25354/94

WyrokETPCz2004-03-30ECLI:CE:ECHR:2004:0330JUD002535494

Analiza orzeczenia

Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.

Zagadnienie prawne
Czy państwo pozwane ponosi odpowiedzialność za śmierć męża skarżącej oraz czy przeprowadzone krajowe śledztwo w sprawie jego śmierci było skuteczne, zgodnie z art. 2 i 13 Konwencji?
Ratio decidendi
Trybunał uznał, że brak jest dowodów ponad wszelką wątpliwość na bezpośrednie zaangażowanie agentów państwowych w porwanie i zabójstwo męża skarżącej, co wykluczyło naruszenie materialnego aspektu art. 2. Jednakże, stwierdzono rażące uchybienia w prowadzonym śledztwie, takie jak brak koordynacji, opóźnienia w badaniach balistycznych oraz nieprzesłuchanie kluczowych świadków. Te niedociągnięcia uniemożliwiły skuteczne wyjaśnienie okoliczności śmierci, co stanowiło naruszenie proceduralnego obowiązku państwa wynikającego z art. 2 Konwencji. Brak skutecznego śledztwa pociągnął za sobą również naruszenie art. 13 Konwencji, ponieważ skarżąca nie miała dostępu do skutecznego środka odwoławczego.
Stan faktyczny
Mąż skarżącej został porwany z kawiarni 26 marca 1994 roku, a cztery dni później jego ciało znaleziono w kostnicy. Skarżąca twierdziła, że porwania i zabójstwa dokonali agenci państwowi, a jej mąż był torturowany, powołując się na zeznania świadków i wcześniejsze groźby ze strony policjantów. Władze krajowe wszczęły śledztwo, jednak prokurator przesłuchał skarżącą dopiero miesiąc później, a kluczowi świadkowie porwania nie stawili się na przesłuchanie przed delegatami Komisji.
Rozstrzygnięcie
Trybunał stwierdził brak naruszenia art. 2 Konwencji w jego aspekcie materialnym. Stwierdził naruszenie art. 2 Konwencji w jego aspekcie proceduralnym. Stwierdził naruszenie art. 13 Konwencji. Zasądził zadośćuczynienie pieniężne.

Pełny tekst orzeczenia

NURAY SEN - Turkey   (Nº 25354/94)   Presuda od 30.3.2004   Činjenice: Podnosilac predstavke je, oslanjajući se na izjave očevidaca, tvrdio da je   marta 1994 njen suprug bio otet iz kafea koji je posedovao i zatim bio ubijen od   strane državnih agenata. Nakon primanja vesti o njegovoj otmici, ona je pozvala   Policiju i Anti-terorističku službu. Četiri dana kasnije bila je obaveštena da je telo   njenog supruga u mrtvačnici državne bolnice. Insistirala je kod vlasti da se sprovede   istraga o ubistvu, tvrdeći da je njen suprug bio mučen. Javni tužilac je samo uzeo   izjavu od nje mesec dana kasnije. Ostala je pri tome da je zbog političkih aktivnosti   njenom suprugu bilo ranije prećeno od strane policajaca u civilu. Vlada je osporila   ovu verziju činjenica tvrdeći da je suprug podnosioca predstavke bio otet iz kafea od   strane tri osobe kojima se nije opirao kao da ih je poznavao. Radi utvrđivanja   činjenica, delegati Komisije su uzeli dokaze u Ankari. Glavni očevici otmice nisu se   pojavili kako bi dali iskaz.   Pravo: Na osnovu prikupljenih dokaza Sud nije mogao da baci svetlo na pravi   identitet kidnapera, zaključujući da je suprug podnosioca predstavke bio otet i ubijen   od strane nepoznatih lica. Sud je, ipak, smatrao da suprug podnosioca predstavke   nije bio mučen nalazeći dokaze predstavljene od strane specijalista forenzike   ubedljivim.   Član 2 (nestanak): Jedini dokaz koji je ukazivao na umešanost državnih agenata u   otmicu i ubistvo supruga podnosioca predstavke bio je navedena izjave samog   podnosioca predstavke. Kako nije ustanovljeno van osnovane sumnje da su državni   agenti bili umešani u incidente, nije postojala povreda Člana 2 po tom osnovu.   Zaključak: nema povrede (jednoglasno).   Član 3 (delotvorna istraga) –Postojali su upadljivi propusti u istrazi koja je   sprovedena   o otmici i smrti supruga podnosioca predstavke, kao i manjak   koordinacije između različitih organa policije koji su bili umešani u istragu. Jedan od   tužilaca nije uzeo izjavu od očevidaca otmice, balistička ispitivanja su bila nepotpuna   i naređena sa kašnjenjem. Takođe je bilo značajno da se obojica tužilaca nisu pojavili   pred delegatima Komisije. Nedostatak adekvatne i delotvorne istrage znači da je   postojala povreda člana 2 u svom proceduralnom delu.   Zaključak: povreda (jednoglasno).   Član 13 – Kako se ne može smatrati da je bila sprovedena delotvorna krivična   istraga, takođe je došlo do kršenja ove odredbe.   Zaključak: povreda (jednoglasno)   Član 41- Sud je dodelio podnosiocu predstavke 14,500 evra u pogledu naknade   nenovčane štete. Takođe je dodelio naknadu u pogledu troškova i izdataka.

© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło