17117/06

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET NIKOLAC PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 17117/06) PRESUDA STRASBOURG 10. srpnja 2008. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA NIKOLAC PROTIV HRVATSKE U predmetu Nikolac protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: Christos Rozakis, predsjednik, Nina Vaji, Khanlar Hajiyev, Dean Spielmann, Sverre Erik Jebens, Giorgio Malinverni, George Nicolau, suci, i Andr� Wampach, zamjenik tajnika Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 19. lipnja 2008., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 17117/06) protiv Republike Hrvatske sto ga je 8. travnja 2006. hrvatski drzavljanin g. Slavomir Nikolac ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). 2. Podnositelja zahtjeva zastupao je g. S. Filipovi, odvjetnik iz Vinkovaca. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 18. rujna 2008. Sud je odlucio Vladu obavijestiti o prigovoru glede duljine postupka. Na temelju odredaba clanka 29. stavka 3. Konvencije, Sud je odlucio istovremeno odluciti o dopustenosti i osnovanosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva roen je 1932. godine i zivi u Vinkovcima. 5. Neutvrenog datuma u 1992. godini podnositelj zahtjeva podnio je Opinskom sudu u Vinkovcima graansku tuzbu protiv svog bivseg poslodavca, kojom je osporavao svoj otkaz i trazio isplatu zaostalih plaa. U svojoj presudi od 2. lipnja 1993. Opinski sud djelomicno je usvojio podnositeljev tuzbeni zahtjev. Meutim, tu je presudu zalbeni sud ukinuo i predmet vratio na ponovno odlucivanje Opinskom sudu koji se pak odlukom od 6. veljace 1996. proglasio nenadleznim. Tu je odluku potvrdio Zupanijski sud u Osijeku 11. srpnja 1996. 6. Povodom revizije koju je podnositelj zahtjeva podnio 27. rujna 1996. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 13. listopada 1999. ustupio predmet Upravnom sudu Republike Hrvatske. Dana 31. sijecnja 2002. Upravni sud je odbacio tuzbu podnositelja zahtjeva. 7. Naknadnu ustavnu tuzbu koju je podnositelj zahtjeva podnio 21. lipnja 2002. Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio je 12. listopada 2005. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 8. Mjerodavni dio Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 49/2002 od 3. svibnja 2002. � "Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: 2 PRESUDA NIKOLAC PROTIV HRVATSKE Clanak 63. "(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud ... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu ... iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o ... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni sud e odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog .... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 9. Podnositelj zahtjeva podnio je dva odvojena prigovora na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije. Prvo je prigovorio da duljina postupka nije u skladu sa zahtjevom "razumnog roka". Kao drugo, prigovorio je da je postupak bio neposten, tvrdei da su domai sudovi pogresno utvrdili cinjenicno stanje i pogresno primijenili zakonske odredbe. Mjerodavni dio clanka 6. glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." A. Duljina postupka 10. Razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo je tek 6. studenoga 1997., kad je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku. Meutim, pri ocjeni razumnosti vremena koje je proteklo od toga datuma, mora se voditi racuna o stanju postupka u to vrijeme. Sud primjeuje da je prije stupanja Konvencije na snagu u odnosu na Hrvatsku postupak trajao oko pet godina. 11. Razdoblje o kojemu je rijec zavrsilo je 12. listopada 2005. Iz toga slijedi da u nadleznost Suda ratione temporis ulazi razdoblje od sest godina, jedanaest mjeseci i sest dana. U tom je razdoblju predmet prvo bio godinu dana, jedanaest mjeseci i sedam dana pred Vrhovnim sudom u postupku povodom revizije koju je podnositelj zahtjeva ulozio. Nakon toga ga je Upravni sud rjesavao do 31. sijecnja 2002., a potom Ustavni sud do 12. listopada 2005. 1. Dopustenost 12. Vlada je pozvala Sud da zahtjev odbije zbog toga sto nisu iscrpljena domaa pravna sredstva. Vlada je ustvrdila da je od 22. ozujka 2002. podnositelj zahtjeva mogao podnijeti ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu. 13. Podnositelj zahtjeva nije se osvrnuo na to pitanje. 14. Sud ponavlja da se od 22. ozujka 2002. ustavna tuzba na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu u Hrvatskoj smatra djelotvornim pravnim sredstvom u odnosu na duljinu postupka koji je jos u tijeku (vidi Slavicek v. Croatia (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII). Sud primjeuje da je domai postupak pred Upravnim sudom okoncan 31. sijecnja 2002. i da u to vrijeme u hrvatskom pravnom sustavu nije postojalo nikakvo pravno sredstvo u odnosu na duljinu postupka pred Upravnim sudom. Kad je rijec o postupku voenom nakon sto je to PRESUDA NIKOLAC PROTIV HRVATSKE pravno sredstvo uvedeno 22. ozujka 2002., Sud primjeuje da je 21. lipnja 2002. predmet bio u tijeku pred Ustavnim sudom. U tim okolnostima Sud smatra da se prigovor podnositelja zahtjeva ne moze odbiti zbog neiscrpljenja domaih pravnih sredstava. 15. Sud konstatira da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3 Konvencije. Uz to konstatira da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se treba proglasiti dopustenim. 2. Osnovanost 16. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupak mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na sljedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogih drugih izvora prava, Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, � 43, ECHR 2000-VII). Sud ponavlja da radni sporovi zahtijevaju posebnu pozornost (vidi Ruotolo v. Italy, presuda od 27. veljace 1992., Serija A br. 230-D, str. 39, � 17). 17. Kad je rijec o ponasanju domaih vlasti, Sud primjeuje da je prije stupanja Konvencije na snagu u odnosu na Hrvatsku, postupak pred domaim sudovima ve trajao oko pet godina. Nadalje, u razdoblju koje se treba uzeti u obzir, postupak je trajao jos gotovo sedam godina. Za to je vrijeme Upravnom sudu trebalo vise od dvije godine i tri mjeseca, a Ustavnom sudu oko tri godine i cetiri mjeseca da odluce o predmetu podnositelja zahtjeva, s time da je prvi od njih samo preispitivao predmet bez utvrivanja cinjenica, a drugi je preispitivao ustavnost odluke nizega suda, te niti jedan od njih nije izvodio nikakve dokaze niti obavljao ikakve druge postupovne aktivnosti. 18. U tim okolnostima i uzimajui u obzir ukupno trajanje postupka, Sud smatra da je duljina postupka u ovom predmetu bila prekomjerna i da nije ispunjen zahtjev razumnog roka. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. B. Postenost postupka Dopustenost 19. U mjeri u kojoj se za prigovor podnositelja zahtjeva moze podrazumijevati da se tice ocjene dokaza i ishoda postupka pred domaim sudovima, Sud ponavlja da je, prema clanku 19. Konvencije, njegova duznost osigurati postivanje obveza sto su ih preuzele ugovorne stranke Konvencije. Naime, njegova zadaa nije baviti se cinjenicnim ili pravnim pogreskama koje je navodno pocinio nacionalni sud osim i u mjeri u kojoj su time eventualno povrijeena prava i slobode zastiene Konvencijom. Osim toga, iako clanak 6. Konvencije jamci pravo na posteno suenje, on ne utvruje nikakva pravila o dopustenosti dokaza niti o nacinu na koji bi se oni trebali ocjenjivati, pa su to, dakle, pitanja koja prvenstveno treba urediti nacionalno pravo i nacionalni sudovi (vidi Schenk v. Austria, presuda od 12. srpnja 1988., Serija A, br. 140, str. 29, �� 45-46 i Garcia Ruiz v. Spain, br. 30544/96, Reports of Judgments and Decisions 1999-I, � 28). 20. Sud nalazi da nista ne ukazuje na to da su nacionalni sudovi ocijenili cinjenice i dokaze iznesene u predmetu podnositelja zahtjeva na nacin koji bi bio u suprotnosti s clankom 6. Konvencije. Podnositelj zahtjeva bio je u mogunosti u potpunosti iznijeti cinjenice svog predmeta i osporiti dokaze; izvedeni su svi bitni dokazi, a sudske odluke na zadovoljavajui su nacin obrazlozene. U tim okolnostima, Sud nalazi da u predmetu nije doslo do povrede jamstava postenog suenja na koje se poziva podnositelj zahtjeva. Iz toga slijedi da je ovaj dio zahtjeva ocigledno neosnovan i da ga treba odbaciti u skladu s clankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije. 4 PRESUDA NIKOLAC PROTIV HRVATSKE II. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 21. Clanak 41. Konvencije propisuje: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 22. Podnositelj zahtjeva potrazuje 1.925.795,91 hrvatskih kuna (HRK) na ime materijalne stete i 1.000.000 HRK na ime nematerijalne stete. 23. Vlada je smatrala da iznos koji se potrazuje na ime materijalne stete nije u vezi s cinjenicama ovoga predmeta, a da je iznos koji se potrazuje na ime nematerijalne stete pretjeran. 24. Sud ne razabire nikakve uzrocne veze izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete; stoga odbija taj zahtjev. S druge strane, Sud podnositelju zahtjeva dosuuje 2.400 eura (EUR) na ime nematerijalne stete, uveanih za sve poreze koji bi se mogli zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 25. Podnositelj zahtjeva potrazuje i 5.533 HRK za troskove i izdatke sto ih je pretrpio pred domaim sudovima i Sudom. 26. Vlada nije dala svoje primjedbe. 27. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali i da su s obzirom na visinu bili razumni. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim podnositelju zahtjeva dosuditi iznos od 760 EUR uveanih za sve poreze koji bi se mogli zaracunati na taj iznos. C. Zatezna kamata 28. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovor koji se tice duljine postupka dopustenim, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije zbog duljine postupka; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti sljedee iznose koje je potrebno preracunati u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja (i) 2.400 EUR (dvije tisue i cetiri stotine eura) na ime nematerijalne stete; PRESUDA NIKOLAC PROTIV HRVATSKE (ii) 760 EUR (sedamsto sezdeset eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koje bi se podnositelju zahtjeva mogli zaracunati na te iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedene iznose plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 10. srpnja 2008. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. Andr� WAMPACH Zamjenik tajnika Christos ROZAKIS Predsjednik