32264/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET BUTKOVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 32264/03) PRESUDA STRASBOURG 24. svibnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Butkovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, g. A. KOVLER, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, ga K. BULJAN, ad hoc sudac, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 3. svibnja 2007. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 32264/03) protiv Republike Hrvatske kojeg je 27. svibnja 2003. godine hrvatska drzavljanin, g. Hrvoje Butkovi (,,podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") . 2. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 29. kolovoza 2006. godine Sud je odlucio obavijestiti Vladu o prigovoru koji se odnosi na duljinu postupka. Primjenjujui clanak 29. stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je roen 1963. godine i zivi u Zagrebu. 1. Postupak koji se odnosi na ureenje najamnine i iseljenje stanara 5. Podnositelj zahtjeva je vlasnik stana u Zagrebu u kojem je zivio S.V. na temelju ugovora o najmu stana. Supruga S.V.-a, M.V., kao i tri druge osobe, A, B i C, bili su clanovi domainstva i njihov je pravni polozaj u odnosu na taj stan ovisio o polozaju S.V.-a. 6. Dana 22. listopada 1996. godine donesen je Zakon o najmu stanova. On ukida stanarska prava i ureuje uvjete davanja u najam stanova u privatnom vlasnistvu, ukljucujui i one koji su prije toga bili dani na koristenje na temelju ugovora o najmu stana. 7. Dana 9. lipnja 1997. godine podnositelj zahtjeva je podnio graansku tuzbu protiv S.V. i njegovog domainstva Opinskom sudu u Zagrebu, pobijajui pravo tuzenika na zastienu najamninu propisanu Zakonom o najmu stanova. Podnositelj zahtjeva je istovremeno podnio posebnu tuzbu protiv tuzenika, trazei njihovo iseljenje iz stana. S.V. je umro u rujnu 1997.godine, no navedeni je postupak nastavljen, s time da je sada M.V. osoba koja koristi pravo na zastienu najamninu. 8. Dana 12. studenog 1997. godine Opinski sud je odlucio spojiti ove dvije graanske tuzbe. 9. Dana 14. svibnja 1998. godine odrzano je rociste, nakon kojega je donesena presuda kojom su odbijeni zahtjevi podnositelja zahtjeva. Presuda mu je dostavljena 27. studenog 2 PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE 1998. godine. Podnositelj zahtjeva se zalio protiv te presude Zupanijskom sudu u Zagrebu 2. prosinca 1998. godine. 10. Dana 12. prosinca 2000. godine Zupanijski sud u Zagrebu donio je presudu u ovome predmetu. Sud je, jednako kao i Opinski sud, odbio zahtjev podnositelja zahtjeva za iseljenje tuzenika. Glede pobijanja od strane podnositelja zahtjeva prava tuzenika na zastienu najamninu, Zupanijski sud je ukinuo presudu Opinskoga suda i vratio presudu tome sudu na ponovljeni postupak. 11. U dijelu u kojem je Zupanijski sud odbio njegov zahtjev za iseljenje tuzenika iz njegovoga stana, podnositelj zahtjeva je podnio ustavnu tuzbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Dana 13. listopada 2004. godine Ustavni sud je odbio ustavnu tuzbu. 12. Opinski sud je u meuvremenu nastavio s ispitivanjem preostaloga dijela graanske tuzbe, tj. pitanja prava tuzenika na zastienu najamninu. Dana 9. studenog 2001. godine sud je obavio ocevid te je 19. studenog 2001. godine pribavljeno misljenje vjestaka. Dana 25. rujna 2002. godine odrzano je rociste, no dva rocista nakon toga, zakazana za 20. veljace 2003. i 4. veljace 2004. su otkazana. 13. Dana 25. veljace 2004. godine Opinski sud je prekinuo postupak do okoncanja postupka po graanskoj tuzbi koji je pokrenula M.V. pred istim sudom, a koji se odnosio na zakljucenje ugovora o najmu izmeu nje i podnositelja zahtjeva (vidi dalje u ovoj presudi). Podnositelj zahtjeva se zalio protiv te odluke. Dana 9. studenog 2004. godine Zupanijski sud u Zagrebu odbio je zalbu u dijelu koji se odnosio na M.V., no ukinuo je odluku o prekidu postupka u dijelu koji se odnosio na A, B i C. 14. Presudom od 30. rujna 2005. godine Opinski sud je odbio zahtjeve podnositelja zahtjeva za povisenom najamninom u odnosu na A, B i C, budui da ti tuzenici nisu bili stanari, ve samo clanovi domainstva stanara M.V.-a. Podnositelj zahtjeva se zalio protiv te presude Zupanijskom sudu u Zagrebu. Izgleda da je postupak sada u tijeku. 15. Izgleda da je postupak koji se odnosi na M.V., a koji je Opinski sud prekinuo 24. veljace 2004. godine jos uvijek u tijeku pred tim sudom. 16. Glede duljine navedenoga postupka, podnositelj zahtjeva je 2. ozujka 2004. godine podnio ustavnu tuzbu Ustavnom sudu. Dana 9. studenog 2005. godine Ustavni sud je odbio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva u odnosu na duljinu postupka kao ocigledno neosnovanu. Ne cini se da se podnositelj zahtjeva nakon toga obratio Ustavnom sudu glede duljine postupka pred Opinskim sudom i Zupanijskim sudom. 2. Postupak koji se odnosi na ugovor o najmu 17. Kao sto je naznaceno u ovoj presudi (stavak 13.), M.V. je 23. listopada 1998. godine pokrenula postupak protiv podnositelja zahtjeva pred Opinskim sudom u Zagrebu, kako bi dobila zakljucenje ugovora o najmu. Kako je izgleda ovaj spor ostao nerijesen, podnositelj zahtjeva je 2. ozujka 2004. godine podnio ustavnu tuzbu Ustavnom sudu u odnosu na duljinu postupka. 18. Ustavni sud je 9. studenog 2005. godine utvrdio da je doslo do povrede prava podnositelja zahtjeva da o njegovom sporu bude odluceno u razumnom roku te mu dosudio pravicnu naknadu u iznosu od 6.500 hrvatskih kuna. Nadalje, nalozio je Opinskom sudu u Zagrebu da donese presudu u roku od sest mjeseci od objave njegove odluke u Narodnim novinama. 19. Pridrzavajui se ovoga, Opinski sud je donio presudu 6. prosinca 2005. godine. M.V. se zalila protiv ove presude Zupanijskome sudu u Zagrebu pred kojim je sada postupak u predmetu u tijeku. PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 20. Mjerodavni dio Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br. 49/2002 od 3. svibnja 2003. godine � ,,Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu ... iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama .... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 21. Podnositelj zahtjeva je prigovorio da je duljina navedenih postupaka bila nespojiva sa zahtjevom razumnoga roka, navedenim u clanku 6., stavku 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 1. Postupak koji se odnosi na ureenje najamnine i iseljenje stanara 22. Sud smatra da je razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo 6. studenog 1997. godine, dan nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku. Meutim, pri ocjeni razumnosti vremena koje je proteklo nakon toga datuma, treba voditi racuna o stanju postupka u to vrijeme. S tim u vezi Sud primjeuje da je postupak zapoceo 9. lipnja 1997. godine, kad je podnositelj zahtjeva podnio dvije graanske tuzbe protiv S.V., M.V., A, B i C Opinskom sudu u Zagrebu (vidi stavak 7. ove presude). Dakle, postupak u predmetu je prije ratifikacije ve trajao cetiri mjeseca i dvadeset sedam dana. a. Postupak koji se odnosi na iseljenje tuzenika 23. Ustavni je sud konacno odlucio o zahtjevu koji se odnosi na iseljenje tuzenika 13. listopada 2004. godine. Tako je taj postupak trajao sest godina, jedanaest mjeseci i osam dana nakon ratifikacije, pred tri razine nadleznosti. A. Dopustenost 24. Vlada nije dala nikakvo ocitovanje glede ovoga postupka. 4 PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE 25. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 26. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupak mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 27. Sud primjeuje da je postupak pred prvostupanjskim sudom trajao jednu godinu i dvadeset dva dana nakon ratifikacije i pred zalbenim sudom oko dvije godine, koja razdoblja se sama po sebi ne cine prekomjernima. Meutim, postupak pred Ustavnim sudom je trajao vise od tri godine i sest mjeseci. Iako se predmet moze smatrati donekle slozenim, sama slozenost ne opravdava takvo prekomjerno razdoblje ispitivanja predmeta pred Ustavnim sudom, posebno imajui na umu vaznost predmeta za podnositelja zahtjeva koji je trazio iseljenje tuzenika i vraanje posjeda svoga stana. U takvim okolnostima, Sud smatra da ukupna duljina postupka nije zadovoljila zahtjev razumnoga roka. Slijedi da je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. u odnosu na duljinu ovoga postupka. b. Postupak koji se odnosi na ureenje najamnine 28. Glede postupka za ureenje najamnine, Sud primjeuje da je on bio podijeljen u dva odvojena postupka odlukom Zupanijskoga suda od 9. studenog 2004. godine (vidi stavak 13. ove presude). Postupak koji se odnosi na M.V. je trenutacno u tijeku pred Opinskim sudom u Zagrebu, a postupak koji se odnosi na A, B i C je trenutacno u tijeku pred Zupanijskim sudom u Zagrebu. Meutim, Ustavni sud je u svojoj odluci od 9. studenog 2005. godine razmatrao duljinu ovih postupaka zajedno. Toga je datuma postupak trajao osam godina i tri dana nakon ratifikacije. Postupak o kojemu se radi tako je trajao oko devet godina pred dvije razine nadleznosti nakon sto je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku, i sada je u tijeku. A. Dopustenost 29. Vlada nije dala nikakvo ocitovanje glede ovoga postupka. 30. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 31. Sud smatra da je duljina postupka o kojemu se radi, a koji je do sada trajao vise od devet godina pred dvije razine nadleznosti, i koji je jos uvijek u tijeku, a priori nerazumna i trazi globalnu ocjenu. Njegova ukupna duljina mogla bi se opravdati samo u iznimnim okolnostima. Meutim, Vlada nije dala nikakvo opravdanje za duljinu postupka. PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE 32. Sud je cesto utvrdio povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju u ovome predmetu (vidi, na primjer, predmet Nogolica v. Croatia (br.3), br 9204/04, 7. prosinca 2006.). 33. Ispitavsi sav materijal koji mu je predocen, i s obzirom na sudsku praksu o ovoj stvari, naprijed navedena razmatranja su dovoljna kako bi omoguila Sudu zakljuciti da je ve u razdoblju koje je bilo podlozno preispitivanju od strane Ustavnoga suda duljina postupka bila prekomjerna i nije zadovoljila zahtjev ,,razumnoga roka". Ona je nuzno zadrzala takav karakter kroz slijedee razdoblje od oko jedne godine i dva mjeseca. 34. Zakljucno, Sud nalazi da je u ovome predmetu doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije zbog prekomjerne duljine ovoga postupka. 2. Postupak koji se odnosi na ugovor o najmu 35. Glede postupka koji se odnosi na ugovor o najmu, Sud smatra da je razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo 23. listopada 1998. godine kad je M.V. pokrenula postupak protiv podnositelja zahtjeva pred Opinskim sudom u Zagrebu, trazei od njega da nalozi prihvaanje ugovora o najmu. 36. Predmet je jos bio u tijeku 9. studenog 2005. godine kad je Ustavni sud donio svoju odluku. Toga je datuma postupak trajao sedam godine i sesnaest dana. 37. Razdoblje o kojemu se radi tako je trajalo oko osam godina pred dvije razine nadleznosti nakon sto je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku, a postupak je jos uvijek u tijeku pred Zupanijskim sudom u Zagrebu. 1. Dopustenost 38. Vlada je ustvrdila da podnositelj zahtjeva vise ne moze tvrditi da je zrtva u smislu clanka 34. Konvencije jer je Ustavni sud podnositelju zahtjeva dosudio pravicnu naknadu u odnosu na duljinu postupka. 39. Podnositelj zahtjeva je osporio ove tvrdnje i prigovorio dosuenom iznosu pravicne naknade. 40. Pitanje moze li podnositelj zahtjeva jos uvijek tvrditi da je zrtva u smislu clanka 34. Konvencije, povrede svojega prava na suenje u razumnome roku treba utvrditi u svjetlu nacela nedavno utvrenih sudskom praksom Suda (predmeti (Cocchiarella v. Italy [GC], br. 64886/01, stavci 69.-107., ECHR 2006-... i Scordino v. Italy (br. 1) [GC], br. 36813/97, stavci 178.-213., ECHR 2006 - ...). 41. Nakon sto je analizirao postupak kojemu se prigovara Ustavni sud je 9. studenog 2005. godine podnositelju zahtjeva dosudio iznos koji odgovara otprilike 880 eura. 42. Ve sam nizak iznos pravicne naknade koji je Ustavni sud dosudio podnositelju zahtjeva, kad ga se usporedi s iznosima koje Sud obicno dosuuje, navodi na zakljucak da je zadovoljstina koju je dobio na domaoj razini nedostatna. U takvim okolnostima se ne moze prihvatiti tvrdnja da je podnositelj zahtjeva izgubio svoj polozaj ,,zrtve". 43. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 44. Vlada je prihvatila da je u smislu nalaza Ustavnoga suda postupak trajao nerazumno dugo. 6 PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE 45. Nacela koja su u podlozi ocjenjivanja razumnosti duljine postupak ista su kao sto je ve navedeno u ovoj presudi (vidi stavak 26.). 46. Sud je cesto utvrdio povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju u ovome predmetu (vidi naprijed citirani predmet Frydlender). 47. Ispitavsi sav materijal koji mu je dostavljen, Sud ne nalazi nikakvu cinjenicu ili tvrdnju koja bi ga mogla uvjeriti da doe do drugacijega zakljucka u ovome predmetu. Imajui na umu svoju sudsku praksu o ovome pitanju, Sud se slaze s Ustavnim sudom da je u ovome predmetu duljina postupka bila prekomjerna i da nije zadovoljila zahtjev ,,razumnoga roka". 48. Sud je takoer ispitao jesu li se nakon sto je Ustavni sud donio odluku dogodila daljnja odugovlacenja. Primjeuje da je Opinski sud donio svoju presudu 6. prosinca 2005. godine. Nakon sto je tuziteljica podnijela svoju zalbu protiv prvostupanjske presude dana 20. ozujka 2005. godine, postupak je pred zalbenim sudom trajao kroz razdoblje koje sada iznosi oko jednu godinu i deset mjeseci. 49. U svjetlu naprijed navedenih razmatranja, Sud zakljucuje da je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. u odnosu na duljinu postupka o kojemu je rijec. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 8. KONVENCIJE I CLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1. 50. Podnositelj zahtjeva je prigovorio na temelju clanka 8. Konvencije i clanka 1. Protokola 1. navodei da je bilo povrijeeno njegovo pravo na postivanje njegovoga doma kao i njegova vlasnicka prava zbog toga sto su ga domai sudovi sprijecili da zivi u svom stanu. Odredbe na koje se poziva glase kako slijedi: Clanak 8. ,,1. Svatko ima pravo na postovanje svoga privatnog i obiteljskog zivota, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se nee mijesati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom drustvu nuzno radi interesa drzavne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprecavanja nereda ili zlocina, radi zastite zdravlja ili morala ili radi zastite prava i sloboda drugih." Clanak 1. Protokola br. 1. ,,Svaka fizicka ili pravna osoba ima pravo na mirno uzivanje svojega vlasnistva. Nitko se ne smije lisiti svoga vlasnistva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim nacelima meunarodnog prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nacin ne umanjuju pravo drzave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnistva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 51. Sud na pocetku primjeuje da je podnositelj zahtjeva pokrenuo dva postupka protiv osoba koje stanuju u stanu. Prvi od ta dva postupka, koji se odnosi na zahtjev podnositelja zahtjeva za iseljenje stanara zavrsio je odlukom Ustavnoga suda od 13. listopada 2004. godine. U tom su postupku domai sudovi odbili zahtjev podnositelja zahtjeva. Podnositelj zahtjeva je takoer pokrenuo postupak za ureenje najamnine koji je jos uvijek u tijeku. Stovise, stanarka, M.V. je pokrenula postupak protiv podnositelja zahtjeva PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE kao bi osigurala ugovor o najmu sa zastienom najamninom, na temelju Zakona o najmu stanova. Postupak je sada u tijeku. Sud smatra da su ti postupci nerazdvojno povezani s pitanjima koja je pokrenuo podnositelj zahtjeva na temelju clanka 8. Konvencije i na temelju clanka 1. Protokola br. 1. Sud ne moze nagaati kakav bi bio ishod tih postupaka i kakav bi utjecaj imao taj ishod na pravo podnositelja zahtjeva na postivanje njegovoga doma i njegovih vlasnickih prava. Slijedi da je ovaj dio zahtjeva preuranjen i da ga treba odbiti na temelju clanka 35., stavaka 1. i 4. Konvencije. III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 52. Clanak 41. Konvencije propisuje: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 53. Podnositelj zahtjeva potrazuje 122.000 eura (EUR) na ime materijalne stete i 100.000 EUR na ime nematerijalne stete. 54. Vlada smatra da su ti iznosi prekomjerni i tvrdi da nije postojala nikakva uzrocna veza izmeu povreda na koje se poziva i potrazivane materijalne stete. 55. Sud ne nalazi nikakve uzrocne veze izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete; stoga odbija taj zahtjev. S druge strane, Sud smatra da je podnositelj zahtjeva sigurno pretrpio nematerijalnu stetu � kao sto je dusevna bol do koje je doslo zbog produljene duljine postupka � a za sto samo utvrenje povrede Konvencije nije dostatna naknada. Presuujui na pravicnoj osnovi, dosuuje mu 7.700 EUR s toga naslova, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 56. Podnositelj zahtjeva takoer potrazuje 8.880 EUR na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. 57. Vlada je ostavila Sudu da ocjeni nuznost nastalih troskova. 58. Prema sudskoj praksi Suda podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni glede kolicine. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 500 EUR za postupak pred Sudom, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. C. Zatezna kamata 59. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. 8 PRESUDA BUTKOVI PROTIV HRVATSKE IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovor koji se odnosi na duljinu postupka dopustenim, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije zbog prekomjerne duljine postupka; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja (i) 7.700 EUR (sedam tisua i sedamsto eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 500 EUR (pet stotina eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koji mogu biti zaracunati na ove iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 24. svibnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik