29660/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET STITI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 29660/05) PRESUDA STRASBOURG 8. studenoga 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE U predmetu Stiti protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, ga N. VAJI, ga E. STEINER, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 11. listopada 2007., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 29660/03) protiv Republike Hrvatske kojeg je 1. rujna 2003. hrvatski drzavljanin g. Vladimir Stiti ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). 2. Podnositelja zahtjeva, kojemu je bila dodijeljena pravna pomo, zastupao je g. D. Plavec, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica, ga S. Staznik. 3. Podnositelj zahtjeva osobito je naveo da su dva stegovna postupka protiv njega, jedan voen u Kaznenom zavodu Lepoglava, a drugi u Zatvoru u Gospiu, bila nepostena, da su opi uvjeti u Zatvoru u Gospiu i to sto nije dobio odgovarajuu medicinsku skrb u vezi s ozljedom koju je zadobio doveli do ponizavajueg postupanja, da mu je povrijeeno pravo na dopisivanje i da nije imao djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na svoje prigovore na temelju clanka 3. 4. Dana 9. studenoga 2006. Sud je zahtjev proglasio djelomicno nedopustenim i odlucio Vladu obavijestiti o prigovorima glede postenosti stegovnoga postupka koji se vodio protiv podnositelja zahtjeva u Kaznenom zavodu Lepoglava i u Zatvoru u Gospiu, prigovora glede opih uvjeta u Zatvoru u Gospiu i toga sto navodno nije dobio odgovarajuu medicinsku skrb u vezi s ozljedom, te prigovora u vezi s postivanjem njegove slobode dopisivanja i pomanjkanjem djelotvornog pravnog sredstva u odnosu na prigovore koje je Vladi uputio na temelju clanka 3. Na temelju odredaba clanka 29. stavka 3. Konvencije, Sud je odlucio istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 5. Podnositelj zahtjeva roen je 1967. i trenutacno se nalazi na odsluzenju zatvorske kazne u Zatvoru u Sibeniku. 6. Nakon sto je osuen za vise kaznenih djela vezanih za zlouporabu droga, podnositelj zahtjeva je 11. studenoga 2002. upuen na odsluzenje kazne u Kazneni zavod Lepoglava. Dana 29. srpnja 2004. premjesten je u Zatvor u Gospiu. 2 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE A. Stegovni postupci protiv podnositelja zahtjeva 1. U Kaznenom zavodu Lepoglava 7. Dok je podnositelj zahtjeva bio na odsluzenju kazne zatvora u Kaznenom zavodu Lepoglava, neutvrenog su datuma zatvorske vlasti pokrenule stegovni postupak protiv njega. Rasprave su odrzane 10. i 13. listopada 2003. Na raspravama su bili prisutni i podnositelj zahtjeva i njegov punomonik. Podnositelj zahtjeva i cetiri svjedoka osobno su dali iskaz. U rjesenju voditelja stegovnog postupka od 14. listopada 2003. utvreno je da je 19. srpnja 2003. podnositelj drzao zatvorenima vrata elije broj 9 i time sprijecio pripadnika zatvorskoga osoblja da ue u eliju i obavlja svoje duznosti. Utvreno je da ponasanje podnositelja zahtjeva predstavlja povredu clanka 145. stavka 3. (10) Zakona o izvrsavanju kazne zatvora te mu je uvjetno izrecena mjera upuivanja u samicu na sedam dana, s time da je izvrsenje mjere odgoeno na tri mjeseca. Rjesenje je podnositelju zahtjeva dostavljeno 17. listopada 2003. u 14.45 sati. Neutvrenog datuma dostavljeno je i njegovome punomoniku. Punomonik podnositelja zahtjeva je u ponedjeljak 20. listopada 2003. podnio zalbu protiv tog rjesenja. 8. U rjesenju od 27. listopada 2003. sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Varazdinu proglasio je zalbu nedopustenom zbog nepravodobnosti. Sudac je presudio da je rok za podnosenje zalbe bio cetrdeset i osam sati tako da je taj rok istekao 19. listopada 2003. u 14.45 sati unatoc cinjenici da je taj dan bila nedjelja. Rok se nije mogao produziti na prvi radni dan jer je bio odreen u satima. 2. U Zatvoru u Gospiu 9. Tijekom boravka podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Gospiu, zatvorske su vlasti protiv njega pokrenule stegovni postupak. Zatvorske su vlasti utvrdile da je 16. kolovoza 2004. podnositelj zahtjeva putem pisma sto mu ga je poslala djevojka u zatvor pokusao prokrijumcariti opojnu drogu, sto je predstavljalo stegovni prijestup iz clanka 145. stavka 3. (11) Zakona o izvrsavanju kazne zatvora. U svome rjesenju od 2. studenoga 2004., voditelj stegovnoga postupka izrekao je podnositelju zahtjeva stegovnu mjeru koja se sastojala od ogranicenja kretanja unutar zatvora i cesih dodira s vanjskim svijetom u razdoblju od tri mjeseca, ukljucujui i zabranu primanja paketa, pocevsi od 2. studenoga 2004. 10. U svojoj zalbi od 16. studenoga 2004., podnositelj zahtjeva je izmeu ostalog naveo da nije prisustvovao zadnjoj raspravi pred stegovnim tijelima jer njegov odvjetnik nije bio nazocan. Podnositelj zahtjeva naveo je i da mu nije dostavljen zapisnik s te rasprave. Uz to je izjavio i da e njegov punomonik poblize objasniti ta pitanja u posebnoj zalbi. Dana 16. studenoga 2004. punomonik je podnio posebnu zalbu u kojoj je osporio utvrenje krivnje podnositelja zahtjeva i strogost izrecene stegovne mjere. Dana 18. studenoga 2004. sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu odbio je zalbu. U rjesenju su u odreenoj mjeri analizirani dokazi izvedeni u stegovnome postupku, ali uope nisu spomenute procesne manjkavosti zbog kojih je podnositelj zahtjeva prigovorio. B. Boravak podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Gospiu 1. Opi uvjeti boravka podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Gospiu (a) Tvrdnje podnositelja zahtjeva 11. Podnositelj zahtjeva ustvrdio je da je prvo bio smjesten u eliju broj 5 na Odjelu 1. Meutim, kasnije je premjesten na Odjel 2. Tvrdio je da je prostorija bila veoma vlazna, da su PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE madraci bili toliko stari i pohabani da su iz njih virile gole zice. Plahte i jastucnice bile su prljave, a deke su bile stare i zaudarale su. U eliju nije dopiralo dnevno svjetlo, tako da je cijeli dan trebala biti ukljucena elektricna rasvjeta. U eliji je bio zakljucan dvadeset i jedan sat na dan, bez ikakvih kontakata s ostalim zatvorenicima ili vanjskim svijetom. Bile su mu dopustene dvije jednosatne setnje i jedan sat vjezbanja u dvorani na dan, ali bez nazocnosti ijednog drugog zatvorenika. Ostatak vremena bio je prisiljen provoditi zakljucan i sam u svojoj eliji. Nije imao redoviti pristup kupaonici niti tekuoj vodi, a njegov pristup sanitarnom cvoru bio je prepusten odluci zatvorskih cuvara. Grijanje je bilo neprimjereno, a hrana lose kakvoe. Podnositelj zahtjeva nije dobio higijenske potrepstine, a u zatvoru nije stalno bio dezurni lijecnik. Samo bi jedan lijecnik (pedijatar) dosao s vremena na vrijeme, i to na sat vremena. (b) Tvrdnje Vlade 12. Prema tvrdnjama Vlade, glavna zgrada Zatvora u Gospiu izgraena je 1878., a obnovljena je 1995. U njoj su se nalazila dva odjela. Na prvome odjelu ("Odjel 1") nalazile su se peterokrevetne elije, dok su na drugome ("Odjel 2") bile dvokrevetne, a svaka je imala zahod. Na Odjelu 1 nalazio se dnevni boravak. Redovito se obavljala dezinfekcija i deratizacija. Odjea i posteljina zatvorenika mogle su se svaki dan prati u zatvorskoj praonici. Posteljina se mijenjala jednom na tjedan. 13. Podnositelj zahtjeva dosao je u Zatvor u Gospiu 29. srpnja 2004. Smjesten je na Odjel 1, u poluotvoreni rezim do 24. rujna 2004., kad je premjesten na Odjel 2 u zatvoreni rezim, u eliju dimenzija 3,75 x 3,5 metra sa sanitarnim cvorom dimenzija 2 x 1,6 metra koji je dijelio s jos jednim zatvorenikom. U studenome 2005. vraen je na Odjel 1 u eliju dimenzija 7,15 x 3,7 metra sa sanitarnim cvorom dimenzija 1,6 x 1,5 metra, koju je ponekad dijelio s tri do cetiri zatvorenika. Tamo je boravio do 17. ozujka 2006., kad je vraen na Odjel 2 zbog incidenta vezanog za tucnjavu s jednim zatvorenikom. Tamo je boravio do svibnja 2006. kad je premjesten u Zatvor u Puli. Tijekom boravka na Odjelu 2 podnositelj zahtjeva bio je cijelo vrijeme zakljucan u eliji osim sat vremena u jutarnjim satima, kad mu je bilo dopusteno izai u dvoriste, i dva sata izmeu 20.00 i 22.00 sata, kad mu je bilo dopusteno gledati televizijski program, citati ili igrati igre u zajednickoj prostoriji. Tijekom boravka na Odjelu 1 podnositelj zahtjeva radio je cetiri sata na dan. 2. Medicinska pomo pruzena podnositelju zahtjeva (a) Tvrdnje podnositelja zahtjeva 14. Prema navodima podnositelja zahtjeva, dana 17. ozujka 2005. jedan ga je zatvorenik ozlijedio udarivsi ga dvaput u glavu. Odveden je lijecniku kojemu se potuzio na opu slabost, vrtoglavicu i snaznu ze. Lijecnik mu je, meutim, prepisao samo sredstva protiv bolova i nije obavio nikakve druge preglede. Podnositelj zahtjeva zatrazio je da ga se posalje na rendgensko snimanje na njegov vlastiti trosak, ali taj mu je zahtjev odbijen. Naveo je i da je imao modricu ispod lijevoga oka. (b) Tvrdnje Vlade 15. Prema navodima Vlade, podnositelja zahtjeva pregledao je zatvorski lijecnik istoga dana i sljedeega dana. Lijecnik mu je prepisao sredstva protiv bolova. Nakon sto se podnositelj zahtjeva potuzio i na bol u leima, upuen je na specijalisticki pregled u Opu bolnicu Gospi. Tamo je podvrgnut rendgenskom snimanju, ali nisu utvrene nikakve frakture. Podnositelju zahtjeva prepisana su dodatna sredstva protiv bolova koja se uzimaju 4 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE oralno, kao i gel za ublazavanje bolova. U potvrdu svojih tvrdnji, Vlada je dostavila presliku lijecnickog nalaza iz Ope bolnice Gospi. 3. Pravna sredstva sto ih je podnositelj zahtjeva iskoristio 16. Dana 14. rujna 2004. podnositelj zahtjeva podnio je prituzbu sucu izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu u kojoj se zalio na uvjete u zatvoru i u kojoj je naveo da mu nije isporucen paket s tri "steke" cigareta, dva casopisa o automobilima i jednom biljeznicom sto su mu ga 30. kolovoza 2004. poslali roditelji, ve da je taj paket vraen njegovim roditeljima koji su ga o tome i obavijestili. 17. Dana 21. rujna 2004. sudac je od zatvorskih vlasti Zatvora u Gospiu zatrazio ocitovanje o prituzbi o navodnom neurucivanju paketa. U svome dopisu zatvorskim vlastima od 24. rujna 2004. sudac je konstatirao da upravitelj zatvora zatvoreniku ima pravo privremeno uskratiti primanje paketa iz zdravstvenih i sigurnosnih razloga te da se taj zatvorenik ima obavijestiti o takvoj odluci i razlozima za njeno donosenje. Podnositelj zahtjeva dobio je presliku tog dopisa. 18. Dana 21. listopada 2004. podnositelj zahtjeva podnio je jos jednu prituzbu sucu izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu u kojoj je ponovio svoje prigovore o uvjetima u zatvoru, ustvrdivsi i da sest do osam pisama koje je poslao raznim osobama nikada nije bilo isporuceno primateljima. Sudac je na navode podnositelja zahtjeva odgovorio dopisom od 8. studenoga 2004. u kojemu je istaknuo da su ga zatvorske vlasti Zatvora u Gospiu izvijestile da su sva njegova pisma uredno otpremljena, te je podnositelja zahtjeva uputio da pisma ubudue salje iskljucivo preporuceno. Sto se tice podnositeljevih prigovora glede uvjeta u zatvoru, sudac je izricito naveo da nije nadlezan za nadzor nad upravljanjem zatvorima. 19. Nakon incidenta 17. ozujka 2006. podnositelj zahtjeva opet je premjesten na Odjel 2, a upravitelj zatvora nalozio je da se protiv njega pokrene stegovni postupak. Neutvrenog se datuma podnositelj zahtjeva zalio protiv te odluke, tvrdei da je bio napadnut od drugog zatvorenika koji ga je dvaput udario u glavu. Podnositelj zahtjeva prigovorio je i da medicinska pomo koja mu je bila pruzena nije bila dostatna jer mu je lijecnik prepisao samo sredstva protiv bolova, a nije obavio dodatne pretrage. Bio mu je odbijen zahtjev da ga se posalje na rendgensko snimanje na njegov vlastiti trosak. Dana 23. ozujka 2006. sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu odbio je zalbu podnositelja zahtjeva iz razloga sto je odluka o stavljanju podnositelja pod zatvoreni rezim bila utemeljena na zakonu i sto je bila posljedica njegovoga ponasanja kojim je ugrozio red i sigurnost u zatvoru. Nije se ocitovao o navodima podnositelja zahtjeva glede nepruzanja odgovarajue medicinske pomoi. 20. Dana 27. ozujka 2006. podnositelj zahtjeva zalio se protiv suceve odluke izvanraspravnom vijeu Zupanijskoga suda u Gospiu. U svojoj je zalbi prigovorio zbog uvjeta na Odjelu 2 (vidi tocku 11. ove presude). Vijee je 28. ozujka 2006. odbilo podnositeljevu zalbu navodei da je jedini nacin sprjecavanja njegovoga daljnjeg neprihvatljivog ponasanja bio da ga se izolira. Nisu se ocitovali na podnositeljev prigovor koji se odnosio na uvjete na Odjelu 2. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 21. Clanak 23. Ustava Republike Hrvatske predvia: "Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ..." 22. Zakon o izvrsavanju kazne zatvora (Narodne novine, broj 128/0999 od 30. studenoga 1999. i 190/2003 od 3. prosinca 2003. (prociseni tekst) � u daljnjem tekstu: "Zakon") stupio PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE je na snagu 1. srpnja 2001., a odredbe o sucu izvrsenja stupile su na snagu sest mjeseci nakon toga, 1. sijecnja 2002. Mjerodavne odredbe Zakona glase kako slijedi: PRITUZBA ZATVORENIKA Clanak 15. "(1) Zatvorenik ima pravo prituzbe na postupak i odluku zaposlenika kaznionice, odnosno zatvora. (2) Prituzba se podnosi usmeno ili pisanim putem upravitelju kaznionice, odnosno zatvora (u daljnjem tekstu: upravitelj), sucu izvrsenja ili Sredisnjem uredu Uprave za zatvorski sustav. Pisana prituzba sucu izvrsenja ili Sredisnjem uredu Uprave za zatvorski sustav upuuje se u omotu koji uprava kaznionice, odnosno zatvora ne smije otvoriti ...." SUDSKA ZASTITA PROTIV POSTUPKA I ODLUKE UPRAVE KAZNIONICE, ODNOSNO ZATVORA Clanak 17. "(1) Protiv postupka i odluke kojom se zatvorenik nezakonito prikrauje ili ogranicava u nekom pravu iz ovoga Zakona zatvorenik moze podnijeti zahtjev za sudsku zastitu. (2) O zahtjevu za sudsku zastitu odlucuje sudac izvrsenja." POSTUPAK S OSOBNIM STVARIMA Clanak 60. "... (3) Stvari za koje se sumnja da su u svezi s pocinjenjem nekoga kaznenog djela oduzet e se od zatvorenika i uz zapisnik predati nadleznom drzavnom tijelu. Stvari za koje se sumnja da su namijenjene bijegu zatvorenika, ugrozavanju reda i sigurnosti, te stvari za koje se sumnja da mogu narusiti zdravlje oduzet e se i unistiti ili predati nadleznom drzavnom tijelu, o cemu e se sastaviti zapisnik. Primjerak zapisnika urucuje se zatvoreniku." SMJESTAJ, OPREMA I PREHRANA ZATVORENIKA Clanak 74. "(1) Smjestaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. (2) Zatvorenika se u pravilu smjesta u zasebnu prostoriju .... (3) Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti ciste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. (4) Svaka prostorija .... mora imati dnevno i umjetno svjetlo .... (5) Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne ureaje koji omoguuju obavljanje fizioloskih potreba u cistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici zele. (6) Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku" ZASITA ZDRAVLJA Clanak 103. "(1) Zatvoreniku se osigurava lijecenje i redovita briga o tjelesnom i dusevnom zdravlju ..." OBVEZAN LIJECNICKI PREGLED Clanak 104. 6 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE "... (2) Zatvorenika koji je bolestan ili ozlijeen, ... lijecnik je obvezan pregledati i poduzeti sve potrebno da se bolest sprijeci, lijeci ili ne pogorsa." SPECIJALISTICKI PREGLED Clanak 107. "(1) Zatvorenik ima pravo traziti pregled lijecnika specijalista ako takav pregled nije odredio lijecnik kaznionice, odnosno zatvora. ..." PAKETI Clanak 126. "(1) Zatvorenik ima pravo najmanje jedanput mjesecno i prigodom blagdana primiti paket s dopustenim stvarima. (2) Posiljatelj paketa obvezan je uz paket priloziti popis sadrzaja. (3) Paket otvara i pregledava ovlastena sluzbena osoba u nazocnosti zatvorenika. (4) S nedopustenim, pokvarenim ili opasnim sadrzajem paketa postupit e se u skladu sa clankom 60. stavkom 3. ovoga Zakona. (5) Primitak paketa upravitelj moze privremeno uskratiti iz zdravstvenih i sigurnosnih razloga, o cemu e obavijestiti zatvorenika. Protiv odluke upravitelja zatvorenik ima pravo zalbe sucu izvrsenja. Zalba ne zadrzava izvrsenje." STEGOVNI PRIJESTUPI, MJERE I POSTUPAK Clanak 145. "... (2) Laksi stegovni prijestupi jesu: ... 10) sprjecavanje ovlastene sluzbene osobe ili bilo koje druge osobe koja je ukljucena u provedbu programa izvrsavanja u obavljanju zadaa, ... (3) Tezi stegovni prijestupi jesu: ... 11) posjedovanje ili uzimanje bilo kojega opojnog ili psihoaktivnog sredstva, ..." STEGOVNE MJERE Clanak 146. "(1) Za pocinjene stegovne prijestupe izricu se stegovne mjere. (3) Stegovne mjere jesu: 1) ukor, 2) ogranicenje ili privremena uskrata prava primitka paketa do tri mjeseca, PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE 3) uskrata pojedinih ili svih pogodnosti iz clanka 129. i 130. ovoga Zakona, 5) upuivanje u samicu do dvadeset jedan dan u slobodno vrijeme ili tijekom cijeloga dana i noi. ..." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 3. KONVENCIJE 23. Podnositelj zahtjeva prigovorio je u vezi s opim uvjetima u Zatvoru u Gospiu i naveo da mu zatvorske vlasti nisu osigurale odgovarajuu medicinsku skrb nakon sto mu je dana 17. ozujka 2006. jedan zatvorenik nanio ozljede glave. Pozvao se na clanak 3. Konvencije koji glasi kako slijedi: "Nitko se ne smije podvrgnuti mucenju ni necovjecnom ili ponizavajuem postupanju ili kazni." 24. Vlada je osporila tu tvrdnju. A. Dopustenost 25. Vlada je od Suda zatrazila da te prigovore proglasi nedopustenima zbog neiscrpljenja domaih pravnih sredstava. Vlada je ustvrdila da Zakon o izvrsavanju kazne zatvora iz 1999. predvia cijeli niz pravnih sredstava za zastitu prava osoba lisenih slobode, ukljucujui i sudsku zastitu protiv postupaka i odluka uprave zatvora. Podnositelj zahtjeva svoje je prigovore prvo trebao iznijeti pred upravu zatvora. Ti su prigovori trebali biti jasno odreeni. Podnositelj zahtjeva ih je, meutim, izravno uputio sucu izvrsenja. Sudac izvrsenja je podnositelja zahtjeva uputio da svoje prigovore prvo iznese pred upravu zatvora. Nadalje, pod pretpostavkom da se podnositeljevo pismo sucu izvrsenja i sucev odgovor mogu smatrati postupkom u prvom stupnju, podnositelj zahtjeva mogao je uloziti zalbu izvanraspravnom vijeu nadleznoga zupanijskog suda. I konacno, podnositelj zahtjeva mogao je podnijeti ustavnu tuzbu u odnosu na uvjete u zatvoru i sve ostale odluke donesene u bilo kojemu od stegovnih postupaka pokrenutih protiv njega. 26. Podnositelj zahtjeva ustvrdio je da je iscrpio sva pravna sredstva koja su mu bila na raspolaganju u domaem pravnom sustavu u odnosu na navodne povrede. 27. Kad je rijec o pravnim sredstvima koja su podnositelju zahtjeva bila na raspolaganju na temelju Zakona o izvrsavanju kazne zatvora, Sud primjeuje da clanak 5. stavak 2. toga Zakona jasno predvia da se prituzbe podnose usmeno ili pisanim putem upravitelju zatvora, sucu izvrsenja ili Sredisnjem uredu Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosua. Iz toga proizlazi da je podnositelj zahtjeva svoje prituzbe mogao uputiti bilo kojemu od tih tijela, a on ih je odlucio uputiti sucu izvrsenja. Prema misljenju Suda, ta odluka bila je u skladu s domaim zakonodavstvom. Meutim, sudac nije pokrenuo nikakav postupak na temelju podnositeljeve prituzbe niti je o njoj donio ikakvu odluku. Umjesto toga, on je podnositelju zahtjeva odgovorio putem dopisa, prvog 24. rujna 2004. i drugog 8. studenoga 2004. Kad je rijec o Vladinoj tvrdnji da je podnositelj zahtjeva mogao uloziti zalbu protiv odluke suca izvrsenja, Sud primjeuje da sudac izvrsenja nije donio nikakvu odluku i da nije mogue uloziti zalbu protiv dopisa. 28. Kad je rijec o mogunosti podnosenja ustavne tuzbe glede uvjeta u zatvoru, Sud opaza da pravilo iscrpljenja domaih pravnih sredstava sadrzano u clanku 35. stavku 1. Konvencije nalaze da podnositelj zahtjeva treba imati redovni put do pravnih sredstava koja su dostupna i dovoljna da osiguraju zadovoljstinu u odnosu na navodne povrede. Postojanje takvih pravnih sredstava mora biti dovoljno izvjesno ne samo u teoriji, ve i u praksi, a ako to nije tako, tada 8 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE e tim pravnim sredstvima nedostajati potrebna dostupnost i ucinkovitost. Vlada koja se poziva na neiscrpljenje duzna je uvjeriti Sud da je pravno sredstvo bilo djelotvorno i u relevantno vrijeme raspolozivo u teoriji i praksi, drugim rijecima, da je bilo dostupno, sposobno pruziti zadovoljstinu u odnosu na prigovore podnositelja zahtjeva, te da je imalo razumne izglede za uspjeh (vidi, izmeu mnogih izvora prava, presudu u predmetu Akdivar and Others v. Turkey od 16. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1210-11, �� 65 i 68). 29. Kad je rijec o ovome predmetu, Sud primjeuje da se, prema utvrenoj praksi Ustavnoga suda, nedopustenima proglasavaju one ustavne tuzbe koje se ne ticu merituma doticnoga predmeta. S obzirom na takvu praksu i cinjenicu da se Vlada pred Sudom nije pozvala na sudsku praksu kojom bi potkrijepila svoju tvrdnju o dostatnosti i djelotvornosti tog pravnog sredstva, te ovom prilikom ne uzimajui u obzir pitanje primjerenosti ustavne tuzbe kao pravnog sredstva sposobnog pruziti zadovoljstinu u odnosu na prigovor podnositelja zahtjeva, Sud zakljucuje da ustavna tuzba o uvjetima u zatvoru nije pravno sredstvo cije je postojanje utvreno s dovoljnom izvjesnosu. 30. Sud nalazi da se, time sto je podnio prituzbu nadleznom sucu izvrsenja, podnositelj zahtjeva na primjeren nacin posluzio pravnim sredstvima predvienim domaim pravom koja su mu bila na raspolaganju u odnosu na njegove prigovore glede neodgovarajuih uvjeta u zatvoru i nepruzanja odgovarajue medicinske pomoi. Prema tome, ti se prigovori ne mogu odbaciti s osnove neiscrpljenja domaih pravnih sredstava. 31. Sud primjeuje da ti prigovori nisu ocigledno neosnovani u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Sud primjeuje da oni nisu nedopusteni ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se moraju proglasiti dopustenima. B. Osnovanost A. Tvrdnje stranaka 32. Vlada je ustvrdila da svaka elija u Zatvoru u Gospiu ima zahod, a svaki odjel zajednicku kupaonicu. Stoga je tvrdnja podnositelja zahtjeva da je bio smjesten u eliju bez zahoda neutemeljena. Posteljina se mijenjala jednom na tjedan. To je prema misljenju Vlade bilo dovoljno, tako da nisu osnovani ni njegovi navodi o prljavoj posteljini. Kad je rijec o hrani koja se posluzivala, prigovor podnositelja zahtjeva bio je openite naravi i nicim potkrijepljen. Vlada je navela da se hrana priprema prema uobicajenom rezimu prehrane. U sastavljanje jelovnika ukljucen je i predstavnik zatvorenika. Ostali zatvorenici nisu imali primjedaba na kakvou hrane, pa je prigovor podnositelja u tom pogledu takoer neosnovan. Kad je rijec o higijenskim potrepstinama, Vlada je priznala da ih podnositelj nije dobivao. Meutim, tijekom boravka na Odjelu 1 Zatvora u Gospiu, podnositelj zahtjeva je radio i od toga ostvarivao odreeni dohodak, pa je stoga bio u mogunosti kupiti potrebne higijenske potrepstine. Kad je rijec o podnositeljevim openitim prigovorima o pomanjkanju odgovarajue medicinske skrbi u zatvoru, Vlada je ustvrdila da je svaki dan u pripravnosti bio lijecnik. Kad je rijec o podnositeljevim konkretnim navodima o tome da mu nije pruzena odgovarajua medicinska pomo u vezi s ozljedom koju je pretrpio, Vlada je naglasila da dostavljena medicinska dokumentacija pokazuje da je podnositelja zahtjeva istoga dana pregledao lijecnik, te da mu je prepisana odgovarajua terapija. Lijecnik je podnositelja zahtjeva pregledao i sutradan, a tri dana nakon incidenta podnositelj zahtjeva upuen je na specijalisticki pregled u bolnicu. Tom je prigodom obavljeno i rendgensko snimanje, a snimke nisu ukazivale na postojanje ikakvih fraktura. 33. Podnositelj zahtjeva ostao je kod svojih navoda. Tvrdio je da je njegov opis uvjeta boravka u zatvoru i nepruzanja medicinske pomoi tocan (vidi tocke 11. i 14. ove presude). PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE B. Ocjena Suda (a) Domasaj pitanja koja su predmet rasprave 34. Sud primjeuje da se prigovori podnositelja zahtjeva na temelju clanka 3. Konvencije uglavnom ticu dva pitanja: - prvo, jesu li uvjeti boravka podnositelja zahtjeva u zatvoru bili u skladu s tom odredbom; i - drugo, je li podnositelju zahtjeva pruzena odgovarajua medicinska skrb u vezi s ozljedom sto ju je pretrpio 17. ozujka 2006. (b) Opa nacela ugraena u sudsku praksu 35. Sud ponavlja da je u clanak 3. Konvencije ugraena jedna od najvaznijih temeljnih vrijednosti demokratskoga drustva. Taj clanak u apsolutnom smislu zabranjuje mucenje ili nehumano ili ponizavajue postupanje ili kaznjavanje, bez obzira na okolnosti i ponasanje zrtve (vidi Labita v. Italy [GC], br. 26772/95, � 119, ECHR 2000-IV). 36. Osim toga, Sud ponavlja da, prema njegovoj sudskoj praksi, da bi nedopusteno postupanje potpalo pod domasaj clanka 3. Konvencije, ono mora dosei minimalni stupanj tezine. Ocjena tog minimalnog stupnja je relativna; ona ovisi o svim okolnostima predmeta, kao sto su trajanje postupanja, njegove tjelesne i dusevne posljedice, a u nekim slucajevima i spol, dob i zdravstveno stanje zrtve. Nadalje, kad bude razmatrao je li odreeno postupanje "ponizavajue" u smislu clanka 3., Sud e uzeti u obzir u obzir je li mu cilj bio poniziti i omalovaziti zrtvu i je li, kad je rijec o njegovim posljedicama, ono negativno utjecalo na zrtvinu licnost na nacin nespojiv s clankom 3. (Peers v. Greece, br. 28524/95, �� 67-68, 74, ECHR 2001-III i Valasinas v. Lithuania, br. 44558/98, � 101, ECHR 2001-VIII). 37. Sud je dosljedno naglasavao da trpljenje i ponizenje o kojemu je rijec u doticnom slucaju mora u svakom slucaju ii preko onog neizbjeznog elementa trpljenja ili ponizenja koje je povezano s danim oblikom legitimnog postupanja ili kaznjavanja. Mjere kojima se osoba lisava slobode cesto mogu ukljucivati takav element. Prema toj odredbi, drzava se mora pobrinuti da se osoba lisi slobode u uvjetima u kojima se postuje njeno ljudsko dostojanstvo, da ju nacin i metoda izvrsenja mjere ne izlazu nelagodi ili trpljenju onog intenziteta koji bi prelazio neizbjeznu razinu trpljenja inherentnu lisenju slobode, te da, s obzirom na prakticne zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajue osigurani. izmeu ostalog i na nacin da joj se pruzi potrebna medicinska pomo (vidi Kudla v. Poland [GC], br. 30210/96, �� 92-94, ECHR 2000-XI i McGlinchey and Others v. the United Kingdom, br. 50390/99, � 46, ECHR 2003-V). (c) Primjena u ovome predmetu (i) Opi uvjeti u Zatvoru u Gospiu 38. Sud primjeuje da su u ovome predmetu meu strankama sporni stvarni uvjeti boravka podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Gospiu. Meutim, Sud u ovome predmetu ne smatra potrebnim utvrivati istinitost svakog pojedinog navoda stranaka, jer moze utvrditi povredu clanka 3. na temelju cinjenica koje je tuzena drzava iznijela ili ih nije osporila, i to iz sljedeih razloga. 39. Sud primjeuje da iz Vladinoga ocitovanja proizlazi da je u razdoblju od otprilike petnaest mjeseci (od 29. rujna 2004. do studenoga 2005., i onda ponovno od ozujka do svibnja 2006.) podnositelj zahtjeva drzan na Odjelu 2 Zatvora u Gospiu gdje je bio zakljucan u eliji s jos jednim zatvorenikom cijelo vrijeme osim jedan sat ujutro, kad mu je bilo dopusteno izai 10 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE vani, i dva sata navecer, kad mu je bilo dopusteno gledati televizijski program, citati ili igrati igre. Nadalje, Vlada nije osporila podnositeljeve navode da je elija bila veoma vlazna, madraci toliko stari i pohabani da su iz njih virile gole zice, grijanje neprimjereno, te da u eliji nije bilo dnevnoga svjetla. Nije bilo sporno ni da podnositelj zahtjeva nije dobivao higijenske potrepstine. 40. Sud ne nalazi potrebnim dalje ispitivati uvjete boravka podnositelja zahtjeva u zatvoru jer su naprijed izneseni razlozi dovoljni za utvrenje povrede clanka 3. Konvencije. 41. Sud prihvaa da u ovome predmetu nema naznake da je postojala pozitivna namjera poniziti ili omalovaziti podnositelja zahtjeva. Meutim, iako pitanje je li svrha postupanja bila poniziti ili omalovaziti zrtvu predstavlja cimbenik kojega je potrebno uzeti u obzir, ako takve svrhe nema to ne moze iskljuciti utvrenje povrede clanka 3. (vidi Peers, naprijed citirano, � 74 i Romanov v. Russia, br. 63993/00, � 80, 20. listopada 2005.). Sud smatra da su naprijed opisani uvjeti boravka u zatvoru u kojima je podnositelj zahtjeva drzan oko petnaest mjeseci, morali stetno djelovati na njegovo ljudsko dostojanstvo. U svjetlu naprijed navedenoga, Sud nalazi da su uvjeti boravka podnositelja zahtjeva u zatvoru, a osobito cinjenica da je bio zakljucan u vlaznoj eliji bez dnevnoga svjetla oko dvadeset sati na dan, morali stetno utjecati na dobrobit podnositelja zahtjeva, te da ti uvjeti u kombinaciji s duljinom razdoblja u kojemu je podnositelj zahtjeva u njima boravio predstavljaju ponizavajue postupanje. 42. Prema tome, doslo je do povrede clanka 3. Konvencije u pogledu boravka podnositelja zahtjeva na Odjelu 2 Zatvora u Gospiu. (ii) Nepruzanje odgovarajue medicinske pomoi u vezi s podnositeljevom ozljedom 43. Sud na pocetku konstatira da nije sporno da je podnositelj zahtjeva ozlijeen 17. ozujka 2005. Meutim, stranke se ne slazu u vezi s time je li medicinska pomo koja je podnositelju zahtjeva pruzena nakon ozljede bila odgovarajua i dostatna. Sud primjeuje da dostavljena medicinska dokumentacija pokazuje da je podnositelj zahtjeva toga istog dana otisao kod zatvorskoga lijecnika i da se zalio na vrtoglavicu i glavobolju. Lijecnik mu je prepisao sredstva protiv bolova. Isti je lijecnik podnositelja zahtjeva ponovno pregledao sutradan. Dana 20. ozujka 2005. podnositelj zahtjeva odveden je u Opu bolnicu Gospi jer se zalio na bol u leima. Obavljeno je rendgensko snimanje, ali nisu uocene nikakve frakture. Podnositelju zahtjeva prepisana su dodatna sredstva protiv bolova i gel za ublazavanje boli. 44. Prema misljenju suda, medicinska pomo pruzena podnositelju zahtjeva bila je primjerena i dostatna. U tom pogledu Sud osobito ukazuje na to da je podnositelj zahtjeva prigovorio da je zatrazio rendgensko snimanje, ali da mu je to bilo uskraeno. Meutim, medicinska dokumentacija jasno pokazuje da je rendgensko snimanje obavljeno. Kako nisu ustanovljene frakture, lijecenje se ogranicilo na sredstva protiv bolova, sto se cini primjerenim, osobito ako se ima na umu cinjenica da se podnositelj zahtjeva dalje nije zalio u vezi sa svojim zdravljem. 45. Naprijed izneseni razlozi dostatni su da Sudu omogue zakljuciti da nije doslo do povrede clanka 3. Konvencije u pogledu medicinske pomoi koja je podnositelju zahtjeva pruzena u vezi s ozljedom sto ju je pretrpio 17. ozujka 2005. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 46. Podnositelj zahtjeva podnio je dva odvojena prigovora glede dva stegovna postupka voena protiv njega. Podnositelj zahtjeva prvo je prigovorio u vezi s postenosti stegovnog postupka koji se protiv njega vodio u Kaznenom zavodu Lepoglava. On je osobito tvrdio da je rok za zalbu protiv rjesenja zatvorskih vlasti kojim mu je izrecena stegovna mjera, u trajanju od samo cetrdeset i osam sati, prekratak, te da je sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Varazdinu pogresno zakljucio da se rok odreen u satima koji istjece u nedjelju ne produljuje PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE na sljedei radni dan. Podnositelj zahtjeva prigovorio je i da u stegovnome postupku sto ga je protiv njega vodila uprava Zatvora u Gospiu zbog navodnog posjedovanja opojne droge nije prisustvovao zadnjoj raspravi jer njegov branitelj nije bio nazocan. Nije mu dostavljen zapisnik s rasprave. Podnositelj zahtjeva prigovorio je da iako je ista pitanja postavio i u svojoj zalbi protiv rjesenja zatvorskih vlasti od 2. studenoga 2004. kojim mu je izrecena stegovna mjera, ti prigovori u rjesenju suca Zupanijskoga suda u Gospiu od 18. studenoga 2004. uope nisu dotaknuti. Podnositelj zahtjeva pozvao se na clanak 6. stavak 1. Konvencije, ciji mjerodavni dijelovi glase kako slijedi: Clanak 6. stavak 1 "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 47. Vlada je ustvrdila da prema domaemu pravu, postupak o kojemu je rijec nedvojbeno potpada u podrucje stegovnog prava. Meu stegovnim prijestupima navedenim u clanku 145. Zakona o izvrsavanju kazne zatvora nalazila su se kako nezakonita postupanja koja su mogla predstavljati povrede stegovnih pravila u zatvoru, tako i ona koja su mogla predstavljati kaznena djela. Kad je rijec o propisanim sankcijama, one su bili cisto stegovne naravi. Vlada je zakljucno ustvrdila da clanak 6. nije primjenjiv na stegovne postupke voene protiv podnositelja zahtjeva. 48. Podredno, kad je rijec o postupku voenom u vezi s prijestupom pocinjenim tijekom boravka podnositelja zahtjeva u Kaznenom zavodu Lepoglava, Vlada je smatrala da podnositelj zahtjeva nije dokazao da su bilo on ili njegov punomonik pokusali podnijeti zalbu u nedjelju. Podnositelj zahtjeva se nalazio u Kaznenom zavodu Lepoglava gdje je svoju zalbu mogao predati nekome od zatvorskoga osoblja u bilo koje doba. Prema domaemu pravu, to bi bilo dovoljno da se postuje propisani rok. 49. Kad je rijec o postupku voenom protiv podnositelja zahtjeva na temelju optuzbe u vezi s posjedovanjem droge u Zatvoru u Gospiu, Vlada je navela da su odluke donesene u tom postupku bile odgovarajue i dostatno obrazlozene. Vlada je nadalje naglasila da je u svojoj zalbi podnositelj zahtjeva tek usput spomenuo da nije prisustvovao zadnjoj raspravi te da je naveo da e njegov punomonik poblize objasniti ta pitanja u posebnoj zalbi. Punomonik, meutim, to nije ucinio. 50. Podnositelj zahtjeva nije iznio nikakve tvrdnje glede o primjenjivosti clanka 6., ve je ponovio svoje prvotne prigovore glede postenosti oba stegovna postupka voena protiv njega. 51. Sud prvo treba ispitati pitanje primjenjivosti clanka 6. na oba postupka. Sud ponavlja da se prema njegovoj stalnoj sudskoj praksi, clanak 6. u nacelu ne primjenjuje na stegovne postupke osim ako, uzimajui u obzir autonomiju pojma "kaznena optuzba", doticni stegovni prijestup ne potpada u kaznenu sferu (vidi Engel and Others v. the Netherlands, presuda od 8. lipnja 1976., Serija A br. 22, str. 33-35, � 80-82; Campbell and Fell v. the United Kingdom, presuda od 28. lipnja 1984., Serija A br. 80, str. 34-38, �� 66-73; te Ezeh and Connors v. the United Kingdom [GC], br. 39665/98 i 40086/98, � 82, ECHR 2003-X). 52. Da bi se odredilo je li clanak 6. stavak 1. primjenjiv sa svoje "kaznene" osnove, Sud mora uzeti u obzir tri alternativna kriterija utvrena u njegovoj sudskoj praksi, a to je pravna kvalifikacija prijestupa prema domaemu pravu, narav prijestupa, te narav i stupanj strogosti sankcije (vidi Campbell and Fell, naprijed citirano, str. 34 et seq., �� 67 et seq.). 53. Sto se tice prvog spomenutog kriterija jasno je da prema hrvatskome pravu prijestupi koji su se podnositelju zahtjeva stavljali na teret u Kaznenom zavodu Lepoglava i u Zatvoru u Gospiu pripadaju podrucju stegovnoga prava. 12 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE 54. U odnosu na postupak u Kaznenom zavodu Lepoglava, Sud primjeuje da clanak 145. (2) (10) Zakona o izvrsavanju kazne zatvora predvia da takvo ponasanje zatvorenika predstavlja laksi stegovni prijestup. Sud nalazi da je taj prijestup bio stegovne naravi, s obzirom da je bila rijec o povredi pravila koja ureuju upravljanje zatvorom. 55. Kad je rijec o izrecenoj sankciji, Sud primjeuje da je podnositelj zahtjeva kaznjen upuivanjem u samicu na sedam dana, s time da bi se ta kazna izvrsila jedino ako bi podnositelj zahtjeva u sljedea tri mjeseca pocinio neki drugi stegovni prijestup. 56. Sud podsjea da je u presudi u predmetu Engle and Others (naprijed citirano, str. 35, � 82) naveo da mjera lisenja slobode koja se moze izrei kao kazna u nacelu predstavlja sankciju koja pripada "kaznenoj" sferi. Meutim, u ovome predmetu pravna osnova za lisenje podnositelja zahtjeva slobode bila je njegova izvorna osuda za kaznena djela. Iako je stegovna sankcija dodala novi element � upuivanje u samicu na sedam dana � ona ni na koji nacin nije produljila podnositeljevu zatvorsku kaznu. Osim toga, strogost sankcije ublazena je time sto je bila rijec o uvjetnoj sankciji. Sud, stoga, smatra da narav i strogost izrecene kazne nisu bili takvi da bi zbog njih doticna stvar potpala u "kaznenu" sferu. 57. U odnosu na postupak voen protiv podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Gospiu, Sud primjeuje da je podnositelj zahtjeva bio optuzen zbog pokusaja unosenja opojne droge u zatvor putem pisma sto mu ga je poslala djevojka. 58. Kad je rijec o naravi prijestupa, prvo je potrebno konstatirati da prijestup koji se podnositelju zahtjeva stavljao na teret pripada stegovnome pravu: clanak 145. (3) (11) Zakona o izvrsavanju kazne zatvora predvia da takvo ponasanje zatvorenika predstavlja tezi stegovni prijestup. Meutim, prema sudskoj praksi suda, indikacije sto ih na taj nacin pruza domae pravo imaju samo relativnu vrijednost; vaznija je s�ma narav prijestupa (vidi Campbell and Fell, naprijed citirano, str. 36, � 71). 59. Sudska praksa Suda potvruje da je potrebno imati na umu da protupravno ponasanje zatvorenika moze poprimiti razlicite oblike; za neke je akte jasno da ne predstavljaju vise od pitanja unutarnje stege, dok se druge ne moze promatrati u istome svjetlu. Kao prvo, neka pitanja mogu biti ozbiljnija od drugih. Kao drugo, protupravnost nekih akata mozda ne ovisi o cinjenici da su pocinjeni u zatvoru: odreeno ponasanje koje predstavlja stegovni prijestup moze u isto vrijeme predstavljati i kazneno djelo. U okolnostima ovoga predmeta, ono odgovara kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz clanka 173. hrvatskoga Kaznenog zakona koje podrazumijeva i samo posjedovanje opojnih droga. 60. Meutim, cinjenica da je prijestup o kojemu je rijec mogao biti predmet i kaznenog postupka i stegovnog postupka u zatvoru Sudu nije dovoljna za zakljucak da je clanak 6. primjenjiv na taj postupak. U tom pogledu, Sud primjeuje da domaa tijela nisu pokrenula kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva, ve su se odlucila za stegovni postupak. Stoga je potrebno pozabaviti se treim kriterijem: naravi i stupnjem strogosti sankcije kojoj se podnositelj zahtjeva riskirao izvrgnuti (vidi Engel and Others, naprijed citirano, str. 34-35, � 82). 61. Sud primjeuje da je izrecenom sankcijom podnositelju zahtjeva bilo ograniceno slobodno kretanje unutar zatvora i kontakt s vanjskim svijetom u razdoblju od tri mjeseca. U tom pogledu Sud primjeuje da je potreba izricanja stegovnih sankcija za povrede zatvorske stege bitan element odrzavanja odgovarajueg zatvorskog rezima. Sud naglasava vaznost ocuvanja djelotvornog sustava reda i kontrole u zatvoru. Sankcija izrecena podnositelju zahtjeva za veoma tesku povredu zatvorske stege nije produljila trajanje njegove zatvorske kaznu (vidi, a contrario, Ezeh and Connors v. the United Kingdom [GC], br. 39665/98 i 40086/98, ECHR 2003-X), niti mu je ozbiljnije otezala uvjete boravka u zatvoru. Njome su podnositelju zahtjeva bile ogranicene slobode unutar zatvora na ograniceno vremensko razdoblje. Prema misljenju Suda, ta je sankcija u cijelosti ostala u "stegovnoj" sferi. PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE 62. Sud, stoga, zakljucuje da izrecena sankcija nije bila takve naravi niti strogosti zbog koje bi doticna stvar potpala u "kaznenu" sferu. Prema tome, clanak 6. Konvencije nije primjenjiv u ovome predmetu. 63. Iz toga slijedi da ovaj dio zahtjeva nije u skladu s odredbama Konvencije ratione materiae, pa se stoga mora odbiti u skladu s clankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije. III. NAVODNA POVREDA CLANKA 8. KONVENCIJE 64. Podnositelj zahtjeva podnio je jos dva prigovora koja su se ticala njegova prava na postivanje slobode dopisivanja. Prvo je prigovorio zbog cinjenice da mu nije urucen paket koji su mu 30. kolovoza 2004. u Zatvor u Gospiu poslali roditelji. Kao drugo, prigovorio je da sest do osam pisama koje je poslao iz zatvora uope nije bilo isporuceno primateljima. Pozvao se na clanak 8. Konvencije, ciji mjerodavni dijelovi glase kako slijedi: Clanak 8. "1. Svatko ima pravo na postovanje svoga ... dopisivanja. 2. Javna vlast se nee mijesati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom drustvu nuzno radi interesa drzavne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprecavanja nereda ili zlocina, radi zastite zdravlja ili morala ili radi zastite prava i sloboda drugih." 65. Vlada je osporila te tvrdnje. (a) Paket sto su ga podnositelju zahtjeva poslali roditelji 1. Dopustenost 66. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Primjeuje da on nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopustenim. 2. Osnovanost 67. Vlada je ustvrdila da su zabranu primanja paketa u razdoblju od tri mjeseca zatvorske vlasti izrekle podnositelju zahtjeva kao stegovnu mjeru zbog teske povrede zatvorskih pravila (krijumcarenje opojnih droga), te da nista ne ukazuje na to da bi takvo mijesanje u podnositeljevu slobodu dopisivanja bilo nerazmjerno legitimnom cilju koji se nastojao ostvariti. 68. Sud primjeuje da je 2. studenoga 2004. podnositelj zahtjeva kaznjen blazom stegovnom mjerom � ogranicenjem kretanja unutar zatvora i kontakta s vanjskim svijetom u razdoblju od tri mjeseca, sto je ukljucivalo i uskratu prava na primanje paketa u sljedea tri mjeseca (vidi tocku 9. ove presude). Razlog za tu kaznu, kao sto je potvrdio i Zupanijski sud u Gospiu, bila je cinjenica da je podnositelj zahtjeva u zatvor pokusao unijeti opojnu drogu, sto predstavlja povredu clanka 145. (3) (11) Zakona o izvrsavanju kazne zatvora. Sud nalazi da je ta kazna predstavljala mijesanje u podnositeljevo pravo na postivanje slobode dopisivanja, u smislu clanka 8. stavka 1 Konvencije. 69. Sud ponavlja da e "svako mijesanje od strane javnih vlasti" u pravo na postivanje slobode dopisivanja biti protivno clanku 8. Konvencije osim ako nije "u skladu sa zakonom", ako se njime ne nastoji ostvariti jedan ili vise legitimnih ciljeva spomenutih u stavku 2. toga 14 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE clanka, te ako nije "nuzno u demokratskom drustvu" radi njihovoga postizanja (vidi, izmeu mnogih drugih izvora prava, sljedee presude: Silver and Others v. the United Kingdom, 25. ozujka 1983., Serija A br. 61, str. 32, � 84; Campbell v. the United Kingdom, 25. ozujka 1992., Serija A br. 233, str. 16, � 34; Niedbala v. Poland, br. 27915/95, � 78, 4. srpnja 2000.; te Klyakhin v. Russia, br. 46082/99, � 107, 30. studenoga 2004.). 70. Sud prvo mora razmotriti je li mijesanje bilo "u skladu sa zakonom". Taj izraz kao prvo nalaze da sporna mjera treba biti utemeljena u domaemu pravu; on se odnosi i na kvalitetu prava o kojemu je rijec, jer zahtijeva da ono bude dostupno doticnoj osobi, koja, uz to, mora biti u mogunosti predvidjeti njene posljedice za sebe, a mora biti i u skladu s vladavinom prava (vidi Kruslin v. France, presuda od 24. travnja 1990., Serija A br. 176-A, str. 20, � 27; Huvig v. France, Serija A br. 176-B, str. 52, � 26; te Dankevich v. Ukraine, br. 40679/98, � 152, 29. travnja 2003.). 71. Sud primjeuje da Zakon o izvrsavanju kazne zatvora jasno predvia da posjedovanje droge predstavlja tezi stegovni prijestup, i da su stegovni prijestupi izmeu ostalog kaznjivi i uskratom prava na primanje paketa u razdoblju do tri mjeseca. Zatvorenik kojemu je izrecena bilo koja od stegovnih mjera moze podnijeti zalbu sucu izvrsenja i potom se zaliti na sucevu odluku. Taj je Zakon objavljen u Narodnim novinama. Sud stoga smatra utvrenim da je domai zakon o kojemu je rijec u ovome predmetu formuliran dovoljno jasno i precizno da ispunjava zahtjev predvidivosti, te da je bio dostupan i da je omoguavao zalbu sudu. Prema tome, mijesanje je bilo u skladu sa zahtjevom "zakonitosti" iz drugoga stavka clanka 8. Primjeuje se i da je mijesanje imalo legitimni cilj sprjecavanja nereda i kriminala. 72. Kad je rijec o nuznosti mijesanja, Sud smatra da uobicajeni i razumni zahtjevi izvrsavanja kazne zatvora opravdavaju postojanje sustava izricanja stegovnih mjera onim zatvorenicima koji krse zatvorska pravila. Ako se taj cilj ima na umu, mjera kojom se nameu odreena ogranicenja zatvorenikovog prava na postivanje njegove slobode dopisivanja moze biti nuzna i sama po sebi ne mora biti nespojiva s Konvencijom (vidi Silver and Others v. the United Kingdom, Serija A br. 61, presuda od 25. ozujka 1983., str. 38, � 98, te, a contrario, Jankauskas v. Lithuania, br. 59304/00, presuda od 24. veljace 2005., �� 21-22). 73. Sto se tice ovoga predmeta, Sud prvo primjeuje da je mjera o kojoj je rijec primijenjena u vezi s utvrenjem podnositeljeve krivnje za veoma tezak stegovni prijestup koji je u isto vrijeme bio i kriminalna djelatnost (posjedovanje opojne droge) i da je trajala ograniceno vremensko razdoblje (tri mjeseca). Kao drugo, Sud primjeuje da su podnositeljevi prigovori bili predmet sudskog preispitivanja pred Zupanijskim sudom u Gospiu (vidi tocku 10. ove presude). Kao tree, podnositelj zahtjeva nije iznio nikakve argumente koji bi doveli u pitanje razmjernost izrecene mjere. Kao cetvrto, sankcija izrecena podnositelju zahtjeva bila je blaze naravi. U konkretnim okolnostima ovoga predmeta, Sud smatra da vlasti nisu presle granicu svoje slobode procjene u ovome predmetu, te da je mijesanje bilo razmjerno i nuzno u demokratskom drustvu. 74. Stoga nije doslo do povrede clanka 8. (b) Navodno neotpremanje podnositeljevih pisama primateljima od strane zatvorskih vlasti 75. Vlada je ustvrdila da su sva pisma sto ih je podnositelj zahtjeva predao zatvorskim vlastima propisno otpremljena u postanski ured. Uz to je naglasila da podnositelj zahtjeva nije dostavio nikakve pojedinosti o cinjenicama zbog kojih je prigovarao. 76. Sud primjeuje da podnositelj zahtjeva nije poblize naveo kada su i jesu li pisma predana zatvorskim vlastima i na koga su bila naslovljena. Nije dostavio ni informacije o tome kako je saznao da pisma nisu dospjela do primatelja. U tim okolnostima Sud smatra da se navodno mijesanje nije moglo utvrditi s dovoljnom sigurnosu. PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE 77. Iz toga slijedi da je ovaj prigovor ocigledno neosnovan, pa se mora odbiti u skladu s clankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije. IV. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 78. Podnositelj zahtjeva prigovorio je i da nije na raspolaganju imao djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na svoj prigovor o uvjetima boravka u zatvoru na temelju clanka 3. Konvencije, sto je protivno clanku 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: "Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." A. Dopustenost 79. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Primjeuje da on nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopustenima. B. Osnovanost 80. Vlada je ustvrdila da je prema domaem pravu osobama lisenim slobode na raspolaganju cijeli niz pravnih sredstava predvienih Zakonu o izvrsavanju kazne zatvora, kao sto je prituzba upravi zatvora, sucu izvrsenja ili Sredisnjem uredu Uprave za zatvorski sustav. Nadalje, podnositelj zahtjeva mogao je podnijeti i ustavnu tuzbu. 81. Sud primjeuje da je, prema domaem zakonodavstvu, podnositelj zahtjeva imao mogunost podnijeti prituzbu glede uvjeta u zatvoru, nepruzanja odgovarajue medicinske pomoi, te glede nepostivanja svoga prava na slobodu dopisivanja, i to zatvorskim vlastima, sucu izvrsenja ili Sredisnjem uredu Uprave za zatvorski sustav, te da je podnositelj zahtjeva zapravo iskoristio jednu od tih mogunosti, jer je, naime, podnio prituzbu nadleznom sucu izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu. 82. Sud podsjea da je u svojoj djelomicnoj odluci o dopustenosti u ovome predmetu (vidi Stiti v. Croatia (dec.), br. 9660/03, 9. studenoga 2006.) utvrdio da je podnositelj zahtjeva, cija je situacija u Kaznenome zavodu Lepoglava bila ispravljena odlukom suca izvrsenja Zupanijskoga suda u Varazdinu i koji je, nakon takve odluke, premjesten u primjerenu eliju, mogao podnijeti graansku tuzbu protiv drzave i traziti naknadu stete za dotad pretrpljene patnje. Iako se pokretanje graanskoga postupka samo po sebi nije moglo smatrati djelotvornim pravnim sredstvom za rjesavanje losih uvjeta u zatvoru, takav postupak u kombinaciji s hitnom odlukom suca izvrsenja, s trenutacnim djelovanjem na stvarne uvjete podnositelja zahtjeva, ispunio je zahtjeve djelotvornosti. 83. Meutim, kad je rijec o podnositeljevim prituzbama podnesenim 14. rujna i 21. listopada 2004. sucu izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu o opim uvjetima u Zatvoru u Gospiu (vidi tocke 16. i 18. ove presude), Sud primjeuje da je u svome dopisu od 8. studenoga 2004. sudac izricito naveo da nije nadlezan za nadzor nad upravljanjem zatvorima (vidi tocku 18. ove presude). 84. Sud ponavlja da standardi clanka 13. nalazu uvoenje domaeg pravnog sredstva koje nadleznom domaem tijelu pruzaju mogunost da u meritumu odluci o relevantnom prigovoru na temelju Konvencije i da osigura odgovarajuu pomo, s time da drzave ugovornice imaju odreeno diskrecijsko pravo glede nacina na koji e udovoljiti svojim obvezama iz te odredbe (vidi Chahal v. the United Kingdom, presuda od 15. studenoga 1996., Reports 1996-V, str. 16 PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE 1869-70, � 145). Pravno sredstvo cije uvoenje nalaze clanak 13. mora biti "djelotvorno" i u praksi i u pravu. Meutim, takvo je sredstvo potrebno samo za prigovore koji se mogu smatrati "dokazivima" na temelju Konvencije (vidi Metropolitan Church of Bessarabia and Others v. Moldova, br. 45701/99, � 137, ECHR 2001-XII). 85. U ovome predmetu, s obzirom na zakljucak u vezi s clankom 3. (vidi tocku 31. ove presude), Sud smatra da je prigovor podnositelja zahtjeva potaknuo pitanje postivanja standarda Konvencije koji se odnose na uvjete u kojima je podnositelj drzan na Odjelu 2 Zatvora u Gospiu. Podnositelj zahtjeva je stoga mogao ocekivati da e se sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu pozabaviti meritumom njegovoga prigovora i donijeti formalnu odluku u tom pogledu, sto sudac nije ucinio. Umjesto toga, on se proglasio nenadleznim. 86. Iako je istina da cinjenica da odreeno pravno sredstvo nije dovelo do povoljnog ishoda za podnositelja zahtjeva to sredstvo ne cini nedjelotvornim (vidi Kudla v. Poland [GC], br. 30210/96, � 157, ECHR 2000-XI), Sud zakljucuje da je svojim postupanjem u okolnostima ovoga predmeta sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Gospiu ucinio nedjelotvornim inace djelotvorno pravno sredstvo. Taj zakljucak, meutim, ne dovodi u pitanje ni djelotvornost pravnoga sredstva kao takvoga ni obvezu zatvorenika da nadleznome sucu izvrsenja podnese prituzbu na temelju clanaka 15. i 17. Zakona o izvrsavanja kazne zatvora u svrhu iscrpljenja domaih pravnih sredstava glede prigovora koji se ticu uvjeta boravka u zatvoru. 87. Meutim, s obzirom na okolnosti ovoga predmeta, proizlazi da je u ovome predmetu doslo do povrede clanka 13. Konvencije. IV. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 88. Clanak 41. Konvencije propisuje: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." 89. Podnositelj zahtjeva nije podnio zahtjev za pravicnu naknadu niti naknadu pretrpljenih troskova i izdataka. Prema tome, Sud smatra da nema potrebe dosuditi mu ikakav iznos s te osnove. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovore koji se ticu uvjeta boravka podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Gospiu i navodnog nepruzanja odgovarajue medicinske pomoi u vezi s njegovom ozljedom, kao i prigovore koji se ticu povrede podnositeljevih prava na postivanje slobode dopisivanja u dijelu u kojem se odnose na zabranu primanja paketa u razdoblju od tri mjeseca i pomanjkanje djelotvornog pravnog sredstva u odnosu na prigovor koji se tice uvjeta u zatvoru dopustenima, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 3. Konvencije zbog uvjeta boravka podnositelja zahtjeva na Odjelu 2 Zatvora u Gospiu; 3. presuuje da nije doslo do povrede clanka 3. Konvencije zbog navodnog nepruzanja odgovarajue medicinske pomoi u vezi s podnositeljevom ozljedom; 4. presuuje da nije doslo do povrede clanka 8. Konvencije; PRESUDA STITI PROTIV HRVATSKE 5. presuuje da je doslo do povrede clanka 13. Konvencije; Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 8. studenoga 2007. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN Tajnik Christos ROZAKIS Predsjednik