20100/06

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET LISICA PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 20100/06) PRESUDA STRASBOURG 25. veljace 2010. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE U predmetu Lisica protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. Anatoly Kovler, predsjednik, ga Nina Vaji, ga Elisabeth Steiner, g. Khanlar Hajiyev, g. Dean Spielmann, g. Sverre Erik Jebens, g. George Nicolaou, suci, i g. S�ren Nielsen, tajnik odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 4. veljace 2010., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 20100/06) protiv Republike Hrvatske sto ga je 15. travnja 2006. dvoje hrvatskih drzavljana, g. Zlatko Lisica i ga Meri Lisica ("podnositelji zahtjeva"), podnijelo Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). 2. Podnositelje zahtjeva zastupao je g. A. Korljan, odvjetnik iz Zadra. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, ga S. Staznik. 3. Dana 3. rujna 2008. predsjednik Prvog odjela odlucio je Vladu obavijestiti o prigovoru podnositelja zahtjeva na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije glede njihovoga prava na posteno suenje. Odluceno je i da e se istovremeno ispitati dopustenost i osnovanost zahtjeva (clanak 29. stavak 3.). CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelji zahtjeva roeni su 1978. godine i zive u Zadru. 1. Pozadina predmeta 5. Dana 24. svibnja 2000. oko 8.00 h u jednoj ulici u Zadru tri osobe, koje su bile odjevene u crno i imale crne maske, upotrijebile su osobno vozilo VW Golf II kako bi presrele vozilo u vlasnistvu jedne banke iz Zadra koje je prevozilo novac. Pocinitelji, koji su bili naoruzani, prisilili su vozaca vozila banke da ga napusti, uzeli novac, te se u vozilu banke odvezli se s PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE mjesta dogaaja. Dosavsi do obale koja se nalazila u blizini, napustili su vozilo i bijeg nastavili u motornom camcu u smjeru mjesta Bibinja. Motorni su camac ostavili nekoliko metara od obale u Bibinju. 6. U meuvremenu je pozvana policija i policijsko se vozilo na putu prema marini u Bibinju mimoislo s crnim BMW-om kojim je upravljala druga podnositeljica zahtjeva, kreui se od obale u smjeru sredista Bibinja. Policija je zabiljezila registracijski broj vozila. Kasnije se ispostavilo da je rijec o vozilu u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva. Policija je pronasla napusteni camac koji je plutao uz obalu. 7. Ubrzo nakon toga, policija je zaustavila prvog podnositelja zahtjeva i drugu podnositeljicu zahtjeva dok su se vozili na motorkotacu. Policija je primijetila da je sjediste motorkotaca mokro. 2. Istraga 8. Dana 24. svibnja 2000. u 8.55 h policija je uhitila oboje podnositelja zahtjeva i odvela ih u Policijsku upravu zadarsku. Oko 15.00 h istoga dana podnositelji zahtjeva izvedeni su pred istraznog suca Zupanijskog suda u Zadru koji im je odmah odredio zadrzavanje u roku od dvadeset i cetiri sata. 9. Branitelj podnositelja zahtjeva podnio je zalbu u kojoj je prigovorio da je zadrzavanje podnositelja zahtjeva nezakonito jer da se prema mjerodavnom domaem pravu zadrzavanje prvi put ne moze odrediti u razdoblju duljem od dvadeset i cetiri sata. Ustvrdili su da su podnositelji zahtjeva u bili zadrzani od 8.55 h 24. svibnja 2000., a zadrzavanje im je odreeno do 25. svibnja 2000. u 15.00 h, sto znaci da su zadrzani dulje od dvadeset i cetiri sata. 10. U prethodnom postupku koji je provodila policija, policija je pretrazila osobno vozilo VW Golf II, koje je u vrijeme doticnog razbojnistva bilo ukradeno od vlasnika, a policija ga je naknadno pronasla, i to bez nazocnosti podnositelja zahtjeva ili njihovih zastupnika. Pretraga se provodila 24. svibnja 2000. od 8.15 h do 11.30 h, a u zapisniku o pretrazi utvreno je da nedostaje plasticni stitnik jedne od brava. Uzeti su uzorci tragova i poslani na vjestacenje. 11. Osobno vozilo BMW u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva oduzeto je kao dokazno sredstvo 24. svibnja 2000., te je zadrzano od strane policije. Vozilo su istoga dana pretrazili policijski sluzbenici K.B., T.J. i T.Z. na temelju naloga za pretragu koji je izdao istrazni sudac, u nazocnosti branitelja podnositelja zahtjeva. Iz sluzbenog zapisnika o pretrazi proizlazi da je pretraga trajala od 16.10 h do 19.00 h. Snimljeno je nekoliko fotografija unutrasnjosti vozila, ali one nisu uvrstene u spis predmeta. Pronaeno je nekoliko dokaza koji su izuzeti radi daljnjeg vjestacenja, ukljucujui mokri rucnik, tepih iz vozila, crni dzemper, uzorke s tkanine straznjega sjedala, te tkanine prednjega sjedala suvozaca, tragove zemlje i PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE sve cetiri gume. Vozilo je odvezeno na parkiraliste Policijske uprave zadarske i tamo zadrzano. Kljucevi vozila zadrzani su u posjedu policije. 12. Dana 26. svibnja 2000. policijski sluzbenici Policijske uprave zadarske, u kojoj se vozilo nalazilo, usli su u vozilo bez naloga za pretragu i bez znanja podnositelja zahtjeva ili njihovoga branitelja, te su uzeli materijalne dokaze (vidi stavke 17., 19., 26. i 27. ove presude). 13. Dana 26. svibnja 2000. Zupanijski sud u Zadru odbio je zalbu podnositelja zahtjeva protiv odluke o zadrzavanju u pritvoru s obrazlozenjem da, iako su podnositelji zahtjeva dovedeni u prostorije Policijske uprave zadarske 24. svibnja 2000. u 9.00 h, odluka o njihovom uhienju dostavljena im je u 15.00 h, pa je stoga zakonski rok od dvadeset i cetiri sata valjalo racunati od tog trenutka. 14. Dana 26. svibnja 2000. protiv podnositelja zahtjeva pokrenuta je istraga zbog sumnje da su pocinili pljacku banke. Odreeno je daljnje zadrzavanje u pritvoru oboje podnositelja zahtjeva, te su oni ostali u pritvoru do 14. veljace 2001. 15. Dana 26. svibnja 2000. istrazni sudac Zupanijskog suda u Zadru saslusao je podnositelje zahtjeva koji su zanijekali pocinjenje doticne pljacke banke, a glede ostaloga branili su se sutnjom. 16. Dana 27. svibnja 2000. obavljena je jos jedna pretraga obaju vozila. Pretraga vozila VW Golf II provodila se od 17.20 h do 19.15 h, i ovaj put u bez nazocnosti podnositelja zahtjeva ili njihovog punomonika. Vrata vozila s kojih je nedostajao plasticni stitnik izuzeta su radi daljnjeg vjestacenja. Pretraga vozila BMW obavljena je na temelju naloga za pretragu koji je izdao istrazni sudac, te u nazocnosti branitelja podnositelja zahtjeva. U zapisniku o pretrazi izmeu ostalog se navodi da je tom prigodom na podu vozila pronaen plasticni stitnik automobilske brave. 17. Dana 28. svibnja 2000. punomonik podnositelja zahtjeva izvijestio je istraznoga suca da su tijekom pretrage obavljene 27. svibnja 2000. u neformalnom razgovoru s policijskim tehnicarom saznali da je vozilo otvarano i dan ranije, to jest, 26. svibnja 2000. Naveli su i da je nakon provedene pretrage 27. svibnja 2000. branitelj otisao na pie u isti kafi u koji su otisli i policajci, te da je branitelj slucajno cuo jednoga od policajaca, policijskog sluzbenika Z.B., kako potvruje da je prethodnoga dana bio usao u vozilo. 18. Dana 1. lipnja 2000. policijski sluzbenik T.J. takoer je uhien zbog sumnje da je sudjelovao u planiranju pljacke. 19. Dana 5. lipnja 2000. punomonik podnositelja zahtjeva ulozio je prigovor istraznom sucu u kojemu je doveo u pitanje vjerodostojnost rezultata pretrage vozila prvog podnositelja zahtjeva 27. svibnja 2000. Dana 6. lipnja 2000. istrazni je sudac podnio izvjese predsjedniku Zupanijskog suda u Zadru u kojemu je naveo da e uzeti u obzir navode punomonika podnositelja zahtjeva. Istoga je dana policijski sluzbenik Z.B. podnio izvjese Policijskoj upravi zadarskoj u kojemu je naveo da je 26. svibnja PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE 2000. usao u vozilo BMW u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva kako bi uzeo uzorak tkanine sa sjedala. Nakon ulaska u vozilo skarama je izrezao uzorak tkanine sa straznjega sjedala povrsine 5 puta 5 centimetara. Potom je izisao iz vozila i zakljucao ga. Dana 27. svibnja oko 13.00 h nalozeno mu je da preda kljuceve vozila, koji su se nalazili u zutoj omotnici, u policijsku postaju, sto je on i ucinio. U posebnom izvjesu podnesenom istoga dana Policijskoj upravi zadarskoj, sudski vjestak I.R. izjavio je da je 26. svibnja 2000. oko 14.30 h pokusao otvoriti vrata vozila BMW kako bi uzeo uzorak tkanine sa sjedala radi daljnjega vjestacenja. Budui da nije mogao otvoriti vrata, o tome je obavijestio policijsku radionicu. Oko 15.00 h dosao je mehanicar A.S., koji je uspio otvoriti vrata pokraj suvozacevog sjedala. I.R. je zatim zatrazio od policijskog sluzbenika Z.B. da mu se pridruzi, rekavsi mu da je A.S. uspio otvoriti vozilo i zatrazivsi od njega da ponese skare. Potom su zajedno pristupili vozilu te je sluzbenik Z.B. usao u vozilo i izrezao komad tkanine sa straznjega sjedala povrsine 5 puta 5 centimetara. Nakon toga je izisao i zakljucao vozilo. 20. U razdoblju od 6. do 19. srpnja 2000. istrazni je sudac saslusao dvadeset i pet svjedoka, ukljucujui i tri svjedoka koje je predlozila obrana. 21. Dana 7. lipnja 2000. istraga protiv podnositelja zahtjeva i jos dva osumnjicenika prosirena je na kazneno djelo krae vozila VW Golf II koje je upotrijebljeno za pljacku banke. 22. U izvjesu o vjestacenjima obavljenim u Centru za kriminalisticka vjestacenja Ministarstva unutarnjih poslova, sastavljenom 10. lipnja 2000., zakljuceno je da plasticni stitnik automobilske brave pronaen u vozilu prvoga podnositelja zahtjeva 27. svibnja 2000. pripada vozilu tipa VW Golf II. 23. U zalbi od 19. srpnja 2000. protiv odluke o produljenju pritvora, jedan od okrivljenika izmeu ostalog je prigovorio i zbog nezakonite pretrage vozila prvoga podnositelja zahtjeva. 24. U izvjesu koje je 20. srpnja 2000. sastavio E.R., nacelnik Odjela kriminalisticke policije Policijske uprave zadarske, a koje je podneseno Zupanijskom drzavnom odvjetnistvu u Zadru, navedeno je se da su se kljucevi vozila prvoga podnositelja zahtjeva cuvali u metalnom sefu u tom odjelu od 24. do 27. svibnja 2000. 3. Suenje u kaznenom postupku 25. Dana 12. rujna 2000. Zupanijsko drzavno odvjetnistvo u Zadru podignulo je pred Zupanijskim sudom u Zadru optuznicu protiv podnositelja zahtjeva i jos cetiri osobe, ukljucujui i T.J., jednog od sluzbenika koji su obavljali pretragu vozila prvoga podnositelja zahtjeva 24. svibnja 2000., stavljajui im, izmeu ostalog, na teret pljacku banke i krau vozila VW Golf II. Optuznica se ni na koji nacin nije temeljila na dokazu pronaenom PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE u vozilu prvoga podnositelja zahtjeva tijekom pretrage 27. svibnja 2000., to jest, plasticnom stitniku automobilske brave. 26. Na raspravi odrzanoj 2. studenoga 2000. jedan od branitelja prigovorio je da su ulazak i dodatna pretraga vozila prvoga podnositelja zahtjeva dana 26. svibnja 2000. bili nezakoniti, pa da su time nezakoniti i rezultati dodatne pretrage obavljene 27. svibnja 2000. Sud je tada odlucio kao svjedoke saslusati policijske sluzbenike i druge policijske djelatnike koji su u tome sudjelovali. 27. Mehanicar A.S. izjavio je da je zaposlen u Policijskoj upravi zadarskoj i da mu je jednog dana njegov nadreeni rekao da pomogne policijskim sluzbenicima otvoriti vozilo BMW koje je bilo parkirano na parkiralistu policijske postaje, jer je bilo nekih problema s bravom. Uspio je otvoriti vozilo. Pokraj vozila vidio je policijskog sluzbenika I.N. i jos neke osobe. Nije vidio sto su policijski sluzbenici radili u vozilu jer je nakon otvaranja vozila napustio mjesto dogaaja. U odgovoru na postavljeno konkretno pitanje, izjavio je da kljuc nije izvaen iz zute omotnice. 28. Policijski sluzbenik Z.B. izjavio je da je usao u vozilo BMW jer mu je njegov nadreeni I.N. naredio da izuzme uzorak tkanine sa sjedala iz vozila. Kljuc je dobio od I.R.-a koji mu je rekao i kako otvoriti vozilo. Shvatio je da je I.R.-u bilo poznato da je netko ve otvarao vozilo. Bilo je problema s otkljucavanjem vozila jer su se istrosile baterije centralne brave, pa su jedina vrata koja su se mogla otvoriti bila ona pokraj suvozacevog sjedala. Otvorio je ta vrata i potom je iznutra otvorio straznja lijeva vrata i sa straznjega sjedala izrezao uzorak tkanine povrsine 5 puta 5 centimetara. Tada je izisao iz vozila i kljuceve predao I.R.-u. Sve je to obavljeno bez nazocnosti ijednog optuzenika ili njihovoga branitelja. U odgovoru na konkretno pitanje, rekao je da nije nista stavio u vozilo. 29. I.R. je izjavio da je zaposlen kao kriminalisticki tehnicar u Policijskoj upravi zadarskoj. Dana 26. svibnja 2000. njegov nadreeni, I.N., rekao mu je da su mu iz Centra za kriminalisticka vjestacenja u telefonskom razgovoru rekli da policija nije dostavila uzorak tkanine sa sjedala iz vozila optuzenika Zlatka Lisice, te su zatrazili da im se takav uzorak dostavi. On osobno nije usao u vozilo, ve je to ucinio policijski sluzbenik Z.B. Nakon sto je policijski sluzbenik Z.B. izuzeo zatrazeni uzorak, zakljucao je vozilo, a kljuc su stavili u omotnicu, koju su odlozili u sef. 30. Dana 23. studenoga 2000. izvanraspravno vijee Zupanijskog suda u Zadru odbilo je prijedlog podnositelja zahtjeva da se zapisnik o pretrazi vozila prvog podnositelja zahtjeva obavljenoj 27. svibnja 2000. izdvoji iz spisa predmeta. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: ,,Ocevid osobnog automobila marke BMW tipa 525, vlasnistvo I-opt. Zlatka Lisice je izvrsen 24. svibnja 2000. godine u 16,10 u Bibinju, a zavrsen je u 17,30 sati. Automobil je prevezen u dvoriste PU zadarske odakle su izuzete gume s vozila za potrebe vjestacenja. Ocevid su poduzele ovlastene osobe K.B., T.J. (V-opt.) i Tomislav Zubci, a zapisnik je sacinio K.B. Tijekom ocevida krim. tehnicari T.O. i I.R. su za potrebe vjestacenja izuzeli PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE [...] iz automobila tragove zemlje kod nogu vozaca, tepih ispod nogu vozaca, tragove s rucice od automatskog mjenjaca i mikro tragove sa suvozacevog sjedala i sa zadnjeg desnog i lijevog sjedista. Te prigode nisu izuzeti neutralni poredbeni uzorci sa sjedista vozila ... ... Prema iskazima svjedoka, djelatnika PU zadarskoj Z.B., I.R. i A.S- slijedi da je automobil BMW otvaran 26.5.2000. godine oko 15,00 sati kada je krim. tehnicar Z.B. po nalogu pretpostavljenog donacelnika Odsjeka I.N. u nazocnosti kolege I.R. iz automobila s naslonjaca otkinuo komad tkanine, koja je onda, prema iskazu svjedoka E.R. zurno dostavljacem odnijeta u Centar za krim. vjestacenja Zagreb. Prema zapisniku je obavljena druga pretraga automobila BMW dana 27.5.2000. godine kad su izdane potvrde o oduzimanju odreenih predmeta, koji su svi proslijeeni na vjestacenje 28.5.200. godine ... Obrana tvrdi da je pretraga vozila BMW od 27.5.2000. godine nezakonita jer je u meuvremenu policija otvarala automobil, u njega ulazila, pa je sve ono sto je pronaeno pretragom poslije toga nezakonit dokaz kao i ono sto izvire iz tog dokaza... Nije sporno da su krim. tehnicari B. i R. uz pomo autoelektricara S. otvorili automobil BMW koji je privremeno oduzet i iz njega uzeli uzorak tkanine za vjestacenje. Sporno je da li je ta radnja pretrage obavljena bez obavijesti branitelja i istraznog suca ili to nije tako. Sud zakljucuje da su policajci � krim. tehnicari u stvari obavljali radnju izvida po cl. 177. st.1. ZKP-a, jer su osiguravali tragove potrebne za vjestacenje budui da su prije toga otkrili i osigurali trag u vozilu BMW, a trea neophodna komponenta da bi se obavilo vjestacenje izuzetih tragova je uzimanje neutralnog poredbenog uzorka a da bi se obavilo zurno vjestacenje [...]. Dakle, to je izvidna radnja koju djelatnici policije prije zapocete istrage (kao sto je to bilo ove prigode) trebaju uciniti, a sto su oni u stvari morali uciniti ve pri ocevidu od 24.5.2000. godine, ali su propustili pa su ucinili kasnije 26.5.2000. godine Vezano za uzimanje tkanine iz automobila BMW dana 26. svibnja 2000. godine propust je policije u tome sto nisu sacinili zabiljesku o poduzetoj radnji u kojoj bi se opisala ucinjena radnja po cl. 177.st.2.ZKP-a. Meutim, ovaj propust nije ugrozio pravo obrane i sve je sada sanirano ispitivanjem krim. tehnicara kao svjedoka. Prema tome, iako je u postupanju policije bilo propusta, oni nisu takve naravi da bi se radilo o nezakonitom dokazu kako to tvrdi obrana, jer da je obavljana pretraga bez obavijesti branitelja, pa je onda i ona naredna pretraga od 27. svibnja 2000. godine, kojoj su doduse bili nazocni branitelji, nezakonita, jer prije toga netko je otvarao automobil i moze se spekulirati s pronaenim predmetima � dokazima koji su izdvojeni 27.5.2000. godine. [Ovaj sud] nalazi da je 26. svibnja 2000. godine policija vrsila izvidnu radnju o cemu nije obvezna izvijestiti branitelje, pa njihovo postupanje nije nezakonito ve dopustivo, a o tome kolika je vrijednost dokaza � pretrage od 27.5.2000. godine- cijenit e sud prilikom ocjene svih dokaza meusobno, a imajui u vidu i cinjenicu da je tri dana prije toga pretragu i ocevid istog automobila obavljao policajac koji je kasnije optuzen [u istom kaznenom postupku] Zbog toga je odbijen prijedlog obrane za izuzimanje dokaza u vidu zapisnika o pretrazi osobnog automobila BMW od 27. svibnja 2000. godine, a isto tako su odbijeni prijedlozi PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE da se izuzmu kao nezakoniti dokazi koji izviru iz tog zapisnika o pretrazi, a to su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, fotodokumentacija ocevida i mehanoskopsko vjestacenje." Protiv te odluke nije bila dopustena posebna zalba; zalba je bila dopustena samo protiv presude, koja jos nije bila donesena. 31. Dana 14. veljace 2001. Zupanijski sud u Zadru proglasio je podnositelje zahtjeva krivima za razbojnistvo, te je prvoga podnositelja zahtjeva osudio na kaznu zatvora od cetiri godine i pet mjeseci, a drugu podnositeljicu zahtjeva na kaznu zatvora od tri godine. Mjerodavni dio izreke presude glasi kako slijedi: ,,I-opt. Zlatko Lisica, II-opt. Meri Lisica, III-opt. D. P., IV-opt. T. J., VI-opt. R. N. i VII-opt. R. P. krivi su sto su: 1...., dana 24 svibnja 200. godine oko 08,00 sati u Zadru, s ciljem da se domognu novca kojeg je prevozilo dostavno vozilo VW"Golf"..."Dalmatinske banke" d.d. Zadar, i to III-opt. Denis Para s jos dvije nepoznate osobe svi maskirani s navucenim kapama preko glave i rukavicama na rukama, s ukradenim osobnim vozilom marke VW ,,Golf II" reg.br. ZD 597-AG ... priprijecili prolaz dostavnom vozilu, te prisilili dostavljace novca U.S., D.S. i I.M. da iziu iz vozila, koristei pritom automatske puske nalik na puske tipa ,,UZI", naredivsi im da legnu na cestu, cijelo vrijeme drzei puske uperene prema njima, da bi potom usli u dostavno vozilo ,,Dalmatinske banke" u kojem se nalazio sedam vrea s novcem i uputili se prema predijelu Zadra Arbanasi � Karma do mula zv. ,,Fontana", gdje ih je u ukradenom gliseru ,,Nina", marke Bayliner 4504 A cekao I-opt. Zlatko Lisica, nakon cega su se ukrcali u gliser i otplovili do Bibinja na predio Punta kod marine ,,Zlatna luka", gdje ih je cekala II-opt. Meri Lisica s osobnim vozilom marke ,,BMW" tip 525 reg.br. ZD 974 CA vlasnistvo I-opt. Zlatka Lisice, u koje su ukrcali novac i zajedno se odvezli u obliznju sumu Cukovica osim Iopt. Zlatka Lisice koji je skuterom krenuo u Bibinje, ... ... IV-opt. T.J. 2. tijekom svibnja 2000. godine, u Zadru, u fazi pripremanja sredstava za pocinjenje kaznenog djela razbojnistva iz tocke 1. suraivao s optuzenicima, ostvarujui intenzivne kontakte telefonom te je III-opt. D. P. po prethodnom dogovoru izvjesivao o aktivnostima policije u otkrivanju u pocinitelja kaznenog djela pod toc. 1., neposredno nakon dovrsenja razbojnistva s kojim aktivnostima je bio upoznat budui da je kriminalisticki sluzbenik u I PP PU zadarske, pomazui tako pociniteljima kaznenog djela, a osobito III-opt. Denisu Parau da uspjesno izmicu potragama policije, ..." 32. Mjerodavni dio obrazlozenja presude glasi kako slijedi: PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE ,,Vezano za kaznena djela po optuznici broj DO-K- 36/00 ispitani su kao svjedoci : - U.S., D.S., I.M. i E.S. � djelatnici ,,Dalmatinske banke" d.d.; - M.B., T.S., S.J., E.B. i T.I. � ucenici koji su se kriticnog jutra zatekli u Fosi na mjestu dogaaja; - D.K. � svjedok koji je bio ocevidac dijela dogaaja u Fosi na rivi; - T.K., M.K., A.Z., D.S. i M.K. � svjedoci dogaaja ja Kolovarama kod ,,Fontane"; - .Z. i T.R. � svjedoci koji su vidjeli kretanje glisera kriticnog jutra - S.F. � svjedok za kretanje glisera u Bibinje-Puntu; - N.S., V.B. i J.L. � svjedoci kretanja automobila BMW I-opt. na tom podrucju; - A.B. � nacelnik krim. policije i policijski sluzbenici E.R. i R.L. � svjedoci za dio dogaaja kriticnog jutra u Fosi i Bibinju; - Z.L., K.L., B.S., A.S., V.B., A.T. i B.. � svjedoci alibija optuzenicima; i - N.P., R.B., V.C. i F.S. Vezano za pronaene predmete nakon dogaaja ispitni su kao svjedoci E.P. i B.S. Vezano za provjeru telefonskih brojeva i izliste telefonskih brojeva ispitani su kao svjedoci I.M., M.S., T.S. U odnosu na vozila koja su koristena ... ispitani su kao svjedoci J.B., A.F. i F.F. Ispitani su kao svjedoci djelatnici policije K.B., T.O., A.S., Z.M., Z.B., B.K., A.S. te jos svjedoci R.B., N.P., V.C., F.S., J.S. i D.B. Procitani su zapisnici o ocevidima, zapisnici o pretragama, potvrde o privremenom oduzimanju predmetu, izlisti telefonskih dolaznih i odlaznih poziva i izvrsen je uvid u seme izlista tih telefonskih poziva. Uz suglasnost stranaka procitani su nalazi i misljenja ... Obrana je trazila izdvajanje slijedeih navodno nezakonitih dokaza: ... - zapisnik o pretrazi osobnog automobila BMW ZD 974 CA od 27. svibnja 2000. godine ... Sud je zakljucio da citirani dokazi nisu pribavljeni povredama odredaba kaznenog postupka i krsenjem prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog zivota. Pri tome se ukazuje na razloge rjesenja raspravnog vijea od 23. 11. 2000. godine,... PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE Vezano za pretragu BMW od 27. 5. 2000. godine za koju obrana tvrdi da je nezakonita zbog cinjenice sto je 26. 5. 2000. policije otvarala automobil BMW i tako navodno ,,iscenirala pretragu" i ,,vjerojatno mogue podmetnula dokaz" tj. Plasticni stitnik rucice brave koja pripada vozilu tipa Golf II istice se da nije neobicno da je izvrsena jos jedna pretraga BMW 27. 5. 2000. godine i da to nije iscenirana pretraga, jer iz iskaza svjedoka B. i O., koji su vrsili pretragu 24. 5. 2000. godine zajedno s IVopt. Jurisiem, slijedi da ta pretraga BMW-a nije bila provedena detaljno. Svjedoci su iskazali da uope nisu otvarali pretinac u vozilu BMW, a motiv pretrage je bio traziti novac, oruzje i tragove djela!? Budui da je pretragom rukovodio IV-opt. pretpostaviti je da je on ,,zanemario detalje", a uostalom i obrana u podnesku od 28. 5. 2000 godine istice da je pretraga od 24. 5. 2000. godine ,,obuhvatili samo povrsan pregled unutrasnjosti vozila, sto je znacilo da e se pretraga nastaviti" Inace, sud je u svezi ovog prijedloga obrane ispitao kao svjedoke djelatnike policije Z.B., I.R., A.S., Z.M., B.K., K.B., T.O. i E.R. ... Naime, utvreno je da se svi optuzenici meusobno poznaju i komuniciraju, I-opt. i II-opt. su mladi i djevojka iz istog mjesta, I-opt. je dobar i odan prijatelj III-opt., sto jasno slijedi iz iskaza svjedoka B.S. ..., BM. ... i J.S. ... II-opt. Meri Lisica je vozila automobil I-opt. Zlatka Lisice u blizini mjesta dogaaja (iskaz svjedoka B.S., N.S, J.L., a u svezi nalaza vjestaka mulaziranih tragova guma), a u zavrsnici dogaaja uocili su je svjedoci E.R. i L. ... Indicije nakon pocinjena djela su cinjenica da je gliser ostavljen u Punti � Bibinju, mjestu zivljenja I-opt. i II-opt. mjestu koje nije nepoznato III-opt. budui da je cesto boravio u vikendici svoga strica R.P. na Punti u Bibinju... Netom poslije dogaaja pronaen je trag guma kakve ima vozilo BMW I-opt. Lisice 16 metara od mora u Punti gdje ostavljen gliser, te parkirani automobil I-opt. ispred kue II-opt. Meri Lisica s mokrim od mora sjedalom i podmetacima te ukljucenim desnim pozicijskim svjetlom. Konacno III-opt. i drugi pocinitelji ciji identitet nije do sada otkriven, sklonili su se u obliznju bibinjsku sumu (iskaz svjedokinje S i zapisnik o ocevidu od 28. 5. 2000. godine i s tim u vezi nalazi misljenje o kemijsko fizikalnom vjestacenju od 29. 1. 2001. godine). Dana 27. 5. 2000. godine pretragom vozila BMW I-opt. Lisice pronaen je zastitni plasticni stitnik lijeve brave vrata vozila tipa Golf II, a vozilo takve serije je Golf koji je koristen za presretanje bancinog vozila. Zakoniti su iskazi svjedoka E.R. i R.L. koji govore u svojim iskazima o tome sto su kriticnog jutra u 08,32 sata vidjeli kad su slijedili trag kretanja glisera. Obzirom da se kazneno djelo otkrilo kao ,,svjezi cin" neposredno po izvrsenju prve faze radnje kaznenog djela, te su se pocinitelji progonili odmah zbog zurne dojave svjedoka T.I., treba vjerovati da su se svjedoci E.R. i R.L. u 08,32 sata zatekli na magistrali i vidjeli sto su opisali te o tome svjedocili sto mogu i moraju jer nisu privilegirani svjedoci. Da su oni zaista vidjeli vozilo I-opt. koje im je poznato, i u njemu zensku osobu (II-opt. PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE Meri Lisicu) slijedi iz daljnjeg tijeka dogaanja. Naime, dana je istog trenutka zapovijed da se pronae vozio I-opt.. sto je i ucinjeno te je ono poslije 20-tak minuta pronaeno. Budui da su R. i L. vidjeli dolaskom u zgradu policije II-opt. Meri Lisicu i prepoznali je kao zensku osobu koju su maloprije vidjeli za volanom automobila I-opt. ... Obrana je tijekom postupka isticala da je svjedok E.R. zainteresirani svjedok (za ishod istrage odnosno cjelokupnog postupka) zbog prirode posla kojeg radi � nacelnik krim. policije u PU zadarskoj ... pa stoga ni njegov iskaz nije vjerodostojan (zavrsni govori obrane). Valja rei da je sud svjedoka E.R. upozorio na duznost kazivanja istine, na posljedice laznog iskaza prema odredbama ZKP-a i njegov iskaz se cijenio kao i svaki drugi iskaz svjedoka, pa je sud zakljucio da svjedok govori istinu, a ne da laze iz pobuda koje mu se imputiraju. ... Svjedok Dragan Koli ... koji je bio kriticnog jutra na rivi u Fosi... Kriticno jutro je vidio gliser... U gliseru je vidio vozaca koji je sjedio, ali imao je frizuru kao zensko, ricavu podignutu kosu, kao pjevac Jimmy Hendrix, a na ocima je imao velike crne naocale ,,kao da zeli pokriti lice"... Naveo je da poznaje I-opt. Zlatka Lisicu i da su ponekad zajedno bili na piu, te da mu je policija pokazivala njegovu sliku. Komentira da ga je onaj vozac glisera asocirao na I-opt. Zlatka Lisicu mozda bi to bio rekao policiji, a na raspravi to objasnjava da bi dosao u iskusenje bili to rekao policiji ili ne i to zato sto je ovo svjedocenje za njega maltretiranje. Sud zakljucuje da svjedok K. nesporno poznaje I-opt. Zlatka Lisicu, te da sve da je i prepoznao njega kao vozaca glisera to ne bi rekao sto je uostalom i iskazao. Tek na raspravi obrazlaze zbog cega dvoji s time da li bi rekao policiji ocito kasnije i sudu da ga vozac glisera podsjea na Zlatka Lisicu ili to ne bi rekao i kaze da je to zato sto je svjedocenje za njega maltretiranje. Tocno je da nije ugodno svjedociti pred raspravnim vijeem na javnoj raspravi, ali na istraznom rocistu atmosfera nije bila takva i svjedok nije znao da li e biti pozvan na glavnu raspravu i da li e uope I-opt. biti optuzen, a ipak je ve i tada razmisljao da li rei ili ne rei na koga je asocirao vozac glisera upotrebljavajui rijeci ,,mozda bi mi rekao". Zato sud zakljucuje da je vozac glisera bio I-opt. Zlatko Lisica kojeg je K. opisao po frizuri tocno jer I-opt. zaista ima dugu ricavu kosu ,,ala Jimmy Hendrix". Osim njega svjedoci na Karmi � Fontani takoer su naveli za vozaca glisera da je imao dugu kosu, svjedokinja K. je rekla da je to bila zena, ocito zbog kose do ramena (kakvu kosu zaista ima I-opt., a sto je vidljivo na fotodokumentaciji u spisu) ... Svjedoci A.Z., M.K. i T.K. su kriticno jutro kopali ... kod Fontane � Karme... Svjedok [A.]Z. je naveo da je vidio da iz smjera Fose dolazi ... gliser ..., a ova trojica su skocili u taj gliser u koji su unijeli dvije vree ... Vozac glisera je bio malo visa osoba s dugom kosom do ramena, tamnije boje. PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE ... Svjedokinje D.S. i M.K. su se kriticnog jutra nalazile nedaleko Fontane u kafiu ... pa [D.]S. kaze da je ... vidjela da dolazi gliser iz smjera Zadra i odlazi u smjeru istoka � Bibinja ... Vozac glisera je imao crnu kovrcavu kosu i ona misli da je u pitanju zenska osoba, ... Iako je svjedok [A.]Z. na raspravi rekao kako je siguran da I-opt. Lisica nije vozac glisera, sud taj dio iskaza ne prihvaa kao uvjerljivu tvrdnju, te zakljucuje da je ona dana samo iz osjeaja nezamjeranja. To stoga sto su svi svjedoci sa predjela Karme � Fontane vidjeli na vozacu glisera dugu do ramena ricavu, tamniju kosu koja je virila ispod kape, a vozac je bio ,,malo visa osoba". Za istai je da je optuzenik Z.S. visok 191 cm. ... Svjedokinja N.S. je kriticnog jutra dosla na posao u praonicu rublja ... prije 08,00 sati ... vidjela je kod kue u izgradnji Roka Lisice, udaljene 100-tinjak metara od mora, a od mjesta gdje je ona stajala 40-50-tak metara, parkirani osobni automobil tamne boje, bolje marke Audi, BMW ili Mercedes. Kada je oko 08,25 sati izisla vani iz praonice vidjela je da tog auta vise nije bilo. ... Svjedok A. B. je kriticno jutro ... Vozei dalje magistralom kod Bibinja oko 08,30 sati ... na tom makadamskom putu bio zaustavljen crni BMW...U tom vozilu je vidio dvojicu ili trojicu mlaih momaka. Kako nije skrenuo nastavio je voziti magistralom prema Sukosanu da ue na glavni ulaz i gledao je u retrovizor, te je vidio da je onaj crni BMW izisao na magistralu i vozio za njim, a onda kad je ponovno bacio pogled na retrovizor uocio je da BMW nema. To znaci da je BMW ili skrenuo lijevo u smjeru njegova kretanja (suma ...) ili se pak polukruzno okrenuo na magistrali i vozio nazad. ... Svjedok E.R. i R.L. su po dojavi kolege T.I. posli autom u smjeru kretanja glisera prema Biogradu. ... u Bibinju ... oko 08,32 sati ... mimoisli su se s [E.]R. prepoznatljivim automobilom I.-opt. Lisice � crnim BMW reg. Ozn. ZD 974 CA. ... Za upravljacem je sjedila zenska osoba stara 20-25 godina. Smee kose vezane u rep, a vozila je brzinom od oko 80 km/h. [E.]R. je odmah zapovjedio da se ide do kue I.opt. Zlatka Lisice i potrazi i njega i vozilo. Poznato mu je da je vozilo BMW pronaeno parkirano kod kue II.opt., a I.-opt. i II.-opt. su zateceni na pruznom prijelazu kako se na mopedu voze u smjeru Zadra. ... Kada su se vratili u postaju Zadar negdje oko 11-12,00 sati vidjeli su u hodniku onu vozacicu BMW, a to je u stvari II-opt. Meri Lisica, djevojka I.-opt. Zlatka Lisice. Iz svega se zakljucuje da su pocinitelji razbojnistva ve u 8,20 sati napustili gliser, iskrcali se skacui u plitko more, ..., iznijeli iz glisera novac sto je moralo trajati par minuta, a to dalje znaci da su oni u 08,10 sati najdalje 08,15 sati ve bili u uvali Punta � Bibinje. Zbog toga su osobe koje su sjedile u vozilu BMW bile mokre od mora, a osobito vozac BMW-a od Punte do Cukovice koji se smocio gotovo cijeli jer su PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE suvozacko sjedalo, papucice kocnica i gasa bili mokri od mora kako to slijedi iz nalaza vjestaka i zapisnika, o ocevidu vozila ... ... Svjedok B.S. se to jutro s bratom vraao s benzinske pumpe ... oko 07,45 sati, a vozio je autom cestom kroz Puntu, a potom kroz selo Bibinje. Prolazei pored jedne kue koja se radi vidio je automobil tamne boje i unutra jednu curu kako sjedi, a ucinilo mu se da je to Meri Lisica, ali mu je brat rekao da to nije ona. ... Ocevidom od 24.5.2000. godine u 11,45 sati na predjelu zv. Punta u Bibinju pronaena su cetiri traga automobilskih guma koja su mulazirana. Ocevidom vozila BMW vlasnistvo I.-opt. od 24.5.2000. godine u 16,10 sati slijedi da je ono zateceno parkirano ispred kue II.-opt. Meri Lisica, zakljucano s ukljucenim desnim pozicionim svjetlom. Na vozacevom sjedistu bio je prebacen preko sjedeeg dijela i naslona vlazan sivkasto crni rucnik za plazu. Tepih ispod nozice gasa i kocnice je bio vlazan kao i dio tepiha ispred zadnjeg desnog sjedista. Gume koje su bile na vozilu BMW su marke ,,Micheline energy" radial XSE dim. 195/65 R 15 broj 91 XT2. Tepisi ispred vozaca, suvozaca i zadnjeg desnog sjedista su izuzeti zbog vjestacenja i dostavljeni nalogom u Zagreb u Centar za krim. vjestacenja, a kako to slijedi iz iskaza svjedoka B. i samog naloga. Na vjestacenje su dostavljeni jos rucnik i tragovi zemlje s papucice kocnice, sve cetiri gume s felgama, a gume je skinuo djelatnik automehanicarske radionice PU zadarske J. S. Mulazirani trag pneumatika izuzet u predjelu Punte u Bibinju, pronaen 16 metara od mora ..., po misljenju vjestaka za tehnicko vjestacenje ... potjece od pneumatika marke ,,Michelin energy" dim 195/65 R 15, kakve pneumatike ima vozilo BMW I.-opt. Zlatka Lisice. ... Zapisnik o pretrazi od 27.5.2000. godine vozila BMW govori da je u prostoru za putnike na podu ispred suvozacevog sjedista pronaena zastitna plastika brave NN vozila, zavijac, turpija i dr. ... Prema nalazu i misljenju vjestaka za kemijsko fizikalna vjestacenja ... na podmetacima za noge s poda BMW... ispred sjedala vozaca, suvozaca, zadnjeg desnog sjedala, tragovima zemlje s papucice kocnice i rucniku koji se nalazio na sjedistu vozaca pronaene razlicite vrste iona karakteristicnih za morsku vodu. ... Iz provedenih vjestacenja, zapisnika o ocevidu i pretrazi slijedi zakljucak suda: II.opt. Meri Lisica je dovezla BMW 16 metara dalje od obale mora u Puntu u trenutku kad je ocekivala da e doi gliser, a kada joj je to dojavljeno najvjerojatnije telefonom. U automobilu BMW bile su tri osobe koje su bile mokre od mora, a jedna mokra osoba vozila je automobil prema Cukovici radi cega je bila mokra od mora zemlja na papucici kocnice. Ovo se poklapa s iskazom svjedoka B. koji je vidio da u BMW sjede dvije � tri mlae muske osobe u trenutku kad je BMW stajao zaustavljen na sporednoj makadamskoj cesti koja vodi iz Marine na magistralu cekajui da on proe vozilom PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE kako bi se ukljucio u promet, a to znaci da je vozac nedvojbeno koristio kocnicu pri voznji. Cinjenica da je rucnik prebacen preko sjedista vozaca, koji rucnik je bio u posjedu I.-opt. Zlatka Lisice, ukazuje da je taj rucnik prebacila preko sjedista Meri Lisica prije nego je sjela za upravljac u Cukovici da se ne smoci. Ona je ocito od Punte do Cukovice sjedila na jedinom suhom mjestu u BMW � u , zadnjem lijevom iza vozaca, zbog cega ju i nije uocio B. jer je ona visoka 169,5 cm, a tri napadaca su bila visa od 178 � 193 cm kako to iskazuju svjedoci ocevidci. Ovo se nadalje poklapa s iskazom svjedoka E.R. i R.L. da su za volanom BMW vidjeli zensku osobu u trenutku kada su se mimoisli s vozilom BMW koje se kretalo iz mjera Sukosana prema Bibinju � Zadru sto znaci da su vidjeli II.-opt. u trenutku kada se ona ve vraala automobilom iz Cukovice u Bibinje da bi ga parkirala ispred svoje kue i susrela se s I.-opt. Zlatkom koji je po nju dosao skuterom. ... Svjedok K.B. je vrsio ocevid BMW-a 24.5.2000. godine i naveo je da je mogue da on pri vrsenju ocevida nije vidio zastitnu plastiku jer su ocevid i pretragu 24.5.2000. on i kolege vrsili povrsno. Na foto dokumentaciji ocevida od 24.5.00 kod suvozacevog sjedista u BMW-u bio je vidljiv alat koji je vidljiv i na foto dokumentaciji pretrage od 27.5.2000.godine, kada vise nema tepiha ispred sjedista suvozaca budui da je poslan na vjestacenje 25.5.2000. Prema tome, ne radi se o podmetnutom dokazu od strane policije nego u ovom slucaju povrsnosti pretrage i ocevida vozila BMW od 24.5.2000.godine. Vjestak za mehanoskopiju ... u nalazu i misljenju naveo je nakon pregleda lijevih vrata vozila tipa Golf II (vl. J.B.) na kojima nedostaje rukohvat sa bravom i dostavljenog plasticnog zastitnog rubnika izuzetog iz BMW da je stitnik dio rukohvata za bravu vrata vozila tipa Golf II. Kako na stitniku nema utisnute godine proizvodnje ne moze tvrditi da je stitnik proizveden 1989. godine koje godine je proizvedeno vozilo J.B. Dakle cinjenice da je u vozilu BMW I.- opt. pronaen dio zastitne brave lijevih vrata vozila tipa Golf II, a upravo se takvim tipom Golfa � ukradenim Golfom J.B. kojemu nedostaje rucka lijeve brave ... presrelo dostavno vozilo. Ost. J.B. kaze da prije krae 22/23.5.2000. godine na njegovom vozilu nije bilo osteenja brave lijevih vrata. Premda vjestak za mehanoskopiju nije decidiran u misljenju kako dio plastike brave izuzet iz BMW pripada upravo vozilu J. B. za zakljuciti je iz svih provedenih dokaza da nije slucajno to sto je u vozilu BMW vlasnistvo I-opt. pronaen dio brave vrata vozila Golf II kakvo je i vozilo kojim je presreteno vozilo Banke, a kad se imaju u vidu svi ostali provedeni dokazi i dovodei ih s tim u svezu, a to su iskazi svjedoka J.S., E.R., nalazi o kemijsko fizikalnom vjestacenju i izlisti telefonskih brojeva. To nadalje znaci da je za zakljuciti da je dio stitnika brave pronaen u vozilu BMW I-opt. Lisice u stvari od vozila Golf II vl. J. B. ... Svjedokinja J.S. ... U istrazi je navela da poznaje III.-opt. D.P. od srpnja 1998. godine i ... bio je utorak (23.5.2000. godine) i III.-opt. D.P. ... ju je upozorio da ne ide do Grada jer da e biti pucnjave, ... PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE Poslije 7 ili 8 dana ... ponovo su se sastali ... Na njeno pitanje upueno III.-opt. da li on ima ista s pljackom Dalmatinske banke odgovorio joj je ,,da im je uspjelo sto su planirali, ... da je bilo oko 2 � 2,5 milijuna kuna da su bacili nesto u more..." Novac je na sigurnom i nee se dirati odreeno vrijeme dok se ne smiri situacija... ..., a iz razgovora s D. je doznala da je Zlatko Lisica dobar prijatelj D., ... te je spominjao curu Zlatka Lisice Meri. Na glavnoj raspravi je navela da njoj III.-opt. D.P. nije nikad pricao nesto o pljacki ... ... U istrazi je spomenula I.-opt. i II.-opt. Lisice jer joj je policije gurala neke slike pod nos pa je ona pod tim dojmom od straha od policije spomenula njihova imena kao odgovor na pitanje istraznog suca da li poznaje Zlatka i Meri Lisicu. D.P. joj nikad nije spominjao gliser, policajca, covjeka na polozaju, niti je govorio o visini uzetog novca u pljacki Dalmatinske banke. Ona je to rekla istraznom sucu samo po prici policije. Policija u Zadru nije bila prema njoj korektna ve joj je prijetila misli valjda gubitkom prava na koristenje stana u kojem zivi, a oko cega se vodi parnica pred Opinskim sudom u Zadru. Otac koji je radio kao vrijedan radnik u poduzeu Gospia dobio je otkaz onda kad se doznalo da e ona promijeniti iskaz ... ... Zaista Grad Zadar kao tuzitelj je tuzio obitelj svjedokinje S. radi iseljenja iz stana ... Ta je presuda ukinuta rjesenjem Zupanijskog suda Zadar ... 28.6.2000. godine i predmet je vraen na ponovno suenje. Koliko je krim. policiji poznato detalja o ovom spisu zaista je upitno, a jos vise je upitno sto je tu pogodno za ucjenu svjedokinje? Cinjenice je da je otac svjedokinje dobi otkaz daleko poslije njenog iskaza pa sigurno to nije moglo posluziti policiji za ucjenu svjedokinje da govori 16. 6. 2000. godine onako kako je iskazivala u istrazi. Sud zakljucuje da je iskaz svjedokinje S. u istrazi objektivan i on nije rezultat uputa i utjecaja policije. Taj iskaz je tako opsiran, detaljan i osoban da je nemogue da ga je policija ispricala svjedokinji a onda ona do najsitnijeg detalja istraznom sucu. ..." 33. Iza toga slijedi iscrpna analiza popisa telefonskih poziva obavljenih s mobitela i fiksnih linija optuzenika i nekih neidentificiranih osoba, koja je pokazala da su u razdoblju prije pljacke i nakon sto je pljacka zavrsila te osobe cesto komunicirale. 34. Sud je potom analizirao rezultate kemijskog vjestacenja koji su pokazali da su radna odijela pronaena na odlagalistu smea Cukovica (suma pokraj Bibinja) bila mokra od morske vode i da su tragovi tih istih odijela pronaeni u vozilu VW Golf II koje je upotrijebljeno za presretanje PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE vozila Dalmatinske banke, koje je takoer bilo marke Golf. Isti su tragovi naeni i u tom drugom Golfu. 35. Daljnji relevantni dijelovi obrazlozenja glase kako slijedi: ,,... kad se povezu svi provedeni dokazi zakljucuje se da snaga dokaza u ovom slucaju dolazi od ogromnog broja sitnih cinjenica i podudarnosti, po sebi naizgled bez veeg znacaja, ali kad se uzmu sve zajedno i u uzajamnoj vezi onda sacinjavaju sasvim siguran dokaz da su I.-opt. Z. Lisica i II.-opt- M. Lisica i III.-opt. D.P. pocinili kazneno djelo razbojnistva ... to zajedno s jos najmanje dvije neidentificirane osobe ... III:-opt. D.P. bio je jedan od trojce maskiranih muskaraca koji su s oruzjem u ruci prisili djelatnike banke izii iz dostavnog vozila ... nakon cega su tim vozilom odjurili zajedno s vreama novca ..., koje su na Fontani prenijeli u gliser a onda vozilom BMW I.-opt. u sumu, pa potom na sigurno,... Gliser je vozio I.- opt. Lisica , a II.-opt. Lisica je cekala I.-opt., III.-opt. i dvije neidentificirane osobe u Punti. Po dolasku u Puntu I.-opt. Lisica se odvezao u Bibinje, a II.-opt. ostalima i novcem u sumu da bi se vratila, parkirala automobil ispred kue, sjela na skuter nakon sto je dosao po nju I.opt. i udaljili se u smjeru Zadra." 36. Dana 6. travnja 2001. podnositelji zahtjeva podnijeli su zalbu, zalei se izmeu ostalog i zbog toga sto im je zbog cinjenice da je prvostupanjska presuda donesena na temelju dokaza pribavljenih tijekom pretrage 27. svibnja 2000. povrijeeno pravo na posteno suenje, jer je policija 26. svibnja 2000. ve bila usla u vozilo BMW bez nazocnosti obrane ili neutralnih svjedoka, sto je pak otvorilo mogunost da je policija podmetnula dokaze u vozilo. Ustvrdili su i da je ulazak policije u vozilo BMW dana 26. svibnja 2000. bio nezakonit, sto znaci da su nezakonito pribavljeni i svi dokazi izuzeti tijekom pretrage 27. svibnja 2000. 37. Drzavni odvjetnik takoer je podnio zalbu u kojoj je zatrazio poveanje kazne. 38. Dana 2. svibnja 2002. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je zalbu podnositelja zahtjeva te je prvom podnositelju zahtjeva poveao kaznu zatvora na sest godina i sest mjeseci, a drugoj podnositeljici zahtjeva na cetiri godine i deset mjeseci. Mjerodavni dio te presude glasi kako slijedi: "U odnosu na tvrdnje optuzenika izrazene u zalbi da se presuda temelji na nezakonitim dokazima cije izdvajanje iz spisa predmeta je predlagano i tijekom glavne rasprave, valja istai da, sto se tice pretrage osobnog vozila optuzenog Zlatka Lisice obavljene 27. svibnja 2000. godine, ista pretraga je obavljena u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku i to uz nazocnost branitelja optuzenika. Tocno je da su oni tom prilikom saznali da je vozilo optuzenog Lisice bilo u meuvremenu otvarano od strane redarstvenih vlasti, radi izuzimanja dijela materijala koji je bio predmet vjestacenja kontaktnih tragova, a o cemu niti obrana niti istrazni sudac nisu bili obavijesteni. Meutim, kako izuzeti materijal kao niti samo vjestacenje ovog materijala nije bio dokaz na kojemu bi sud temeljio svoju presudu, to ovaj propust djelatnika redarstvenih vlasti ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u smislu cl. 367. st. 2. Zakona o kaznenom postupku. PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE Sto se tice same pretrage vozila od 27. svibnja 2000. godine i zapisnika o tome kako je pretraga obavljana, kako je ve ranije navedeno, ista radnja obavljena je u skladu s odredbama ZKP, a sto se tice pronaenih i fiksiranih dokaza ovom pretragom, u tome dijelu sud je duzan, sukladno odredbi cl. 351. st. 2. ZKP, savjesno ocijeniti svaki dokaz za sebe i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene izvesti zakljucak o dokazanosti ili nedokazanosti neke cinjenice. U tom dijelu, pri ocjeni dokaza pronaenih ovom pretragom, prvostupanjski sud je dao valjane i uvjerljive razloge koje prihvaa i ovaj sud." 39. Ustavnu tuzbu od 26. lipnja 2002. koju su podnositelji zahtjeva naknadno podnijeli Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je 12. listopada 2005. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 40. Mjerodavni dio Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002 i 62/2003), predvia kako slijedi: Clanak 177. "(1) Ako postoje osnove sumnje da je pocinjeno kazneno djelo za koje se progoni po sluzbenoj duznosti, redarstvene vlasti duzne su poduzeti potrebne mjere da se pronae pocinitelj kaznenog djela, da se pocinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu posluziti pri utvrivanju cinjenica te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspjesno voenje kaznenog postupka. O poduzimanju mjera redarstvene vlasti e obavijestiti drzavnog odvjetnika u roku od dvadeset i cetiri sata nakon poduzimanja prve radnje. ... (2) Radi ispunjenja zadataka iz stavka 1. ovoga clanka redarstvene vlasti mogu traziti potrebne obavijesti od graana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, ... poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrivanjem istovjetnosti osoba i predmeta ... O cinjenicama i okolnostima koje su utvrene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, sastavit e se sluzbena zabiljeska. ..." 41. Na temelju clanka 430. Zakona o kaznenom postupku, ako tuzenik trazi izmjenu pravomone presude na temelju odluke Europskog suda za ljudska prava kojom je, izmeu ostalog, utvrena povreda prava na posteno suenje, primjenjuju se pravila o obnovi kaznenog postupka. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE 42. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da je kazneni postupak protiv njih bio neposten, protivno zahtjevima iz clanka 6. stavka 1. Konvencije koji glasi kako slijedi: "..... u slucaju podizanja optuznice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo...da sud...pravicno ispita njegov slucaj." 43. Vlada je osporila tu tvrdnju. A. Dopustenost 44. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Uz to primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopustenim. B. Osnovanost Tvrdnje stranaka 45. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da, s obzirom na nacin na koji su pribavljeni dokazi u kaznenom postupku koji se vodio protiv njih, nisu ispunjeni zahtjevi postenog suenja iz clanka 6. stavka 1. Konvencije. Objasnili su da su se domai sudovi, u donosenju zakljucka da su podnositelji zahtjeva pocinili razbojnistvo banke, u znacajnoj mjeri oslonili na cinjenicu da je plasticni stitnik automobilske brave kakvu imaju vozila tipa VW Golf II, a koji je pronaen u vozilu podnositelja zahtjeva, pripadao upravo vozilu Golf koje je upotrijebljeno u doticnom razbojnistvu banke. Cinjenica da takav plasticni stitnik nedostaje vozilu Golf utvrena je tijekom pretrage tog vozila koju je policija obavila 24. svibnja 2000. s time da podnositelji zahtjeva i njihov punomonik niti su bili obavijesteni o toj pretrazi niti su joj nazocili. Nadalje, doticni plasticni stitnik nije pronaen tijekom prve pretrage vozila BMW u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva, koja je takoer obavljena 24. svibnja 2000.; on je pronaen tek tijekom druge pretrage, obavljene 27. svibnja 2000. Meutim, ispostavilo se da je policija neovlasteno usla u vozilo BMW 26. svibnja 2000., a da podnositelji zahtjeva i njihov punomonik niti su o tome bili obavijesteni niti su bili nazocni. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da je zbog okolnosti vezanih uz pronalazak doticnoga plasticnog stitnika u vozilu prvog podnositelja zahtjeva ozbiljno dovedena u pitanje vjerodostojnost tih utvrenja, te su ukazali na mogunost da je dokaz o kojemu je rijec podmetnut od strane policije. 46. Vlada je smatrala da je postupak bio posten i da su domai sudovi izveli dokaze saslusanjem odreenog broja svjedoka na okolnost ulaska u vozilo u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva dana 26. svibnja 2000., te da su dali odgovarajua objasnjenja glede prigovora podnositelja zahtjeva u PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE vezi s nacinom na koji su dokazi pribavljeni. Vlada je naglasila i da tijekom istrage podnositelji zahtjeva nisu ulozili prigovor u vezi s drugom pretragom vozila u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva. Nadalje, podnositelji zahtjeva nisu osueni samo na temelju spornoga dokaza, ve je njihova osuda potkrijepljena i drugim relevantnim i dostatnim dokazima. Ocjena Suda 47. Sud ponavlja da, iako je osnovna svrha clanka 6., kad je rijec o kaznenom postupku, osigurati posteno suenje na "sudu" koji je nadlezan rjesavati o "svakoj kaznenoj optuzbi", to ne znaci da se taj clanak ne primjenjuje i na prethodne postupke. Prema tome, clanak 6. moze biti mjerodavan prije nego predmet doe u fazu suenja ako i u mjeri u kojoj postoji vjerojatnost da e postenost suenja biti ozbiljno narusena inicijalnim nepostivanjem odredaba tog clanka (Imbrioscia v. Switzerland, 24. studenoga 1993., � 36, Serija A br. 275, te Salduz v. Turkey [GC], br. 36391/02, � 50, 27. studenoga 2008.). 48. Sud uz to ponavlja da mu je, prema clanku 19. Konvencije, duznost osigurati postivanje obveza koje su preuzele ugovorne stranke Konvencije. Posebno mu nije zadaa baviti se cinjenicnim ili pravnim pogreskama koje je navodno pocinio domai sud, osim ako i u mjeri u kojoj su zbog njih povrijeena prava i slobode zastiene Konvencijom. Clanak 6. Konvencije jamci pravo na posteno suenje, ali u njemu nisu utvrena pravila o dopustenosti dokaza kao takvih, sto znaci da je to pitanje koje se prvenstveno ureuje nacionalnim pravom. Nacelno, uloga Suda nije utvrivati moze li se odreena vrsta dokaza � na primjer, nezakonito pribavljeni dokaz � smatrati dopustenom niti pak je li podnositelj zahtjeva bio kriv ili nije. Pitanje na koje je ovdje potrebno odgovoriti je je li postupak u cjelini, ukljucujui i nacin pribavljanja dokaza, bio posten. To podrazumijeva ispitivanje "nezakonitosti" o kojoj je rijec ... (vidi Khan v. the United Kingdom, br. 35394/97, � 34, ECHR 2000-V). 49. Kad se utvruje je li postupak u cjelini bio posten, potrebno je uzeti u obzir i jesu li postivana prava obrane. Osobito se mora ispitati je li podnositelju zahtjeva pruzena prilika osporiti vjerodostojnost dokaza i usprotiviti se njegovoj uporabi. Osim toga, mora se uzeti u obzir i kvaliteta dokaza, izmeu ostalog i je li, zbog okolnosti u kojima je dokaz pribavljen, dovedena u pitanje njegova pouzdanost ili tocnost (vidi Bykov v. Russia [GC], br. 4378/02, � 90, 10. ozujka 2009.). 50. Sud konstatira da je vozilo u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva policija pretrazila 24. svibnja 2000. na temelju naloga za pretragu koji je izdao nadlezni istrazni sudac. Jos jedna pretraga istoga vozila obavljena je i 27. svibnja 2000., ponovno od strane policije i na temelju naloga za pretragu koji je izdao nadlezni istrazni sudac, a tijekom te druge pretrage pronaen je predmet � plasticni stitnik brave kakvu imaju vozila tipa VW Golf II. Taj je PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE predmet naknadno upotrijebljen kao dokaz u kaznenom postupku protiv podnositelja zahtjeva. Meutim, ispostavilo se i da su izmeu pretraga obavljenih 24. i 27. svibnja 2000. policijski sluzbenici Policijske uprave zadarske u cijim se prostorima vozilo nalazilo usli u vozilo radi dodatne pretrage, bez ikakvog naloga za pretragu te bez znanja ili nazocnosti podnositelja zahtjeva ili njihovih pravnih zastupnika. Podnositelji zahtjeva ne tvrde da je s�ma pretraga obavljena 27. svibnja 2000., kad je u vozilu pronaen sporni dokaz, kao takva bila nezakonita, ve da je pronaeni dokaz policija podmetnula kad je usla u vozilo u razdoblju izmeu 24. i 27. svibnja 2000., te da se on zbog toga morao izdvojiti iz kaznenog spisa i nije smio posluziti kao osnova za osuujuu presudu protiv njih. 51. S obzirom na prethodno spomenuta nacela utvrena u predmetu Bykov v. Russia (vidi stavak 49. ove presude), Sud je prvo ispitao je li podnositeljima zahtjeva pruzena mogunost osporiti vjerodostojnost dokaza i usprotiviti se njihovoj uporabi. U vezi s time, Sud primjeuje da su podnositelji zahtjeva imali mogunost, posredstvom svog izabranog punomonika, podnijeti prigovor o vjerodostojnosti doticnoga dokaza, te da su to i ucinili na pocetku suenja u postupku, u kontradiktornom postupku pred prvostupanjskim sudom, a kasnije i u zalbenim navodima. 52. Sud ponavlja da njegov posao nije zauzeti mjesto domaih sudova. Prvenstveno je na domaim tijelima, poglavito sudovima, da rjesavaju probleme vezane uz tumacenje domaega zakonodavstva. Uloga Suda ogranicena je na provjeru jesu li ucinci takvoga tumacenja u skladu s Konvencijom (vidi, Miragall Escolano and Others v. Spain, br. 38366/97, �� 33-39, ECHR 2000-I). 53. Domai su sudovi utvrdili da je istina da su 26. svibnja 2000. policijski sluzbenici usli u doticno vozilo, koje se nalazilo u prostorima policije, bez naloga za pretragu te bez znanja ili nazocnosti podnositelja zahtjeva ili njihovog punomonika. Policijski sluzbenici koji su u tome sudjelovali objasnili su da su u vozilo usli samo kako bi uzeli uzorak tkanine sa sjedala, kako bi ga mogli poslati na vjestacenje. Domai su sudovi prihvatili to objasnjenje i izjave policijskih sluzbenika da nisu podmetnuli sporni dokaz. Uz to su smatrali da, prema mjerodavnom domaem pravu, nije postojala procesna obveza obavjestavanja podnositelja zahtjeva ili njihovog punomonika o pretrazi 26. svibnja 2000. 54. Sud e sada ispitati je li u konkretnim okolnostima ovoga predmeta ispunjen drugi uvjet iz predmeta Bykov tako sto e ocijeniti kvalitetu doticnoga dokaza, izmeu ostalog i je li, zbog okolnosti u kojima je dokaz pribavljen, dovedena u pitanje njegova pouzdanost ili tocnost (vidi stavak 49. ove presude). U vezi s time, Sud pripisuje odlucnu vaznost sljedeim cimbenicima. 55. Vozilo BMW u vlasnistvu prvog podnositelja zahtjeva policija je oduzela kao dokaz u kaznenom postupku protiv njega i ono se nalazilo u prostorima policije. Dok su neki policijski sluzbenici izjavili da se kljuc PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE cuvao u metalnom sefu, drugi su rekli da se cuvao u zutoj omotnici. Sto god da je od toga bila istina, cinjenice predmeta pokazuju da su policijski sluzbenici imali slobodan pristup kljucu. Nije sporno da su policijski sluzbenici u vozilo usli neovlasteno, to jest, bez naloga za pretragu. Ni podnositelji zahtjeva ni njihov punomonik nisu bili obavijesteni o dodatnoj pretrazi vozila koja je obavljena u razdoblju izmeu 24. i 27. svibnja 2000. Tijekom pretrage obavljene 24. svibnja 2000. sporni dokaz nije pronaen. Objasnjenje sto su ga dali domai sudovi, to jest da je prva pretraga, obavljena prema zakonom propisanom postupku, bila povrsna nije dovoljno u smislu jamstava postenog suenja. U vezi s time, Sud primjeuje i nepodudarnost izmeu podatka o trajanju prve pretrage vozila BMW, obavljene 24. svibnja 2000., iznesenog u sluzbenom zapisniku o pretrazi i podatka iz utvrenja Zupanijskog suda u Zadru. Iz sluzbenog zapisnika proizlazi da je pretraga 24. svibnja 2000. trajala od 16.10 h do 19.00 h (vidi stavak 11. ove presude), dok je Zupanijski sud u Zadru naveo da je trajala od 16.10 h do 17.30 h (vidi stavak 29. ove presude). 56. Iako se samo po sebi razumije da obavljanje vise pretraga istoga prostora ni u kojem slucaju nije protivno nacelima postenog suenja, u svakoj od tih pretraga potrebno je postovati minimalni zahtjev, a to je da se okrivljeniku u kaznenom postupku na primjeren nacin omogui da bude nazocan tijekom pretrage. Meutim, podnositelji zahtjeva u ovome predmetu nisu bili obavijesteni o pretrazi obavljenoj izmeu 24. i 27. svibnja 2000., pa nisu imali mogunost ni biti nazocni. Osim policijskih sluzbenika koji su obavili pretragu i drugih djelatnika policije, toj pretrazi nisu nazocili drugi svjedoci. U vezi s time, Sud naglasava da je policija dio drzavnoga aparata, te da u kaznenim postupcima nastupa kao saveznik drzavnoga odvjetnistva. Sud pripisuje znacajnu vaznost dojmu u kaznenom postupku, jer ne samo da se pravda mora izvrsavati, ve se mora i vidjeti da se ona izvrsava. Ono o cemu je ovdje zapravo rijec je povjerenje sto ga sudovi u demokratskom drustvu moraju izgraditi u javnosti (vidi Borgers v. Belgium, 30. listopada 1991., � 24, Serija A br. 214-B, te Mirilashvili v. Russia, br. 6293/04, � 228, 11. prosinca 2008.). 57. Stoga se, prema misljenju Suda, s obzirom na okolnosti pretrage vozila BMW ne moze potpuno iskljuciti sumnja glede pouzdanosti rezultata pretrage obavljene 27. svibnja 2000. Tu sumnju pojacava sljedee. Pretraga vozila VW Golf II u jutarnjim satima 24. svibnja 2000. obavljena je bez nazocnosti podnositelja zahtjeva ili njihovog punomonika, te se cini da oni o njoj nisu bili ni obavijesteni. U zapisniku o toj pretrazi utvreno je da nedostaje plasticni stitnik jedne od brava. Taj je element imao tezinu u kaznenom postupku protiv podnositelja zahtjeva jer je raspravni sud zakljucio da je rijec upravo o onom plasticnom stitniku koji je naknadno pronaen u vozilu prvoga podnositelja zahtjeva (vidi stavak 22. ove presude). PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE 58. Sud naglasava da e u odreenim okolnostima, kao sto su situacije u kojima je identitet pocinitelja nepoznat ili kad bi i zbog najmanjeg odugovlacenja u osiguranju dokaza taj dokaz mogao biti unisten, policija ili druga nadlezna tijela mozda morati obaviti pretragu ili poduzeti druge radnje s ciljem osiguranja dokaza i bez nazocnosti okrivljenika. Meutim, u ovome su predmetu okrivljenici bili identificirani kao mogui pocinitelji, te su bili uhieni jos 24. svibnja 2000. u 8.55 h (vidi stavak 8. ove presude), to jest, prije nego sto je obavljena pretraga vozila BMW. Nadalje, nista u spisu predmeta ne upuuje na to da je dokaz o kojemu je rijec bio lako unistiv. Stoga nije bilo opravdanog razloga za obavljanje doticnih pretraga bez nazocnosti podnositelja zahtjeva ili njihovog punomonika, a posebno bez njihovoga znanja, odnosno barem u nazocnosti nekih neutralnih svjedoka. 59. Sud e sada ocijeniti vaznost spornoga dokaza za osudu podnositelja zahtjeva u kaznenom postupku. Istina je da dokaz dobiven pretragom obavljenom 27. svibnja 2000. nije bio jedini dokaz na kojemu se temeljila osuda, ali on je za domae sudove ipak imao veliki znacaj. U vezi s time, Sud stavlja naglasak na zakljucak Zupanijskog suda u Zadru da je plasticni stitnik pronaen u vozilu prvoga podnositelja zahtjeva pripadao vozilu VW Golf II koje je upotrijebljeno za pljacku banke. S time u vezi, od posebnog je znacaja sljedei odlomak: Dakle cinjenice da je u vozilu BMW I.- opt. pronaen dio zastitne brave lijevih vrata vozila tipa Golf II, a upravo se takvim tipom Golfa � ukradenim Golfom J.B. kojemu nedostaje rucka lijeve brave ... presrelo dostavno vozilo. Ost. J.B. kaze da prije krae 22/23.5.2000. godine na njegovom vozilu nije bilo osteenja brave lijevih vrata. Premda vjestak za mehanoskopiju nije decidiran u misljenju kako dio plastike brave izuzet iz BMW pripada upravo vozilu J. B. za zakljuciti je iz svih provedenih dokaza da nije slucajno to sto je u vozilu BMW vlasnistvo I-opt. pronaen dio brave vrata vozila Golf II kakvo je i vozilo kojim je presreteno vozilo Banke, a kad se imaju u vidu svi ostali provedeni dokazi i dovodei ih s tim u svezu, a to su iskazi svjedoka J.S., E.R., nalazi o kemijsko fizikalnom vjestacenju i izlisti telefonskih brojeva. To nadalje znaci da je za zakljuciti da je dio stitnika brave pronaen u vozilu BMW I-opt. Lisice u stvari od vozila Golf II vl. J. B." Iz tog odlomka jasno proizlazi da se, u donosenju zakljucka o tome da su podnositelji zahtjeva pocinili doticnu pljacku, kazneni sud oslonio na dokaz pronaen u vozilu podnositelja zahtjeva dana 27. svibnja 2000. To pokazuje da je dokaz o kojemu je rijec bio relevantan i vazan. Stovise, to je bio jedini izravni dokaz koji je povezivao vozilo prvoga podnositelja zahtjeva s vozilom koje su vozili razbojnici. Zadaa Suda nije ocijeniti bi li se podnositelje zahtjeva moglo osuditi da je sporni dokaz bio izuzet. Odgovor na pitanje bi li u konkretnim okolnostima ovoga predmeta dokazi na temelju indicija bili dovoljni za osudu prerogativ je domaih sudova. Na Sudu nije ni da nagaa kakav bi bio ishod suenja da taj dokaz nije upotrijebljen. PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE Njegova je zadaa presuditi o tome je li postupak bio posten; je li uporabom spornog dokaza ispunjen zahtjev postenog suenja. 60. Uzimajui u obzir svrhu Konvencije, a to je zastita prava koja su prakticna i djelotvorna, te vazno mjesto koje pravo na posteno vrsenje pravde zauzima u demokratskom drustvu, u smislu Konvencije, Sud smatra da nikakvo restriktivno tumacenje clanka 6. ne bi odgovaralo cilju i svrsi te odredbe (vidi, mutatis mutandis, Delcourt v. Belgium, 17. sijecnja 1970., Serija A br. 11, � 25, te Ryakib Biryukov v. Russia, br. 14810/02, � 37, ECHR 2008-...). U ovome je predmetu posljedica pretrage vozila VW Golf II koju je policija obavila 24. svibnja 2000., te ulaska policije u vozilo podnositelja zahtjeva 26. svibnja 2000. � sto je oboje ucinjeno bez nazocnosti, pa cak i bez obavjestavanja podnositelja zahtjeva i njihovog punomonika o tim radnjama, te bez naloga za pretragu BMW-a dana 26. svibnja 2000. � bila pronalazak vaznog dokaza. Sud naglasava da je to bio jedini dokaz koji je izravno povezivao vozilo prvoga podnositelja zahtjeva s osobnim vozilom VW Golf II koje su vozili razbojnici, dok su svi ostali dokazi imali svojstva indicija. Meutim, okolnosti u kojima je taj dokaz pribavljen ne mogu ukloniti svaku sumnju glede njegove pouzdanosti, pa su utjecale na kvalitetu doticnoga dokaza. 61. Promatrana u svjetlu svih naprijed spomenutih nacela, prethodno iznesena razmatranja Sudu su dovoljna da zakljuci da je nacin na koji je taj dokaz upotrijebljen u postupku protiv podnositelja zahtjeva utjecao na postupak u cjelini, zbog cega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi postenog suenja. 62. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 5. KONVENCIJE 63. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da je njihov boravak u pritvoru 25. svibnja 2000. od 8.55 h do 15.00 h bio nezakonit. Pozvali su se na clanak 5. Konvencije. 64. Sud primjeuje da je pravomona odluka o pritvoru podnositelja zahtjeva 25. svibnja 2000. donesena 26. svibnja 2000. (vidi stavak 10. ove presude), a zahtjev Sudu podnesen je 15. travnja 2006. Dakle, ovaj je prigovor podnesen izvan sestomjesecnog roka. 65. Iz toga slijedi da je ovaj prigovor iznesen nepravodobno, pa se mora odbiti u skladu s clankom 35. stavcima 1. i 4. Konvencije. III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 66. Clanak 41. Konvencije predvia: PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 67. Svaki podnositelj zahtjeva potrazuje po 200.000 eura (EUR) na ime nematerijalne stete. 68. Vlada je smatrala da je potrazivani iznos prekomjeran. 69. Sud prvo primjeuje da podnositelji zahtjeva imaju mogunost zatraziti obnovu kaznenog postupka (na temelju clanka 430. Zakona o kaznenom postupku Republike Hrvatske). Meutim, Sud je misljenja da su podnositelji zahtjeva zbog utvrene povrede pretrpjeli i odreenu nematerijalnu stetu koja se ne moze ispraviti pukim utvrenje povrede od strane Suda. Unatoc tome, potrazivani je iznos prekomjeran. Presuujui na pravicnoj osnovi, kako nalaze clanak 41. Konvencije, Sud podnositeljima zahtjeva zajedno dosuuje iznos od 2.000 EUR na ime nematerijalne stete, uvean za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaracunati. B. Troskovi i izdaci 70. Podnositelji zahtjeva potrazuju i naknadu troskova svog pravnog zastupanja, s time da Sudu prepustaju da te troskove ocijeni u skladu sa svojom praksom. 71. Vlada je naglasila da podnositelji zahtjeva nisu specificirali zahtjev za troskove i izdatke, pa da se on stoga treba odbiti. 72. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali, te da su s obzirom na visinu razumni. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 2.000 EUR za postupak pred Sudom, uvean za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva na taj iznos mogli zaracunati. C. Zatezna kamata 73. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovor koji se odnosi na pravo podnositelja zahtjeva na posteno suenje dopustenim, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljima zahtjeva zajednicki treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, sljedee iznose koje je potrebno preracunati u hrvatske kune prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 2.000 EUR (dvije tisue eura) na ime nematerijalne stete, uveane za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaracunati; (ii) 2.000 EUR (dvije tisue eura) na ime troskova i izdataka, uveane za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na prethodno spomenute iznose plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveanoj za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 25. veljace 2010. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren Nielsen Tajnik Anatoly Kovler Predsjednik U skladu s clankom 45. stavkom 2. Konvencije i pravilom 74. stavkom 2. Poslovnika Suda, ovoj se presudi prilaze odvojeno misljenje suca Spielmanna. A.K. S.N. PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE SUGLASNO MISLJENJE SUCA SPIELMANNA 1. U svakom se pogledu slazem sa zakljuccima Suda glede povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije. 2. Meutim, s obzirom na njegovu vaznost, zelio sam da se u izreku presude uvrsti i sadrzaj stavka 69., iz razloga koje sam iscrpno objasnio u zajednickom suglasnom misljenju (sa sucem Malinvernijem) u predmetu Vladimir Romanov v. Russia (br. 41461/02, 24. srpnja 2008.) te, mutatis mutandis, u djelomicno izdvojenom misljenju (takoer sa sucem Malinvernijem) u predmetu Prezec v. Croatia (br. 48185/07, 15. listopada 2009.). 3. Kao prvo, ope je poznato da obrazlozenje presude ugovornoj stranci omoguuje saznati na temelju cega je Sud utvrdio da je doslo ili da nije doslo do povrede Konvencije, te da obrazlozenje zbog toga ima odlucnu vaznost za tumacenje Konvencije, ali izreka je ono sto je za stranke obvezujue u smislu clanka 46. stavka 1. Konvencije. Stoga je, pravno gledajui, na odreeni nacin znacajno da se dio obrazlozenja Suda pojavi i u izreci. 4. A upravo je ono sto je Sud rekao u stavku 69. presude, prema mome misljenju, od velike vaznosti. Sud ponavlja da bi najprikladniji oblik naknade u slucajevima u kojima utvrdi da podnositelj zahtjeva, protivno clanku 6. stavku 1. Konvencije, nije imao pristup sudu u pravilu bilo ponavljanje postupka u propisanom roku i ponovno ispitivanje predmeta uz postivanje svih zahtjeva postenog suenja (nacelo restitutio in integrum). 5. To pitanje zelim naglasiti zbog toga sto se ne smije zanemariti da je, prema odredbama i u duhu clanka 41. Konvencije, novcana naknada koju Sud nalaze isplatiti zrtvama povrede Konvencije supsidijarne naravi. Kad god je to mogue, Sud bi stoga trebao nastojati da se za zrtvu ponovno uspostavi status quo ante. U predmetima poput ovoga, Sud bi cak trebao odgoditi donosenje odluke o pravednoj naknadi te to pitanje, ako je potrebno, ispitati tek u kasnijoj fazi, u slucaju da stranke ne uspiju svoj spor rijesiti na zadovoljavajui nacin. 6. Istina je da Konvencija ne obvezuje drzave da u svoj pravni sustav uvedu postupke za preispitivanje pravomonih presuda svojih vrhovnih sudova, ali snazno ih se potice da to cine. Vjerujem da je, u slucajevima poput ovoga, kad tuzena drzava ve ima takav postupak (clanak 430. Zakona o kaznenom postupku Republike Hrvatske), duznost Suda ne samo konstatirati da takav postupak postoji, kao sto je to ucinjeno u stavku 69. presude, ve pozvati vlasti da se njime i posluze, naravno uz uvjet da podnositelj zahtjeva to zeli. Meutim, to nije pravno mogue ako se takva preporuka ne nalazi i u izreci presude. 7. Na temelju clanka 46. stavka 2. Konvencije, za nadzor nad ovrhom presuda Suda nadlezan je Odbor ministara. To, meutim, ne znaci da Sud u PRESUDA LISICA PROTIV HRVATSKE tome ne treba igrati nikakvu ulogu, te da ne treba poduzeti mjere kako bi Odboru ministara olaksao posao u obavljanju tih zadaa. 8. U tu je svrhu bitno da Sud u svojim presudama ne iznosi samo sto je mogue preciznije opise naravi utvrenih povreda Konvencije, ve bi u izreci doticnoj drzavi trebao ukazati i na mjere za koje smatra da su najprikladnije za otklanjanje povrede.