala i razrede u kojima su svi ucenici bili Romi i mjesovite razrede. 18 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE 66. Nadalje, dok je u svojoj presudi u predmetu D.H. and Others Sud utvrdio da se razlika u postupanju temeljila na rasi, sto je zahtijevalo najstroze ispitivanje, u ovome se predmetu razlika u postupanju temeljila na primjerenosti jezicnih vjestina. To je, pak, razlog koji dopusta siru slobodu procjene. Za razliku od Ceske Republike, gdje je utvreno da je rasporeivanje romske djece u skole za osobe s dusevnim smetnjama praksa rasprostranjena diljem zemlje i gdje je oko sedamdeset posto romske djece pohaalo takve skole (vidi D.H. and Others, naprijed citirano, � 18), u Hrvatskoj je rasporeivanje romske djece u posebne razrede postupak koji se koristi u veoma malom broju osnovnih skola, to jest u cetiri skole, u samo jednoj regiji, i to zbog visoke zastupljenosti romskih ucenika u tim skolama. 67. Dostavljeni podaci za 2001. godinu pokazuju da su u Osnovnoj skoli Macinec cetrdeset i tri posto ucenika bili Romi i da je sedamdeset i tri posto njih pohaalo razrede u kojima su svi ucenici bili Romi. U Osnovnoj skoli Podturen deset posto ucenika bili su Romi, a trideset i sest posto tih romskih ucenika pohaalo je razrede u kojima su svi ucenici bili Romi. U Osnovnoj skoli Orehovica dvadeset i sest posto ucenika bili su Romi, a cetrdeset i sest posto njih pohaalo je razrede u kojima su svi ucenici bili Romi. Ti statisticki podaci pokazuju da je od tri osnovne skole o kojima je rijec, samo u Osnovnoj skoli Macinec veina romskih ucenika pohaala razrede u kojima su svi ucenici bili Romi, dok je u drugim dvjema skolama postotak bio ispod pedeset posto, sto pokazuje da u tim skolama nije postojala opa politika automatskog rasporeivanja romskih ucenika u posebne razrede. Vlada je ustvrdila da su provedena testiranja pokazala da veina romske djece u tim zajednicama ne poznaje dovoljno hrvatski jezik. Sud prihvaa da je to problem koji su trebala rjesavati mjerodavna drzavna tijela. U vezi s time, Sud takoer primjeuje da podnositelji zahtjeva nikada nisu osporili da u vrijeme upisa u osnovnu skolu nisu poznavali hrvatski jezik u dovoljnoj mjeri da na njemu mogu pratiti nastavu. 68. Kad je rijec o slobodi procjene sto ju drzava ima na podrucju obrazovanja, Sud zeli ponoviti da se drzavama ne moze zabraniti da osnivaju posebne razrede ili razne vrste skola za djecu s poteskoama ili da provode posebne obrazovne programe radi kako bi odgovorile na posebne potrebe. Sud nalazi da je zadovoljavajue to sto su se vlasti angazirale u rjesavanju tog osjetljivog i vaznog pitanja i da je rasporeivanje podnositelja zahtjeva u posebne razrede bila pozitivna mjera cija je svrha bila pomoi im u stjecanju znanja potrebnog za praenje nastavnog plana i programa. Stoga Sud smatra da je prvotno rasporeivanje podnositelja zahtjeva u posebne razrede ucinjeno zbog njihovog nepoznavanja hrvatskoga jezika, a ne zbog njihove rase ili etnickoga podrijetla, te da je bilo opravdano kako u smislu clanka 14. Konvencije tako i u smislu clanka 2. Protokola br. 1. 69. Iz toga slijedi da razlicita praksa koja se primjenjivala prema romskoj djeci zbog njihovog nedostatnog znanja hrvatskoga jezika ne predstavlja povredu clanka 14. Konvencije u vezi s clankom 2. Protokola br. 1. VI. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. KONVENCIJE ZBOG POSTENOSTI POSTUPKA 70. I na kraju, podnositelji zahtjeva prigovorili su na temelju clanka 6. Konvencije da je domai postupak bio neposten zbog toga sto su sudovi pogresno ocijenili pruzene im dokaze i da njihove presude nisu bile obrazlozene. ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE 71. U svjetlu svih materijala koje ima u svom posjedu, te u mjeri u kojoj su pitanja koja su predmet prigovora u njegovoj nadleznosti, Sud smatra da ovaj dio zahtjeva ne upuuje na postojanje ikakve povrede clanka 6. Konvencije. Iz toga slijedi da je taj prigovor nedopusten prema clanku 35. stavku 3. kao ocigledno neosnovan i da se mora odbiti na temelju clanka 35. stavka 4. Konvencije. VII. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 72. Clanak 41. Konvencije propisuje: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 73. Svaki podnositelj zahtjeva potrazuje 22.000 eura (EUR) na ime nematerijalne stete. 74. Vlada smatra da je zahtjev podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu nepotkrijepljen i neutemeljen. 75. Sud konstatira da je utvrdio da je duljina postupka pred Ustavnim sudom bila prekomjerna, protivno clanku 6. stavku 1. Konvencije. U tim okolnostima Sud smatra da su podnositelji zahtjeva zacijelo pretrpjeli nematerijalnu stetu. Presuujui na pravicnoj osnovi i uzimajui u obzir naknade dodijeljene u usporedivim predmetima, Sud svakom podnositelju zahtjeva dosuuje 1.300 EUR s tog naslova, uveanih za sve poreze koji bi se mogli zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 76. Podnositelji zahtjeva potrazuju i 20.316,50 EUR za troskove i izdatke nastale pred Sudom. 77. Vlada smatra da je potrazivani iznos previsok. 78. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali i da su s obzirom na visinu bili razumni. Sud ponavlja da se sudski troskovi mogu nadoknaditi samo u mjeri u kojoj se odnose na utvrenu povredu (Beyeler v. Italy (pravedna naknada) [GC], br. 33202/96, � 27, 28. svibnja 2002.). U ovome predmetu, to znaci povredu clanka 6. stavka 1. Konvencije zbog duljine postupka pred Ustavnim sudom. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim svim podnositeljima zahtjeva zajednicki dosuditi iznos od 2.000 EUR za troskove i izdatke, uvean za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaracunati. C. Zatezna kamata 79. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke, uveanoj za tri postotna boda. 20 ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. odlucuje prekinuti ispitivanje zahtjeva u dijelu koji se odnosi na prvog podnositelja zahtjeva; 2. proglasava prigovore koji se ticu uvjeta prava podnositelja zahtjeva na obrazovanje i njihovoga prava da ne budu diskriminirani, kao i njihov prigovor o duljini postupka dopustenima, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 3. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. Konvencije u vezi s prigovorom o duljini postupka pred Ustavnim sudom; 4. presuuje da nije doslo do povrede clanka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju gledanog zasebno ili u vezi s clankom 14. Konvencije; 5. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljima zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti sljedee iznose koje je potrebno pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 1.300 EUR (tisuu i tristo eura) svakom podnositelju zahtjeva na ime nematerijalne stete, uveanih za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaracunati; (ii) 2.000 EUR (dvije tisue eura) podnositeljima zahtjeva zajedno na ime troskova i izdataka, uveane za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedene iznose plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 6. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 17. srpnja 2008. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN Tajnik Christos ROZAKIS Predsjednik ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE PRILOG POPIS PODNOSITELJA ZAHTJEVA IME DATUM ROENJ A PREBIVALIS TE 1. Stjepan Orsus 22. prosinca 1991. Orehovica 2. Mirjana Orsus 30. rujna 1990. Podturen 3. Gordan Orsus 16. lipnja 1988. Podturen 4. Dejan Balog 10. studenoga 1990. Podturen 5. Sinisa Balog 25. sijecnja 1993. Podturen 6. Manuela Kalanjos 12. veljace 1990. Podturen 7. Josip Orsus 25. veljace 1993. Podturen 8. BiljanaOrs 20. us travnja 1990. Podturen 9. Smiljana Orsus 6. travnja 1992. Podturen Branko 0. Orsus 10. ozujka 1990. Podturen Jasmina 1. Bogdan 11. svibnja 1990. Trnovec Josip 2. Bogdan 13. rujna 1991. Trnovec Dijana 3. Orsus 20. sijecnja 1994. Trnovec Dejan 4. Orsus 2. kolovoza Trnovec 22 1 5. ORSUS I DRUGI PROTIV HRVATSKE Danijela Kalanjos 1991. 7. listopada 1993. Trnovec