29159/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET POJE PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 29159/03) PRESUDA STRASBOURG 9. ozujka 2006. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA POJE PROTIV HRVATSKE U predmetu Poje protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, g. F. TULKENS, g. P. LORENZEN ga N. VAJI, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 14. veljace 2006. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 29159/03) protiv Republike Hrvatske kojeg su 8. srpnja 2003. godine dva hrvatska drzavljanina, ga Branka Poje i g. Ivan Poje ("podnositeljice zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") . 2. Podnositelje zahtjeva zastupao je g. B. Spiz, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 10. prosinca 2004. godine Sud je odlucio obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelji zahtjeva roeni su 1961. i 1983. godine i zive u Zagrebu. 5. Dana 4. sijecnja 1992. godine u prometnoj nesrei poginuo je I.P. suprug prve podnositeljice zahtjeva i otac drugog podnositelja zahtjeva. 6. Dana 10. veljace 1992. godine podnositeljice zahtjeva pokrenule su graanski postupak protiv osiguravajueg drustva C.O. pred Opinskim sudom u Zagrebu, trazei naknadu stete. 7. Opinski sud je odrzao rocista 6. travnja i 2. prosinca 1992. godine, te 3. svibnja, 20. lipnja, 19. rujna i 10. studenog 1997. godine. 8. Dana 17. rujna 1998. godine i 10. veljace 1999. godine podnositeljice zahtjeva podnijele su dvije pozurnice trazei da sud zakaze rociste i donese odluku. 9. Rocista zakazana za 9. veljace 1999. godine i 19. sijecnja 2000. godine odgoena su zbog bolesti suca. Rocista zakazana za 10. svibnja 2000. godine i 19. rujna 2000. godine odgoena su zbog nedolaska pozvanih svjedoka. Na rocistu odrzanom 9. veljace 2001. godine sud je saslusao te svjedoke. 10. Dana 23. ozujka 2001. godine Opinski sud je zakljucio glavnu raspravu i donio presudu kojom je odbio zahtjev podnositelja zahtjeva. Presuda je dostavljena podnositeljima zahtjeva 12. travnja 2001. godine. 11. Dana 25. travnja 2001. godine podnositelji zahtjeva podnijeli su zalbu Zupanijskome sudu u Zagrebu. 2 PRESUDA POJE PROTIV HRVATSKE 12. Dana 18. veljace 2003. godine Zupanijski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suenje. Odluka je dostavljena podnositeljima zahtjeva 30. travnja 2003. godine. 13. U ponovljenom postupku Opinski sud u Zagrebu odrzao je rocista 10. listopada 2003., 7. travnja 2004. i 20. svibnja 2005. godine. Vlada je tvrdila da je sud odrzao rociste i 10. prosinca 2003. godine. Prema navodima podnositelja zahtjeva, to se rociste nije nikada odrzalo. 14. Cini se da je postupak jos uvijek u tijeku pred Opinskim sudom u Zagrebu. 15. U meuvremenu su 2002. godine podnositelji zahtjeva podnijeli ustavnu tuzbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske prigovarajui duljini postupka. 16. Dana 11. travnja 2003. godine Ustavni sud je ustavnu tuzbu podnositeljica zahtjeva proglasio nedopustenom, budui je Opinski sud donio presudu u predmetu za vrijeme dok je postupak po ustavnoj tuzbi bio u tijeku pred Ustavnim sudom. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO I PRAKSA 17. Mjerodavni dijelovi clanka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 49/2002 � u daljnjem tekstu "Ustavni zakon o Ustavnom sudu) glasi kako slijedi: (1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu ... iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama .... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 18. Podnositelji zahtjeva su prigovorili da duljina postupka nije bila u skladu s zahtjevom ,,razumnoga roka", predvienim u clanku 6. stavku 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 19. Vlada je osporila tu tvrdnju. 20. Razdoblje koje treba uzeti u obzir zapocelo je 6. studenog 1997. godine, na dan stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku. Meutim, kad se ocjenjuje razumnost vremena koje je proteklo nakon toga datuma, treba voditi racuna o stanju postupka u tom trenutku. Razdoblje o kojem se radi nije jos zavrsilo. Do sada je trajalo oko osam godina, pred dvije razine sudova. PRESUDA POJE PROTIV HRVATSKE A. Dopustenost 21. Vlada je pozvala Sud da odbije zahtjev zato sto su podnositelji zahtjeva propustili iscrpiti domaa pravna sredstva kako to trazi clanak 35. stavak 1. Konvencije. Tvrdila je da su podnositelji zahtjeva mogli podnijeti drugu ustavnu tuzbu, nakon sto je Ustavni sud odbacio njihovu prvu tuzbu. Imajui na umu da je Ustavni sud promijenio svoju sudsku praksu u tom pogledu, kako bi bila u skladu sa sudskom praksom Suda, Vlada je tvrdila da bi ustavna tuzba na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu bila djelotvorno sredstvo za prigovor podnositelja zahtjeva protiv duljine postupka. 22. Nadalje, Vlada je tvrdila da, u smislu izmjene sudske prakse Ustavnoga suda, Sud treba napraviti iznimku od opega pravila o neiscrpljivanju domaih pravnih sredstava i zahtjev proglasiti nedopustenim iako je do te izmjene doslo tek nakon podnosenja zahtjeva Sudu. 23. Podnositelji zahtjeva osporili su tu tvrdnju. Tvrdili su da nije bilo opravdano od njih traziti da podnesu jos jednu ustavnu tuzbu kad je njihova prethodna ustavna tuzba bila proglasena nedopustenom. 24. Sud primijeuje da su tvrdnje koje je navela Vlada bile odbacene u ranijim predmetima (vidi predmet Zagorec v. Croatia, br. 10370/03, stavci 18.-24., 6. listopad 2005.) i ne vidi nikakvog razloga da u ovome predmetu doe do drugacijega zakljucka. Slijedi da prigovor Vlade treba odbiti. 25. Sud nadalje primijeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako primijeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 26. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na kriterije utvrene njegovom sudskom praksom, posebice: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). U svezi s ovim posljednjim, posebna revnost se trazi u sporovima koji se odnose na odreivanje naknade za zrtve prometnih nesrea (vidi presudu u predmetu Silva Pontes v. Portugal od 23. ozujka 1994., Serija A br. 286-A, str. 15, stavak 39.). 27. Sud je cesto utvrdio postojanje povreda clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima se postavljaju slicna pitanja onima u ovome predmetu (vidi, inter alia, naprijed citirani predmet Silva Pontes i presudu u predmetu Martins Moreira v. Portugal, od 26. listopada 1988., Series A br. 143). 28. Ispitavsi sav materijal koji mu je dostavljen, Sud smatra da Vlada nije navela niti jednu cinjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da doe do drugacijega zakljucka u ovome predmetu. S obzirom na svoju sudsku praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u ovom predmetu duljina postupka bila prekomjerna i da nije zadovoljila uvjet ,,razumnog roka". Stoga je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 4 PRESUDA POJE PROTIV HRVATSKE 29. I na kraju, podnositelji zahtjeva su prigovorili da ustavna tuzba na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu nije bila djelotvorni pravni lijek u odnosu na njihov prigovor protiv duljine postupka. Pozvao se na clanak 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 30. Vlada je osporila tu tvrdnju, tvrdei da je Ustavni sud u meuvremenu promijenio svoju praksu u predmetima slicnim predmetu podnositelja zahtjeva. 31. Sud primijeuje da je ovaj prigovor povezan s prigovorom koji je ve ispitan u ovoj presudi te stoga isto tako treba biti proglasen nedopustenim. 32. Sud ponavlja kako clanak 13. jamci djelotvorno pravno sredstvo pred nacionalnom vlasu za navodnu povredu iz zahtjeva na temelju clanka 6., stavka 1. da u predmetu postupa u razumnom roku (vidi predmet Kudla v. Poland [GC], br. 30210/96, st. 156., ECHR 2000XI). Podsjea da je ve utvrdio povredu clanka 13. u predmetima u kojima je Ustavni sud ustavne tuzbe proglasio nedopustenima zbog toga sto su nadlezni sudovi u meuvremenu donijeli odluku, budui da nije rjesavao o sadrzaju prigovora podnositeljica zahtjeva radi duljine postupka o kojima se moglo raspravljati (vidi naprijed citirani predmet Zagorec v. Croatia, stavak 34. i predmet Debeli v. Croatia, br. 2448/03, stavci 42 .-47., 26. svibanj 2005.). Sud ne vidi nikakvoga razloga da u ovome predmetu doe do drugacijega zakljucka. 33. Stoga je doslo do povrede clanka 13. Konvencije u ovome predmetu. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 34. Clanak 41. Konvencije predvia: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 35. Podnositelji zahtjeva potrazuju 100,000 hrvatskih kuna (HRK) na ime naknade materijalne i nematerijalne stete. 36. Vlada je osporila taj zahtjev. 37. Sud ne nalazi nikakvu uzrocnu vezu izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete; stoga odbija taj zahtjev. S druge strane, smatra da su podnositelji zahtjeva sigurno pretrpjeli nematerijalnu stetu. Odlucujui na pravicnoj osnovi dosuuje im zajedno 9.000 eura (EUR) s toga naslova. B. Troskovi i izdaci 38. Podnositelji zahtjeva potrazuju i 2.000 EUR na ime troskova i izdataka pretrpljenih pred Sudom. Meutim nisu podnijeli troskovnik uz svoj zahtjev, niti relevantne dokumente koji bi ga poduprijeli, iako su bili pozvani to uciniti. 39. Vlada je osporila taj zahtjev. PRESUDA POJE PROTIV HRVATSKE 40. Sud primijeuje da podnositeljice zahtjeva nisu postupile u skladu sa zahtjevima navedenim u Pravilu 60. stavku 2. Poslovnika Suda. U takvim Sud nista ne dosuuje s toga naslova (Pravilo 60., stavak 3.). C. Zatezna kamata 41. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje da je doslo do povrede clanka 13. Konvencije; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljicama zahtjeva zajedno treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti iznos od 9.000 EUR (devet tisue eura) na ime nematerijalne stete koji treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja uz sve poreze koje bude trebalo zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 9. ozujka 2006. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik