25354/94
WyrokETPCz2004-03-30ECLI:CE:ECHR:2004:0330JUD002535494
Analiza orzeczenia
Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.
Zagadnienie prawne
Czy państwo pozwane ponosi odpowiedzialność za śmierć męża skarżącej oraz czy przeprowadzone krajowe śledztwo w sprawie jego śmierci było skuteczne, zgodnie z art. 2 i 13 Konwencji?Ratio decidendi
Trybunał uznał, że brak jest dowodów ponad wszelką wątpliwość na bezpośrednie zaangażowanie agentów państwowych w porwanie i zabójstwo męża skarżącej, co wykluczyło naruszenie materialnego aspektu art. 2. Jednakże, stwierdzono rażące uchybienia w prowadzonym śledztwie, takie jak brak koordynacji, opóźnienia w badaniach balistycznych oraz nieprzesłuchanie kluczowych świadków. Te niedociągnięcia uniemożliwiły skuteczne wyjaśnienie okoliczności śmierci, co stanowiło naruszenie proceduralnego obowiązku państwa wynikającego z art. 2 Konwencji. Brak skutecznego śledztwa pociągnął za sobą również naruszenie art. 13 Konwencji, ponieważ skarżąca nie miała dostępu do skutecznego środka odwoławczego.Stan faktyczny
Mąż skarżącej został porwany z kawiarni 26 marca 1994 roku, a cztery dni później jego ciało znaleziono w kostnicy. Skarżąca twierdziła, że porwania i zabójstwa dokonali agenci państwowi, a jej mąż był torturowany, powołując się na zeznania świadków i wcześniejsze groźby ze strony policjantów. Władze krajowe wszczęły śledztwo, jednak prokurator przesłuchał skarżącą dopiero miesiąc później, a kluczowi świadkowie porwania nie stawili się na przesłuchanie przed delegatami Komisji.Rozstrzygnięcie
Trybunał stwierdził brak naruszenia art. 2 Konwencji w jego aspekcie materialnym. Stwierdził naruszenie art. 2 Konwencji w jego aspekcie proceduralnym. Stwierdził naruszenie art. 13 Konwencji. Zasądził zadośćuczynienie pieniężne.Pełny tekst orzeczenia
NURAY SEN - Turkey
(Nº 25354/94)
Presuda od 30.3.2004
Činjenice: Podnosilac predstavke je, oslanjajući se na izjave očevidaca, tvrdio da je marta 1994 njen suprug bio otet iz kafea koji je posedovao i zatim bio ubijen od
strane državnih agenata. Nakon primanja vesti o njegovoj otmici, ona je pozvala
Policiju i Anti-terorističku službu. Četiri dana kasnije bila je obaveštena da je telo
njenog supruga u mrtvačnici državne bolnice. Insistirala je kod vlasti da se sprovede
istraga o ubistvu, tvrdeći da je njen suprug bio mučen. Javni tužilac je samo uzeo
izjavu od nje mesec dana kasnije. Ostala je pri tome da je zbog političkih aktivnosti
njenom suprugu bilo ranije prećeno od strane policajaca u civilu. Vlada je osporila
ovu verziju činjenica tvrdeći da je suprug podnosioca predstavke bio otet iz kafea od
strane tri osobe kojima se nije opirao kao da ih je poznavao. Radi utvrđivanja
činjenica, delegati Komisije su uzeli dokaze u Ankari. Glavni očevici otmice nisu se
pojavili kako bi dali iskaz.
Pravo: Na osnovu prikupljenih dokaza Sud nije mogao da baci svetlo na pravi
identitet kidnapera, zaključujući da je suprug podnosioca predstavke bio otet i ubijen
od strane nepoznatih lica. Sud je, ipak, smatrao da suprug podnosioca predstavke
nije bio mučen nalazeći dokaze predstavljene od strane specijalista forenzike
ubedljivim.
Član 2 (nestanak): Jedini dokaz koji je ukazivao na umešanost državnih agenata u
otmicu i ubistvo supruga podnosioca predstavke bio je navedena izjave samog
podnosioca predstavke. Kako nije ustanovljeno van osnovane sumnje da su državni
agenti bili umešani u incidente, nije postojala povreda Člana 2 po tom osnovu.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
Član 3 (delotvorna istraga) –Postojali su upadljivi propusti u istrazi koja je
sprovedena
o otmici i smrti supruga podnosioca predstavke, kao i manjak
koordinacije između različitih organa policije koji su bili umešani u istragu. Jedan od
tužilaca nije uzeo izjavu od očevidaca otmice, balistička ispitivanja su bila nepotpuna
i naređena sa kašnjenjem. Takođe je bilo značajno da se obojica tužilaca nisu pojavili
pred delegatima Komisije. Nedostatak adekvatne i delotvorne istrage znači da je
postojala povreda člana 2 u svom proceduralnom delu.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 13 – Kako se ne može smatrati da je bila sprovedena delotvorna krivična
istraga, takođe je došlo do kršenja ove odredbe.
Zaključak: povreda (jednoglasno)
Član 41- Sud je dodelio podnosiocu predstavke 14,500 evra u pogledu naknade
nenovčane štete. Takođe je dodelio naknadu u pogledu troškova i izdataka.
© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło