38292/02

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET PETROVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 38292/02) PRESUDA STRASBOURG 12. travnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. � 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA PETROVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Petrovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. L. LOUCAIDES, predsjednik, ga N. VAJI, g. A. KOVLER, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 22. ozujka 2007., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 38292/02) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatski drzavljanin g. Nikola Petrovi ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 4. listopada 2002. godine. 2. Podnositelja zahtjeva je zastupao g. M. Mihocevi, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku su Vladu ("Vlada") zastupale njene zastupnice, prvo ga L. Lukina-Karajkovi, a potom ga S. Staznik. 3. Dana 3. prosinca 2003. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno ispitati osnovanost i dopustenost tog prigovora. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je roen 1934. godine i zivi u Zagrebu. 5. Dana 8. kolovoza 1992. godine nepoznati pocinitelji digli su u zrak kuu podnositelja zahtjeva u Samoboru. 6. Dana 23. studenog 1992. godine podnositelj zahtjeva je podnio graansku tuzbu protiv drzave Opinskom sudu u Samoboru, trazei naknadu stete. Pozvao se na clanak 180. Zakona o obveznim odnosima. 7. Dana 3. veljace 1996. godine stupilo je na snagu Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Zakon o izmjeni iz 1996.). Propisao je da se prekidaju svi postupci povodom tuzbi za naknadu stete uzrokovane teroristickim aktima ili aktima nasilja, do donosenja novog zakona o tom pitanju. 8. Dana 2. veljace 1999. godine Opinski sud u Samoboru prekinuo je postupak na temelju Izmjene iz 1996. godine. 9. Dana 31. srpnja 2003. stupio je na snagu Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija ("Zakon o odgovornosti iz 2003."). 10. Na temelju Zakona o odgovornosti iz 2003. Opinski je sud nastavio postupak. 11. Dana 4. ozujka 2004. godine sud je utvrdio je da je tuzba podnositelja zahtjeva nedopustena, nalazei da vise nije nadlezan u toj stvari. Podnositelj zahtjeva se zalio Zupanijskom sudu u Velikoj Gorici. Cini se da je sada postupak u tijeku pred tim sudom. 2 PRESUDA PETROVI PROTIV HRVATSKE 12. U meuvremenu je podnositelj zahtjeva 22. travnja 2002. godine podnio ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Ustavnog zakona prigovarajui duljini navedenoga postupka i nepostojanju pristupa sudu. Dana 24. veljace 2005. godine Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva. Pozivajui se na sudsku praksu Suda (Kuti v. Croatia, br. 48778/99, ECHR 2002-II), utvrdio je povrede ustavnih prava podnositelja zahtjeva na suenje u razumnome roku i na pristup sudu. Nalozio je Zupanijsko sudu da donese odluku u predmetu podnositelja zahtjeva u roku od godinu dana te mu dosudio naknadu od 7.800 hrvatskih kuna (HRK). II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 13. Mjerodavni dio Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 7/1996 i 112/1999) predvia kako slijedi: Clanak 180., stavak 1. (1) Za stetu nastalu smru, tjelesnom povredom ili osteenjem odnosno unistenjem imovine fizicke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara drustveno-politicka zajednica ciji su organi po vazeim propisima bili duzni sprijeciti takvu stetu." 14. Mjerodavni dio Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 7/1996- ,,Izmjena iz 1996"), glasi kako slijedi: Clanak 1. "U Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) clanak 180. brise se." Clanak 2. ,,Postupci za naknadu stete pokrenuti po odredbama clanka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka 1. ovoga clanka nastavit e se nakon sto se donese poseban propis kojim e se urediti odgovornost za stetu nastalu uslijed teroristickih akata." 15. Mjerodavni dio Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01) propisuje: Clanak 212. "Postupak se prekida: ... 6) kad je to drugim zakonom odreeno." 16. Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija (Narodne novine, br. 117/2003, "Zakon o odgovornosti iz 2003.") propisuje, inter alia, da drzava treba naknaditi samo stetu koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili osteenja PRESUDA PETROVI PROTIV HRVATSKE zdravlja. Svu naknadu stete na imovini treba traziti prema Zakonu o obnovi. Clanak 10. propisuje da se nastavljaju svi postupci prekinuti na temelju Izmjene iz 1996. godine. 17. Clanak 29., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, 41/2001 od 7. svibnja 2001.) glase kako slijedi: Clanak 29. stavak 1 ,,Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravicno i u razumnom roku odluci o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela." 18. Mjerodavni dio Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine, br. 49/02 od 3. svibnja 2002. - "Zakon o Ustavnom sudu iz 2002.") glasi kako slijedi: ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud........... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu........iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti ... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni sud e odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 19. Podnositelj zahtjeva je prigovorio da je donosenja Izmjene iz 1996. godine u Saboru povrijedilo njihovo pravo na pristup sudu iz clanka 6, stavka 1 Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." A. Dopustenost 20. Vlada je tvrdila da podnositelj zahtjeva vise ne moze tvrditi da je zrtva u smislu clanka 34. Konvencije budui je 31. srpnja 2003. godine stupio na snagu Zakon o odgovornosti, koji je propisao da se nastavljaju postupci prekinuti na temelju Izmjene iz 1996. godine. Stovise, Ustavni je sud prihvatio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva, utvrdio povredu njegovoga ustavnoga prava na pristup sudu te mu dosudio naknadu. Dakle, povreda kojoj se prigovara ispravljena je pred domaim vlastima te je podnositelj zahtjeva izgubio svoj polozaj zrtve. 21. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je, usprkos odluci Ustavnoga suda od 24. ozujka 2004. godine on jos uvijek ,,zrtva" u smislu clanka 34. Konvencije. Tvrdio je da je iznos naknade bio nedostatan i znatno nizi od iznosa koje u slicnim predmetima dosuuje Sud (vidi predmet Kuti v. Croatia, no. 48778/99, � 39, ECHR 2002-II). 22. Sud podsjea da je u predmetu Tomasi (vidi predmet Tomasi v. Croatia, no. 21753/02, �� 26-36, 19 October 2006) utvrdio da je iznos naknade, koji je bio oko 15% od onoga sto Sud openito dosuuje u slicnim hrvatskim predmetima, bio ocigledno nerazuman. 4 PRESUDA PETROVI PROTIV HRVATSKE Iako je istina da je podnositelj zahtjeva u ovome predmetu primio nesto visi iznos, Sud smatra da se situacija ne razlikuje znacajno od one u predmetu Tomasi te ne nalazi razloga odstupiti od svojega zakljucka do kojega je dosao u tom predmetu. Stoga podnositelj zahtjeva jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva" povrede svojega prava na pristup sudu te dakle Vladin prigovor treba odbiti. 23. Sud nadalje istice da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako istice da nije nedopusten ni po jednom drugom osnovu. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 24. Sud je cesto utvrivao povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju iz ovoga predmeta (vidi, naprijed citirani predmet Kuti v. Croatia, i predmet Multiplex v. Croatia, br. 58112/00, 10. srpanj 2003.). 25. Nakon sto je ispitao sve podnesene mu materijale, Sud smatra da Vlada nije iznijela niti jednu cinjenicu ili argument koji bi ga mogli navesti na donosenje drukcijeg zakljucka u ovome predmetu. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 26. Podnositelj zahtjeva je takoer prigovorio da je donosenje Izmjena iz 1996 godine od strane Sabora takoer povrijedilo njihovo pravo na djelotvorno pravno sredstvo zajamceno clankom 13. Konvencije, koji glasi kako slijedi: ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 27.Vlada je osporila tu tvrdnju. 28. Sud primjeuje da je ovaj prigovor povezan s prigovorom koji je ve ispitan u ovoj odluci i smatra da ga stoga treba isto tako proglasiti dopustenim. 29. Uzimajui u obzir utvrenje koji se odnosi na clanak 6. stavak 1. (vidi stavak 39. ove presude), Sud smatra da nije potrebno ispitati je li u ovome predmetu doslo do povrede clanka 13., budui da su njegovi zahtjevi manje strogi od zahtjeva clanka 6. stavka 1. i njime su obuhvaeni (vidi, na primjer, predmet Drazi v. Croatia, br. 11044/03, � 43, 6. listopada 2005.). II. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 30. Clanak 41. Konvencije propisuje: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta PRESUDA PETROVI PROTIV HRVATSKE 31. Podnositelj zahtjeva potrazuje 71,477.50 eura (EUR) na ime materijalne stete i 300,000 HRK na ime nematerijalne stete. 32. Vlada je smatrala da su iznosi koje podnositelj zahtjeva potrazuje prekomjerni. 33. Sud ne opaza nikakvu uzrocnu vezu izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete. Stoga odbija taj zahtjev. 34. U odnosu na potrazivanu naknadu nematerijalne stete, Sud ponavlja da kada je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domae pravno sredstvo i time ishodio utvrenje povrede te mu je dosuena naknada, no ipak jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva", iznos dosuen na temelju clanka 41. moze biti manji od iznosa koje Sud dosuuje u slicnim predmetima. U takvom predmetu podnositelju zahtjeva treba biti dosuena razlika izmeu iznosa koji je dobio od Ustavnoga suda i iznosa koji ne bi bio smatran ocito nerazumnim u usporedbi s iznosima koje dosuuje Sud (vidi, mutatins mutandis, naprijed citirani predmet Cocchiarella v. Italy [GC], cited above, �� 139-140). 35. Sud podsjea da je Ustavni sud podnositelju zahtjeva dosudio oko 1,000 EUR. S obzirom na okolnosti ovoga predmeta, znacajke ustavne tuzbe kao i cinjenice da je, bez obzira na domae pravno sredstvo, Sud utvrdio povredu, Sud smatra, odlucujui na pravicnoj osnovi, da podnositelju zahtjeva treba dosuditi 700 EUR na ime nematerijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 36. Podnositelj zahtjeva potrazuju 30.000,50 HRK na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. 37. Vlada je osporila taj zahtjev. 38. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo ukoliko je dokazao da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni s obzirom na kolicinu. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje posjeduje i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 1.500 EUR na ime troskova i izdataka, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. C. Zatezna kamata 39. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje da nema potrebe ispitati prigovor na temelju clanka 13. Konvencije; 4. presuuje (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja uz sve poreze koje bude trebalo zaracunati: 6 PRESUDA PETROVI PROTIV HRVATSKE (i) 700 EUR (sedam stotina eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 1.500 EUR (tisuu petsto eura ) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koji mogu biti zaracunati na ove iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 5. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 12. travnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN Tajnik Loukis LOUCAIDES Predsjednik