25774/05

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET BISTROVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 25774/05) PRESUDA STRASBOURG 31. svibnja 2007. 2 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Bistrovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, ga N. VAJI, g. E. STEINER, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 10. svibnja 2007. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 25774/05) protiv Republike Hrvatske kojeg je 7. lipnja 2005. godine dvoje hrvatskih drzavljana, g. Josip Bistrovi i ga Jasenka Bistrovi (,,podnositelji zahtjeva") podnijelo Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") . 2. Podnositelje zahtjeva je zastupao g. M. Ramuscak, odvjetnik iz Varazdina. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 12. rujna 2004. godine Sud je odlucio o zahtjevu obavijestiti Vladu. Primjenjujui clanak 29. stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelji zahtjeva su roeni 1951. i 1955. godine i zive u Gojancu, Hrvatska. 5. Podnositelji zahtjeva, muz i zena, bili su vlasnici kue i cestice oko nje u Gojancu, Hrvatska. Tocno neodreenoga dana ,,Hrvatske ceste", javno poduzee sa sjedistem u Zagrebu, pokrenulo je postupak za izvlastenje pred Uredom drzavne uprave u Varazdinskoj Zupaniji, Sluzbom za prostorno ureenje, zastitu okolisa, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu ,,Zupanijski ured Varazdin") trazei da se provede izvlastenje dijela zemljisne cestice podnositelja zahtjeva, radi izgradnje autoceste. Podnositelji zahtjeva su se usprotivili tom zahtjevu, trazei da njihova nekretnina, i to kua i okolna zemlja, budu izvlastene u cijelosti. Podnositelji zahtjeva su ustvrdili da u slucaju djelomicnoga izvlastenja njima kao poljoprivrednicima kua i mala povrsina oko nje ne bi vise nikako koristila, budui kua i poljoprivredno zemljiste na kojemu je ona izgraena predstavlja nedjeljivu cjelinu. Nadalje, ne bi bilo kolnog pristupa dvoristu. Kao poljoprivrednici podnositelji zahtjeva ne bi mogli koristiti svoju imovinu bez da imaju pristup za traktore i druga vozila koja se koriste u poljoprivrednoj djelatnosti. 6. Osim toga, planirana bi autocesta prosla vrlo blizu kue, uzrokujui time znacajno zagaivanje bukom zbog velike gustoe prometa. Autocesta i izlazna cesta prolazile bi manje od dvadeset metara odnosno pet metara od njihove kue. PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE 7. Ukazali su na to da bi izgradnja plasticnih zidova za zastitu od buke od 4.5 metara pretvorila njihovu kuu i njen okolis u kavez, a da ih ne bi djelotvorno zastitila od buke i zagaenja. Cijelo prizemlje, terasa i dio tavana nalazili bi se samo 2 do 3 metra od zastitnih zidova. 8. Tvrdili su da bi se znatno smanjila vrijednost preostale imovine, budui bi ih izgradnja autoceste lisila zivotnih uvjeta koje su do tada uzivali, kao sto je izravni pristup do ceste, ugodno okruzenje, veliko dvoriste i niska izlozenost buci, sto je sve njihovu imovinu cinilo pogodnom za poljoprivrednu djelatnost. Iz tih su razloga podnositelji zahtjeva naveli da nemaju nikakav gospodarski interes zadrzati kuu i okolisno dvoriste. 9. Zupanijski ured Varazdin odrzao je tri rocista i pribavio misljenje vjestaka o ucincima izgradnje autoceste na zivotne uvjete podnositelja zahtjeva u preostaloj kui i dvoristu, te drugo misljenje vjestaka o trzisnoj cijeni poljoprivrednog zemljista. 10. Podnositelji zahtjeva su osporili predlozenu razinu naknade, navodei da imaju pravo na trzisnu vrijednost svog izvlastenog zemljista, te tvrdei da je trzisna vrijednost zemlje pogodne za graenje u tom podrucju 180 hrvatskih kuna (HRK) po kvadratnom metru, broj koji je bio znacajno vei od predlozenoga iznosa. 11. Odlukom od 16. travnja 2003. godine Zupanijski ured Varazdin odlucio je da se izvlasuje, radi izgradnje autoceste, dio nekretnine podnositelja zahtjeva, i to poljoprivredna cestica i tri cestice zemlje pogodne za graenje od 795 m�, 221m� odnosno 507m�. Podnositelji zahtjeva zadrzali su vlasnistvo kue i okolnog dvorista. 12. Odreena je naknada u iznosu od 105.610,00 HRK na osnovu iznosa od 22,00 HRK po kvadratnom metru za poljoprivredno zemljiste, procijenjenom na temelju izvjesa koje je dostavio sudski vjestak za poljoprivredu, i 70,00 HRK po kvadratnom metru za zemlju pogodnu za graenje, procijenjenom prema mjerilima koje je odredilo Ministarstvo financija, Porezna uprava, Ispostava Varazdin. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: "Tijekom postupka izvlastenja po punomonici "Hrvatskih cesta" d.o.. Zagreb imenovanim vlasnicima ponuena je naknada od 22,00 kn/m za poljoprivredno zemljiste i to kao trazena cijena, a koja je utvrena po poljoprivrednom vjestaku dipl.ing.agr. Ivanu Basi... odnosno 70,00 kn/m graevinskog zemljista, ... ali vlasnik ne prihvaa navedenu naknadu ,,Hrvatskih cesta" ve ustraje kod svojih zahtjeva za potpunim izvlastenjem nekretnine ckbr. 9854 k.o. Varazdin sukladno cl. 7. Zakona o izvlastenju budui kako navodi nema interesa koristiti preostale dijelove nekretnine, tocnije traziti izvlastenje cjelokupnog zemljista zajedno sa kuom i svim graevinskim objektima... ...Ovaj je Odsjek pribavio i misljenje stalnog sudskog vjestaka za graditeljstvo Dragutina Gergely ... kao i ocitovanje projektanta dipl. ing. geod. Jegec Bozidara,... iz kojih je vidljivo da nema potrebe predmetnu nekretninu u cijelosti izvlastiti da ista ima osiguran nesmetan prilaz sa ceste te da su predvieni zidovi za zastitu od buke. ...iz svega iznijetog proizlazi da kad bi se prihvatio takav zahtjev izvlastenika, tada bi i sve druge kue i gospodarske objekte koji su na istoj ili jos manjoj udaljenosti od trase ili objekta jugozapadne obilaznice... trebalo [bi ] izvlastiti... Takoer se ne moze prihvatiti stajaliste izvlastenika da bi se izvlastenjem samo dijela ckbr. 9854 k.o. znatno pogorsale njihove stambene prilike...jer izvlastenici ne prebivaju na navedenoj adresi ." 13. Podnositelji zahtjeva su podnijeli zalbu protiv te odluke, no drugostupanjsko upravo tijelo nije o njoj odlucilo. 14. Dana 16. prosinca 2003. godine podnositelji zahtjeva podnijeli su tuzbu Zupanijskom sudu u Varazdinu na temelju clanka 42.a, stavka 3. Zakona o izvlastenju, trazei izvlastenje cijele svoje nekretnine. Ponovili su argumente koje su prethodno iznijeli upravnome tijelu. Podnositelji zahtjeva su nadalje ustvrdili da je misljenje vjestaka izraeno bez da je vjestak ikada stvarno dosao na lokaciju i bez ikakve studije ucestalosti prometa na cesti koja prolazi kraj kue podnositelja zahtjeva ili ucinka zagaenja od 4 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE prometa na kvalitetu njihovoga zivota. Misljenje vjestaka bilo je pripremljeno na osnovi karte zemljista na kojoj je kua podnositelja zahtjeva bila pogresno ucrtana. 15. Podnositelji zahtjeva su prigovorili i iznosu naknade koji im je dosuen i ponovili da nije bila utvrena trzisna vrijednost izvlastenih cestica. Umjesto toga, iznos je bio odreen prema tablicama Porezne uprave Varazdin. Podnositelji zahtjeva su prigovorili da njihovi prigovori nisu bili odgovarajue ispitani i da se njima upravno tijelo nije bavilo na odgovarajui nacin. 16. Dana 30. prosinca 2003. godine Zupanijski sud u Varazdinu odrzao je rociste na kojem je punomonik podnositelja zahtjeva ponovio njihove tvrdnje, no nije podnio sudu ili od njega zatrazio izvoenje bilo kakvih novih dokaza. Istoga je dana Zupanijski sud odbio zahtjev podnositelja zahtjeva. Mjerodavni dio njegove presude glasi kako slijedi: "Iz obrazlozenja citiranog rjesenja jasno se moze razabrati da je u postupku izvlastenja tuziteljima (kao prijasnjim vlasnicima) utvrena naknada u visini trzisne cijene za poljoprivredno zemljiste, a utvrena po stalnom sudskom vjestaku za poljodjelstvo.... Te trzisna cijena za neizgraeno graevinsko zemljiste, u skladu sa misljenjima graevinskih vjestaka, te podacima Porezne uprave. Iz, obrazlozenja navedenog rjesenja ovaj sud je takoer utvrdio da ... da je u vezi zahtjeva tuzitelja za otkup preostalog dijela nekretnine, te mogunost pristupa na nekretninu tuzitelja sa ceste, pribavljeno misljenje sudskog vjestaka za graditeljstvo ... te ocitovanje projektanta ... iz cijeg misljenja proizlazi neosnovanost zahtjeva tuzitelja za potpunim izvlastenjem, iz razloga jer na istom podrucju postoji jos niz drugih kua i gospodarskih objekata koji su, ili na istoj ili jos manjoj udaljenosti od trase obilaznice, time da je svim ovlastenicima osigurana zastita od buke, da preostali dio nekretnine tuzitelja ima nesmetan prilaz sa ceste, zbog cega ne postoje nikakvi opravdani razlozi zahtjevu tuzitelja za potpuno izvlastenje preostalog dijela ... ...ovaj sud je utvrdio da u upravnom postupku nisu pocinjene nikakve, a osobito ne teske povrede postupka, smatrajui da je i materijalno pravo pravilno pirmjenjeno, kako u odnosu na odbijanje zahtjeva tuzitelja za potpunim izvlastenjem preostalog dijela njihove nekretnine, tako i u odnosu na utvrenu visinu naknade, kako za poljoprivredno tako i za neizgraeno graevinsko zemljiste. Kao sto je ve istaknuto, tuzitelji u postupku pred sudom nisu ovlasteni iznositi nikakve nove cinjenice, osim onih iznesenih u upravnom postupku, no, ovlasteni su u pogledu cinjenica, koje su iznijeli u upravnom postupku, predloziti nove dokaze. Ni uz tuzbu, a ni tijekom postupka, tuzitelji u odnosu na svoje prigovore i razloge zbog kojih zahtijevaju ponistenje rjesenja Ureda drzavne uprave ... od 16. travnja 2003. g., nisu doprinjeli nikakve dokaze kojima bi cinjenice, na kojima je temeljeno citirano rjesenje u odnosu na odbijanje zahtjeva tuzitelja za otkup preostalog dijela njihove nekretnine ... mogle biti dovedene u sumnju..." 17. Podnositelji zahtjeva su tada podnijeli ustavnu tuzbu, tvrdei da je povrijeeno njihovo pravo na jednakost pred zakonom, njihovo pravo na posteno suenje i njihovo pravo na zalbu, jer da nisu mogli Zupanijskom sudu u Varazdinu dostaviti nove dokaze i da je taj sud donio svoju odluku, a da mu nisu bili predoceni nikakvi dokazi. Tako se o njihovim prigovorima na misljenje vjestaka i o njihovim navodima o ucincima izgradnje autoceste na njihove zivotne uvjete i na vrijednost njihove preostale imovine nije raspravljalo. Podnositelji zahtjeva su takoer tvrdili da je bilo povrijeeno njihovo pravo na naknadu trzisne vrijednosti njihove izvlastene imovine. 18. Dana 16. prosinca 2004. godine Ustavni sud je odbio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva kao neosnovanu. Odluka Ustavnoga suda glasi kako slijedi: 1. Ustavna tuzba je podnijeta protiv presude Zupanijskog suda u Varazdinu, broj: P-1/03-9 od 30. prosinca 2003. godine, kojom je odbijena tuzba podnositelja (tuzitelja), podnijeta protiv tuzenika Ministarstva pravosua, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, a radi ponistenja rjesenja Ureda drzavne uprave, Sluzbe za prostorno ureenje, zastitu okolisa, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-04/02-01/1936, ur.broj: 2186-05-05-03-11 od 16. travnja 2003. godine. PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE Prvostupanjskim upravnim rjesenjem prihvaen je prijedlog "H. c." d.o.o., Z., te je djelomicno izvlastena nekretnina k.c. broj 9854, k.o. V., u suvlasnistvu podnositelja, te je odreena naknada za izvlasteno zemljiste, za ulaganja u zemljiste i za poljoprivredne kulture u iznosu od 105.610,00 kuna. 2. Podnositelji ustavne tuzbe smatraju povrijeenim ustavno pravo iz clanaka 14. stavka 2., 18., 29. stavka 1. i 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tuzbi podnositelji navode da je u postupku pogresno utvreno cinjenicno stanje, budui da smatraju da je njihovu nekretninu trebalo izvlastiti u cijelosti, a ne samo djelomicno. Smatraju da je Zupanijski sud trebao pribaviti cjelokupan spis upravnog predmeta i provjeriti nalaze vjestaka u svezi utvrenja da se ne treba izvlastiti cjelokupna nekretnina, kao i u svezi visine naknade, za koju smatraju da nije trzisna, ve da je odreena prema tablicama Porezne uprave. Smatraju da im je posebice povrijeeno pravo na zalbu, jer u postupku pred Zupanijskim sudom nisu mogli iznositi nove cinjenice, te da se upravo zbog toga citav postupak pred nadleznim sudom moze smatrati samovoljnim i arbitrarnim. Od Ustavnog suda Republike Hrvatske traze ukidanje osporene presude. Ustavna tuzba nije osnovana. 3. Prema odredbi clanka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 49/02. - prociseni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko moze podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tuzbu ako smatra da mu je pojedinacnim aktom tijela drzavne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrucne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odluceno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela, povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamcena Ustavom, odnosno Ustavom zajamceno pravo na lokalnu i podrucnu (regionalnu) samoupravu. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tuzbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tuzbi, utvruje je li u postupku odlucivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeeno podnositelju ustavno pravo, pri cemu se, u pravilu, ne upusta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili cinjenicno stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one cinjenice od cijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava. 4. Predmetni postupak pred Zupanijskim sudom u Varazdinu podnositelji su pokrenuli na temelju odredbe clanka 42a. stavka 3. Zakona o izvlastenju ("Narodne novine", broj 9/94., 35/94., 112/00. - odluka Ustavnog suda i 114/01.), jer drugostupanjsko tijelo (Ministarstvo pravosua) nije u zakonom propisanom roku odlucilo o njihovoj zalbi. U takvom postupku, sud odlucuje o zakonitosti prvostupanjskog rjesenja o izvlastenju, na temelju cinjenica koje su iznesene u tuzbi i u odgovoru na tuzbu tuzenog tijela (ako isto odgovori u odreenom roku), sve sukladno clanku 42e.stavku 3. istog Zakona. Po tuzbi podnositelja proveden je postupak uz valjanu primjenu odredaba clanka 42e. stavaka 1. i 2. Zakona o izvlastenju, kojima je propisano: Vijee raspravlja i odlucuje na temelju cinjenica koje su iznesene u upravnom postupku. Stranka u tuzbi ne moze iznositi nove cinjenice, ali moze predloziti nove dokaze u pogledu cinjenica koje je iznijela u upravnom postupku. U svezi naknade za oduzeto zemljiste, Zupanijski sud utvruje da je ta naknada odreena u visini trzisne naknade za poljoprivredno zemljiste, a utvrena je po stalnom sudskom vjestaku za poljodjelstvo, a visina naknade za graevinsko zemljiste odreena je na temelju misljenja graevinskog vjestaka i podataka Porezne uprave. Glede potpunog izvlastenja, koje su podnositelji trazili tijekom citavog postupka izvlastenja, Zupanijski sud u Varazdinu utvrdio je osnovanom ocjenu prvostupanjskog tijela da zemljiste podnositelja ne treba u cijelosti izvlastiti, jer iz rezultata dokaznog postupka provedenog pred upravnim tijelom nedvojbeno proizlazi da na istom podrucju postoji niz drugih kua i gospodarskih objekata koji su na istoj ili na manjoj udaljenosti od koridora budue obilaznice, time da je svim vlasnicima objekata osigurana zastita 6 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE od buke. Posebice je utvreno da preostali dio nekretnine podnositelja ima nesmetan prilaz sa ceste, zbog cega ne postoje opravdani razlozi za izvlastenje preostalog dijela nekretnine u smislu clanka 7. Zakona o izvlastenju. Zupanijski sud u Varazdinu utvruje da u provedenom postupku izvlastenja nisu pocinjene teske povrede postupka niti je materijalno pravo pogresno utvreno, a posebice navodi da podnositelji nisu doprinijeli nikakve nove dokaze kojima bi cinjenice na kojima se temelji pobijano rjesenje mogle biti dovedene u sumnju. 5. Podnositelji u ustavnoj tuzbi isticu da im je osporenom presudom povrijeeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, zajamceno clankom 14. stavkom 2. Ustava. Utvrdivsi da pravna stajalista Zupanijskog suda u Varazdinu u konkretnom slucaju nisu odstupila od ustaljene prakse u primjeni mjerodavnog materijalnog prava, niti su diskriminatorna po bilo kojoj ustavnoj osnovi, Ustavni sud nije prihvatio navode podnositelja da im u konkretnom slucaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamcena clankom 14. stavkom 2. Ustava. 6. Nadalje, analizom navoda iz ustavne tuzbe, osporavanih odluka, te spisa predmeta, Ustavni sud je, u pogledu navoda ustavne tuzbe o povredi prava na zalbu, propisanog odredbom clanka 18. Ustava, utvrdio da isti nisu osnovani, jer se o svim razlozima koje su podnositelji isticali tijekom zalbenog postupka ocitovao nadlezni sud, cija je nadleznost odreena clankom 42a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlastenju (,,Narodne novine", broj 114/01). 7. Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima nije povrijeeno ustavno pravo na pravicno suenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom (clanak 29. stavak 1. Ustava), na ciju povredu takoer ukazuju. Pravo na pravicno suenje bilo bi povrijeeno ako stranci u postupku ne bi bila dana mogunost da bude saslusana i da u okviru zakona sudjeluje u postupku, ako joj ne bi bila dana mogunost da iznosi cinjenice i predlaze dokaze, a nadlezni sud se ne bi izjasnio o njenim navodima vaznim za odlucivanje, ako pojedinacni akt protivno zakonu nije obrazlozen, te da stranci na drugi nacin nije omogueno pravicno suenje pred nadleznim tijelom ustanovljenim zakonom. Budui da je Zupanijski sud u Varazdinu na temelju raspolozivih dokaza uz provjeru obrazlozenja pobijanog rjesenja o izvlastenju izvrsio nadzor zakonitosti tog rjesenja u smislu odredbi Zakona o izvlastenju, dakle postupak je proveo nadlezni sud u skladu s odgovarajuim zakonskim odredbama materijalnog i procesnog prava, Ustavni je sud ocijenio da podnositeljima nije povrijeeno navedeno ustavno pravo. 8. Podnositelji, takoer, smatraju da im je povrijeeno i ustavno pravo propisano odredbom clanka 50. stavka 1. Ustava. Zakonom je mogue u interesu Republike Hrvatske ograniciti ili oduzeti vlasnistvo, uz naknadu trzisne vrijednosti. Kako je nadlezni Zupanijski sud utvrdio da je postupak izvlastenja proveden sukladno odredbama Zakona o izvlastenju, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez teskih povreda postupka, te kako je, prema utvrenjima istog Suda, podnositeljima odreena naknada za oduzeto zemljiste u visini trzisne vrijednosti, ustavno pravo nije povrijeeno. 9. Stoga je, na temelju odredaba clanaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odluceno kao u izreci. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 19. Mjerodavni dijelovi Zakona o izvlastenju (,,Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06 ) propisuju kako slijedi: Clanak 7. daje pravo vlasniku djelomicno izvlastene nekretnine traziti potpuno izvlastenje ako nema nikakvog interesa koristiti preostali dio imovine. PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE Clanci 8. i 33. traze da naknada za izvlastenu imovinu bude jednaka trzisnoj vrijednosti te imovine na dan donosenja prvostupanjske odluke u postupku za izvlastenje. Clankom 42., stavkom 1. dopustena je tuzba protiv drugostupanjskog rjesenja o izvlastenju mjesno nadleznom zupanijskom sudu. Clanak 42.a, stavak 3. propisuje da se takva tuzba moze podnijeti i ako drugostupanjsko upravno tijelo ne odluci o zalbi protiv prvostupanjske upravne odluke. Clanak 42.b propisuje da se u postupku izvlastenja koji se vodi pred zupanijskim sudom na odgovarajui nacin primjenjuju odredbe Zakona o upravnim sporovima, ako nije drugacije propisano. Clanak 42.e, stavci 1. i 2. obvezuju nadlezan zupanijski sud da odluci na temelju cinjenica iznesenih u prethodnom upravnom postupku, te sprecavaju tuzitelja iznositi nove cinjenice, ali istovremeno dozvoljavaju predlaganje novih dokaza pred zupanijskim sudom. Clanak 42.e, stavak 3. propisuje da zupanijski sud, kad postupa po tuzbi podnesenoj na temelju 42.a stavka 3. ispita predmet na temelju cinjenica koje su iznesene u tuzbi i odgovoru na tuzbu tuzenoga tijela koje je donijelo pobijanu odluku. 20. Clanak 60. Zakona o upravnim sporovima (,,Narodne novine", br. 53/1991, 9/1992 i 77/1992) propisuje primjenu Zakona o parnicnom postupku na postupke u upravnim sporovima, ukoliko ti postupci nisu ureeni Zakonom o upravnim sporovima. 21. Clanak 428.a Zakona o parnicnom postupku daje mogunost podnositelju zahtjeva u odnosu na kojega je Europski sud za ljudska prava utvrdio povredu Konvencije ili njenih protokola zatraziti ponavljanje domaega postupka o kojemu se radi, u roku od 30 dana od kad presuda Suda postane konacnom. U ponovljenom postupku domai sudovi obvezni su slijediti obrazlozenje dano u presudi Suda. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1. 22. Podnositelji zahtjeva su prigovorili da nisu primili punu trzisnu vrijednost svoje izvlastene imovine i da se u postupku za izvlastenje nije vodilo racuna o znacajno smanjenoj vrijednosti njihove preostale imovine. Pozvali su se na clanak 1. Protokola br. 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: ,,Svaka fizicka ili pravna osoba ima pravo na mirno uzivanje svojega vlasnistva. Nitko se ne smije lisiti svoga vlasnistva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim nacelima meunarodnog prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nacin ne umanjuju pravo drzave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnistva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 23. Vlada je osporila tu tvrdnju. A. Dopustenost 24. Vlada je tvrdila da podnositelji zahtjeva nisu iscrpili domaa pravna sredstva jer nisu podnijeli graansku tuzbu za naknadu stete za izlaganje buci i opasnim imisijama. Pozvali 8 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE su se na nalaze Suda u predmetu Cokari v. Croatia (dec), br. 33212/02, 19. sijecnja 2006.) gdje je utvreno kako slijedi: ,,na temelju clanka 156. Zakona o obveznim odnosima svatko moze traziti sprecavanje nastanka, izmeu ostalog, ekoloske stete. Stovise, na temelju istog clanka, vlasnik imovine moze traziti naknadu za stetu pretrpljenu pri izvoenju aktivnosti od opeg interesa. Uzimajui u obzir praksu Vrhovnog suda u tom pogledu, koja pokazuje da gore navedeni clanak pokriva imovinsku stetu jednako kao i mogui pad vrijednosti imovine, Sud nalazi da su podnositelji zahtjeva trebali podnijeti takvu tuzbu nadleznim domaim sudovima, sto ih je ucinilo samo troje." 25. Podnositelji zahtjeva su tvrdili da njihova situacija nema nikakve veze s predmetom Cokari, jer su se sve odluke mjerodavne za izvlastenje njihove imovine trebale donijeti tijekom postupka za izvlastenje. 26. Sud primjeuje da pravilo o iscrpljivanju domaih pravnih lijekova sadrzano u clanku 35., stavku 1. Konvencije zahtijeva da podnositelj zahtjeva ima redovni put do pravnih sredstava koja su dostupna i dovoljna da osiguraju zadovoljstinu u odnosu na navodne povrede (vidi, meu ostalim izvorima prava, presudu u predmetu Akdivar and Others vs. Turkey od 16. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1210, � 65). Postojanje doticnih pravnih sredstava mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji, nego i u praksi, a ako to nije tako, tada e tim pravnim sredstvima nedostajati potrebna dostupnost i ucinkovitost (ibid.). 27. Osim toga, prilikom primjene pravila mora se dostatno uzeti u obzir cinjenica da se ono primjenjuje u kontekstu mehanizma za zastitu ljudskih prava kojeg su se ugovorne stranke sporazumjele uspostaviti (ibid., � 69). Sukladno tome, Sud je priznao da se clanak 35, stavak 1. mora primjenjivati uz odreeni stupanj fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi, na primjer, presudu u predmetu Cardot v. France od 19. ozujka 1991., Serija A br. 200, str.18, � 34). On je nadalje priznao da pravilo o iscrpljivanju domaih pravnih sredstava nije ni apsolutno, niti se moze primijeniti automatski; prilikom ispitivanja je li ono bilo postivano, bitno je uzeti u obzir osobite okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, na primjer, presudu u predmetu Van Oosterwijck v. Belgium od 6. studenog 1980., Serija A br. 40, str. 18, � 35). To izmeu ostalog znaci da on mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu doticne ugovorne stranke, ve i sveukupni pravni i politicki kontekst unutar kojeg one djeluju, kao i osobne prilike podnositelja zahtjeva (vidi naprijed citiranu presudu u predmetu Akdivar and Others v. Turkey, str. 1211, � 69). 28. Sud na pocetku primjeuje da su u predmetu Cokari na koji se pozvala Vlada podnositelji zahtjeva prigovorili da su pretrpjeli stetne utjecaje na svoje zivotne uvjete i imovinu, zbog velike blizine novo uspostavljenih odvodnih radova, koji je prigovor stavljen bez obzira na bilo koji domai postupak koji bi ukljucivao mogunost da podnositeljima zahtjeva bude dosuena naknada bilo koje vrste. Meutim, u ovome se predmetu radi o postupku za izvlastenje u kojemu je dio nekretnine podnositelja zahtjeva bio podvrgnut izvlastenju. Normalno je da se tijekom takvog postupka odredi iznos naknade, vodei racuna o svim mjerodavnim cimbenicima kao sto je smanjenje vrijednosti preostale imovine zbog bilo kojih okolnosti. Sud stoga smatra da podnositelji zahtjeva, koji su bili stranka u postupku za izvlastenje i koji su iznijeli svoje prigovore u odnosu na naknadu utvrenu tijekom toga postupka, nisu morali pokrenuti poseban graanski postupak u tom pogledu. U takvim bi okolnostima takav zahtjev prekomjerno rastegnuo njihove duznosti na temelju clanka 35., stavka 1. Konvencije. 29. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE B. Osnovanost Tvrdnje stranaka 30. Nakon sazimanja nacela utvrenih sudskom praksom Suda u odnosu na clanak 1. Protokola br. 1. Vlada je ustvrdila da u ovome predmetu zakonitost mijesanja i legitimni cilj nisu sporni. Glede toga je li mijesanje bilo razmjerno, tvrdili su da su podnositelji zahtjeva prigovorili samo cinjenici da njihova nekretnina nije bila izvlastena u cijelosti, jer, kao sto su tvrdili, kua i njen okolis nisu bili prikladni za zivot budui da se nalaze preblizu autocesti u izgradnji. Vlada je ustvrdila da su ovi prigovori potpuno neosnovani, budui se preostali dio nekretnine podnositelja zahtjeva nalazi 40 metara od autoceste, i da e se, po dovrsetku autoceste, nalaziti 80 metara od nje. Nadalje, na istoj udaljenosti od autoceste nalazi se i cetrnaest drugih kua, i te kue nisu izvlastene. Predviene su mjere zastite od buke. Konacno, tvrdili su da podnositelji zahtjeva nisu prigovorili iznosu naknade pred prvostupanjskim upravnim tijelom. Po misljenju Vlade, podnositelji zahtjeva su dobili trzisnu vrijednost svoje imovine te je drzava stoga ispunila svoje obveze na temelju clanka 1., Protokola br. 1. Tvrdili su da sudska praksa Suda nije uvela nikakvu obvezu drzava da neciju imovinu izvlaste u cijelosti. 31. Podnositelji zahtjeva su se usprotivili tim tvrdnjama i naveli da im je nametnut prekomjeran pojedinacni teret zbog toga sto nisu dobili trzisnu vrijednost za svoju izvlastenu imovinu, te zbog smanjene vrijednosti njihove preostale imovine i nepodnosljivih zivotnih uvjeta u njihovoj kui, koja se sada nalazi manje od 3 metra od autoceste. Nadalje su osporili tvrdnju Vlade da se na istoj ili manjoj udaljenosti od autoceste nalazi cetrnaest drugih kua, tvrdei da je njihova kua jedina u krajnjoj blizini autoceste. Ocjena Suda 32. Sud primjeuje na pocetku kako je u ovome predmetu nesporno da su podnositelji zahtjeva liseni svoje imovine radi izgradnje autoceste u skladu s odredbama Zakona o izvlastenju, i da je tako izvlastenje imalo zakonit cilj u javnome interesu. Prema tome, na ovaj je predmet primjenjiva druga recenica prvoga stavka clanka 1. Protokola br. 1. (vidi, izmeu mnogo drugih izvora prava, presude u predmetima Mellacher and Others v. Austria, 19. prosinac 1989., Serija A br. 169, str 24-25, stavak 42. i Papachelas v. Greece [GC], br. 31423/96, stavak 45., ECHR 1999-II). 33. Bitni je cilj clanka 1. Protokola br. 1. zastiti pojedince protiv neopravdanoga mijesanja od strane drzave u mirno uzivanje njihovoga vlasnistva. Meutim, na temelju clanka 1. Konvencije, svaka ugovorna stranka ,,osigurat e svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode odreene u ... Konvenciji". Izvrsavanje ove ope duznosti moze za sobom povlaciti pozitivne obveze koje su dio osiguranja djelotvornog vrsenja prava zajamcenih Konvencijom. U kontekstu clanka 1. Protokola br. 1. ove pozitivne obveze mogu traziti da drzava poduzme mjere potrebne za zastitu prava na imovinu (vidi predmete Sovtransavto Holding v. Ukraine, br. 48553/99, stavak 96., ECHR 2002-VII i Broniowski v. Poland [GC], br. 31443/96, stavak 143., ECHR 2004-V), posebice kad postoji izravna veza izmeu mjera koje podnositelj zahtjeva moze legitimno ocekivati od vlasti i djelotvornoga uzivanja svojega vlasnistva (vidi predmet �neryildiz v. Turkey [GC], br. 48939/99, stavak 134-, ECHR 2004-XII). To znaci, posebice, da drzave imaju obvezu osigurati sudske postupke koji nude potrebna postupovna jamstva i stoga omoguavaju domaim sudovima da presuuju djelotvorno i posteno u svim predmetima 10 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE koji se ticu pitanja vlasnistva (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Sovtransavto Holding v. Ukraine, stavak 96.). 34. U svakome predmetu u kojemu se radi o navodnoj povredi ove odredbe, Sud mora utvrditi je li, zbog mijesanja ili zbog pasivnosti drzave, postignuta postena ravnoteza izmeu zahtjeva opega interesa zajednice i zahtjeva za zastitom temeljnih prava pojedinca. Potraga za ovom ravnotezom sadrzana je u cijeloj Konvenciji te je takoer odrazena u strukturi clanka 1. Protokola br. 1. (vidi presudu u predmetu Sporrong and L�nnroth v. Sweden, od 23. rujna 1982, Serija A br. 52, str. 26, stavak 69. i Novoseletskiy v. Ukraine, br. 47148/99, stavak 101., 22. veljace 2005.). Uvjeti naknade na temelju mjerodavnoga zakonodavstva bitni su za procjenu postuje li pobijana mjera trazenu postenu ravnotezu i, osobito, ne namee li nerazmjeran teret podnositelju zahtjeva. S tim u vezi, oduzimanje imovine bez plaanja iznosa koji je razumno povezan s njenom vrijednosu redovno e predstavljati nerazmjerno mijesanje koje se ne moze opravdati na temelju clanka 1. Meutim, taj clanak ne jamci pravo na potpunu naknadu u svim okolnostima, budui da legitimni ciljevi ,,javnoga interesa" mogu traziti manje od naknade pune trzisne vrijednosti (vidi presudu u predmetu Holy Monasteries (The) v. Greece, od 9. prosinca 1994., Serija A br. 301-A, str. 34-35, stavci 70.-71. i naprijed citirani predmet Papachelas v. Greece, stavak 48.). 35. Kako bi ocijenio je li ponasanje drzave u skladu sa zahtjevima clanka 1. Protokola br. 1., Sud mora uzeti u obzir cinjenicu da je namjera Konvencije jamciti prava koja su prakticna i djelotvorna. On mora ii ispod povrsine i pogledati stvarnost situacije sto trazi sveukupno ispitivanje raznih interesa o kojima se radi; to moze traziti analizu ne samo uvjeta naknade � ako je situacija slicna oduzimanju imovine (vidi na primjer presudu u predmetu Lithgow and Others v. the United Kingdom, od 8. srpnja 1986., Serija A br. 102, str. 50-51, stavci 120.-121.) � nego, kao sto je to slucaj u ovome predmetu, i ponasanja stranaka u postupku, ukljucujui i korake koje je poduzela drzava (vidi predmet Beyeler v. Italy [GC], br. 33202/96, stavak 114., ECHR 2000-I, i naprijed citirani predmet Novoseltskiy v. Ukraine, stavak 102.). 36. Okreui se konkretnim okolnostima ovoga predmeta, Sud primjeuje da su podnositelji zahtjeva zatrazili od Zupanijskog suda u Varazdinu da ponovno razmotri upravnu odluku kojom je izvlasten dio njihove nekretnine i procijenjena naknada koju treba platiti za to izvlastenje. Sud primjeuje da stvar o kojoj treba odluciti predstavlja najozbiljnije mijesanje u pravo podnositelja zahtjeva zajamceno clankom 1. Protokola br. 1., budui se tice izvlastenja njihove imovine. Imajui na umu najveu vaznost posljedica izvlastenja po vlasnicka prava podnositelja zahtjeva, Sud smatra da je bilo potrebno pazljivo ispitivanje svih mjerodavnih cimbenika od strane suda koji postupa u tom predmetu kako bi se osiguralo da se postuju zahtjevi iz clanka 1. Protokola br. 1. 37. U tom pogledu Sud takoer ponavlja da postupci pred sudovima moraju biti u skladu s vladavinom prava, koja se moze poistovjetiti s dobrim radom pravosua te da bi prava zajamcena Konvencijom bila iluzorna i teorijska, kad ne bi postojala obveza sudskih vlasti da obrazloze svoje odluke. Iako ne trazi podroban odgovor na svaku tvrdnju predocenu pred sudom, ova obveza ipak pretpostavlja pravo stranke u postupku da se njezine navode pazljivo ispita (vidi naprijed citirani predmet Novoseletskiy v. Ukraine, stavak 111.). 38. Sud primjeuje da je u ovome predmetu postojao ozbiljan spor glede primarnih cinjenica. Podnositelji zahtjeva su tvrdili tijekom postupka da je djelomicno izvlastenje znacajno smanjilo gospodarsku vrijednost preostale imovine kao i da im ju je ucinila beskorisnom iz raznih razloga, kao sto je nepostojanje kolnog pristupa imovini, vrlo velika blizina autoceste njihovoj kui i neodgovarajua zastita od buke i zagaenja. Meutim, iako je Zupanijski sud raspravio dio tvrdnji podnositelja zahtjeva, on nije odgovorio na njihove glavne prigovore koji se odnose na nalaze upravnih vlasti. PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE 39. Tako je ostao neodgovoren jedan broj pitanja mjerodavnih za prava podnositelja zahtjeva na temelju clanka 1. Protokola br. 1., kao sto je metoda izracuna trzisne vrijednosti imovine podnositelja zahtjeva, precizan ucinak planirane autoceste na njihove zivotne uvjete, tvrdnje stranaka da je misljenje vjestaka na koje se pozvala odluka upravnih vlasti bilo izraeno bez da je vjestak ikada posjetio konkretnu lokaciju. Nadalje, presudno pitanje koje se tice ucinka djelomicnoga izvlastenja na vrijednost preostale nekretnine podnositelja zahtjeva nikada nije bilo raspravljeno i tako pri procjeni naknade koju treba dosuditi nije uzeto u obzir mogue smanjenje ove vrijednosti. 40. U tom pogledu Sud podsjea da je on ve u mnogo navrata ispitao odbijanje domaih vlasti da odrede posebno obesteenje za imovinu koja je ostala njezinim vlasnicima nakon djelomicnoga izvlastenja. U nekim je predmetima Sud utvrdio da pri odreivanju naknade domai sudovi nisu uzeli u obzir narav graevine i je li ona ili nije osigurala neku prednost vlasnicima, nego su samo odredili naknadu u odnosu na stvarno izvlastene cestice. Sud je meutim smatrao da se, s obzirom na slobodu procjene ostavljenu nacionalnim vlastima na temelju clanka 1. Protokola br. 1., cini kako nema naznaka koje bi trazile zakljucak da obijanje dati posebnu zadovoljstinu moze predstavljati povredu clanka 1. Protokola br. 1 (vidi, na primjer, predmete Azas v. Greece, br. 50824/99, stavke 51.-53., 19. rujna 2002. i Interoliva ABEE v. Greece, br. 58642/00, 10. srpnja 2003.). 41. Meutim, u predmetu Ouzounoglou v. Greece Sud je utvrdio da je izgradnja autoceste u velikoj blizini kue podnositeljice zahtjeva (oko 15 metara) sigurno ogranicila slobodno raspolaganje njenim pravom na koristenje kue, a za koje ogranicenje se utvrdilo da predstavlja mijesanje u pravo podnositeljice zahtjeva na mirno uzivanje njenoga vlasnistva, i da je narav graevine ocigledno izravnije pridonijela bitnome smanjenju vrijednosti preostale imovine nego u drugim, naprijed navedenim, predmetima koji se ticu Grcke (vidi predmet Ouzounoglou v. Greece, br. 32730/03, stavak 30., 24. studeni 2005.). Stoga takvo mijesanje moze traziti davanje dodatne naknade za ograniceno koristenje kue. 42. Po misljenju Suda ovaj predmet spada u ovu potonju kategoriju predmeta. U tom pogledu Sud primjeuje da su podnositelji zahtjeva tvrdili da e budua autocesta prolaziti dva do tri metra od njihove kue i da je nekretnina izgubila svoj do tada ugodan okolis, jako veliko dvoriste i nisku izlozenost buci, a sto je sve tu imovinu cinilo vrlo pogodnom za poljoprivredne aktivnosti. Sud primjeuje da domae vlasti nisu vodile racuna o niti jednome od ovih cimbenika kad su odredile naknadu za izvlastenu imovinu podnositelja zahtjeva. 43. Nadalje, tijekom cijeloga domaeg postupka podnositelji zahtjeva su tvrdili da je misljenje vjestaka koje je posluzilo kao osnova za procjenu ucinaka autoceste na njihovu preostalu imovinu bilo izraeno bez da je vjestak ikada posjetio stvarnu lokaciju, sto je dovelo do toga da je njihova kua pogresno ucrtana. Sud smatra da je bilo potrebno na precizan nacin utvrditi ove cinjenice tako da se dalje potvrdi tvrdnja podnositelja zahtjeva da je njihova kua pogresno ucrtana na karti zemljisne cestice. Tek bi nakon takve potvrde svih cimbenika koji se ticu ucinaka izgradnje autoceste na preostalu imovinu podnositelja zahtjeva, kao sto je smanjenje vrijednosti njihove nekretnine, mogunost njene prodaje i interes podnositelja zahtjeva za daljnjim koristenjem preostalog dijela nekretnine, domae vlasti mogle odrediti odgovarajuu naknadu u postupku za izvlastenje. 44. Sud stoga nalazi da time sto nisu utvrdile sve mjerodavne cimbenike za utvrivanje naknade za izvlastenu imovinu podnositelja zahtjeva, i time sto nisu dodijelile obesteenje za smanjenu vrijednost njihove preostale nekretnine, nacionalne vlasti nisu postigle postenu ravnotezu izmeu ukljucenih interesa te da nisu ulozile napore da osiguraju odgovarajuu zastitu vlasnickih prava podnositelja zahtjeva u kontekstu postupka za izvlastenje koji je ukljucivao krajnje mijesanje drzave u ova prava. 12 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE 45. S obzirom na naprijed receno, Sud nalazi da je doslo do povrede prava podnositelja zahtjeva na mirno uzivanje njihovoga vlasnistva, zajamcenog clankom 1. Protokola br. 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 46. Podnositelji zahtjeva su tvrdili da postupak koji su pokrenuli po hrvatskom pravu pred Zupanijskim sudom u Varazdinu radi pobijanja upravne odluke koja se odnosi na izvlastenje njihove imovine nije bio u skladu s clankom 6., stavkom 1. Konvencije, koji u mjerodavnom dijelu propisuje: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 47. Vlada je ustvrdila da je bilo potrebno, prvo, utvrditi u kojoj su mjeri prava podnositelja zahtjeva, zajamcena clankom 6., stavkom 1. Konvencije, bila zastiena u upravnom postupku koji je prethodio ispitivanju predmeta od strane Zupanijskoga suda. 48. U tom su pogledu tvrdili da su osnovna nacela koja se primjenjuju u postupku pred upravnim tijelima, kao sto je nacelo zakonitosti, nacelo materijalne istine, davanje prilike strankama da iznesu svoj predmet, neovisna ocjena dokaza i pravo na zalbu, sva pokazala da je taj postupak bio proveden u skladu s jamstvima sadrzanim u clanku 6. stavku 1. Konvencije. Nadlezno upravno tijelo je u ovome predmetu odrzalo tri rocista na kojima su podnositelji zahtjeva mogli iznijeti svoje dokaze i cinjenice. Meutim, podnositelji zahtjeva nisu iznijeli nikakve dokaze na tim rocistima. Predmet je ispitao nadlezni zupanijski sud, koji je, po misljenju Vlade i s obzirom na clanke 42.a do 42.h Zakona o izvlastenju, zadovoljio zahtjeve suda pune nadleznosti na nacin da je taj sud bio nadlezan ispitivati i cinjenicna i pravna pitanja. Jedino ogranicenje ticalo se iznosenja novih cinjenica koje nisu bile prethodno iznijete u upravnom postupku. Meutim, takvo ogranicenje nije dovelo u pitanje punu nadleznost zupanijskoga suda, jer je nacelo pravne sigurnosti i ucinkovitoga voenja postupka trazilo da se zanijece mogunost iznosenja novih cinjenica nakon odreene faze postupka, obicno u zalbenoj fazi, bez negativnog utjecaja na punu nadleznost zalbenih sudova 49. Vlada je nadalje ustvrdila da su podnositelji zahtjeva samo ponovili prigovore koji su ve bili izneseni tijekom upravnog postupka, bez iznosenja novih dokaza, a koje nisu iznijeli ni na rocistu pred Zupanijskim sudom u Varazdinu. Zupanijski je sud, nasavsi da je primjena i tumacenje mjerodavnih pravnih odredbi od strane upravnih tijela bila pravilna, odbio zahtjev podnositelja zahtjeva. Po misljenju Vlade, postupak za izvlastenje, uzet u cjelini, zadovoljio je zahtjeve clanka 6. Konvencije. 50. Podnositelji zahtjeva su osporili te tvrdnje. 51. Bez odbacivanja tvrdnji Vlade glede openite naravi upravnog postupka u Hrvatskoj, Sud primjeuje na pocetku nespornu cinjenicu da je Ured drzavne uprave u Varazdinskoj zupaniji upravno tijelo koje se ne moze smatrati sudom u smislu clanka 6., stavka 1. Konvencije. Sud ponavlja da clanak 6., stavak 1. trazi da pri odlucivanju o graanskim pravima i obvezama, odluke koje donose upravne ili druge vlasti koje same ne zadovoljavaju zahtjeve toga clanka � kao sto je to u ovdje slucaj s Uredom drzavne uprave u Varazdinskoj zupaniji - moraju biti podvrgnute naknadnoj kontroli od strane ,,sudbenoga tijela koje ima punu nadleznost", ukljucujui i ovlast ukinuti, u svakom pogledu, u odnosu na cinjenicna i pravna pitanja, pobijanu odluku (vidi, mutatis mutandis, slijedee presude: Bendenoun v. France, 24. veljace 1994., Serija A br. 284, str. 19-20, stavak 46.; Fischer v. Austria, 26. travanj 1995., Serija A br. 312, str. 17, stavak 28.; Schmautzer v. Austria, 23. listopad 1995., Serija A br. 328-A, str. 15, stavak 34.; Umlauft PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE v. Austria, 23. listopad 1995., Serija A br. 328-B, str. 39-40, stavci 37.-39.; i Wos v. Poland (dec.), br. 22860/02, stavak 92., ECHR 2005-...). 52. Prema hrvatskome pravu stranka koja je nezadovoljna nalazima u postupku za izvlastenje provedenom pred nadleznim upravnim tijelima ima pravo podnijeti tuzbu nadleznom zupanijskom sudu. Zupanijsku su sudovi, openito, redovni sudovi zalbene nadleznosti u graanskim i kaznenim stvarima i prvostupanjski sudovi u odnosu na teska kaznena djela. I dok je zalbenu nadleznost u graanskim i kaznenim stvarima ureena Zakonom o parnicnom postupku odnosno Zakon o kaznenom postupku, njihova je zalbena nadleznost u odnosu na postupak izvlastenja ureena posebnim zakonom, i to Zakonom o izvlastenju iz 1994. godine. 53. Sud primjeuje da je prema tom Zakonu zupanijski sud, kad ispituje tuzbu, nadlezan ispitati sve vidove stvari koja je pred njim. On u ispitivanju nije ogranicen na pravna pitanja nego moze takoer ispitivanje prosiriti na cinjenicna pitanja, ukljucujui ocjenu dokaza. Jedino ogranicenje koje se odnosi na ispitivanje predmeta pred zupanijskim sudom je to da mu se ne mogu predlagati nove cinjenice. Meutim, ako se zupanijski sud ne slaze s nalazima upravnih tijela, ima ovlast ukinuti odluke protiv kojih je ulozena zalba. Stoga Sud zakljucuje da pravila koja ureuju ovlasti zupanijskoga suda u postupku izvlastenja ne lisavaju te sudove mogunosti djelovati kao sudovi pune nadleznosti. 54. Slijedi da je ovaj prigovor ocigledno neosnovan i da ga treba odbiti u skladu s clankom 35., stavcima 3. i 4. Konvencije. III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 55. Clanak 41. Konvencije predvia: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 56. Podnositelji zahtjeva potrazuju 349,665.05 eura (EUR) na ime naknade materijalne stete i 20,000 EUR na ime nematerijalne stete. 57. Vlada je smatrala da su potrazivani iznosi prekomjerni. 58. Glede potrazivane materijalne stete, uzimajui u obzir svoje nalaze koji se ticu clanka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (vidi stavak 45. ove presude), i nedostatnosti postupka provedenog pred Zupanijskim sudom u Varazdinu, Sud smatra da ne moze nagaati je li ili nije podnositeljima zahtjeva dosuena trzisna vrijednost njihove dvije izvlastene cestice zemlje i u kojoj je mjeri umanjena vrijednost preostalog dijela imovine. Stoga, zbog nedostataka u domaem postupku, Sud ne moze ocijeniti zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu materijalne stete. U tom pogledu Sud konkretno upuuje na mogunost koja je na raspolaganju podnositeljima zahtjeva da zatraze ponavljanje postupka u skladu sa clankom 428.a Zakona o parnicnom postupku, sto bi omoguilo novo ispitivanje njihovih zahtjeva koji se ticu izvlastenja njihove imovine. Sada je na podnositeljima zahtjeva da iskoriste tu priliku. Tek nakon novog ispitivanja prigovora podnositelja zahtjeva u postupku izvlastenja provedenom u skladu sa zahtjevima clanka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, Sud bi bio u polozaju presuditi o moguem zahtjevu podnositelja zahtjeva koji se odnosi na materijalnu stetu koju su pretrpjeli. 59. S druge strane, Sud smatra da su podnositelji zahtjeva sigurno pretrpjeli nematerijalnu stetu � kao sto je trpljenje kao rezultat nedostatka postivanja njihovih prava zajamcenih clankom 1. Protokola br. 1. � sto nije dovoljno nadoknaeno nalazom povrede. 14 PRESUDA BISTROVI PROTIV HRVATSKE Presuujui na pravicnoj osnovi, Sud podnositeljima zahtjeva zajedno dosuuje 5.000 EUR na ime nematerijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 60. Podnositelji zahtjeva takoer potrazuju 20,764.40 hrvatskih kuna (HRK) na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. 61. Vlada je ostavila Sudu da procijeni nuznost nastalih troskova. 62. Prema sudskoj praksi Suda podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni glede kolicine. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 2.800 EUR za postupak pred Sudom. C. Zatezna kamata 63. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovor na temelju clanka 1. Protokola br. 1. dopustenim, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju; 3. presuuje (a) da tuzena drzava treba podnositeljima zahtjeva zajedno, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 5.000 EUR (pet tisua eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 2.800 EUR (dvije tisue osamsto eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koje bude trebalo zaracunati na naprijed navedene iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 31. svibnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik