39659/04

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET NENAD SOSTARI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 39659/04) PRESUDA STRASBOURG 12. travnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. � 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA HAJDUKOVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Nenad Sostari protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. L. LOUCAIDES, predsjednik, ga N. VAJI, g. A. KOVLER, g. E. STEINER, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 22. ozujka 2007., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 39659/04) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatski drzavljanin g. Nenad Sostari (,,podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") dana 29. rujna 2004. godine. 2. Podnositelja zahtjeva je zastupala ga. L. Kusan, odvjetnica iz Ivani Grada. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 18. listopada 2005. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno ispitati osnovanost i dopustenost zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je roen 1973. i zivi u Krizu. 5. Dana 8. ozujka 2000. godine Opinski sud u Ivani Gradu donio je presudu nalozivsi odreenom S.R. da plati podnositelju zahtjeva 9.600 njemackih maraka (DEM). Presuda je postala pravomona i ovrsna 17. lipnja 2000. godine. 6. Dana 28. studenog 2001. godine podnositelj zahtjeva je zatrazio ovrhu ove presude. Dana 7. prosinca 2001. godine Opinski sud u Sisku donio je rjesenje o ovrsi. Odlucio je zaplijeniti pokretnu imovinu S.R.-a i prodati je na javnoj drazbi. Dana 5. ozujka 2002. godine podnositelj zahtjeva je obavijestio sud da je uplatio predujam za troskove postupka. 7. Sudski je ovrsitelj pokusao provesti prvo uredovanje 22. travnja 2002. godine, no S.R. nije pronaen na adresi koju je dostavio podnositelj zahtjeva. Njegovi roditelji, I. i J.R. obavijestili su ovrsitelja da S.R. nije na toj adresi zivio protekle tri godine. 8. Sud je zakazao jos jedno uredovanje za 3. rujna 2002. godine. Meutim, sudski ovrsitelj nije mogao ui u kuu S.R.-a jer je bila zakljucana. Dana 4. rujna 2002. godine podnositelj zahtjeva je zatrazio od suda da odredi drugi datum za uredovanje ovrsitelja uz pomo policije i bravara. Zatrazio je i privremeno oduzimanje S.R.-ove putovnice. 9. Dana 2. listopada 2002. godine sud je odrzao rociste. Pozvao je podnositelja zahtjeva da ponovno uplati predujam troskova i zakazao jos jedno uredovanje za 30. listopada 2002. godine. Uredovanje ponovno nije uspjelo jer je S.R.-ova kua bila zakljucana. Dana 4. 2 PRESUDA HAJDUKOVI PROTIV HRVATSKE studenog 2002. godine podnositelj zahtjeva je zatrazio privremeno oduzimanje S.R.-ove putovnice. 10. Sud je zakazao jos jedno uredovanje za 3. veljace 2003. godine, uz pomo policije i bravara. Toga je dana sudski ovrsitelj usao u S.R.-ovu kuu i zaplijenio slijedee pokretnine: dva motocikla, kosilicu za travu, aparat za zavarivanje, TV i glazbenu liniju. Jedan dan kasnije podnositelj zahtjeva je ponovio svoj zahtjev za oduzimanje putovnice. 11. Dana 13. veljace 2003. godine roditelji duznika su kao tree osobe ulozili prigovor protiv ovrhe na zaplijenjenim pokretninama, tvrdei da su oni vlasnici zaplijenjene imovine, koja stoga nije mogla biti predmetom ovrhe. Dana 22. svibnja 2003. godine sud je pozvao podnositelja zahtjeva da odgovori na ulozeni prigovor. Podnositelj zahtjeva je to ucinio osam dana kasnije, osporivsi tvrdnje treih osoba. 12. Dana 9. sijecnja 2004. godine podnositelj zahtjeva je ponovio svoj zahtjev za privremenim oduzimanjem S.R.-ove putovnice. Sud je konacno, 2. ozujka 2004. godine, odbacio taj prijedlog podnositelja zahtjeva. Drugostupanjski je sud po zalbi dana 4. listopada 2004. godine potvrdio prvostupanjsku odluku, nalazei da oduzimanje putovnice nije dozvoljeno prema propisima koji su bili na snazi. 13. Dana 25. veljace 2005. godine sud je od policije zatrazio provjeru prebivalista odnosno boravista S.R.-a. Policija je odgovorila da je S.R. otisao u Njemacku. 14. Podnositelj zahtjeva je nakon toga, dana 25. ozujka 2005. godine pozvao sud da nastavi s ovrhom zaplijenjenih pokretnina. 15. Dana 2. studenog 2005. godine sud je uputio roditelje S.R.-a da pokrenu odvojeni graanski postupak za utvrenje ovrhe na zaplijenjenim pokretninama nedopustenom. Tree su strane to ucinile i izgleda da je taj postupak jos u tijeku. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 16. Mjerodavni dio clanka 63. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu (,,Narodne novine", br. 49/02 od 3. svibnja 2002. � ,,Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: Clanak 63. ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu........iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti ... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni sud e odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." 17. Prema sudskoj praksi Ustavnoga suda ustavne tuzbe podnesene na temelju clanka 63. u kontekstu ovrsnoga postupka trebalo je proglasiti nedopustenima. U svojoj odluci br. UIIIA/1165/2003 od 12. rujna 2003. godine Ustavni je sud tumacio clanak 63. kako slijedi: ,,Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi podnijetoj na temelju odredbi clanka 63. Ustavnog zakona (o Ustavnom sudu) zbog dugotrajnosti postupka, samo u slucaju kada sud nije u razumnom roku meritorno odlucio o pravima i obvezama podnositelja, dakle kada nije u razumnom roku donio akt kojime se meritorno odlucilo o biti stvari. PRESUDA HAJDUKOVI PROTIV HRVATSKE U predmetu podnositelja ustavna tuzba podnijeta je zbog neprovoenja ovrhe na temelju pravomonog akta kojim je ve odluceno o pravima i obvezama stranke. Imajui u vidu navedene odredbe Ustavnog zakona (o Ustavnom sudu).....ocjena je Ustavnog suda da u ovome predmetu ne postoje pretpostavke za primjenu clanka 63." U svojoj je odluci br. U-IIIA/781/2003 od 14. svibnja 2004. godine Ustavni sud dao daljnje tumacenje clanak 63.: ,,Imajui u vidu navedene odredbe Ustavnog zakona (o Ustavnom sudu), te cinjenicu da ustavna tuzba nije podnijeta zbog nedonosenja akta u razumnom roku, ve zbog neprovoenja ovrhe ocjena je Ustavnog suda da u ovome predmetu ne postoje pretpostavke za primjenu clanka 63." 18. U svojoj je odluci br. U-IIIA/1128/2004 od 2. veljace 2005. godine Ustavni sud promijenio svoju praksu, prihvativsi ustavnu tuzbu i dosudivsi naknadu, te nalozivsi nadleznome sudu da okonca ovrsni postupak u roku od sest mjeseci od odluke Ustavnog suda. Pri tome se Ustavni sud izricito pozvao na sudsku praksu Suda u toj stvari. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 19. Podnositelj zahtjeva prigovara da je duljina postupka bila nespojiva sa zahtjevom ,,razumnoga roka" sadrzanim u clanku 6., stavku 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 20. Vlada je osporila tu tvrdnju. 21. Sud ponavlja da se ovrha presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom ,,suenja" u svrhu clanka 6. (vidi presudu u premetu Hornsby v. Greece, od 19. ozujka 1997., Reports of Judgments and Decisions 1997-II, str. 510�11, stavak 40.). Stoga se ovrsni postupak mora smatrati drugom fazom graanskog postupka (vidi presudu u premetu Zappia v. Italy, od 26. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1411-1412, stavak 20.). 22. Razdoblje koje treba uzeti u obzir pocelo je 28. studenog 2001. godine kad je podnositelj zahtjeva zatrazio ovrhu i jos nije zavrsilo. Dakle, trajalo je pet godina i tri mjeseca. A. Dopustenost 23. Vlada je pozvala Sud da odbije zahtjev zbog neiscrpljivanja domaih pravnih sredstava. Tvrde da je podnositelj zahtjeva mogao podnijeti ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. U potporu svoje tvrdnje Vlada je dostavila presliku odluke Ustavnoga suda od 2. veljace 2005. godine (vidi stavak 18. ove presude) u kojoj je taj sud utvrdio povredu prava podnositelja ustavne tuzbe na suenje u razumnom roku zbog dugackog ovrsnog postupka. 24. Podnositelj zahtjeva je osporio tu tvrdnju. Primijetio je da je Ustavni sud izmijenio svoju praksu kako bi prosirio jamstava clanka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu na ovrsni postupak tek u veljaci 2005. godine, dok je on svoju ustavnu tuzbu Sudu ponio ve 2004. godine. 4 PRESUDA HAJDUKOVI PROTIV HRVATSKE 25. Sud podsjea kako se od 22. ozujka 2002. godine ustavna tuzba na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu smatra djelotvornim pravnim sredstvom u odnosu na duljinu postupka koji je jos uvijek u tijeku u Hrvatskoj (vidi predmet Slavicek v. Croatia (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII). Meutim, u tom trenutku nije bilo jasno hoe li se novo pravno sredstvo uope primjenjivati na ovrsni postupak (vidi predmet Pibernik v. Croatia (dec.), br. 75139/01, 4. rujan 2003.). Kasniji razvoj sudske prakse Ustavnoga suda pokazao je da je tek od 2. veljace 2005. godine ustavna tuzba postala djelotvorno pravno sredstvo za duljinu ovrsnoga postupka (vidi predmet Karadzi v. Croatia, br. 35030/04, stavak 38., 15. prosinac 2005.). 26. Sud ponavlja da se o pitanju jesu li iscrpljena domaa pravna sredstva redovno odlucuje pozivom na datum kad je zahtjev podnesen Sudu (vidi predmet Baumann v. France, br. 33592/96, stavak 47., ECHR 2001-V (izvaci). Ovo pravilo ima iznimaka koje se mogu opravdati konkretnim okolnostima svakoga predmeta (vidi predmet Nogolica v. Croatia (dec.), br. 77784/01, ECHR 2002-VIII). 27. Vraajui se na ovaj predmet, Sud primijeuje da je podnositelj zahtjeva podnio svoj zahtjev Sudu 29. rujna 2004. godine. Tek je nakon toga datuma Ustavni sud po prvi puta presudio da je doslo do povrede prava na suenje u razumnom roku u odnosu na duljinu ovrsnoga postupka. Stoga se od podnositelja zahtjeva nije moglo ocekivati da podnese tu ustavnu tuzbu, koja mu u to vrijeme nije nudila bilo kakve razumne izglede za uspjeh. 28. Glede mogueg odstupanja od opega pravila o neiscrpljivanju, Sud ne nalazi nikakve posebne okolnosti koje bi opravdale da se ucini iznimka od toga pravila u ovome predmetu (vidi predmete Macinkovi v. Croatia, br. 29759/04, stavak 29., 7. prosinca 2006.; Samija v. Croatia, br. 14898/04, stavak 31., 7. prosinca 2006.). 29. U takvim okolnostima Sud smatra da se prigovor podnositelja zahtjeva ne moze odbaciti zbog toga sto nije iscrpio domaa pravna sredstva. 30. Sud nadalje primijeuje da zahtjev nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Takoer primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 31. Sud ponavlja da drzava ima obvezu organizirati sustav ovrhe presuda koji je djelotvoran i na razini prava i u praksi te osigurava njihovu ovrhu bez nepropisnih odugovlacenja (vidi predmet Fuklev v. Ukraine, br. 71186/01, stavak 84., 7. lipnja 2005.). Meutim, mogue propustanje ovrhe presude zbog siromastva duznika ne moze se uzeti protiv drzave osim i u mjeri u kojoj se moze pripisati domaim vlastima, na primjer, njihovim pogreskama ili odugovlacenju ovrsnog postupka (vidi, mutatis mutandis, predmet Omasta v. Slovakia (dec.), br. 40221/98, 10. prosinca 2002.). 32. Razumnost duljine postupka treba se ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih izvora prava, predmete Cocchiarella v. Italy [GC], br. 64886/01, stavak 68., bit e objavljenja u ECHR 2006; i Frydlender v. France [GC], br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). Sud ponavlja da se s ovrsnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi predmet Comingersoll S.A. v. Portugal [GC], br. 35382/97, stavak 23., ECHR 2000-IV). 33. Sud smatra da je duljina ovrsnog postupka o kojemu se radi, a koji je do sada trajao vise od pet godina i jos je u tijeku, a priori nerazumna i trazi globalnu ocjenu. Njegovo bi se ukupno trajanje moglo opravdati samo pod vrlo iznimnim okolnostima. PRESUDA HAJDUKOVI PROTIV HRVATSKE 34. Vlada je tvrdila da je ovaj predmet bio donekle slozen zbog S.R.-ove odsutnosti te da je neosnovan zahtjev podnositelja zahtjeva za oduzimanjem njegove putovnice nepotrebno produljilo postupak. Meutim, niti jedan od ovih cimbenika ne moze dovoljno objasniti bitno odugovlacenje do kojega je doslo u ovome predmetu. Sud prvo podsjea da su stranke slobodne koristiti sva postupovna sredstva koja im stoje na raspolaganju kako bi namirile svoj zahtjev. Nadalje primjeuje da je u svakom slucaju odlucivanje o prijedlogu podnositelja zahtjeva za oduzimanje S.R.-ove putovnice trajalo samo oko sest mjeseci. S druge strane Sud primjeuje nekoliko bitnih razdoblja neaktivnosti prvostupanjskoga suda (izmeu 22. svibnja 2003. i 2. ozujka 2004. godine i onda ponovno od toga datuma do 25. veljace 2005. godine). 35. Stovise, kako proizlazi is spisa predmeta, prvostupanjski je sud uputio stranke da pokrenu postupak za utvrenje ovrhe na pokretninama nedopustenom, dvije godine i devet mjeseci nakon sto su podnijeli svoj prvotni prigovor. Takav prigovor na temelju domaega prava meutim ne odgaa ovrhu. S tim u svezi Sud primjeuje da Vlada nije dala nikakvo objasnjenje za cinjenicu da pokretnine zaplijenjene 3. veljace 2003. godine do danas nisu prodane na javnoj drazbi kako bi se � barem djelomicno � namirio zahtjev podnositelja zahtjeva. 36. Sud je cesto utvrdio postojanje povreda clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima se postavljaju pitanja slicna onima u ovome predmetu (vidi predmete Pol�cik v. Slovakia, br. 58707/00, 15. studenoga 2005.; Heger v. Slovakia, br. 62194/00, 17. svibnja 2005.; Estima Jorge v. Portugal, presuda od 21. travnja 1998., Reports of judgments and decisions 1998-II). 37. Ispitavsi sav materijal koji mu je dostavljen, Sud smatra kako Vlada nije navela niti jednu cinjenicu ili tvrdnju koje bi ga mogle uvjeriti da doe do drugacijega zakljucka u ovome predmetu. S obzirom na svoju sudsku praksu o tom pitanju Sud smatra da je u ovome predmetu duljina ovrsnog postupka bila prekomjerna i da nije zadovoljila zahtjev ,,razumnoga roka". Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. II. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 38. Clanak 41. Konvencije predvia ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 39. Podnositelj zahtjeva potrazuje 4.896 eura (EUR) na ime materijalne stete i 5.000 EUR na ime nematerijalne stete. 40. Vlada je osporila te zahtjeve. 41. Sud ne opaza nikakvu uzrocnu vezu izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete. Stoga odbija taj zahtjev. S druge strane, podnositelju zahtjeva dosuuje 3.000 EUR na ime nematerijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 6 PRESUDA HAJDUKOVI PROTIV HRVATSKE 42. Podnositelj zahtjeva takoer potrazuje 1.830 EUR na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. 38. Vlada je osporila te zahtjeve. 39. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo ukoliko je dokazao da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni s obzirom na kolicinu. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje posjeduje i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim podnositelju zahtjeva dosuditi iznos od 1.500 EUR na ime troskova i izdataka, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. C. Zatezna kamata 45. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose, koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 3.000 EUR (tri tisue eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 1.500 EUR (tisuu pet stotina eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koje bude trebalo zaracunati na gornje iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 5. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 12. travnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN Tajnik Loukis LOUCAIDES Predsjednik