23968/05

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA CETVRTI ODJEL PREDMET HALILOVI protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacija br. 23968/05) PRESUDA STRASBOURG 24. novembra 2009. godine Ova presuda postat e konacna pod uslovima propisanim u clanu 44. stav 2. Konvencije. Presuda moze biti predmet redakcijskih izmjena. U predmetu Halilovi protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Cetvrti odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: Nicolas Bratza, predsjednik Lech Garlicki, Ljiljana Mijovi, David Th�r Bj�rgvinsson, J�n Sikuta, P�ivi Hirvel�, Mihai Poalelungi, sudije i Fato Araci, registrar Odjela Nakon vijeanja zatvorenog za javnost, odrzanog 3. novembra 2009. godine, donijelo je sljedeu presudu: PROCEDURA 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je zahtjevom (br. 23968/05) protiv Bosne i Hercegovine, koji je 23. juna 2005. Sudu podnio drzavljanin Bosne i Hercegovine, g. Mirsad Halilovi (aplikant), u skladu s clanom 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija). 2. Aplikanta, kome je odobrena pravna pomo, zastupala je ga M.Grizovi, advokat iz Zenice. Vladu Bosne i Hercegovine (Vlada) zastupala je njena zastupnica, ga M. Miji. 3. Dana 9.decembra 2008. Sud je odlucio da Vladu obavijesti o prituzbama koje se odnose na zatvorske uslove i zakonitost drzanja aplikanta u pritvoru, a ostatak aplikacije je proglasio nedopustenim. Sud je takoe odlucio da istovremeno raspravlja o meritumu i dopustenosti ovih prituzbi (clan 29. stav 3.), a da prednost ima aplikacija u skladu sa pravilom 41. Pravila Suda. CINJENICE I. OKOLNOSTI SLUCAJA 4. Aplikant je roen 1968. godine. 5. Dana 11. oktobra 2004. aplikant je pokusao da ubije osobu O.A. umisljajui da ga progoni. 6. Dana 29. marta 2005. Kantonalni sud u Zenici oslobodio je aplikanta krivice zbog neuracunljivosti (paranoidna sizofrenija), i slucaj uputio Centru za socijalni rad u Tesnju. Presuda je postala pravosnazna dana 12. maja 2005. godine. 7. Dana 17. maja 2005. Kantonalni sud u Zenici nalozio je privremeni smjestaj aplikanta u Forenzicko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici do donosenja odluke Centra za socijalni rad u Tesnju. 8. Dana 16. juna 2005. Centar za socijalni rad u Tesnju odlucio je da aplikant, u skladu sa Zakonom o zastiti osoba sa mentalnim poremeajem, ostane na neodreeno vrijeme na Forenzicko-psihijatrijskom odjelu zenickog zatvora. Aplikant se zalio kantonalnom Ministarstvu iz oblasti saocijalne politike u Zenici u skladu sa instrukcijama Centra za socijalni rad. Aplikant se zalio Kantonalnom Ministarstvu za socijalna pitanja u Zenici u skladu sa instrukcijama Centra za socijalni rad. Dana 31. oktobra 2005. predmet je prebacen Ministarstvu rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine, a 23. novembra 2005. Ministarstvu pravde Federacije Bosne i Hercegovine, gdje se jos uvijek nalazi. 9. Aplikant je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine podnio dvije aplikacije. Prva aplikacija je odbacena dana 21. decembra 2006. kao neblagovremena (ulozena nakon proteka roka od 60 dana od pravomonosti presude od 29. marta 2005.). Druga aplikacija je odbacena dana 14. jula 2008. zbog nedostatka dokaza i propusta aplikanta da dostavi primjerak presude od 29. marta 2005. 10. Dana 12. maja 2009. Forenzicko-psihijatrijski odjel je premjesten u jedan od renoviranih objekata zatvora u Zenici koji ima sedam trokrevetnih soba. Iako je aplikant bio na lijecenju u gradskoj bolnici u periodu od 17. aprila do 22. maja 2009. nakon cega je pusten na kuno lijecenje, odluka koja je donesena u upravnom postupku od 16. juna 2005. i dalje je na snazi i aplikant se mora redovno javljati zatvorskim vlastima. II. RELEVANTNO MEUNARODNO PRAVO I PRAKSA 11. Evropska Konvencija o sprecavanju mucenja i nehumanog ili ponizavajueg postupanja ili kaznjavanja predvia vansudske preventivne mehanizme radi zastite osoba lisenih slobode. Oni se baziraju na sistemu posjeta koje vrsi Evropska Komisija za sprecavanje mucenja i nehumanog ili ponizavajueg postupanja ili kaznjavanja (CPT). CPT sastavlja povjerljive periodicne izvjestaje o stanju u pojedinim zemljama. Meutim, ako neka drzava ne sarauje ili odbija da popravi stanje u skladu sa preporukama CPT-a, CPT moze donijeti odluku da s tim izae u javnost. Drzava sama moze, u svako doba, traziti objavljivanje CPT izvjestaja zajedno sa komentarima. 12. Relevantni dio izvjestaja CPT-a o posjeti Bosni i Hercegovini obavljenoj u periodu od 27. aprila do 9. maja 2003. glasi: ,,70. ...Kao prioritet, CPT preporucuje da se uloze ozbiljni napori da se smanji broj zatvorenika u zatvorima; cilj je da se osigura minimalno 4m� prostora po jednom licu. Nadalje, sve elije manje od 6m� ne treba koristiti za smjestaj zatvorenika. ... 84. Forenzicko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici je otvoren kao privremeni smjestaj za pacijente sudske psihijatrije 1996. godine. To je jedini zatvoreni forenzicko-psihijatrijski odjel na teritoriji Federacije [Bosne i Hercegovine]. Zvanicno kapaciteta 64 kreveta, ona je locirana na prvom spratu paviljona IV; u vrijeme posjete u njoj je bilo smjesteno 69 pacijenata. ... 85. Po rijecima direktora zatvora, koji je sam ljekar i psihijatar, Forenzicko-psihijatrijski odjel predstavlja ,,veliki problem koji je nerijesen od 1996". On je objasnio da ,,ovo privremeno odjeljenje ima gore uslove od uslova za obicne zatvorenike u ostalim dijelovima ustanove", sto je on opisao kao ,,apsurdno". On je naveo da, ,,u principu, Forenzickopsihijatrijski odjel ne treba da bude smjesten u sklopu zatvora visokog stepena bezbjednosti". ... 87. Sto se tice materijalnih uslova, 69 pacijenata u odjelu u vrijeme posjete je bilo smjesteno u dvije velike sobe (svaka oko 110 m2; sa 35 i 31 krevetom, ukljucujui i krevete na sprat) i jednoj manjoj sobi (19m2; 6 kreveta, od kojih 2 na sprat), u kojima su smjesteni ,,privilegovani pacijenti". Iz gornjeg je jasno da je zivotni prostor po pacijentu bio krajnje nedovoljan u vrijeme posjete, a nekoliko pacijenata je stalno trazilo od osoblja da ih smjeste u samicu/izolaciju (8m2), da bi imali malo licnog prostora. Osim pitanja prenatrpanosti, CPT mora naglasiti da spavaonice velikog kapaciteta ne zadovoljavaju zdravstvene potrebe pacijenata. Obezbjeivanje smjestaja u manjim grupama kljucni je faktor u ocuvanju/vraanju dostojanstva pacijenta, a takoe predstavlja kljucni element svakog programa za psiholosku i socijalnu rehabilitaciju pacijenata. 88. Posteljina, pristup prirodnom svjetlu i sistem provjetravanja generalno su zadovoljavajui. Trpezarija je relativno velika i koristi se i kao TV sala/dnevni boravak. Ipak, opsti nivo higijene i odrzavanja odjela je nizak. Sanitarni cvor (samo jedan tus, dva toaleta na spratu i jedan dugacki umivaonik) je prilicno prljav i nehigijenski. Nadalje, delegacija je informisana od strane pacijenata i osoblja da je u zimskom periodu grijanje slabo i nedovoljno. I na kraju zakljucak je da materijalni uslovi u kojima pacijenti borave ne zadovoljavaju bolnicke standarde, posebno po pitanju higijene. Osim toga, sama priroda objekta odjela ne ostavlja prostor za grupisanje pacijenata sa slicnim problemima/snagama (npr. dio za teska stanja pacijenata, rehabilitaciju itd.) ili organizovanje radnih aktivnosti, sto je, po misljenju delegacije, stanje koje stetno djeluje na tretman pacijenata, kako zajednicki zakljucuju i psihijatar na povremenom angazmanu i direktor zatvora. 89. U vrijeme posjete, osoblje odjeljenja je sacinjavao jedan psihijatar na povremenom angazmanu (tri jutra, 3-4 sata sedmicno), jedna glavna sestra i cetiri sestre (u smjenama po 12 sati), jedan profesionalni terapeut (u nedostatku prostora za radnu terapiju, ,,terapeut" pomaze sestrama u jutarnjoj smjeni). Glavna sestra, jos jedna sestra i terapeut za radnu terapiju i zatvorski cuvar bili su prisutni u odjelu tokom jutarnje smjene radnim danima, a jedna sestra i zatvorski cuvar nou i preko vikenda (nou i za vrijeme vikenda, medicinska sestra je zaduzena i za ambulantu). Delegacija je dalje informisana da su mjesta za jednog psihijatra, psihologa i socijalnog radnika s punim radnim vremenom nepopunjena. Po misljenju CPT, takav broj osoblja je potpuno neadekvatan za obezbjeivanje odgovarajueg kvaliteta njege za nekih 70 hronicnih prihijatrijskih bolesnika, od koji su neki stalno uznemireni ili im je potrebna stalna njega medicinskih sestara (gerijatrijski i bolesnici sa inkontinencijom). Pored toga, zbog nedovoljnog broja medicinskih sestara, sto je uoceno tokom posjete, ova ranjiva kategorija pacijenata je jos nesposobnija da sama sebe zastiti, posebno u trenucima nasilja meu pacijentima 90. Jedan ogranicen broj pacijenata ima pristup nekoj vrsti organizovanih aktivnosti; oni redovno posjeuju zatvorske objekte za obuku (napr. za informacione tehnologije) i prate kurseve stranih jezika. Za razliku od njih, velika veina pacijenata provodi dane ne radei nista, osim poslova cisenja, gledanja TV programa, igranja saha ili citanja. Nesto pozitivniji utisak ostavlja to sto bolesnici mogu koristiti zidom ograen vrt/povrsinu za setnju ureenu sjedalima i klupama (iako bez zaklona u slucaju losih vremenskih prilika). Bolesnici kojima njihovo zdravstveno stanje to dozvoljava mogu provoditi dva sata dnevno u aktivnostima na otvorenom prostoru, uz dodatni sat vremena na glavnoj zatvorskoj rekreativoj povrsini ,,tvrde podloge". 91. Lijecenje je ograniceno na farmakoterapiju. Uglavnom se kao terapija koristi Haloperidol i Fludenazin. Klozapin je takoe dostupan; u tom kontekstu, delegacija je primijetila da nema rutinske kontrole krvi pacijenta koji uzimaju klozapin. Ova mjera treba da je garantovana kako bi se osiguralo fizicko zdravlje bolesnika. Sto se tice terapije elektrosokovima, delegacija je informisana da ona nije u upotrebi ve duze vrijeme. Medicinski kartoni se vode za svakog pacijenta i povjerljivost je zagarantovana. Ipak, vidljivo je da u odjelu ne postoje planovi za individualne tretmane koje bi vodili visedisciplinarni timovi strucnjaka. ... 94. Prostorije koje pacijenti imaju za kontakte sa spoljnim svijetom su veoma dobre. Skoro svi zatvorenici primaju posjete u odreenoj prostoriji, a dostupan je i telefon. Delegacija je primijetila da su nenadgledane posjete (ukljucujui i sa supruznicima) takoe dozvoljene. ... 96. Delegacija je informisana da je u sklopu psihijatrijskog i zatvorskog sistema, kao i na politickom nivou, jednoglasno postignuta saglasnost da su ,,ovoj grupi pacijenata potrebni bolnicki uslovi lijecenja i da su tretman i uslovi u Forenzicko-psihijatrijskom odjelu zatvora u Zenici neprihvatljivi". Delegacija je dalje obavijestena da je Ministarstvo pravde Federacije dodijelilo 3.000.000 KM u 2002. godini za izmjestanje Forenzicko-psihijatrijskog odjela i obezbjeivanje odgovarajuih objekata. Ipak, odluka jos uvijek nije sprovedena, jer nijedna opstina u Federaciji nije spremna da prihvati takvu ustanovu na svojoj teritoriji. U vrijeme posjete, jos uvijek nije bilo pronaeno rjesenje za ovaj problem. 97. Na zavrsnim razgovorima odrzanim u maju 2003. godine u Sarajevu, delegacija je jasno naznacila da se ,,smjestaj bolesnika sa mentalnim poremeajem u prenatrpane sobe sa 30 kreveta, u jednoj, u osnovi, starateljskoj sredini, vise ne moze tolerisati" i dala svoju podrsku inicijativi koju se pokrenule vlasti u 2002. godini u vezi sa finansiranjem programa renoviranja i izmjestanja odjeljenja u cilju poboljsanja stanja i ukljucivanja nadleznih zdravstvenih institucija u mnogo sirem obimu. Delegacija je zatrazila da joj se u roku od tri mjeseca posalje izvjestaj po ovom pitanju, ukljucujui i realno postavljene ciljeve kojima bi se rijesio ovaj gorui problem. 98. Dana 1. oktobra 2003. vlasti su obavijestile CPT o slijedeem. Nakon posjete CPT-a, pri Ministarstvu zdravlja osnovan je strucni tim, koji je izvrsio inspekciju Forenzicko-psihijatrijskog odjela zatvora u Zenici. Njihovi nalazi u potpunosti potvruju zapazanja delegacije CPT-a (prenatrpane spavaonice i opsti nedostatak prostora, nedostatak medicinskih sestara, nedostatak adekvatnog tretmana za pacijente, veoma losi higijenski uslovi i lose grijanje, itd). Strucni tim je donio zakljucak da su ,,uslovi u kojima borave pacijenti [bili] izuzetno nehumani i neodrzivi", i da treba poduzeti hitne mjere da se situacija popravi. U odgovoru na ovaj izvjestaj, Ministarstvo pravde i Ministarstvo zdravlja Federacije su odlucili da sprovedu slijedee hitne mjere dok se ne nae novo mjesto gdje e se smjestiti Odjeljenje forenzike: poboljsanje higijenskih uslova, smanjenje broja kreveta u spavaonicama, donosenje posebnog kunog reda u odjeljenju, uvoenje knjige za evidentiranje slucajeva koristenja sile/ogranicavanja; obucavanje osoblja za ,,samoodbranu". 99. CPT pozdravlja napore vlasti da rijese pod hitno neke ozbiljne nedostatke primijeene tokom posjete delegacije i zeli da dobije nove informacije o napretku postignutom po tom pitanju. Ipak, kao sto vlasti same priznaju, ovakvo stanje se ne moze dalje odrzavati. Komitet, stoga, preporucuje da vlasti u roku od tri mjeseca donesu funkcionalnu strategiju da se olaksa premjestanje Forenzicko-psihijatrijskog odjela na mjesto koje bi omoguilo rjesavanje brojnih nedostataka koje je primijetila delegacija CPT-a. 100. Dok se ovo ne realizuje, pored ve navedenih mjera (vidjeti tacku 98.), CPT preporucuje da vlasti preduzmu slijedee hitne korake: - da se popune tri upraznjena mjesta (psihijatar, psiholog i socijalni radnik s punim radnim vremenom), - da se znacajno ojaca tim medicinskih sestara odgovarajue obucenim osobljem, - da se sto vei broj pacijenata angazuje u radnim aktivnostima, - da se izradi plan individualnog tretmana za svakog pacijenta, na osnovu visedisciplinarnog pristupa, - da se uvede redovna kontrola krvi kod pacijenata koji koriste klozapin, u cilju garantovanja fizicke sigurnosti, - da se izrade pisani propisi za koristenje izolacije/mjera ogranicavanja u skladu s kriterijima postavljenih od strane CPT-a (CPT/Inf (98) 12, tacka 47-50). Sto se tice materijalnih uslova, CPT preporucuje da se u odjeljenju osposobi adekvatno grijanje, kao i da se dodatni tusevi stave na raspolaganje pacijentima. Aktivnosti na otvorenom takoe treba da obezbijede, koliko god je to mogue, zaklon od loseg vremena." ... 13. U svojim komentarima u vezi sa posjetom Bosni i Hercegovini obavljenoj u periodu od 19. do 30. marta 2007., CPT je naglasio da, iako, Forenzicko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici nije pretrpan kao sto je bio prilikom ranijih posjeta, materijalni uslovi su se pogorsali i ostali u potpunosti neprihvatljivi za jednu zdravstvenu ustanovu. III. RELEVANTNO DOMAE PRAVO I PRAKSA 14. Relevantno domae pravo i praksa su opisani u Toki i ostali protiv Bosne i Hercegovine, br. 12455/04, 14140/05, 12906/06 i 26028/06, tacka 49-53, od 8. jula 2008. Clan 410. Zakona o krivicnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003.1 je naknadno izmijenjen. On sada predvia da, kada je pocinilac krivicnog djela osloboen zbog neuracunljivosti, nadlezni krivicni sud moze narediti obavezno psihijatrijsko lijecenje i cuvanje u zdravstvenoj ustanovi na period koji nije duzi od sest mjeseci i uputiti predmet direktno nadleznom graanskom sudu. Takvi predmeti su se ranije slali Centrima za socijalni rad koji ih, meutim, nisu slali graanskim sudovima, nego sami donosili odluke o upuivanju pocinioca u psihijatrijsku ustanovu (ovo se zaista desilo u predmetnom slucaju). PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANA 3. KONVENCIJE 15. Aplikant se, openito, zalio da su zatvorski uslovi u Forenzickopsihijatrijskom odjelu zenickog zatvora prije preseljenja tog odjela u renoviranu zgradu 12. maja 2009., predstavljali krsenje clana 3. Konvencije, koja glasi: ,,Niko ne moze biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponizavajuem postupanju ili kaznjavanju". 16. Vlada je materijalne uslove opisala na sljedei nacin: prije izmjestanja u renoviranu zgradu Forenzicko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici sastojao se od dvije velike spavaonice (svaka po 110 m2), jedne manje sobe (19m2), relativno prostrane trpezarije (koristena kao dnevni boravak sa televizorom) i sanitarnog cvora (tri toaleta i jedan tus); u januaru 2009. u odjelu je boravilo ukupno 24 pacijenta, a aplikant je dijelio sobu sa jedanaest drugih pacijenata; pacijenti su svaki dan imali po dva sata boravka na otvorenom plus dodatna cetiri sata rekreacije na terenima; bile su dozvoljene posjete i povremeni odlasci kui. Vlada je predocila da je aplikant imao adekvatan psihijatrijski tretman od strane dva honorarna psihijatra (koja su tri puta sedmicno dolazila). Tretman se bazirao na pojedinacno napravljenom planu. Vlada se pozvala na strucni izvjestaj od februara 2008., koji je ukazivao na poboljsanje psihickog stanja aplikanta. Vlada je na kraju podvukla da su se rutinske pretrage krvi pacijenata koji uzimaju klozapin radile u gradskoj bolnici kao sto je trazila CPT. 17. U vezi sa opstim nacelima koja se odnose na zatvorske uslove vidjeti Rodi i ostali protiv Bosne i Hercegovine, br. 22893/05, tacka 67, 27. maj 2008. 1 Zakon o krivicnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, objavljen u ,,Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 35/03 od 28. jula 2003., izmjene objavljene u ,,Sluzbenim novinama federacije BiH", br. 37/03, od 31. jula 2003., 56/03 od 14. novembra 2003., 78/04 od 31. decembra 2004., 28/05 od 11. maja 2005., 55/06 od 20. septembra 2006., 27/07 od 18. aprila 2007., 53/07 od 8. avgusta 2007. i 9/09 od 11. februara 2009. godine. 18. Pred Sudom nije osporavano da je Forenzicko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici bio pretrpan kada ga je CPT posjetila 2003. godine. Meutim, iz dokumentacije je vidljivo da se broj pacijenata postepeno smanjivao sa 69 pacijenata (u maju 2003.) na 24 pacijenta (u januaru 2009.), kao i da je aplikant imao vise od 4m2 privatnog prostora (minimum koji je postavila CPT u clanu 70. svog izvjestaja nakon posjete Bosni i Hercegovini) tokom cijelog perioda koji je rezmatran. Pored toga, aplikant je svakog dana provodio dovoljno vremena na otvorenom i nema naznaka bilo kakvih nedostataka u pogledu mogunosti pristupa ambulanti (i nou), dnevnom svjetlu, ventilaciji ili umjetnom osvjetljenju. CPT je, istina, zapazio neke manjkavosti tokom svoje posjete 2003. godine u pogledu sistema grijanja i dao neka generalna zapazanja u vezi sa odrzavanjem i higijenom u odjelu, ali Vlada se odmah slozila da to treba poboljsati. Kako nema suprotnih dokaza, Sud ne vidi razloga da sumnja da je tako zaista i uraeno do vremena kada je aplikant stigao na odjel. Sto se tice lijecenja koje je omogueno aplikantu, Sud podsjea da nepruzanje adekvatnog lijecenja moze predstavljati povredu clana 3. (vidjeti Dybeku protiv Albanije, br. 41153/06, tacka 41, od 18. decembra 2007.). Nadalje, osjeaj inferiornosti i bespomonosti koji su tipicni za osobe sa mentalnim poremeajem trazi posebnu obazrivost kod razmatranja da li se postuje Konvencija (ibid., clan 47.). Ipak, za razliku od slucaja Dybeku gdje je aplikant tretiran kao i ostali pacijenti, bez obzira na cinjenicu sto je bolovao od hronicne paranoidne sizofrenije i sto je zajedno sa potpuno neodgovarajuim materijalnim uslovima ocigledno dovelo do pogorsanja njegovog zdravlja i integriteta, aplikant je u predmetnom slucaju, dijelio jednu od soba u Forenzicko-psihijatrijskom odjelu zatvora Zenica sa ostalim psihijatrijskim pacijentima i omogueno mu je redovno psihijatrijsko lijecenje. Stavise, iako su opsti uslovi u ovom odjelu bili nezadovoljavajui u smislu bolnickih standarda (kao sto je naveo CPT), psihicko stanje aplikanta se popravilo tokom njegovog boravka u ovom odjelu, sto se moze vidjeti iz zadnjeg strucnog izvjestaja kojeg je Vlada dostavila. U ovakvim okolnostima aplikant ne moze tvrditi da je njegov tretman bio nehuman ili ponizavajui u smislu clana 3. (vidjeti Aerts protiv Belgije, 30. juli 1998, tacka 66, Izvjestaji o presudama i odlukama 1998-V). Prema tome, ova zalba je ocigledno neosnovana u smislu znacenja clana 35. stav 3. Konvencije i odbacuje se u skladu sa clanom 35. stav 4. II. NAVODNO KRSENJE CLANA 5. STAV 1. KONVENCIJE 19. Aplikant se, nadalje, zalio da je njegovo lisavanje slobode na osnovu odluke donesene u upravnom postupku nezakonito. On se pozvao na clan 5. stav 1. (e) Konvencije, ciji relevantni dio glasi: ,,1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost licnosti. Niko ne smije biti lisen slobode izuzev u nize navedenim slucajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: ... (e) zakonitog lisenja slobode ... osoba sa mentalnim poremeajem ..." A. Dopustenost 20. Vlada je tvrdila, a aplikant se nije s tim slozio, da ovaj dio aplikacije treba odbaciti zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova. Prije svega, posto po njegovoj zalbi na upravnu odluku od 16. juna 2005. jos nije bila donesena odluka (vidi tacku 8. gore u tekstu), aplikant je trebao uloziti prigovor zbog ,,utanja administracije". Drugo, aplikant se nije na pravi nacin zalio Ustavnom sudu (vidjeti tacku 9. gore u tekstu). 21. Za opsta nacela u vezi sa iscrpljivanjem domaih pravnih lijekova vidjeti Toki i drugi, gore citirano, tacka 59. 22. Sto se tice prvog pravnog lijeka na koji je ukazala Vlada, Sud napominje da je dana 21. decembra 2006. Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da lica koja su se zalila zbog nezakonitosti smjestaja na Forenzicko-psihijatrijskom odjelu zenickog zatvora nisu od 1. avgusta 2003. imala na raspolaganju efikasan pravni lijek osim zalbe Ustavnom sudu (vidjeti odluku AP 2271/05, tacka 54). Sud ne vidi razloga za odstupanje od odluke koju je donio Ustavni sud. Kako se procjena da li su domai pravni lijekovi bili iscrpljeni normalno vrsi u odnosu na datum podnosenja aplikacije Sudu (vidjeti Pralica protiv Bosne i Hercegovine br. 38945/05, tacka 13., od 27. januara 2009.), a to je, u predmetnom slucaju 23. juni 2005., aplikant nije morao da ulaze zalbu protiv ,,utanja administracije". Sto se tice drugog pravnog lijeka, naznaceno je da je Ustavni sud u gore pomenutoj odluci nalozio neke generalne mjere koje jos uvijek nisu implementirane: iako je Zakon o krivicnom postupku u novije vrijeme izmijenjen (vidjeti tacku 14. gore u tekstu), lica koja su smjestena u Forenzicko-psihijatrijskom odjelu zatvora u Zenici jos uvijek moraju cekati na premjestaj u zdravstvenu ustanovu. Imajui u vidu posebno ranjiv polozaj u kome se aplikant nalazi (zatvorenik sa mentalnim poremeajem), Sud smatra da se ne moze prihvatiti primjedba Vlade (vidjeti takoe Toki i drugi, citirano gore u tekstu, tacka 59.). 23. Posto ova zalba povlaci pitanja cinjenicne i pravne prirode koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima zavisi od ispitivanja merituma i posto nema drugih osnova da se proglase neodopustivim, Sud ovaj dio aplikacije proglasava dopustenim. U skladu sa odlukom da se primijeni clan 29. stav 3. Konvencije (vidjeti tacku 3. gore), Sud e odmah razmotriti meritum slucaja. B. Meritum 24. Predmetni slucaj je gotovo isti kao i slucaj Toki i drugi, u kojem je Sud nasao povredu clana 5. stav 1. Konvencije. Vlada nije pruzila nikakve argumente koji bi Sudu omoguili da napravi razliku izmeu ova dva slucaja. Posto se aplikant nalazi na psihijatrijskom odjelu zatvora od 16. juna 2005. u skladu sa upravnom odlukom, umjesto odlukom nadleznog graanskog suda, Sud smatra aplikantov pritvor nezakonitim, s obzirom da se nadlezni organi nisu pridrzavali osnovnih proceduralnih uslova (vidjeti Toki i drugi, gore citirano, tacke 66-67). Prema tome, postoji povreda clana 5. stav 1. Konvencije. III. PRIMJENA CLANA 41. KONVENCIJE 25. Clan 41. Konvencije predvia: ,,Kada Sud utvrdi krsenje Konvencije ili njenih Protokola, a unutrasnje pravo visoke strane ugovornice u pitanju omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, ako je to potrebno, pruziti pravicno zadovoljenje osteenoj stranci." A. Steta 26. Aplikant je trazio iznos od 249.550 eura na ime nematerijalne stete. Vlada je ovaj iznos smatrala previsokim. 27. Ocigledno je da je aplikant pretrpio znatnu bol zbog utvrenog krsenja. Imajui u vidu iznose dosuene u Toki i drugi, kao i duzinu trajanja aplikantovog nezakonitog pritvora (vise od cetiri godine), Sud dosuuje iznos od 22.500 eura po ovom osnovu, plus svi porezi koji se mogu zaracunati na ovaj iznos. B. Troskovi i izdaci 28. Sud konstatuje da je aplikant dobio iznos od 850 eura na ime pravne pomoi u skladu sa pravilima Suda. Aplikant nije trazio naknadu za dodatne troskove i izdatke. C. Zatezne kamate 29. Sud smatra prikladnim da se zatezne kamate racunaju na bazi najnize kreditne stope kod Evropske centralne banke na koju se dodaje 3% (tri posto). IZ GORE NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. Proglasava prituzbu koja se odnosi na nezakonito drzanje aplikanta u pritvoru dopustenom, a preostali dio aplikacije nedopustenim; 2. Presuuje da postoji krsenje clana 5. stav 1. Konvencije; 3. Presuuje (a) da tuzena drzava treba, u roku od tri mjeseca od dana kada ova presuda postane konacna, u skladu s clanom 44. stav 2. Konvencije, da aplikantu isplati iznos od 22.500 eura (dvadesetdvijehiljadepetstotina eura) na ime nematerijalne stete, pretvoreno u konvertibilne marke po kursu koji vazi na dan isplate, plus svi porezi koji mogu biti odreeni na taj iznos; (b) da e se nakon isteka perioda od tri mjeseca, sve do isplate, plaati obicna kamata na navedeni iznos po stopi jednakoj najnizoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke za period neizmirenja, uveana za 3%; 4. Odbija preostali dio zahtjeva aplikanta za pravicnu nadoknadu. Sastavljeno na engleskom jeziku i objavljeno u pismenom obliku dana 24. novembra 2009, u skladu s pravilom 77. stav 2. i 3. Pravila Suda. Fato Araci Zamjenik Registrara Nicolas BRATZA Predsjednik 11