21591/06

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET PLETES PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 21591/06) PRESUDA STRASBOURG 10. srpnja 2008. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. � 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA PLETES PROTIV HRVATSKE U predmetu Pletes protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: Christos Rozakis, predsjednik, Nina Vaji, Khanlar Hajiyev, Dean Spielmann, Sverre Erik Jebens, Giorgio Malinverni, George Nicolaou, suci, i Andr� Wampach , zamjenik tajnika Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 19. lipnja 2008. godine, donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 21591/06) protiv Republike Hrvatske kojega je hrvatski drzavljanin, g. Ivica Pletes ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 24. travnja 2006. godine. 2. Hrvatsku Vladu ("Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 14. veljace 2007. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29., stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno ispitati osnovanost i dopustenost zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je roen 1950. godine i zivi u Kastvu. 5. Dana 1. srpnja 1997. godine odreeni N.K. podnio je graansku tuzbu protiv podnositelja zahtjeva Opinskom sudu u Rijeci, trazei diobu suvlasnicke zajednice. Sud je odrzao sest rocista, saslusao iskaze dva svjedoka te je 2. prosinca 1999. godine odbio zahtjev tuzitelja protiv podnositelja zahtjeva. Naknadna zalba tuzitelja proslijeena je 13. ozujka 2000. godine Zupanijskom sudu u Rijeci. 6. Podnositelj zahtjeva je u zalbenom postupku podnio zahtjev da se predmet prebaci na drugi sud, koji je Vrhovni sud odbio dana 4. lipnja 2003. godine, zatim zahtjev za izuzee predsjednika Zupanijskog suda u Rijeci, koji je Vrhovni sud odbio dana 13. listopada 2003. godine i zahtjev za izuzee predsjednika vijea, koji je predsjednik Zupanijskog suda u Rijeci odbio 9. sijecnja 2004. godine. Vlada tvrdi da su sva tri zahtjeva bila nepotkrijepljena dokazima. 7. Dana 28. sijecnja 2004. godine Zupanijski sud u Rijeci ukinuo je prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovljeni postupak radi provoenja dodatnih dokaza. U ponovljenom postupku Opinski sud je odrzao rocista 27. svibnja i 6. srpnja 2004. godine te zakazao ocevid koji nije obavljen zbog odbijanja tuzitelja da dopusti vjestaku doi na njegovu imovinu. 2 PRESUDA PLETES PROTIV HRVATSKE 8. Prema navodima Vlade, podnositelj zahtjeva nije od 2004. do 2006. godine podizao postu koju mu je slao Opinski sud. To je dovelo do odgode rocista zakazanih za 9. svibnja, 6. rujna i 24. listopada 2006. godine. 9. Vlada nadalje tvrdi da je u razdoblju od 2004. do 2006. godine pokrenut kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva, uz optuzbu za mnogo prevara, prijetee ponasanje i lihvarenje. Odgoeno je oko petnaest rocista jer podnositelj zahtjeva nije podizao sudske pozive. 10. U meuvremenu, dana 17. srpnja 2004. godine podnositelj zahtjeva je podnio ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu prigovarajui duljini postupka. Dana 17. studenog 2005. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je njegovu ustavnu tuzbu kao neosnovanu, nalazei da je postupak bio razmjerno slozen i da je podnositelj zahtjeva pridonio odugovlacenjima tako sto nije pristupio na tri rocista 1998. godine. 11. Postupak u predmetu je trenutacno u tijeku pred Opinskim sudom. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 12. Podnositelj zahtjeva prigovara da je duljina postupka nespojiva sa zahtjevom ,,razumnoga roka" iz clanka 6., stavka 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 13. Vlada osporava tu tvrdnju. 14. Razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo 6. studenog 1997. godine, kada je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku. Meutim, pri ocjeni razumnosti vremena koje je proteklo nakon toga datuma, treba voditi racuna o stanju postupka u to vrijeme. Razdoblje o kojemu se radi jos nije zavrsilo. Tako je do sada postupak trajao oko deset godina i sest mjeseci pred dvije razine nadleznosti. A. Dopustenost 15. Vlada tvrdi da je podnositelj zahtjeva trebao podnijeti jos jednu ustavnu tuzbu Ustavnom sudu, zbog duljine postupka. Iako je on ve bio podnio ustavnu tuzbu u tu svrhu dana 17. srpnja 2004. godine, koju je Ustavni sud odbio dana 17. studenog 2005. godine, Vlada primjeuje da bi jos jedna ustavna tuzba imala razumne izglede za uspjeh, jer bi omoguila Ustavnom sudu ispitati ukupnu duljinu postupka, ukljucujui i razdoblje nakon svoje prethodne odluke. 16. Podnositelj zahtjeva osporava tu tvrdnju. 17. Sud nalazi da je pitanje iscrpljenja domaih pravnih sredstava neodvojivo povezano s osnovanosu ovoga prigovora. Stoga, da bi se izbjeglo prejudiciranje ovoga potonjega, oba pitanja treba ispitati zajedno. Prema tome, Sud smatra da pitanje iscrpljenja domaih pravnih sredstava treba spojiti s osnovanosu (vidi predmet Kozlica v. Croatia, br. 29182/03, � 21., 2. studeni 2006.). 18. Sud nadalje primjeuje da kako ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan, u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. PRESUDA PLETES PROTIV HRVATSKE B. Osnovanost 19. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 20. Sud na pocetku primjeuje da je podnositelj zahtjeva iskoristio djelotvorno domae pravno sredstvo u odnosu na duljinu postupka � ustavnu tuzbu � (vidi predmet Slavicek v. Croatia (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII) �koju je Ustavni sud odbio. U takvim okolnostima Sud treba provjeriti proizvodi li nacin na koji je Ustavni sud tumacio i primijenio mjerodavne odredbe domaega prava posljedice koje su sukladne nacelima Konvencije, kako se ona tumaci u svjetlu sudske prakse Suda Pri tome Sud mora ispitati razdoblje izmeu datuma stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku i datuma odluke Ustavnoga suda. Ako je odluka Ustavnoga suda sukladna s nacelima Konvencije, Sud e se, kad ispituje iscrpljivanje domaih pravnih sredstava, suzdrzati od bavljenja duljinom postupka nakon te odluke. Inace se trazi stvarno ispitivanje ukupne duljine postupka (vidi naprijed citirani predmet Kozlica v. Croatia, � 23.). 21. Sud primjeuje da razdoblje koje je ispitao Ustavni sud iznosi osam godina (vidi stavak 10. ove presude) tijekom kojega je predmet ispitivan pred dvije razine nadleznosti. Iako se cini da nije bilo bitnih odgoda u postupku pred prvostupanjskim sudom, to isto se ne moze rei za zalbeni postupak, koji je trajao tri godine, devet mjeseci i dvadeset sest dana. Iako su u tom razdoblju ispitivana i tri zahtjeva podnositelja zahtjeva � dva za izuzee sudaca i jedan da predmet bude prebacen na drugi zalbeni sud � Sud ne vidi kako bi odlucivanje o tim postupovnim pitanjima moglo opravdati tako dugacki zalbeni postupak. S tim u vezi primjeuje tvrdnju Vlade da su zahtjevi podnositelja zahtjeva bili nepotkrijepljeni dokazima, no to je cimbenik koji, po misljenju Suda, ako bi imao neki ucinak, to bi bilo lakse donosenje odluke o zahtjevima. Meutim, Vrhovni sud je donio prvu odluku, koja se ticala zahtjeva podnositelja zahtjeva za prebacivanje predmeta sa Zupanijskog sud u Rijeci, tek kad je zalbeni postupak ve bio u tijeku oko tri godine i tri mjeseca. Nadalje, Sud ponavlja da je redovni zadatak suda u sudskom postupku odluciti o okolnostima koje bi mogle zahtijevati izuzee sudaca koji sudjeluju u konkretnom premetu (vidi predmet Cerin v. Croatia, br. 54727/00, � 26., 15. studeni 2001.). Sud stoga ne moze prihvatiti misljenje da je podnositelj zahtjeva znacajno pridonio duljini postupka prije odluke Ustavnoga suda. 22. Ispitavsi sav materijal koji mu je dostavljen, i uzimajui u obzir svoju sudsku praksu o ovoj temi, naprijed navedena razmatranja dovoljna su kako bi omoguila Sudu zakljuciti da je ve u razdoblju koje je podlozno kontroli Ustavnoga suda duljina postupka bila prekomjerna i nije zadovoljila zahtjev ,,razumnoga roka". U takvim bi okolnostima traziti od podnositelja zahtjeva da podnese drugu ustavnu tuzbu znacilo ii preko zahtjeva iz clanka 35., stavka 1. Konvencije (vidi naprijed citirani predmet Kozlica v. Croatia, � 28.). 23. Zakljucno, Sud odbija Vladin prigovor u odnosu na iscrpljivanje domaih pravnih sredstava i nalazi da je u ovome predmetu doslo do povrede clanka 6., stavka 1. Konvencije zbog prekomjerne duljine postupka. 4 PRESUDA PLETES PROTIV HRVATSKE II. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 24. Clanak 41. Konvencije propisuje: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." Podnositelj zahtjeva nije postavio zahtjev za pravicnu naknadu ili za naknadu troskova i izdataka. Stoga Sud smatra da nije pozvan dosuditi mu nikakav iznos s tih naslova. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. utvruje da je zahtjev dopusten; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 10. srpnja 2008. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. Andr� Wampach tajnik Odjela Christos Rozakis Predsjednik