35915/02

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 35915/02) PRESUDA STRASBOURG 24. studeni 2005. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Posedel-Jelinovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, g. F. TULKENS, g. P. LORENZEN, ga N. VAJI, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, suci, i g. S. NIELSEN, zamjenik tajnika Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 3. studenog 2005., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 35915/02) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatska drzavljanka, ga. Ester Posedel-Jelinovi ("podnositeljica zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 5. rujna 2002. godine. 2. Hrvatsku Vladu ("Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 11. listopada 2004. godine Sud je odlucio obavijestiti Vladu o prigovoru. Na osnovu odredbi clanka 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositeljica zahtjeva roena je 1936. godine i zivi u Splitu. 5. Podnositeljica zahtjeva imala je stanarsko pravo na stanu u Splitu. Na temelju zakona koji je tada bio na snazi, svi nositelji stanarskog prava imali su pravo otkupiti svoje stanove pod povoljnim uvjetima, time da su mogli otkupiti samo jedan stan. Godine 1993. podnositeljica zahtjeva otkupila je taj stan i nakon toga ga odlucila darovati svom sinu. 6. Pokojni suprug podnositeljice zahtjeva bio je nositelj stanarskog prava na drugom stanu u Splitu. Umro je 1995. godine, prije nego sto je mogao iskoristiti svoje pravo na otkup toga stana. 7. Podnositeljica zahtjeva je, kao nasljednica svoga supruga, pokrenula upravni postupak za priznanje svoga stanarskog prava. Njeno stanarsko pravo na drugome stanu priznato je 17. travnja 1997. godine. 8. Dana 23. listopada 1998. godine podnositeljica zahtjeva pokrenula je graanski postupak pred Opinskim sudom u Splitu, trazei da sud naredi Gradu Splitu da s njom zakljuci ugovor o otkupu stana. 9. Dana 30. travnja 1999. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je zahtjeva za izuzee prvostupanjskog suca. Dana 10. svibnja 1999. godine zahtjev je bio odbijen, jer nije bilo nikakvih dokaza da bi sudac bio pristran. 10. Dana 13. srpnja 1999. godine Opinski sud je odbio tuzbeni zahtjev podnositeljice zahtjeva. Utvrdio je da je podnositeljica zahtjeva ve otkupila jedan stan kao nositeljica stanarskog prava i da nije imala pravo kupiti jos jedan. 2 PRESUDA POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE 11. Dana 13. listopada 2000. godine Zupanijski sud u Splitu odbio je tuzbeni zahtjev podnositeljice zahtjeva iz istih razloga. 12. Godine 2000. podnositeljica zahtjeva predlozila je nadleznom drzavnom odvjetnistvu da ponese zahtjev za zastitu zakonitosti, izvanredni pravni lijek prema domaem pravu. Njen je prijedlog odbijen dana 20. veljace 2001. godine. 13. U meuvremenu, 4. prosinca 2000. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je i ustavnu tuzbu tvrdei da su i Opinski sud i Zupanijski sud u svojim presudama od 13. srpnja 1999. godine i 13. listopada 2000. godine povrijedili njeno pravo na postivanje doma i vlasnistva. 14. Vlada je ustvrdila kako je tijekom postupka podnositeljica zahtjeva dostavljala razne podneske Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U jednome, i to pismu od 27. veljace 2001. godine, podnositeljica zahtjeva zatrazila od Ustavnog suda da ,,prekine sve sudske radnje i predmet vrati zupanijskom sudu". Daljnja su se pisma podnositeljice zahtjeva, od studenoga 2001. godine nadalje, sastojala od pozurnica. 15. Dana 30. lipnja 2004. godine Ustavni sud je odbio njenu ustavnu tuzbu kao neosnovanu. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 16. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 27/1991, s daljnjim izmjenama i dopunama, ,,Zakon") propisuje uvjete prodaje stanova koji su bili dani na koristenje na temelju stanarskog prava. Clanak 1. Zakona daje pravo nositeljima stanarskog prava na stanovima u drustvenom vlasnistvu kupiti te stanove pod povoljnim uvjetima, time da svaki nositelj stanarskog prava kupi samo jedan stan. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 17. Podnositeljica zahtjeva je prigovorila da duljina postupka nije bila sukladna sa zahtjevom ,,razumnoga roka" propisanim u clanku 6., stavku 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 18. Vlada je osporila tu tvrdnju. 19. Postupak o kojemu se radi zapoceo je 23. listopada 1998. godine i zavrsio 30. lipnja 2004. godine s odlukom Ustavnoga suda. Tako je trajao 5 godine i 8 mjeseci. A. Dopustenost 20. Vlada je ustvrdila da podnositeljica zahtjeva nije prigovorila duljini postupka prije nego sto je 2000. godine podnijela svoju ustavnu tuzbu. Po njihovom misljenju, podnositeljica zahtjeva je time propustila iscrpiti domaa pravna sredstva. 21. Sud primijeuje da u Hrvatskoj djelotvorno pravno sredstvo za duljinu postupka, i to ustavna tuzba Ustavnome sudu, postoji tek od 22. ozujka 2002. godine, (vidi predmet Slavicek v. Croatia (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII). Budui je toga dana postupak u predmetu podnositeljice zahtjeva ve bio u tijeku pred Ustavnim sudom, od nje se ne PRESUDA POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE moze ocekivati da je istome sudu podnijela prigovor zbog duljine postupka. Stoga Vladin prigovor u tom smislu treba odbiti. 22. Sud nadalje primijeuje da ovaj prigovor nije ocito neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Takoer primjeuje da nije nedopusten niti po jednoj drugo osnovi. Stoga ga treba proglasiti dopustenim. B. Osnovanost 23. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupak mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositeljice zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 24. Glede slozenosti predmeta, Vlada je priznala da postupak nije bio slozen. Sud ne vidi nikakav razlog utvrditi drugacije. 25. Glede ponasanja podnositeljice zahtjeva, Vlada je tvrdila da je podnositeljica zahtjeva doprinijela postupku pred Ustavnim sudom time sto je dostavljala razne podnese, te cak i zatrazivsi od njega u jednom trenutku da ,,prekine sve sudske radnje". Podnositeljica zahtjeva nije se slozila s Vladom, naglasivsi da je ona uglavnom dostavljala pozurnice Ustavnom sudu radi ubrzanja postupka pred njim. Sud nee iskljuciti mogunost da su brojni podnesci podnositeljice zahtjeva Ustavnome sudu mogli dovesti do nekih odgoda. Meutim, ne nalazi da je njeno ponasanje bitno doprinijelo duljini postupka pred Ustavnim sudom u cjelini. 26. Glede ponasanja vlasti, Sud primijeuje kako je Opinskome sudu trebalo devet mjeseci da donese prvostupanjsku presudu i da je Zupanijski sud odlucio o zalbi podnositeljice zahtjeva u roku od tri mjeseca. Sud nije pronasao nista glede duljine tog postupka sto bi moglo biti razlogom za bilo kakvu kritiku. Glede postupka pred Ustavnim sudom, Sud primijeuje da je on trajao otprilike tri i pol godine. S tim u vezi, meutim, Sud ima na umu posebnu ulogu Ustavnoga suda kao cuvara Ustava (vidi, na primjer, presudu u predmetu S��mann v. Germany, od 16. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1174, stavci 55.-57.), i cinjenicu da se u nekoj fazi postupka odgoda moze tolerirati ako se ukupna duljina ne moze smatrati prekomjernom (vidi presudu u predmetu Pretto and Others v. Italy, od 8. prosinca 1983., Series A br. 71, str. 16., stavak 37.; Nuutinen v. Finland, br. 32842/96, stavak 110., ECHR 2000-VIII). 27. Sve u svemu, uzimajui u obzir da su odluku u predmetu podnositeljice zahtjeva donosili sudovi na tri stupnja tijekom pet godina i osam mjeseci, Sud utvruje da u ovome predmetu duljina postupka nije povrijedila uvjet ,,razumnoga roka" (vidi predmet Marcotrigiano v. Italy (br. 2), br. 47783/99, stavak 18., 1. ozujak 2001.; Stoidis v. Greece, br. 46407/99, stavak 21., 17. svibnja 2001.). 28. Stoga nije doslo do povrede clanka 6., stavka 1. II. OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE 29. Podnositeljica zahtjeva je nadalje prigovorila da je postupak bio neposten zato sto su domai sudovi pogresno primijenili domae pravo, da nije bila saslusana tijekom prvostupanjskog postupka i da je sudac Opinskoga suda bio pristran. Takoer je prigovorila da nije imala nikakvo djelotvorno pravno sredstvo na raspolaganju za prigovor protiv pristranosti suca i, konacno, da su time sto joj nisu dozvolile otkupiti stan, domae vlasti povrijedile njena imovinska prava. 4 PRESUDA POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE Podnositeljica zahtjeva pozvala se na clanke 6., stavak 1. i 13. Konvencije i na clanak 1. Protokola br. 1. Konvencije, ciji mjerodavni dijelovi glase kako slijedi: Clanak 6., stavak 1. "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj Clanak 13. ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." Clanak 1. Protokola br. 1 Svaka fizicka ili pravna osoba ima pravo na mirno uzivanje svojega vlasnistva. Nitko se ne smije lisiti svoga vlasnistva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim nacelima meunarodnoga prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nacin ne umanjuju pravo drzave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnistva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. A. Dopustenost 30. U odnosu na prigovor podnositeljice zahtjeva glede postenog postupka, Sud primijeuje da ona nije nikada postavila to pitanje u svojoj ustavnoj tuzbi. Slijedi da prigovor na temelju clanka 6. Konvencije treba odbiti na temelju clanka 35., stavaka 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaih pravnih lijekova. 31. U odnosu na prigovor podnositeljice zahtjeva na temelju clanka 13., Sud primijeuje da je podnositeljica zahtjeva imala pravno sredstvo za prigovor radi pristranosti prvostupanjskoga suca time sto je podnijela zahtjev za njegovo izuzee. Sama cinjenica da ovo pravno sredstvo nije dovelo do odluke povoljne za podnositeljicu zahtjeva ne cini ga nedjelotvornim. Slijedi da je ovaj prigovor ocito neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. te ga treba odbiti na temelju clanka 35., stavka 4. Konvencije. 32. Konacno, u odnosu na prigovor podnositeljice zahtjeva na temelju clanka 1. Protokola br. 1, Sud podsjea da ova odredba ne jamci pravo na stjecanje vlasnistva (vidi presudu u predmetu Van der Mussele v. Belgium, od 23. studenog 1983., Series A br. 70, str. 23., stavak 48., Kopeck� v. Slovakia [GC], br. 44912/98, stavak 35., ECHR 2004-IX). Podnositeljica moze tvrditi da je doslo do povrede clanka 1. Protokola br. 1 samo ukoliko se pobijana odluka odnosi na njeno ,,vlasnistvo" u smislu te odredbe. ,,Vlasnistvo" moze biti ili ,,postojee vlasnistvo" ili imovina, ukljucujui i potrazivanja, u odnosu na koju podnositeljica zahtjeva moze tvrditi da ima barem ,,legitimna ocekivanja" da e stei djelotvorno uzivanje imovinskoga prava (Kopeck�, ibid., st. 35.). ,,Legitimno ocekivanje" mora biti konkretnije naravi od same nade, i mora se temeljiti na pravnoj odredbi ili na pravnom aktu kao sto je sudska odluka (Kopeck�, ibid., st. 49.). 33. U ovome predmetu podnositeljica zahtjeva nije imala nikakvo legitimno ocekivanje da e otkupiti stan pod povoljnim uvjetima, budui da domae zakonodavstvo nije ponudilo to pravo. Clanak 1. Zakona izricito daje to pravo samo za kupnju jednoga stana. PRESUDA POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE 34. Slijedi da ovaj prigovor nije sukladan ratione materiae s odredbama Konvencije u smislu clanka 35., stavka 3. i da ga treba odbiti na temelju clanka 35., stavka 4. Konvencije. IZ TIH RAZLOGA, SUD 1. proglasava jednoglasno prigovor koji se odnosi na prekomjernu duljinu postupka dopustenim, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje sa sest glasova prema jednom da nije doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 24. studenog 2005. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Christos ROZAKIS Predsjednik U skladu s clankom 45., stavkom 2. Konvencije i pravilom 74., stavkom 2. Poslovnika Suda, djelomicno izdvojeno misljenje g. Spielmanna dodano je ovoj presudi. 6 PRESUDA POSEDEL-JELINOVI PROTIV HRVATSKE IZDVOJENO MISLJENJE SUCA SPIELMANNA (Prijevod) Ne mogu se sloziti s odlukom veine Suda da nije doslo do povrede clanka 6., stavka 1. Konvencije. Iako se openito moze smatrati kako ukupna duljina od pet godina i osam mjeseci za ispitivanje predmeta na tri razine nadleznosti nije prekomjerna, to se ne moze rei u ovome predmetu. Zbog toga sto je samome Ustavnome sudu trebalo tri i pol godine za rjesavanje predmeta, ukupno je trajanje nepotrebno produljeno. Stoga se vrijeme koje je trebalo za ispitivanje predmeta ne moze smatrati razumnim. Stoga smatram da je clanak 6., stavak 1. Konvencije bio povrijeen.