30431/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET VAJAGI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br.30431/03) PRESUDA (Pravicna naknada) STRASBOURG 16. listopada 2008. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. � 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE U predmetu Vajagi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: Christos Rozakis, predsjednik, Nina Vaji, Anatoly Kovler, Elisabeth Steiner, Khanlar Hajiyev, Dean Spielmann, Sverre Erik Jebens, suci, i Andr� Wampach , zamjenik tajnika Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 25. rujna 2008. godine, donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 30431/03) protiv Republike Hrvatske kojega su hrvatski drzavljani, g. Mirko Vajagi i ga Ruzica Vajagi ("podnositelji zahtjeva") podnijeli Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 4. rujna 2003. godine. 2. U presudi donesenoj 29. lipnja 2006. godine (,,glavna presuda") Sud je presudio da je doslo do povrede clanka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju i clanka 13. Konvencije, i da nije bilo potrebno ispitati prigovor na temelju clanka 6. Konvencije, koji se odnosio na duljinu postupka, (vidi predmet Vajagi v. Croatia, br. 30431/03, 20. srpnja 2006.). 3. Podnositelji zahtjeva potrazuju pravicnu naknadu na temelju clanka 41. Konvencije, i to na ime materijalne i nematerijalne stete, te u odnosu na troskove i izdatke. 4. Budui pitanje primjene clanka 41. Konvencije nije bilo spremno za odluku, Sud ga je pridrzao i pozvao Vladu i podnositelje zahtjeva da dostave, u roku od sest mjeseci, svoja pisana ocitovanja o tome pitanju, te da osobito obavijeste Sud o moguem postignutom sporazumu (ibid., � 59., i tocka 5. izreke). 5. Podnositelji zahtjeva i Vlada dostavili su ocitovanja. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 6. Dana 20. veljace 2006. godine Ured drzavne uprave u Viroviticko-podravskoj zupaniji, Sluzba za opu upravu i imovinsko-pravne poslove (,,Ured u Virovitici") donio je novu odluku u ovome predmetu te podnositeljima zahtjeva dosudio 214,982.70 hrvatskih kuna (HRK) kao naknadu za njihovu izvlastenu imovinu. 7. Nakon zalbe podnositelja zahtjeva Ministarstvo pravosua je dana 19. svibnja 2006. godine, postupajui kao drugostupanjsko tijelo, ukinulo prvostupanjsku odluku i vratilo predmet na ponovljeni postupak. Dalo je uputu Uredu u Virovitici da utvrdi svrhu koristenja imovine (za stanovanje, poslovnu djelatnost ili poljoprivredu) u vrijeme izvlastenja, te da utvrdi sadasnju trzisnu vrijednost, kao da se zemljiste danas koristi u istu svrhu, zbog cega je trebalo pribaviti novi nalaz i misljenje vjestaka. Glede sadasnje trzisne vrijednosti imovine, prvostupanjsko je tijelo upueno da pribavi mjerodavne podatke od poreznih vlasti. Meutim, u svojoj je odluci Ministarstvo odlucilo 2 PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE podnositeljima zahtjeva i dosuditi naprijed navedeni iznos od 214,982.70 HRK kao predujam naknade, zajedno sa zakonskom kamatom zaracunatom od 20. veljace 2006. godine. 8. I podnositelji zahtjeva i Grad Virovitica su zatim podnijeli tuzbu Zupanijskom sudu u Virovitici protiv te odluke, no sud je 21. svibnja donio presudu kojom je odbio obje tuzbe i potvrdio odluku Ministarstva. Podnositelji zahtjeva tvrde da su dobili naprijed navedeni iznos od 214,982.70 HRK tek nakon sto je presuda postala pravomona. 9. Vrhovni je sud nakon toga 23. listopada 2007. godine odbio reviziju podnositelja zahtjeva protiv te presude. PRAVO 10. Clanak 41. Konvencije propisuje: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Materijalna steta 1. Tvrdnje stranaka (a) Podnositelji zahtjeva 11. Podnositelji zahtjeva potrazuju 60.550 EUR za svoje izvlasteno zemljiste, tvrdei da je sadasnja trzisna vrijednost zemljista pogodnog za graenje u gradu Virovitici 97,22 EUR po kvadratnom metru. Tvrde da se zemljiste nalazi u ulici koja predstavlja dio nacionalne ceste koja spaja Madzarsku s jadranskom obalom. Nalazilo se na granici izmeu graevinskih zona I i II grada Virovitica, samo 250 metara od sredista grada. Prema podnositeljima zahtjeva, zemljiste je bilo pogodno za izgradnju velike komercijalne ili stambene zgrade i pocetak vrlo unosne poslovne djelatnosti. Podnositelji su u potporu svojeg zahtjeva, a glede tocne trzisne vrijednosti graevinskog zemljista u Virovitici, dostavili kupoprodajni ugovor zakljucen u rujnu 2000. godine kojime je grad Virovitica prodao zemljiste Hrvatskim telekomunikacijama po cijeni od oko 61 EUR po kvadratnom metru. Isto tako tvrde da je neki Z.D. prodao svoju zemlju gradu Virovitici za oko 79 EUR po kvadratnom metru. Uputili su i na dva druga kupoprodajna ugovora prema kojima je cijena bila oko 63 EUR i 72 EUR po kvadratnom metru. 12. Podnositelji zahtjeva nadalje potrazuju 20.250 EUR za kuu, tvrdei da je sadasnja trzisna vrijednost kue ili stana u Virovitici 900 EUR po kvadratnom metru. Na kraju, traze 7.432 EUR za druge graevine na imovini (WC, bunar, supu, ogradu i garazu). 13. Zbrojno, podnositelji zahtjeva potrazuju ukupni iznos od 88.232 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom od dana izvlastenja, i to 19. kolovoza 1976. godine. 14. U odgovoru na tvrdnje Vlade (vidi stavak 18. ove presude), podnositelji zahtjeva prvo tvrde kako naknada koju su primili predstavlja mali i simbolicni iznos u usporedbi s duznom pravicnom naknadom za njihovu imovinu izvlastenu prije trideset dvije godine. 15. Tvrdnju Vlade da tocnu trzisnu vrijednost njihove imovine trebaju utvrditi nadlezne domae vlasti (vidi stavak 19. ove presude), podnositelji zahtjeva smatraju dosta hipokriticnom budui da te vlasti nisu uspjele to uciniti dulje od trideset godina. Stoga PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE presudu Suda o pravicnoj naknadi vide kao jedinu mogunost da dobiju odgovarajuu naknadu za svoju izvlastenu imovinu. 16. Konacno, podnositelji zahtjeva osporavaju podatke na koje se oslanja Vlada (vidi stavak 20. ove presude). Oni su prvo oznacili porezne vlasti koje su dostavile informacije pristranima, a njihove informacije ,,cistim birokratskim podacima". Isto su tako naglasili da su u kupoprodajnim ugovorima koje su dostavili Sudu cijene po kvadratnom metru znatno vise od onih koje su dale porezne vlasti. Podnositelji zahtjeva su osporili i misljenje vjestaka na koje se pozvala Vlada, isticui kako je to bilo tek jedno od sest misljenja vjestaka pribavljenih u postupku. Po njihovom misljenju, to misljenje vjestaka je bilo ,,najgore" i vjestak koji ga je pripremio ,,najnesposobniji", jer je koristio nepouzdane podatke i nije mu bilo poznato trziste nekretnina u Virovitici. (b) Vlada 17. Vlada smatra da je zahtjev podnositelja zahtjeva prekomjeran. Tvrde da nema nikakve uzrocne veze izmeu financijskih ocekivanja podnositelja zahtjeva i utvrene povrede. 18. Pozivajui se na sudsku praksu Suda i posebice na presudu u predmetu Holy Monasteries (The) v. Greece (9. prosinca 1994., � 71, Series A br. 301-A), Vlada istice kako clanak 1. Protokola br. 1. ne jamci pravo na potpunu naknadu u svim okolnostima, budui da legitimni ciljevi ,,javnoga interesa" mogu zahtijevati da naknada bude manja od potpune trzisne vrijednosti. Kad je to tako, i s obzirom na cinjenicu da su podnositelji zahtjeva primili naknadu koja po misljenju Vlade u velikoj mjeri odgovara trzisnoj vrijednosti njihove imovine, Vlada tvrdi da podnositelji zahtjeva nemaju pravo na nikakvu naknadu materijalne stete na temelju clanka 41. Konvencije. 19. Odvojeno od cinjenice da je podnositeljima zahtjeva dosuen veliki dio naknade za njihovu imovinu, Ministarstvo je dalo jasne upute prvostupanjskome tijelu kako treba utvrditi preostali dio naknade. Tako su, smatra Vlada, podnositelji zahtjeva mogli dobiti punu naknadu za trzisnu vrijednost svoje imovine prema domaem pravu. Meutim, ocjena te vrijednosti, cije utvrenje je ukljucilo strucno ispitivanje svih mjerodavnih parametara, bila je na domaim vlastima. Isto tako iz tih razloga Vlada smatra da zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu materijalne stete treba odbiti. 20. Na kraju, Vlada tvrdi da se trzisna vrijednost imovine podnositelja zahtjeva ne moze utvrditi jednostavnim pozivanjem na najvise vrijednosti dobivene za zemlju pogodnu za graenje i njihovom primjenom na imovinu podnositelja zahtjeva. Oni su tako odbili zahtjev podnositelja zahtjeva da bi trzisna vrijednost imovine odgovarala iznosu od 60.550, t.j. 97 EUR po kvadratnom metru (vidi stavak 11. ove presude). Umjesto toga, oni su dostavili informacije koje su prikupile porezne vlasti (pismo Ministarstva financija od 17. ozujka 2008. godine) prema kojemu je sadasnja trzisna vrijednost zemljista pogodnog za graenje u gradu Virovitici dosegla 23 EUR po kvadratnom metru. Uzimajui u obzir tu informaciju, kao i misljenje vjestaka J.H. od 10. studenog 2005. godine, i njegovu dopunu od 26. sijecnja 2006. godine, dobivenu u kontekstu mjerodavnog upravnog postupka od strane Ureda u Virovitici, Vlada tvrdi da stvarna trzisna vrijednost imovine podnositelja zahtjeva ne premasuje iznos koji su ve primili kao predujam. 2. Ocjena Suda 21. Sud ponavlja da presuda u kojoj utvrdi povredu tuzenoj drzavi namee pravnu obvezu okoncati povredu i ispraviti njene posljedice na nacin da se ponovno uspostavi, koliko god je to mogue, situacija kakva je bila prije povrede. Ako nacionalno pravo ne 4 PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE omoguava � ili samo djelomicno omoguava � da se povreda ispravi, tada clanak 41. ovlasuje Sud da povrijeenoj strani dosudi onu naknadu koja se cini odgovarajuom (vidi predmet Iatridis v. Greece (pravicna naknada) [GC], br. 31107/96, �� 32-33, ECHR 2000-XI). 22. Sud je u glavnoj presudi utvrdio povredu clanka 1., Protokola br. 1 iz slijedeih razloga: 42. U ovome predmetu je proslo 29 godina bez da je podnositeljima zahtjeva isplaena bilo kakva naknada, od cega vise od osam i pol godina spada u nadleznost Suda ratione temporis. 43. [Sud nalazi] ..... da je neaktivnost vlasti dovela do tako dugog proteka vremena izmeu mjere izvlastenja i procjene imovine. 44. Vlada je nadalje tvrdila da su domae vlasti postupale bez nepropisnog odugovlacenja i da je bilo doneseno mnogo odluka. Podnositelji zahtjeva se nisu slozili, ukazujui na mnogo neuspjesnih vraanja na ponovljeni postupak svojega predmeta prvostupanjskom organu. Sud primjeuje da su odgode u postupku bile uzrokovane uglavnom sukcesivnim vraanjima na ponovljeni postupak. Kako se predmet radi preispitivanja vraa na ponovljeni postupak obicno kao rezultat pogresaka koje su pocinile nize instance, Sud smatra da ponavljanje takvih naloga u okviru jednog sklopa postupaka pokazuje nedostatak postupovnog sustava kako je primijenjen u ovome predmetu (vidi, mutatis mutandis, predmet Wierciszewska v. Poland, br. 41431/98, stavak 46., 25. studeni 2003.). 45. Zakljucno, Vlada nije dostavila nikakav uvjerljiv dokaz kojim bi opravdala to sto domae vlasti tako puno godina nisu odredile konacni iznos duzne naknade. Ta je cinjenica dovela do mijesanja u vlasnicka prava podnositelja zahtjeva, sto je po misljenju Suda, na njih stavilo prekomjeran teret. 23. Sud prvo treba utvrditi omoguava li nacionalno pravo, kako to tvrdi Vlada, ispravljanje posljedica povrede utvrene u glavnoj presudi (vidi predmet Almeida Garrett, Mascarenhas Falc�o and Others v. Portugal (pravicna naknada), br. 29813/96 i 30229/96, � 19., 10. travnja 2001.). Primjeuje s tim u svezi da je Ured u Virovitici 20. veljace 2006. godine donio novu odluku u ovome predmetu i podnositeljima zahtjeva dosudio 214.982,70 HRK kao naknadu za njihovu izvlastenu imovinu, ali da je 19. svibnja 2006. godine Ministarstvo pravosua � nakon zalbe podnositelja zahtjeva � ukinulo tu odluku i vratilo predmet na ponovljeni postupak. Sud isto tako prima na znanje cinjenicu da je Ministarstvo u svojoj odluci odlucilo podnositeljima zahtjeva dosuditi 214.982,70 HRK kao predujam naknade zajedno sa zakonskom kamatom koja se racuna od 20. veljace 2006. godine, te da su podnositelji zahtjeva primili taj iznos. Meutim, podnositelji zahtjeva su dalje pobijali odluku Ministarstva pred Zupanijskim sudom u Varazdinu i, kasnije, pred Vrhovnim sudom. Dok je postupak u predmetu trajao pred ovim sudovima, Ured u Virovitici nije � usprkos cinjenici da je odluka Ministarstva bila konacna i ovrsna u smislu upravnog prava - ni na koji nacin postupio po njoj, tj. propustio je iskoristiti to vrijeme kako bi prikupio informacije za koje ga je Ministarstvo uputilo da ih treba pribaviti. 24. Kad je to tako, Sud ne moze drugacije nego zakljuciti da � usprkos djelomicnoj naknadi isplaenoj podnositeljima zahtjeva � situacija zbog koje je utvrdio povredu clanka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju i clanka 13. Konvencije u glavnoj presudi nije bitno popravljena. Dovoljno je primijetiti da je doslo do jos jednog ukidanja i vraanja na ponovljeni postupak, sto je dovelo do toga da je postupak u predmetu ponovno u tijeku pred prvostupanjskim upravnim tijelom i da podnositelji zahtjeva jos uvijek nisu primili potpunu naknadu za svoju izvlastenu imovinu. U takvim okolnostima, traziti da podnositelji zahtjeva cekaju konacni ishod mjerodavnog upravnog postupka, koji je do sada trajao vise od deset godina i osam mjeseci nakon ratifikacije, tesko da bi bilo u skladu sa zamisli djelotvorne zastite ljudskih prava, te bi dovelo do situacije nespojive s ciljem i predmetom Konvencije (vidi predmete De PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE Wilde, Ooms and Versyp v. Belgium (clanak 50.), 10. ozujak 1972., � 16., Series A br. 14; naprijed citirani predmet Almeida Garrett, Mascarenhas Falc�o and Others v. Portugal (pravicna naknada), � 20. i Jalloh v. Germany [GC], br. 54810/00, � 129., 11. srpnja 2006.). 25. Sud stoga nalazi da nacionalno pravo omoguava, u najboljem slucaju, tek djelomicno ispravljanje posljedica utvrene povrede te stoga smatra da podnositeljima zahtjeva treba dosuditi pravicnu naknadu (vidi naprijed citirani predmet Almeida Garrett, Mascarenhas Falc�o and Others v. Portugal (pravicna naknada), � 21.) koja odgovara razlici izmeu vrijednosti njihove imovine i naknade koju su dobili na nacionalnoj razini. 26. Sud nadalje ponavlja da se u mnogim predmetima zakonitoga izvlastenja, kao sto je izvlastenje zemljista radi izgradnje ceste ili u druge svrhe ,,u javnome interesu", tek potpuna naknada moze smatrati razumno povezanom sa vrijednosu imovine (vidi predmet Former King of Greece and Others v. Greece [GC] (pravicna naknada), br. 25701/94, � 36., 28. studeni 2002.). Meutim, kako tocno istice Vlada, legitimni ciljevi ,,javnoga interesa", kao sto su oni kojima teze mjere gospodarske reforme ili mjere predviene za postizanje vee socijalne pravde, mogu zahtijevati manju naknadu nego sto bi to bila potpuna trzisna vrijednost (ibid.). Ipak, ovaj se predmet tice izvlastenja koje nije niti bilo provedeno kao dio procesa gospodarske, socijalne ili politicke reforme, niti je bilo povezan s bilo kojim drugim specificnim okolnostima. Stovise, cini se da cak i mjerodavno domae pravo trazi da duzna naknada podnositeljima zahtjeva odrazava sadasnju trzisnu vrijednost imovine, imajui na umu njeno koristenje u trenutku izvlastenja (vidi stavak 7. ove presude). Prema tome, Sud u ovome predmetu ne nalazi nikakav legitimni cilj u ,,javnome interesu" koji bi mogao opravdati naknadu manju od trzisne vrijednosti (vidi, mutatis mutandis, predmet Scordino v. Italy (br. 1) [GC], br. 36813/97, � 102., bit e objavljena u ECHR 2006). 27. S tim u svezi Sud primjeuje da se imovina podnositelja zahtjeva sastojala od 622 kvadratna metra zemljista pogodnog za izgradnju, s kuom od 25,73 kvadratna metra, supom, garazom, WC-om, bunarom i ogradom (vidi stavak 5. glavne presude). 28. S obzirom na cinjenicu da je imovina podnositelja zahtjeva izvlastena 1976. godine i uzimajui u obzir informacije koje su dostavile stranke, posebice nekoliko nalaza vjestaka pribavljenih tijekom domaeg postupka, i iznos naknade koji su podnositelji zahtjeva ve primili na domaoj razini, Sud smatra razumnim podnositeljima zahtjeva zajedno dosuditi iznos od 11.000 EUR na ime materijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Nematerijalna steta 29. Podnositelji zahtjeva potrazuju 100.000 EUR na ime nematerijalne stete. 30. Vlada osporava taj zahtjev kao prekomjeran i nepotkrijepljen. 31. Sud nalazi da su podnositelji zahtjeva sigurno pretrpjeli nematerijalnu stetu. Presuujui na pravicnoj osnovi, svakome podnositelju zahtjeva dosuuje 4.000 EUR s tog naslova, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. 6 PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE C. Troskovi i izdaci 1. Tvrdnje stranaka 32. Podnositelji zahtjeva potrazuju, posebice, 3.180 hrvatskih kuna (HRK) na ime troskova i izdataka nastalih pred domaim vlastima i 75.880 HRK na ime onih nastalih pred Sudom, od cega 67.920 za pravno zastupanje i 7.960 HRK za troskove prijevoda. 33. Vlada osporava te zahtjeve. Primjeuju, osobito, da podnositelji zahtjeva nisu dostavili nikakav dokaz da su stvarno podmirili bilo kakve troskove za zastupanje pred Sudom. 2. Ocjena Suda 34. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo ukoliko je dokazao da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni s obzirom na kolicinu. 35. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje posjeduje i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 530 EUR za troskove i izdatke u domaem postupku, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati podnositeljima zahtjeva. 36. Glede zahtjeva podnositelja zahtjeva za naknadu troskova i izdataka nastalih pred njim, Sud primjeuje da nisu dostavili nikakve mjerodavne podupirue dokumente za troskove svoga pravnog zastupanja, iako su bili pozvani da to ucine. Slijedi da u tom pogledu taj dio zahtjeva podnositelja zahtjeva nije u skladu sa zahtjevima navedenim u Pravilu 60., stavku 2. Poslovnika Suda. Sud ga stoga odbija (Pravilo 60., stavak 3.). S druge srane, sud podnositeljima zahtjeva dosuuje 1.100 EUR za troskove prevoenja, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. D. Zatezna kamata 37. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljima zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) podnositeljima zahtjeva zajedno 11.000 EUR (jedanaest tisua eura), uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati, na ime materijalne stete; (ii) svakom podnositelju zahtjeva 4.000 EUR (cetiri tisue eura) uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati, na ime nematerijalne stete; (iii) podnositeljima zahtjeva zajedno 1.630 EUR (tisuu sesto trideset eura) uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati, na ime troskova i izdataka; PRESUDA VAJAGI PROTIV HRVATSKE (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 5. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 16. listopada 2008. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. Andr� Wampah tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik