30810/03

WyrokETPCz2008-02-14ECLI:CE:ECHR:2008:0214JUD003081003

Analiza orzeczenia

Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.

Zagadnienie prawne
Jakie słuszne zadośćuczynienie (szkoda majątkowa, niemajątkowa, koszty i wydatki) należy przyznać skarżącemu na podstawie art. 41 Konwencji po stwierdzeniu naruszenia art. 6 ust. 2 Konwencji, w szczególności w kontekście krajowych postępowań o konfiskatę i pomocy prawnej?
Ratio decidendi
Trybunał uznał, że stwierdzenie naruszenia art. 6 ust. 2 Konwencji nie stanowiło wystarczającego zadośćuczynienia za szkodę niemajątkową, dlatego przyznał odszkodowanie pieniężne. W kwestii kosztów i wydatków, Trybunał stosował zasadę, że muszą być one faktycznie i koniecznie poniesione oraz uzasadnione co do wysokości, odrzucając roszczenia, które nie były wystarczająco szczegółowo uzasadnione zgodnie z Regułą 60 Regulaminu Trybunału lub których stawki godzinowe uznano za wygórowane. Trybunał uwzględnił również fakt, że krajowy system pomocy prawnej nie wyklucza przyznania kosztów przez ETPCz.
Stan faktyczny
Skarżący, Gerardus Antonius Marinus Gerings, był obywatelem Holandii, wobec którego wydano nakaz trwałej konfiskaty mienia. W głównym wyroku z 1 marca 2007 r. Trybunał stwierdził naruszenie art. 6 ust. 2 Konwencji, ponieważ nakaz konfiskaty stanowił ustalenie winy skarżącego, mimo że nie został on "uznany za winnego zgodnie z prawem" w odniesieniu do mienia, którego własność nie była znana, oraz zarzutów, z których został uniewinniony. Po tym wyroku, sąd krajowy zmniejszył kwotę konfiskaty, co skłoniło skarżącego do wycofania roszczenia o szkodę majątkową. Skarżący domagał się odszkodowania za szkodę niemajątkową oraz zwrotu kosztów i wydatków poniesionych w postępowaniach krajowych i przed Trybunałem.
Rozstrzygnięcie
Trybunał jednogłośnie: 1. Stwierdza, że pozwane państwo jest zobowiązane zapłacić skarżącemu, w terminie trzech miesięcy od daty uprawomocnienia się wyroku: (i) 1 000 EUR (tysiąc euro) tytułem szkody niemajątkowej; (ii) 5 250 EUR (pięć tysięcy dwieście pięćdziesiąt euro) tytułem kosztów i wydatków; (iii) powyższe kwoty powiększone o ewentualne podatki, które mogą zostać naliczone; (b) że po upływie wspomnianego trzymiesięcznego terminu, do momentu uregulowania należności, płatne będą odsetki od powyższych kwot według stopy równej stopie procentowej kredytów Europejskiego Banku Centralnego powiększonej o trzy punkty procentowe; 2. Odrzuca pozostałą część żądania skarżącego dotyczącego słusznego zadośćuczynienia.

Pełny tekst orzeczenia

CONSEIL DE L'EUROPE COUNCIL OF EUROPE COUR EUROP�ENNE DES DROITS DE L'HOMME EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA TREE ODELJENJE PREDMET GERINGS protiv HOLANDIJE (Predstavka br. 30810/03) PRESUDA (Pravicno zadovoljenje) STRAZBUR 14. februar 2008. godine PRAVNOSNAZNA 14. maj 2008. godine Ova presuda e postati pravnosnazna pod uslovima koji su predvieni stavom 2 clana 44 Konvencije. Ona moze biti predmet redaktorskih izmena. GERINGS protiv HOLANDIJE U predmetu Gerings protiv Holandije, Evropski sud za ljudska prava (Tree Odeljenje), zasedajui u Veu u cijem sastavu su bili: Bostjan M. ZUPANCI, Predsednik, Kornelius BIRSAN (CORNELIUS B�RSAN), Elizabet FURA-SANDSTROM (ELISABET FURA-SANDSTR�M) Alvin ULUMIJAN (ALVIN GYULUMYAN), Egbert MIJER (EGBERT MYJER), David TOR BJORGVINSON (DAVID TH�R BJ�RGVINSSON), Izabela BERO-LEFEVR (ISABELLE BERRO-LEF�VRE), sudije, i Santiago KVESADA (Santiago QUESADA), Sekretar, Posle rasprave na sednici zatvorenoj za javnost 24. januara 2008. godine, Izrice sledeu presudu koja je usvojena istog dana: POSTUPAK 1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 30810/03) protiv Kraljevine Holandije, koja je podneta Sudu, shodno clanu 34 Konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: ,,Konvencija") 23. septembra 2003. godine od strane holandskog drzavljanina g. Gerardusa Antoniusa Marinusa Geringsa (Gerardus Antonius Marinus Geerings) (u daljem tekstu: ,,podnosilac predstavke"). 2. U presudi izrecenoj 1. marta 2007. godine (u daljem tekstu: ,,glavna presuda") Sud je utvrdio da je doslo do povrede stava 2 clana 6 Konvencije utoliko sto je resenje o trajnom oduzimanju imovinske koristi, koji je doneto 30. marta 2001. godine, predstavljalo utvrivanje krivice podnosioca predstavke, iako on nije ,,proglasen krivim na osnovu zakona" u onom smislu u kom se to odnosi na imovinu za koju se nije znalo da je u vlasnistvu podnosioca predstavke i na optuzbe kojih je on bio osloboen. 3. Shodno clanu 42 Konvencije, podnosilac predstavke je putem pravicnog zadovoljenja trazio sledee: u pogledu materijalne stete, iznos novca koji odgovara plaenom i plativom iznosu prema resenju o trajnom oduzimanju za koji je Sud zakljucio da predstavlja povredu njegovog prava, u skladu s Konvencijom; u pogledu nematerijalne stete, trazio je 10.000 evra, uz nadoknadu sudskih i ostalih troskova. 4. Budui da se nisu stekli uslovi da se donese odluka o pitanju primene clana 41 Konvencije, Sud je zadrzao pravo da naknadno odluci o tome i pozvao Drzavu i podnosioca predstavke da u roku od tri meseca podnesu svoje primedbe po tom pitanju u pisanom obliku, a posebno da obaveste Sud o bilo kom dogovoru koji su eventualno postigli (stav 59 i tacka 3 odredbi Poslovnika Suda). Nakon toga, Predsednik je produzio rok od tri meseca, kako bi omoguio da postupak GERINGS protiv HOLANDIJE relevantan za to pitanje, a koji nije dovrsen pred Sudom, bude okoncan pred domaim sudom. 5. Podnosilac predstavke i Drzava su ulozili svoje primedbe. 6. Uz primedbe podnosioca predstavke prikljucena je i kopija odluke donete 27. septembra 2007. godine od strane Apelacionog suda 's-Hertogenbosch (gerechtshof) u kojoj je taj sud, u postupku koji je pokrenuo tuzilac (advocaatgeneraal), smanjio iznos naveden u resenju o trajnom oduzimanju, koji je izdat 30. marta 2001. godine, na 6.257,18 evra. Uzimajui tu odluku u obzir, podnosilac predstavke je povukao svoj zahtev u vezi s naknadom materijalne stete. 7. Drzava je u svojim primedbama preuzela obavezu da podnosiocu predstavke isplati sumu koja nadmasuje gore navedeni iznos od 6.257,18 evra, u skladu s odlukom Apelacionog suda. CINJENICE 8. Savet za pravnu pomo (Raad voor Rechtsbijstand) je 23. oktobra 2003. godine dao uslovno odobrenje za pravnu pomo u pogledu postupka pred Sudom. To odobrenje je formulisano na sledei nacin: ,,Odobrenje pravne pomoi je uslovno. [Savet za pravnu pomo] ne daje bilo kakvo konacno odobrenje pravne pomoi ako se po isteku pruzanja pravne pomoi ispostavi da su finansijska sredstva [podnosioca predstavke] tolika da premasuju ogranicenja koja su predviena i koja su u skladu sa [Zakonom o pravnoj pomoi (Wet op de rechtsbijstand)] ili ako troskove pravne pomoi nadoknadi trea strana." 9. Clan 12 Zakona o pravnoj pomoi, u relevantnom delu koji se odnosi na pitanja koja su jos uvek pred Sudom, predvia: ,,... 2. Pravna pomo se ne pruza u slucaju da se: ... f. pravno pitanje o kome se odlucuje raspravlja pred meunarodnim telom kome je meunarodnim ugovorom poverena nadleznost (een bij verdrag met rechtspraak belast internationaal college) ili slicnom meunarodnom telu, a to telo samo po sebi predvia mogunost potrazivanja u pogledu nadoknade za pruzanje pravne pomoi (in een aanspraak op vergoeding van rechtsbijstand voorziet); ..." PRAVO GERINGS protiv HOLANDIJE 10. Clan 41 Konvencije predvia: ,,Kada Sud utvrdi da postoji povreda Konvencije ili protokola uz nju, a unutrasnje pravo Visoke strane ugovornice u pitanju omoguava samo delimicnu odstetu, Sud e, ako je to potrebno, pruziti pravicno zadovoljenje osteenoj stranci." A. Steta 11. Sudu po ovoj tacki ostaje samo da donese odluku o zahtevu podnosioca predstavke u vezi s nematerijalnom stetom, budui da je pitanje materijalne stete sada reseno. 12. Podnosilac predstavke je trazio 10.000 evra na ime nematerijalne stete. Obaveza da iznos isplauje u ratama, shodno resenju o trajnom oduzimanju imovinske koristi, otezala mu je mogunost da zapocne novi zivot, pa su stoga on i njegova porodica propatili. 13. Drzava je navela da podnosilac predstavke ni na koji nacin nije bio sprecen da radi i zarauje za zivot. Smatrali su da je presudom Suda podnosiocu predstavke pruzeno pravicno zadovoljenje. Alternativno, smatrali su da je iznos koji je podnosilac predstavke trazio bio preteran. 14. Sud smatra da je podnosilac predstavke pretrpeo nematerijalnu stetu koja se ne moze popraviti samo utvrivanjem povreda njegovih prava shodno Konvenciji. Stoga je novcana naknada primerena. 15. Dajui ocenu zasnovanu na nacelima pravicnosti, Sud dosuuje podnosiocu predstavke iznos od 1.000 evra, uvean za poreze koji e se eventualno zaracunati na taj iznos. B. Sudski i ostali troskovi 1. Postupci pred domaim sudovima pre podnosenja predstavke Sudu 16. Podnosilac predstavke je podneo racun bez prilozenog obrazlozenja troskova u iznosu od 3.675 evra, uvean za porez na dodatu vrednost (PDV), na ime pravne pomoi i kancelarijskih troskova u vezi s postupkom pred Vrhovnim sudom Holandije (Hoge Raad). 17. Drzava tvrdi da je podnosilac predstavke dobio pravnu pomo od domaih organa vlasti na ime tog postupka. 18. Pravilo 60 Pravilnika Suda u relevantnom delu predvia sledee: ,,1. Podnosilac predstavke koji zeli da dobije odluku o pravicnom zadovoljenju, shodno clanu 41 Konvencije, u slucaju da Sud utvrdi da je doslo do GERINGS protiv HOLANDIJE povrede njegovih ili njenih prava garantovanih Konvencijom, mora u tu svrhu podneti zahtev za naknadu. 2. Podnosilac predstavke mora da podnese Sudu obrazlozeni zahtev, razvrstan po pojedinacnim stavkama, zajedno s merodavnom dokumentacijom, u vremenskom roku koji je odreen za podnosenje pismenog podneska o osnovanosti zahteva, osim ako Predsednik Vea ne odredi drugacije. 3. Ako podnosilac predstavke ne ispuni sve uslove navedene u prethodnim stavovima, Vee moze odbaciti zahtev u celosti ili delimicno. ..." 19. Sud primeuje da podnosilac predstavke nije podneo rasclanjeni pregled stavki u vremenskom roku koji je odreen u tu svrhu. Uzimajui u obzir stav 3 pravila 60, Sud stoga odbacuje zahtev podnosioca predstavke u vezi s nadoknadom sudskih i drugih troskova koji su nastali tokom postupka pred domaim sudovima. 2. Postupak pred Sudom 20. Podnosilac predstavke je podneo sledee zahteve koji su se odnosili na nadoknadu sudskih i drugih troskova nastalih tokom postupka pred Sudom u Strazburu: (a) Za pomo koju mu je pruzila ga Spronken, njegov ovlaseni predstavnik pred Sudom, tokom faze utvrivanja osnovanosti predstavke, detaljno rasclanjen racun za honorar u iznosu od 5.828,33 evra uvean za PDV, za rad u trajanju od ukupno dvadeset i dva sata i dvadeset i pet minuta po ceni od 260 evra na sat. U to spada priprema i predstavljanje predstavke, priprema i podnosenje podneska podnosioca predstavke, kao i prepiska sve do pocetka decembra 2005. godine; (b) Za pomo koju mu je pruzio g. Lina, advokat podnosioca predstavke pred Vrhovnim sudom, tokom faze utvrivanja osnovanosti predstavke, racun bez obrazlozenja troskova za honorar u iznosu od 2.500 evra, uvean za 125 evra na ime kancelarijskih troskova, bez PDV-a; (c) Za pomo koju mu je pruzila ga Spronken posle pocetka decembra 2005. godine, detaljno rasclanjen racun za honorar u iznosu od 1.933,75 evra za rad u trajanju od sedam sati i pet minuta po ceni od 260 evra na sat, uvean za 5% za kancelarijske troskove, bez PDV-a. U ovo spadaju prepiska s podnosiocem predstavke i sa g. Linom u periodu od decembra 2005, kao i postupak za pravicno zadovoljenje. 21. Drzava je ukazala Sudu na njihovu odluku o dodeli nadoknade za pravnu pomo u postupku pred Sudom u Strazburu. Takoe su se pozvali i na svoj dopis od 3. februara 2004. godine u predmetima Nakach v. the Netherlands, (br. 5379/02, od 30. juna 2005. godine) i Visser v. the Netherlands (br. 26668/95, stav 59, od 14. februara 2002. godine). 22. Pismo Drzave od 3. februara 2004. godine u predmetu Nakach ne nalazi se u spisima ovog predmeta. Bilo bi protivno nacelima sudskog postupka GERINGS protiv HOLANDIJE kada bi Sud uzeo u obzir neki dokument koji je podnela jedna strana a o kome druga strana nema nikakva saznanja. 23. Sledee sto treba uzeti u obzir jeste argument Drzave da je podnosilac predstavke dobio pravnu pomo, shodno domaem zakonodavstvu, pa stoga nema pravo na bilo kakvu nadoknadu koju bi Sud dosudio. 24. U predmetu Visser v. the Netherlands, Sud je odbio zahtev podnosioca predstavke koji se odnosio na sudske i druge troskove koji su nastali pred domaim sudovima, budui da je podnosilac predstavke ili dobio ili mogao da dobije pravnu pomo na teret drzave do odreenog iznosa. Sud je iz razlicitih razloga ve odbio da dosudi nadoknadu u vezi sa sudskim i drugim troskovima, trazenu u vezi s postupcima pred domaim sudovima. Stoga, presedan u predmetu Visser nije relevantan. 25. Treba takoe uzeti u obzir i to da je pruzanje pravne pomoi u pogledu postupka pred ovim Sudom (vidi gore navedeni stav 8) odobreno u zavisnosti od finansijske situacije podnosioca predstavke pri kraju ovog postupka, kao i na osnovu cinjenice da podnosilac predstavke nije dobio naknadu troskova s bilo koje druge strane. Takoe se cini da clan 12 Zakona o pravnoj pomoi, kao relevantan za ovaj predmet (vidi gore navedeni stav 9), oslobaa organe vlasti koji su odgovorni za pruzanje pravne pomoi odgovornosti da to ucine ako ovaj Sud podnosiocu predstavke dosudi nadoknadu sudskih i drugih troskova. Budui da je tako, te s obzirom na to da u ovu svrhu ne postoji bilo sta sto nije valjano u stavu domaeg zakonodavstva, Sud ne moze smatrati da mu je zabranjeno da takvu nadoknadu i dosudi. 26. Ostaje da Sud dosudi nadoknadu. 27. U pogledu gore navedene tacke (b), Sud ponovo primeuje da ne postoji rasclanjen pregled troskova po stavkama. Stoga se ovaj deo zahteva odbacuje, shodno stavu 3 pravila 60. U vezi s tackama (a) i (c), Sud prihvata da troskovi koje podnosilac predstavke potrazuje jesu zaista i nuzno nastali. Meutim, cena od 260 evra na sat premasuje ono sto je Sud spreman da razmotri kao razuman iznos u pogledu visine honorara. 29. Na osnovu proracuna koji se zasniva na radu u trajanju od dvadeset i devet i po sati koji je prilozila ga Spronken, Sud smatra da je opravdano dosuditi podnosiocu predstavke iznos od 5.250 evra, bez PDV-a, na ime sudskih i drugih troskova nastalih tokom postupka pred Sudom u Strazburu. 3. Postupci pred domaim sudovima po izricanju presude Suda po pitanju merituma predstavke 30. Posto je Sud izrekao svoju presudu o sustini predstavke, podnosilac je zatrazio dozvolu da obustavi plaanje koje je on u to vreme i dalje vrsio shodno resenju o trajnom oduzimanju imovinske koristi. Javno tuzilastvo je kasnije pokrenulo postupak pred Apelacionim sudom `s-Hertogenbosch, u cilju ublazavanja resenju o trajnom oduzimanju. GERINGS protiv HOLANDIJE 31. Podnosilac predstavke je podneo zahteve za troskove koji su nastali u vezi s tim. Ti zahtevi se zasnivanju na sledeem: (a) racun bez obrazlozenja za honorar od g. Line u iznosu od 2.378,83 evra na ime pravne pomoi ,,u vezi sa suspenzijom izvrsenja presude Apelacionog suda `s-Hertogenbosch koja se odnosila na presudu Evropskog suda od 1. marta 2007. godine" uvean za iznos od 118,94 evra na ime kancelarijskih troskova, bez PDV-a; (b) racun za honorar s detaljno rasclanjenim pregledom stavki u vezi s postupkom za ublazavanje resenja o trajnom oduzimanju imovinske koristi, u iznosu od 2.100,85 evra, uvean za PDV, na ime 10,25 sati rada advokata podnosioca predstavke. 32. U vezi s tackom (a), podnosilac predstavke je podneo kopije pisama koja je g. Lina poslao Centralnoj sudskoj upravi za naplatu kazni (Centraal Justiti�el Incasso Bureau), od 26. marta i 8. maja 2007. godine, odgovore Uprave na ta pisma i neke dopise cije kopije nisu podnete kao i kopije korespondencije izmeu g. Line i ge Spronken. Sud izrazava sumnju u neophodnost pokusaja da se postigne suspenzija isplata, koje su trazene od podnosioca predstavke pre pravosnaznosti presude (1. juna 2007. godine), tim pre sto su ovi iznosi mogli na kraju biti povraeni. U svakom slucaju, Sud ne shvata kako ovih nekoliko dopisa mogu da opravdaju iznos koji se na osnovu njih trazi. Bilo kako bilo, u nedostatku rasclanjenog pregleda stavki, Sud smatra da je primereno da odbije zahtev po ovom osnovu, u smislu stava 3 pravila 60. 33. Kada je rec o tacki (b), trebalo bi zapaziti da postupak za ublazavanje resenja o trajnom oduzimanju imovinske koristi nije bio nista drugo do nacin koji je tuzena strana izabrala kako bi se oslobodila svojih obaveza, shodno clanu 46 Konvencije; posto je glavna presuda Suda postala pravosnazna, tesko da je postojala bilo kakva neizvesnost u pogledu ishoda postupka. Ne sumnjajui u to da li je ,,opravdano" traziti od podnosioca predstavke da plati ni manje ni vise nego 10,25 sati rada u tu svrhu, Sud smatra da ti troskovi nisu nuzno nastali; stoga Sud odbija zahtev za naknadu troskova i po ovom osnovu. 2. Zakljucak u vezi sa sudskim i drugim troskovima 34. Ukupna nadoknada koju Sud dosuuje po tacki koja se odnosi na sudske i ostale troskove iznosi 5.250 evra. Taj iznos treba uveati za poreze koji e se eventualno zaracunati podnosiocu predstavke. C. Zatezna kamata 35. Sud smatra opravdanim da se zatezna kamata obracunava na osnovu kamatne stope na pozajmice Evropske centralne banke, kojoj treba dodati tri procentna poena. GERINGS protiv HOLANDIJE IZ OVIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO, 1. Utvruje, (a) da je tuzena Drzava duzna da podnosiocu predstavke plati, u roku od tri meseca od dana pravosnaznosti presude, shodno stavu 2 clana 44 Konvencije, sledei iznos: (i) 1.000 evra (hiljadu evra) na ime nematerijalne stete; (ii) 5.250 evra (pet hiljada i dvesta pedeset evra) na ime sudskih i drugih troskova; (iii) ove iznose treba uveati za poreze koji e se eventualno zaracunati; (b) da se po isteku gore pomenutog roka od tri meseca do izmirenja dugovanja, plaa kamata na gore navedeni iznos po stopi jednakoj kamatnoj stopi na pozajmice Evropske centralne banke koji e se kasnije uveati za tri procentna poena; 2. Odbija ostatak zahteva podnosioca predstavke za pravicno zadovoljenje. Sacinjeno na engleskom i dostavljeno u pisanom obliku 14. februara 2008. godine, u skladu sa stavovima 2 i 3 pravila 77 Poslovnika Suda. Santiago KVESADA Sekretar Bostjan M. ZUPANCI Predsednik 8

© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło