27846/05

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET LETICA PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 27846/05) PRESUDA STRASBOURG 18. listopad 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. � 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA LETICA PROTIV HRVATSKE U predmetu Letica protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES ga N. VAJI, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 27. rujna 2007. godine, donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 27846/05) protiv Republike Hrvatske kojega su dva hrvatska drzavljana, g. Jere Letica i g. Branko Letica ("podnositelji zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 9. lipnja 2005. godine. 2. Hrvatsku Vladu ("Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 11. sijecnja 2007. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o prigovoru. Na temelju odredbi clanka 29. stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno ispitati osnovanost i dopustenost zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelji zahtjeva su roeni 1930. i 1940. godine i zive u Zagrebu. 5. Dana 29. sijecnja 1974. godine Opinski sud u Splitu primio je smrtni list za odreenu M.K. te je na rocistu odrzanom 28. veljace 1974. godine proglasena njena oporuka. Podnositelji zahtjeva bili su jedni od njezinih nasljednika. Meutim, jedna druga stranka tvrdila je da je M.K. sacinila jednu drugu oporuku kasnijega datuma od datuma oporuke koja je bila proglasena. 6. Do 5. studenog 1997. godine odrzan je jedan broj rocista, ali postupak nije bio okoncan. Posljednje rociste odrzano je 3. listopada 1995. godine. Prvo rociste nakon 5. studenog 1997. godine (tj. datuma kada je Hrvatska ratificirala Konvenciju) odrzano je 22. travnja 2003. godine, i onda ponovno 15. svibnja 2003. godine. 7. Dana 21. svibnja 2003. godine Opinski sud u Splitu prekinuo je ostavinski postupak i uputio podnositelje zahtjeva i dvije druge osobe da pokrenu graanski postupak protiv tree osobe u vezi sa sporom izmeu njih koji je nastao u odnosu na ostavinski postupak. Meutim, usprkos cinjenici da je postupak ve bio prekinut, dana 20. kolovoza 2003. godine odrzano je jos jedno rociste i tada je odluceno da e se saslusati odvjetnik, koji je navodno pomogao M.K. u sastavljanju njene druge oporuke. Budui da je odvjetnica imala prebivaliste u Zagrebu, nju je saslusao Opinski sud u Zagrebu 11. svibnja 2004. godine. 8. Izgleda da su se podnositelji zahtjeva zalili protiv odluke o prekidu postupka te je 13. srpnja 2004. godine spis predmeta stoga proslijeen Zupanijskom sudu u Splitu kao zalbenom sudu. PRESUDA LETICA PROTIV HRVATSKE 9. U meuvremenu su podnositelji zahtjeva, 23. sijecnja 2004. godine podnijeli ustavnu tuzbu zbog duljine postupka. Dana 14. veljace 2005. godine Ustavni sud je utvrdio povredu prava podnositelja zahtjeva na suenje u razumnome roku i dosudio svakom podnositelju zahtjeva 10.600 hrvatskih kuna (HRK) kao naknadu. Isto je tako nalozio Zupanijskom sudu u Splitu da donese odluku u najkraem moguem roku, najkasnije u roku od sest mjeseci od objave odluke u Narodnim novinama. 10. Dana 8. travnja 2005. godine Zupanijski sud u Splitu potvrdio je prvostupanjsku odluku kojom je prekinut ostavinski postupak. 11. U graanskom postupku pokrenutom prema uputama Opinskoga suda (vidi stavak 7. ove presude) dana 9. svibnja 2005. godine, jos je jedna stranka podnijela ustavnu tuzbu zbog duljine toga postupka te je 12. ozujka 2007. godine Ustavni sud nalozio Opinskom sudu u Splitu da donese svoju odluku u najkraem moguem roku i to najkasnije u roku od sest mjeseci od objave odluke u Narodnim novinama. 12. Ostavinski postupak je jos uvijek u tijeku. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 13. Clanak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (,,Narodne novine" br. 41/2001 od 7. svibnja 2001.) glasi kako slijedi: Clanak 29. stavak 1. "Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravicno i u razumnom roku odluci o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela (...)". 14. Mjerodavni dio Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (,,Narodne novine br. 49/2002 od 3. svibnja 2002. � ,,Ustavni zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: Clanak 63. "(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu... Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava....Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 15. Podnositelji zahtjeva prigovaraju da je duljina ostavinskog postupka nespojiva sa zahtjevom ,,razumnoga roka" iz clanka 6., stavka 1. Konvencije koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." PRESUDA LETICA PROTIV HRVATSKE A. Dopustenost 16. Sud smatra da je razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo 6. studenog 1997. godine, dan nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku. Meutim, pri ocjeni razumnosti vremena koje je proteklo nakon toga datuma, treba voditi racuna o stanju postupka u to vrijeme. S tim u vezi Sud primjeuje da je postupak zapoceo 29. sijecnja 1974. godine. Dakle, prije ratifikacije je trajao oko dvadeset tri godine i devet mjeseci. 17. Postupak je jos uvijek bio u tijeku 14. veljace 2005. godine kad je Ustavni sud donio svoju odluku. Toga dana postupak je trajao dodatnih sedam godina i tri mjeseca. 18. Postupak jos nije okoncan. Trajao je jos oko dvije godine i sedam mjeseci nakon odluke Ustavnoga suda. Tako je, ukupno, postupak u predmetu do sada trajao vise od devet godina i deset mjeseci nakon ratifikacije. Tijekom toga razdoblja nije donesena nikakva odluka o osnovanosti i predmet je bio ispitivan na jednoj razini nadleznosti. 19. Vlada tvrdi da podnositelji zahtjeva vise ne mogu tvrditi da su zrtve u smislu clanka 34. Konvencije, budui je Ustavni sud prihvatio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva, utvrdio povredu njihovoga ustavnoga prava na suenje u razumnome roku i dosudio im naknadu. Povreda kojoj se prigovara stoga je ispravljena pred domaim vlastima i podnositelji su izgubili svoj polozaj zrtve. 20. Podnositelji zahtjeva se s tim ne slazu. 21. Sud primjeuje da polozaj zrtve podnositelja zahtjeva u ovome predmetu, u smislu Konvencije, ovisi o tome je li dosuena im zadovoljstina na domaoj razini bila odgovarajua i dostatna, s obzirom na clanak 41. Konvencije. Ovo pitanje treba utvrditi u svjetlu nacela utvrenih sudskom praksom Suda (vidi, najnovije predmete Scordino v. Italy (br. 1) [GC], br. 36813/97, stavke 178.-213., ECHR 2006-... i Cocchiarella v. Italy [GC], br. 64886/01, stavke 69.-98., ECHR 2006-...). 22. S tim u vezi Sud primjeuje da je Ustavni sud 14. veljace 2005. godine svakom podnositelju zahtjeva dosudio ekvivalent od oko 1.440 eura (EUR) i nalozio Zupanijskom sudu u Splitu da donese odluku o zalbi u roku od sest mjeseci. Nadalje, povodom jos jedne ustavne tuzbe radi duljine postupka cije je rjesavanje neophodno kako bi se nastavio ostavinski postupak o kojemu je rijec (vidi stavke 7. i 11. ove presude), a koju ustavnu tuzbu je podnijela druga stranka u tom graanskom postupku, Ustavni sud je takoer nalozio ubrzavanje tog graanskog postupka, sto je imalo povoljan ucinak i na podnositelje zahtjeva. Meutim, Sud smatra da dosueni iznos ne odgovara tezini povrede, imajui na umu okolnosti ovoga predmeta i posebice ukupnu duljinu ostavinskog postupka, koja premasuje trideset jednu godinu u trenutku kad je Ustavni sud donio svoju odluku. Ovaj cimbenik, zajedno s cinjenicom da je postupak jos uvijek u tijeku, dovodi do rezultata da je zadovoljstina koju su podnositelji zahtjeva pribavili na domaoj razini nerazumna s obzirom na sudsku praksu Suda i da je stoga nedostatna (vidi naprijed citirani predmet Cocchiarella, stavke 106.-107. i, mutatis mutandis, Tomasi v. Croatia, br. 21753/02, stavak 35., 19. studeni 2006.). Stoga podnositelji zahtjeva jos uvijek mogu tvrditi da su ,,zrtve" povrede njihovoga prava na suenje u razumnome roku. 23. Sud nadalje podsjea da je, kada je utvreno da je naknada koju su dodijelile nacionalne vlasti u odnosu na duljinu postupka nedostatna, Sud pozvan ispitati ukupnu duljinu pobijanoga postupka (vidi, mutatis mutandis, predmet Kozlica v.Croatia, br. 29182/03, stavak 23., 2. studeni 2006.). S obzirom na naprijed navedeno utvrenje da podnositelji zahtjeva mogu jos uvijek tvrditi da su ,,zrtve" navodne povrede, trazi se ispitivanje ukupne duljine (vidi predmet Sol�rov� and Others v. Slovakia, br. 77690/01, stavci 41. i 43., 5. prosinca 2006.). 24. S tim u vezi sud primjeuje, kako je to navedeno u ovoj presudi, da je postupak do sada trajao dodatne dvije godine i sedam mjeseci nakon odluke Ustavnoga suda. Podnositelji PRESUDA LETICA PROTIV HRVATSKE zahtjeva nisu podnijeli jos jednu ustavnu tuzbu u odnosu na ovo razdoblje. Meutim, u svjetlu navedenoga zakljucka koji se odnosi na njihov status zrtve, oni to nisu trebali uciniti. Sud e ovo razdoblje uzeti u obzir pri odlucivanju o osnovanosti predmeta i, ako to bude odgovarajue, o zahtjevu podnositelja zahtjeva za pravicnu naknadu na temelju clanka 41. Konvencije (vidi naprijed citirani predmet Sol�rov� and Others v. Slovakia, stavak 42.; Riskov� v. Slovakia, br. 58174/00, stavak 90., 22. kolovoza 2006.). 25. Sud nadalje primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Takoer primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 26. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 27. Sud je cesto utvrdio povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju u ovome predmetu (vidi predmet Mahmutovi v. Croatia, br. 9505/03, 15. veljace 2007.). 28. Razmotrivsi sav materijal koji mu je podnesen Sud se slaze s Ustavnim sudom da je u ovome predmetu duljina postupka bila prekomjerna i da nije zadovoljila zahtjev ,,razumnoga roka". 29. U odnosu na razdoblje nakon donosenja odluke Ustavnoga suda, Sud primjeuje da je, nakon vraanja na ponovljeni postupak, postupak ponovno u tijeku pred prvim stupnjem. U takvim okolnostima Sud nuzno zakljucuje da je nakon toga datuma doslo do daljnjih neopravdanih odugovlacenja. 30. U svjetlu naprijed navedenih razmatranja, Sud zakljucuje da je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. II. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 31. Clanak 41. Konvencije propisuje. ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 32. Podnositelji zahtjeva traze da im Sud dosudi naknadu stete u iznosu koji odgovara njegovoj sudskoj praksi u slicnim premetima. 33. Vlada u tom pogledu nije imala nikakve primjedbe. 34. Sud podsjea da kada je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domae pravno sredstvo i time ishodio utvrenje povrede te mu je dosuena naknada, no ipak jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva", iznos dosuen na temelju clanka 41. moze biti manji od iznosa koje Sud dosuuje u slicnim predmetima. U takvom predmetu podnositelju zahtjeva treba biti dosuena razlika izmeu iznosa koji je dobio od Ustavnoga suda i iznosa koji ne bi bio smatran ocito nerazumnim u usporedbi s iznosima koje dosuuje Sud. Podnositelju zahtjeva treba i dosuditi PRESUDA LETICA PROTIV HRVATSKE iznos u odnosu na faze postupka koji Ustavni sud nije uzeo u obzir (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Cocchiarella v. Italy [GC], stavke 139.-141.). 35. Sud podsjea da je Ustavni sud svakom podnositelju zahtjeva dosudio 1.440 EUR. S obzirom na okolnosti ovoga predmeta, znacajke ustavne tuzbe kao i na cinjenicu da je, bez obzira na domae pravno sredstvo, Sud utvrdio povredu, on smatra, odlucujui na pravicnoj osnovi, da podnositeljima zahtjeva treba zajedno dosuditi 1.400 EUR u odnosu na razdoblje obuhvaeno odlukom Ustavnoga suda. 36. Sud takoer podnositeljima zahtjeva dosuuje iznos od 2.400 EUR radi daljnjeg odugovlacenja postupka nakon donosenja odluke Ustavnoga suda od 14. veljace 2005. godine. 37. Stoga podnositeljima zahtjeva treba zajedno dosuditi ukupan iznos od 3.800 EUR na ime nematerijalne stete, uz sav porez koji bi mogao biti zaracunat na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 38. Podnositelji zahtjeva nisu postavili zahtjev za troskove i izdatke. Stoga Sud smatra da nije pozvan dosuditi im bilo kakav iznos s tog naslova. C. Zatezna kamata 39. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. utvruje da je zahtjev dopusten; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljima zahtjeva treba zajedno, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti 3.800 EUR (tri tisue osamsto eura) na ime nematerijalne stete, koji treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja, uz sve poreze koje bude trebalo zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 18. listopada 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN Tajnik Christos ROZAKIS Predsjednik 6