29052/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET NOGOLICA PROTIV HRVATSKE (br. 2) (Zahtjev br. 29052/03) PRESUDA STRASBOURG 17. studeni 2005. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA NOGOLICA (br. 2) PROTIV HRVATSKE U predmetu Nogolica protiv Hrvatske (br. 2), Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, g. P. LORENZEN ga N. VAJI, ga. S. BOTOUCHAROVA, g. K. HAJIYEV, g. A. KOVLER, judges, i g. S. QUESADA, zamjenik tajnika Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 25. listopada 2005., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 29052/03) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatski drzavljanin g. Zvonko Nogolica, ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 1. kolovoza 2003. godine. 2. Podnositelja zahtjeva zastupala je ga. M. Mari, odvjetnica iz Zagreba. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 19. listopada 2004. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva roen je 1962. godine i zivi u Zagrebu. 5. Dana 5. listopada 1995. godine podnositelj zahtjeva pokrenuo je graanski postupak za naknadu stete pred Opinskim sudom u Zagrebu protiv tjednika G. (,,tuzenik"), tvrdei da je objavio klevetnicki clanak o njemu. 6. Sud je zakazao prvo rociste za 1. travnja 1996. godine. To je rociste, kao i ono zakazano za 11. ozujka 1997. godine odgoeno na zahtjev podnositelja zahtjeva. 7. Na rocistu od 17. travnja 1998. godine tuzenik je dostavio svoj odgovor na tuzbeni zahtjev podnositelja zahtjeva. Dana 13. travnja 1999. godine sud je saslusao podnositelja zahtjeva. 8. Rocista zakazana za 27. rujna 1999. godine i 26. studenog 1999. godine odgoena su jer nije pristupio pozvani svjedok. 9. Dana 28. veljace 2000. godine sud je saslusao jednoga svjedoka i zakljucio glavnu raspravu. Istoga je dana donio odluku kojom je odbio tuzbeni zahtjev podnositelja zahtjeva. Presuda je dostavljena podnositelju zahtjeva cetiri mjeseca kasnije. 10. Dana 6. lipnja 2000. godine podnositelj zahtjeva zalio se protiv prvostupanjske presude. 11. Dana 28. veljace 2001. godine predmet je proslijeen Zupanijskom sudu u Zagrebu kao drugostupanjskom sudu. Dana 14. svibnja 2002. godine taj je sud vratio predmet 2 PRESUDA NOGOLICA (br. 2) PROTIV HRVATSKE Opinskome sudu jer je nedostajala punomo. Nakon sto je pribavljen dokument koji je nedostajao, predmet je vraen Zupanijskom sudu 27. rujna 2002. godine. Nakon toga, 25. ozujka 2003. godine Zupanijski je sud ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suenje 12. U ponovljenom postupku dana 12. veljace 2004. godine Opinski sud u Zagrebu odrzao je rociste i odlucio saslusati dodatne svjedoke. Rocista zakazana za 16. lipnja i 23. studenoga 2004. godine odgoena su zbog neuredne dostave poziva svjedocima. Slijedee rociste zakazano je za 14. travanj 2005. godine. Postupak je jos uvijek u tijeku pred prvostupanjskom sudom. 13. U meuvremenu, 10. prosinca 2002. godine, podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tuzbu Ustavnome sudu Republike Hrvatske, prigovorivsi duljini postupka. Dana 13. lipnja 2003. godine Ustavni je sud odbacio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva kao nedopustenu, budui da je zupanijski sud ve bio donio odluku tom predmetu. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO I PRAKSA 14. Mjerodavni dio clanka 63. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine br. 49/2002 od 3. svibnja 2002. ,,Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: "(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu zbog nedonosenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela podnositelja .... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava .... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 15. Podnositelj zahtjeva je prigovorio da duljina postupka nije bila sukladna s zahtjevom ,,razumnoga roka", propisanim u clanku 6. stavku 1. Konvencije koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 16. Sud primijeuje da je postupak poceo 5. listopada 1995. godine, kad je podnositelj zahtjeva podnio svoju graansku tuzbu, i da je jos u tijeku. Do danas, postupak je trajao vise od deset godina. 17. Razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo je 6. studenog 1997. godine, nakon sto je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku. Slijedi da razdoblje od oko osam godina potpada u nadleznost Suda ratione temporis. 18. Meutim, kako bi se utvrdila razumnost duljine vremena o kojemu je rijec, treba uzeti u obzir stanje predmeta na dan 5. studeni 1997. godine (vidi, izmeu drugih izvora, presudu u predmetu Styranowski v. Poland, od 30. listopada 1998., Reports of Judgments and Decisions 1998-VIII, str. 3376, stavak 46.). PRESUDA NOGOLICA (br. 2) PROTIV HRVATSKE A. Dopustenost 19. Vlada je pozvala Sud da odbaci prigovor podnositelja zahtjeva o neiscrpljivanju domaih pravnih sredstava. Tvrdila je da je podnositelj zahtjeva mogao podnijeti drugu ustavnu tuzbu, nakon sto je Ustavni sud odbacio prvu. Naglasivsi kako je Ustavni sud u tom smislu promijenio svoju praksu, kako bi postupao u skladu sa sudskom praksom Suda, Vlada je tvrdila da bi ustavna tuzba na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu bila djelotvorno pravno sredstvo za prigovor podnositelja zahtjeva o duljini postupka. 20. Nadalje, Vlada je tvrdila kako, u smislu promjene sudske prakse Ustavnoga suda, Sud treba uciniti iznimku od opega pravila o neiscrpljivanju domaih pravnih sredstava i ovaj prigovor proglasiti nedopustenim cak iako je do te promjene doslo tek nakon podnosenja zahtjeva Sudu. 21. Podnositelj zahtjeva nije se slozio s Vladom i osporio je djelotvornost ustavne tuzbe u odnosu na svoj prigovor o duljini postupka. 22. Sud ponavlja kako, prema clanku 35. stavku 1. Konvencije, moze rjesavati neku stvar tek nakon sto su iscrpljena sva domaa pravna sredstva. Svrha pravila koje se odnosi na iscrpljenje domaih pravnih sredstava je da se drzavama ugovornicama dade prilika sprijeciti ili ispraviti povrede za koje se navodi da su ih pocinile, prije nego se ti navodi podnesu njemu (vidi, izmeu mnogih drugih izvora prava, predmet Selmouni v. France [GC], br. 25803/94, � 74, ECHR 1999-IV). Obveza iscrpljenja domaih pravnih sredstava podrazumijeva da se podnositelj zahtjeva treba posluziti uobicajenim pravnim sredstvima koja su djelotvorna, dostatna i dostupna u odnosu na svoje prigovore prema Konvenciji. 23. Sud, nadalje, ponavlja kako se pitanje jesu li domaa pravna sredstva iscrpljena obicno rjesava na nacin da se uzme u obzir datum kad je zahtjev podnesen Sudu (vidi predmet Baumann v. France, br. 33592/96, � 47, ECHR 2001-V (izvaci). To pravilo podlijeze izuzecima koje mogu opravdati posebne okolnosti svakoga predmeta (vidi predmet Nogolica v. Croatia (dec.), br. 77784/01, ECHR 2002-VIII). 24. Vraajui se na ovaj predmet, Sud primijeuje da se podnijevsi ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu podnositelj zahtjeva na redovan nacin posluzio pravnim sredstvom koje je bilo utvreno djelotvornim glede njegovog prigovora o duljini postupka (vidi predmet Slavicek v. Croatia (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII). On je dakle domaim vlastima ponudio mogunost da sprijece ili isprave navodne povrede. Meutim, razumljivo je da je podnositelj zahtjeva, vidjevsi da njegova ustavna tuzba nije uspjela, nije podnio drugu ustavnu tuzbu. To bi za Sud previse rasteglo duznosti koje ima podnositelj zahtjeva na temelju clanka 35., stavka 1. Konvencije (vidi, mutatis mutandis, presudu u predmetu Uni�n Alimentaria Sanders S.A. v. Spain, od 7. srpnja 1989., Serija A br. 157, str. 14, stavak 35.; Ullrich v. Austria, br. 66956/01, stavak 29., 21. listopad 2004.). 25. Sto se tice Vladinoga zahtjeva da se odstupi od opega pravila koje se odnosi na iscrpljenje i da se prigovor podnositelja zahtjeva proglasi nedopustenim iako je do navodne promjene sudske prakse Ustavnoga suda doslo tek nakon podnosenja njegovog zahtjeva, Sud naglasava da za razliku od predmeta Nogolica, Vlada nije dokazala postojanje bilo kakvih posebnih okolnosti koje bi opravdale takvo odstupanje (vidi, mutatis mutandis, predmet Piki v. Croatia, br. 16552/02, stavak 32., 18. sijecnja U takvim okolnostima prigovor Vlade treba odbaciti. 4 PRESUDA NOGOLICA (br. 2) PROTIV HRVATSKE 26. Sud nadalje primijeuje da prigovor na temelju clanka 6., stavka 1. nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje primjeuje da nije nedopusten niti po jednoj drugo osnovi. Stoga ga treba proglasiti dopustenim. B. Osnovanost 27. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupak mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 28. Glede slozenosti predmeta, Vlada je ustvrdila da je postupak bio slozen zbog naravi postupka radi klevete. Ova tvrdnja nije uvjerila Sud. 29. Glede ponasanja podnositelja zahtjeva, Vlada je tvrdila da je on doprinio duljini postupka time sto je zatrazio odgodu rocista zakazanih za 1. travnja 1996. godine i 11. ozujka 1997. godine. Stovise, drugostupanjski je postupak bio produljen time sto podnositelj zahtjeva nije dostavio punomo za zastupanje. Podnositelj zahtjeva nije se slozio s Vladom, tvrdei da je punomo za zastupanje bila u spisu predmeta od pocetka postupka i da su je sigurno zametnuli sudovi. Sud ne smatra dva odgoena rocista relevantnima, budui da su se te cinjenice dogodile prije razdoblja koje je Sud nadlezan razmatrati ratione temporis. Stovise, ne pridaje osobitu vaznost drugoj tvrdnji koju je navela Vlada, jer izgleda kako je taj dogaaj produljio postupak samo za nekoliko mjeseci (od 14. svibnja do 27. rujna 2002.). 30. Glede ponasanja domaih vlasti, Vlada je tvrdila da su sudovi postupali s duznom revnosu u preispitivanju predmeta podnositelja zahtjeva. Podnositelj zahtjeva nije se slozio. Sud primijeuje da je postupak trajao osam godina pred sudovima dva stupnja, tijekom kojega vremena sudovi nisu donijeli nikakvu konacnu odluku u ovome predmetu. Uz to, cini se da je postojalo nekoliko razdoblja neaktivnosti, koja se mogu iskljucivo pripisati vlastima i koja Vlada nije objasnila (npr. trebalo je osam mjeseci za prosljeivanje spisa predmeta s Opinskog na Zupanijski sud, te daljnjih cetrnaest mjeseci da Zupanijski sud utvrdi kako u spisu nedostaje punomo, i, konacno, nakon vraanja premeta na ponovno suenje, Opinskom sudu je trebalo gotovo godinu dana da zakaze novo rociste u predmetu). 31. Sud je cesto nalazio povrede clanka 6., stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna onima u ovome predmetu. Nakon sto je izvrsio uvid u sav materijal koji mu je dostavljen, Sud smatra da Vlada nije ukazala niti na jednu cinjenicu ili tvrdnju koja bi bila dovoljno uvjerljiva da se u ovome predmetu postupalo s duznom revnosu. S obzirom na svoju sudsku praksu o ovome pitanju, Sud smatra da je u ovome predmetu duljina postupka bila prekomjerna i da nije ispunila zahtjev ,,razumnoga roka". Stoga je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 32. Podnositelj zahtjeva je nadalje prigovorio da ustavna tuzba iz clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu nije bila djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na njegov prigovor duljini postupka. Pozvao se na clanak 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: PRESUDA NOGOLICA (br. 2) PROTIV HRVATSKE ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 33. Vlada je osporila tu tvrdnju, navodei da je Ustavni sud u meuvremenu promijenio svoju praksu u predmetima slicnima ovome. A. Dopustenost 34. Sud primijeuje da je ovaj prigovor povezan s prigovorom koji je ve ispitan u ovoj presudi te ga se stoga na isti nacin treba proglasiti dopustenim. B. Osnovanost 35. Sud primijeuje da je u predmetu Debeli ve utvrdio povredu clanka 13. u predmetu u kojem je Ustavni sud ustavnu tuzbu proglasio nedopustenom zbog toga sto su nadlezni sudovi u meuvremenu donijeli odluku, budui da se taj sud nije bavio meritumom prigovora podnositelja zahtjeva o duljini postupka (vidi predmet Debeli v. Croatia, br. 2448/03, stavak 46., 26. svibnja 2005.). Sud ne vidi nikakvog razloga odstupiti od tog zakljucka. Dakle, u ovome je predmetu doslo je do povrede clanka 13. Konvencije. III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 36. Clanak 41. Konvencije predvia: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 37. Podnositelj zahtjeva potrazuje 20,000 eura (EUR) na ime naknade nematerijalne stete. 38. Vlada je osporila taj zahtjev. 39. Sud smatra da je podnositelj zahtjeva sigurno pretrpio nematerijalnu stetu. Odlucujui na pravicnoj osnovi dosuuje mu 4.200 EUR s tog naslova, uveanih za sve poreze koje bude potrebno zaracunati. B. Troskovi i izdaci 40. Podnositelj zahtjeva potrazuje i 16.506,60 hrvatskih kuna (HRK) (oko 2.230 EUR) na ime troskova i izdataka pretrpljenih pred Ustavnim sudom i pred Sudom. 41. Vlada je osporila te zahtjeve. 42. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj se dokaze da ih je stvarno i neophodno pretrpio i da je njihova visina bila razumna. U ovome predmetu, na temelju informacija koje posjeduje i naprijed navedenih kriterija, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 1.200 EUR sa svih naslova, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. 6 PRESUDA NOGOLICA (br. 2) PROTIV HRVATSKE C. Zatezna kamata 43. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. i clanka 13. Konvencije; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedei iznos koji treba pretvoriti u hrvatske kune prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 4.200 EUR (cetiri tisue dvjesto eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 1.200 EUR (tisuu dvjesto eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na naprijed navedene iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 1. prosinca 2005. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. Santiago QUESADA zamjenik tajnika Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik