40523/08

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET PESA PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 40523/08) PRESUDA STRASBOURG 8. travnja 2010. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE U predmetu Pesa protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. Christos Rozakis, predsjednik, ga Nina Vaji, g. Anatoly Kovler ga Elisabeth Steiner, g. Khanlar Hajiyev, g. Dean Spielmann, g. Sverre Erik Jebens, suci, i g. S�ren Nielsen, tajnik odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 18. ozujka 2010. godine, donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 40523/08) protiv Republike Hrvatske sto ga je 25. kolovoza 2008. godine hrvatski drzavljanin g. Robert Pesa ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). 2. Podnositelja zahtjeva zastupala je ga. V. Drenski Lasan, odvjetnica iz Zagreba. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, ga S. Staznik. 3. Dana 26. kolovoza 2008. godine predsjednik Prvoga odjela odlucio je zahtjevu dati prvenstvo u postupanju u skladu s pravilom 41. Poslovnika Suda. 4. Dana 25. studenog 2008. godine predsjednik Prvoga odjela odlucio je Vladu obavijestiti o prigovorima podnositelja zahtjeva koji se odnose na uvjete i osnove njegovoga pritvora, postupak koji se odnosi na zakonitost pritvora i na pravo podnositelja zahtjeva na posteno suenje i na pravo da se smatra nevinim. Odluceno je i da e se istovremeno ispitati dopustenost i osnovanost zahtjeva (clanak 29. stavak 3.). CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 5. Podnositelj zahtjeva je roen 1965. godine i zivi u Zagrebu. 1 Kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE (a) Istraga 6. Podnositelj zahtjeva je bio potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju � ,,HFP"), drzavne agencije nadlezne za privatizaciju sve imovine u drzavnom vlasnistvu. Dana 16. lipnja 2007. godine podnositelj zahtjeva je uhien pod sumnjom da je primao mito te mu je odreen pritvor. Podnositelj zahtjeva je smjesten u Zatvor u Zagrebu, gdje je ostao do 18. ozujka 2009. godine, kad je pusten. Predmet je u nacionalnom tisku poznat kao slucaj ,,Maestro". 7. Nakon zahtjeva koji je 19. lipnja 2007. godine podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala � ,,USKOK" istrazni sudac Zupanijskog suda u Zagrebu pokrenuo je dana 20. lipnja 2007. godine istragu u odnosu na podnositelja zahtjeva, nekoliko drugih zaposlenika HFP-a i nekih drugih osoba. Glede podnositelja zahtjeva, ustanovljena je osnovana sumnja da je primao mito. Istraga je nekoliko puta prosirivana kako bi obuhvatila naknadno otkrivena daljnja kaznena djela. 8. Nekoliko okrivljenika ulozilo je zalbu protiv odluke kojom je nalozena istraga. 9. Od 12. do 21. lipnja 2007. godine policija je obavila pretragu ureda okrivljenika koje su oni koristili u HFP-u, nekih drugih prostorija, racunalne opreme i nekih vozila koja su koristili okrivljenici, te je oduzela veliki broj dokumenata koji su na kraju bili dostavljeni drzavno odvjetnickim i istraznim tijelima. 10. Od 21. do 26. lipnja 2007. godine drzavno odvjetnistvo je obavilo obavijesne razgovore s dvije osobe. 11. Dana 2. srpnja 2007. godine Zupanijski sud u Zagrebu odbio je zalbe protiv rjesenja o provoenju istrage. 12. Od 4. do 13. srpnja 2007. godine, nakon naloga koje je izdao istrazni sudac kojemu je predmet dodijeljen u rad, obavljene su pretrage racunalnih programa i mobilnih telefona nekih okrivljenika i drugih osoba. 13. Dana 5. srpnja 2007. godine istrazni sudac je nalozio Zagrebackoj banci i Erste & Steierm�rkische Banci da dostave podatke koji se odnose na racune okrivljenika. 14. Dana 11. srpnja 2007. godine policija je obavijestila USKOK, koji je postupao kao tijelo kaznenog progona u ovome predmetu, o poduzetim koracima, kao sto su obavijesni razgovori s dvije osobe i oduzimanje daljnje opsezne dokumentacije bitne za ovaj predmet. Tijekom kolovoza i rujna 2007. godine policija je prikupila daljnju dokumentaciju povezanu s navodnim kriminalnim aktivnostima okrivljenika. Dana 20. rujna 2007. godine policija je obavila razgovor s jos jednom osobom. 15. Dana 3. listopada 2007. godine prosirena je istraga u odnosu na podnositelja zahtjeva zbog kaznenih djela zlouporabe polozaja i ovlasti. 16. Dana 29. studenog 2007. godine policija je obavila obavijesni razgovor s jos jednim svjedokom. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 17. Dana 30. studenog 2007. godine istrazni sudac nalozio je vjestaku da izradi transkript 100 video zapisa i 219 audio zapisa i brojnih telefonskih razgovora. 18. Tijekom istrage, istrazni sudac je izveo dokaze saslusanjem okrivljenika dana 18. i 20. lipnja 2007., 2., 3. i 22. listopada 2007. i 3. 12. i 14. prosinca 2007. godine. Izveo je i dokaz saslusanjem pedeset cetiri svjedoka dana 17., 19., 23. i 24. srpnja 2007. godine, 17. 19. i 21. rujna 2007. godine, 3. listopada 2007. godine, 19., 21. i 26. studenog 2007. godine, 3. i 4. prosinca 2007. godine i 8., 9. i 11. sijecnja 2008. godine. (b) Suenje u kaznenom postupku 19. Dana 13. veljace 2008. godine USKOK je podnio optuznicu protiv deset osoba, ukljucujui i podnositelja zahtjeva. Optuzbe podnesene protiv podnositelja zahtjeva sastojale su se od kaznenih djela primanja mita i zlouporabe polozaja i ovlasti kao potpredsjednika HFP-a. Dana 19. veljace 2008. godine optuznica je dostavljena okrivljenicima, od kojih je samo jedan ulozio prigovor protiv nje izmeu 21. veljace i 6. ozujka 2008. godine. 20. Dana 30. travnja 2008. godine Zupanijski sud u Zagrebu vratio je optuznicu USKOK-u radi uklanjanja nedostataka u roku od tri dana. Dana 9. svibnja Zupanijskom sudu u Zagrebu dostavljen je ispravak optuznice. Optuznica je postala pravomona dana 27. svibnja 2008. godine. 21. Dana 27. svibnja 2008. godine izvanraspravno vijee Zupanijskog suda u Zagrebu izdvojilo je odreene dokumente iz spisa predmeta. Dana 6. lipnja 2008. godine jedan od okrivljenika ulozio je zalbu, koju je Vrhovni sud odbio dana 9. lipnja 2008. godine. 22. Dana 24. listopada 2008. godine raspravno vijee odredilo je vjestacenje o daljnjim audio i video zapisima. Nalaz i misljenje dostavljeni su 7. studenog 2008. godine. 23. Jedan broj rocista odrzan je izmeu 10. studenog 2008. i 12. svibnja 2009., kada je Zupanijski sud donio presudu kojom je podnositelja proglasio krivim za uzimanje mita, te ga osudio na dvije godine zatvora. Dana 15. svibnja 2009. godine presuda je javno objavljena. Okrivljenici su ulozili svoje zalbe i postupak po zalbi je u ovome trenutku u tijeku. 2. Uvjeti u pritvoru podnositelja zahtjeva 24. Od 18. lipnja 2007. do 10. listopada 2008. godine podnositelj zahtjeva dijelio je eliju velicine 21,10 m2 sa sest drugih pritvorenika. 25. Prema podnositelju zahtjeva, prostor WC-a nije bio potpuno zaklonjen i pritvorenici su ponekada u jutro morali koristiti boce kako bi mokrili, jer nisu mogli cekati na svoj red. Pritvorenici su pusili u eliji iako u njoj nije bilo nikakvog prozracivanja. Sve je to stvaralo nesnosljiv PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE zapusten miris, posebice ljeti kad bi se temperatura popela iznad 30 stupnjeva Celzijusa. Pristup prirodnom svjetlu bio je takoer los. Hrana se posluzivala u eliji. Meutim, budui da nije bilo dovoljno mjesta da svi pritvorenici istovremeno jedu hranu, svae oko hrane bile su ceste. elija je bila namjestena sa sedam kreveta, jednim stolom i cetiri stolice. elija je bila toliko pretrpana da nije bilo prostora za kretanje, iako je podnositelju zahtjeva kretanje bilo potrebno jer je imao bolesne vene. Nadalje, imao je problema sa prostatom, za sto nije primio nikakvu lijecnicku pomo. U travnju 2008. godine jedan pritvorenik pokusao je samoubojstvo, a jedan drugi je svojom rukom razbio prozorsko okno. Nije bilo nikakvih rekreativnih aktivnosti. Podnositelj zahtjeva tvrdi da su mu ovi uvjeti uzrokovali psihicke probleme, ali ga psihijatar nije pregledao, iako je to trazio. 26. Prema navodima Vlade, elija je imala cetiri prozora, svaki velicine 86 puta 87 centimetara. Podnositelj zahtjeva je primao tri obroka dnevno. U nekoliko navrata pregledao ga je psihijatar te mu propisao tablete za spavanje, koje je prestao uzimati u prosincu 2008. godine. Pregledao ga je i kirurg u vezi s problemima koje je imao s varikoznim venama, te mu je prepisan i davan odgovarajui lijek. Odobren je zahtjev podnositelja zahtjeva da pribavi biljne lijekove izvan zatvora. 27. Od 10. listopada do 18. prosinca 2008. godine podnositelj zahtjeva dijelio je jednu drugu eliju iste velicine i slicnih uvjeta s pet drugih pritvorenika. 28. Od 18. prosinca 2008. godine do 18. ozujka 2008. godine podnositelj zahtjeva bio je smjesten u jednokrevetnu eliju velicine 9,97m2. 29. Prema navodima podnositelja zahtjeva, on je zatrazio da bude smjesten u samicu kako bi mogao pripremiti svoju obranu, sto mu je bilo nemogue u njegovim prethodnim elijama zbog naprijed opisanih prenapucenih uvjeta a i s obzirom na slozenost kaznenog predmeta protiv njega. Kao ilustraciju ovoga posljednjega, podnositelj zahtjeva tvrdi da se spis kaznenog predmeta protiv njega sastoji od preko osam tisua stranica i da u njegovim prethodnim elijama nije bilo dovoljno mjesta cak ni da drzi presliku svih mjerodavnih dokumenata iz spisa, a kamo li da ih prouci. 30. Za cijelo vrijeme dok je bio u pritvoru, podnositelj zahtjeva smio je provoditi dva sata dnevno na svjezem zraku. 3. Rjesenja koja se ticu zadrzavanja/pritvora podnositelja zahtjeva 31. Dana 17. lipnja 2007. godine istrazni sudac Zupanijskog suda u Zagrebu odredio je zadrzavanja podnositelja zahtjeva od strane policije do 16.45 sati dana 18. lipnja 2007. godine, na temelju clanka 98., stavka 1. Zakona o kaznenom postupku. 32. Dana 18. lipnja 2007. godine istrazni sudac Zupanijskog suda u Zagrebu odredio je zadrzavanje podnositelja zahtjeva do 17.45 sati dana 19. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE lipnja 2007. godine, na temelju clanka 98., stavka 2. Zakona o kaznenom postupku. 33. Dana 20. lipnja 2007. godine istrazni sudac Zupanijskog suda u Zagrebu odredio je pritvor podnositelju zahtjeva na temelju clanka 102., stavka 1., tocke 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku, te naveo da se njegov pritvor treba racunati od 16. lipnja 2007. u 16.45 sati te da moze trajati najdulje mjesec dana. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: "Razloge za odreivanje pritvora protiv osumnjicenih, a temeljem cl. 102. st. 1. toc. 2. ZKP-a nalazim u cinjenici, da e u tijeku ovog kaznenog postupka biti nuzno ispitati vei broj svjedoka koji imaju saznanja vezanih za izvrsenje kaznenih djela od strane osumnjicenika. Naime, I, II, III i IV osumnjicenici djelatnici su Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojem su i zaposleni izmeu ostalih i svjedoci G. I. kao predsjednik HFP-a, F. J. tajnik HFP-a, B. S. tajnica u HFP-u, M. B. rukovoditelj u HFP-u, Z. R. i V.S. takoer zaposleni u HFP-u, LJ. Z. i J. I. zaposleni u Sektoru prodaje HFP-a i drugi s kojima se I-IV osum. Dobro poznaju. Pa postoji opravdana bojazan da bi osumnjicenici boravkom na slobodi mogli utjecati na ove kao i ostale svjedoke u smislu podesavanja njihovih iskaza odnosno usklaenja sa svojom obranom. ... Sto se tice II osumnjicenog Roberta Pesa isti je pokazao izuzetno visoki stupanj kriminalne volje u poduzimanju niza protupravnih radnji kroz duze vremensko razdoblje, cime je prouzrocio veliku materijalnu stetu krsei kao djelatnik HFP-a zakonom propisana pravila ponasanja. ... Sva ova postupanja osumnjicenika i dalje opravdavaju bojazan da bi svojim boravkom na slobodi, a pogotovo I do IV osum. Koji su i dalje djelatnici Hrvatskog fonda za privatizaciju, te cijenei njihove funkcije utjecaj kojeg imaju u svojstvu potpredsjednika HFP-a, ... nastavili s vrsenjem inkriminiranih im i drugih kaznenih djela." 34. Dana 29. lipnja 2007. godine podnositelj zahtjeva razrijesen je svoje duznosti odlukom predsjednika HFP-a. 35. Podnositelj zahtjeva i drugi osumnjicenici zalili su se protiv navedenog rjesenja. Dana 2. srpnja 2007. godine izvanraspravno vijee Zupanijskog suda u Zagrebu potvrdilo je pritvor podnositelju zahtjeva pozivajui se na clanak 102., stavak 1., tocku 2. Zakona o kaznenom postupu i ukinulo pobijano rjesenje glede osnove iz clanka 102., stavka 1., tocke 3. Zakona o kaznenom postupku. U tom je dijelu pobijano rjesenje vraeno istraznom sucu na ponovno odlucivanje. Mjerodavni dio rjesenja o zalbi glasi kako slijedi: ,,Zalbe okrivljenika u odnosu na odreivanje pritvora po cl. 102. st. 1. toc. 3. ZKP nisu osnovane. U odnosu na razloge za primjenu mjere pritvora prema ... II ... okrivljenima temeljem zakonske osnove iz cl. 102. st. 1. toc. 3. ZKP i ovo vijee nalazi, da ista u odnosu na naprijed spomenute okrivljenike egzistira. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE Rjesenjem o provoenju istrage ... osnovano je sumnjiv da je pocinio ... II-okrivljenik kazneno djelo iz cl. 347. st. 1. KZ ... ... II-okrivljenik osnovano je sumnjiv da je kao potpredsjednik HFP, odnosno kao visoki pozicionirani drzavni sluzbenik koristio svoj polozaj, te kao takav primio obeanje dara da u granicama svoje ovlasti obavi sluzbenu radnju koju ne bi smio obaviti, jer je njegova primarna zadaa bila stiti imovinske interese RH. Na taj nacin isti je takoer iskazao visok stupanj kriminalne volje i upornost u protupravnom postupanju. ... Sve naprijed navedeno, u odnosu na ... II ... -okrivljene, i po ocjeni ovog vijea u svojoj ukupnosti cini one osobite okolnosti koje opravdavaju realnu bojazan da bi okrivljenici boravkom na slobodi mogli nastaviti s cinjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Zbog izlozenog nuzna je primjena mjere pritvora prema ...II...-okrivljenima i temeljem zakonske osnove iz cl. 102. st. 1. toc. 3. ZKP. Po sluzbenoj duznosti, a u odnosu na na odreivanje pritvora po cl. 102. st. 1. toc. 2. ZKP ... Naime, izrekom pobijanog Rjesenja je ...II...-okrivljeniku odreen pritvor iz osnove cl. 102. st. 1. toc. 3. ZKP, dok iz obrazlozenja pobijanog rjesenja proizlazi da je ... odreen pritvor i po osnovi cl. 102. st. 1. toc. 2. ZKP. S obzirom na ovu proturjecnost nije mogue ispitati ni osnovanost zalbenih prigovora, jer nije jasno da li je okrivljenicima osim po cl. 102. st. 1. toc. 3. ZKP odlukom istraznog suca odreen i pritvor po cl. 102. st. 1. toc 2. ZKP." 36. U rjesenju od 5. srpnja 2007. godine istrazni sudac Zupanijskog suda u Zagrebu odredio je pritvor podnositelja zahtjeva i temeljem iz clanka 102., stavka 1., tocke 2. Zakona o kaznenom postupku. Ponovio je iste razloge kao i u svojem prethodnom rjesenju od 20. lipnja 2007. godine. 37. Dana 12. srpnja 2007. godine isti sudac produljio je pritvor podnositelja zahtjeva do 16. rujna 2007. godine temeljem clanka 102., stavka 1., tocke 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku. 38. Dana 13. veljace 2008. godine podignuta je pred Zupanijskim sudom u Zagrebu optuznica protiv podnositelja zahtjeva i drugih okrivljenika. 39. Dana 15. veljace 2008. godine izvanraspravno vijee Zupanijskog suda u Zagrebu produljilo je pritvor podnositelju zahtjeva temeljem clanka 102., stavka 1., tocke 4. Zakona o kaznenom postupku. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: Na temelju podignute optuznice postoji osnovana sumnja da su I-V... okrivljenici pocinili kaznena djela navedena u optuznici, sto je sukladno odredbi clanka 102. stavka 1, ZKP opi zakonski uvjet da bi se pritvor mogao produljiti. ... II okrivljeni Robert Pesa ... se podignutom optuznicom terete da su kaznena djela pocinili kao potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju (u daljenjem tekstu: HFP)... Odredbom clanka 3. Zakona o HFP (,,Narodne novine" broj: 84/92, 70/93, 76/93, 19/94, 52/94, 87/96) propisano je da se HFP osnova radi provoenja i dovrsenja postupka privatizacije imovine, koja je HFP-u na temelju Zakona o pretvorbi drustvenih poduzea privremeno prenesena, ... Odredbom clanka 4. Zakona o HFP propisano je da HFP obavlja strucne i upravne poslove koji se odnose na: privatizaciju ... Vaznost i znacaj HFP u gospodarskom zivotu Republike Hrvatske, uloga navedenih okrivljenika u inkriminiranim aktivnostima, cinjenica da su obnasali odreene funkcije u PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE HFP i prema cinjenicnom opisu zlouporabili te funkcije, pocinivsi mnoge nepravilnosti i lazno prezentirajui zakonitost potrebnih radnji, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi, cime su narusili ugled HFP kojemu je izmeu ostalog povjereno provoenje i dovrsenje postupka privatizacije i upravljanje imovinom u vlasnistvu Republike Hrvatske i izazvali sumnju cjelokupne javnosti u pravilnost i zakonitost rada HFP, po misljenju Vijea, predstavlja one posebne teske okolnosti djela zbog kojih je produljenje pritvora protiv ...II... okrivljenika neophodno iz razloga u clanku 102. stavak 1. tocka 4. ZKP-a. 40. I podnositelj zahtjeva i drzavno odvjetnistvo podnijeli su zalbe protiv navedenog rjesenja. Dana 14. ozujka 2008. godine Vrhovni sud je odbio zalbu podnositelja zahtjeva. Usvojio je zalbu drzavnog odvjetnika i nalozio pritvor podnositelja zahtjeva i temeljem clanka 102., stavka 1., tocke 2. Zakona o kaznenom postupku. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: Opisanim postupcima ovih okrivljenika oni su, motivirani osobnom korisu postupali kroz koruptivnu aktivnost suprotno zadai funkcija koje su obavljali u procesu privatizacije, a time i suprotno svrsi postojanja Fonda. Takvom djelatnosu, osim sto su pribavili sebi znacajnu imovinsku korist oni su u javnosti kako zainteresiranoj za djelatnost Fonda, tako i opoj javnosti, svojim postupcima ozivljavali sliku devijantnog nacina pretvorbe vlasnistva, a time su ugrozili i ugled temeljnih institucija drzave. Provodei privatizacijski proces ovi okrivljenici su bili duzni stititi imovinske interese Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno Republike Hrvatske kao nositelja vlasnickih prava na nekretninama koji su predmet inkriminacije. U uvjetima trzisnog gospodarstva duzni su bili ostvariti preduvjete postene trzisne utakmice, omoguiti svim ponuditeljima sudjelovanje i ravnopravan polozaj u javnom nadmetanju i predloziti Vladi Republike Hrvatske odabir najpovoljnije ponude iskljucivo u interesu prodavatelja, Hrvatskog fonda za privatizaciju odnosno RH i samih drustava koje su bile predmet prodaje, a sve radi postizanja cilja odreenog u Zakonu o privatizaciji. Cinjenice da su ovi okrivljenici imali navedene funkcije u Hrvatskom fondu za privatizaciju, koji ima izuzetan znacaj i vaznost u procesu privatizacije, oni su ovakvim postupkom u znatnoj mjeri smanjili ugled Hrvatskog fonda za privatizacije u postupku provoenja i dovrsenja postupka privatizacije i upravljanja imovinom u vlasnistvu Republike Hrvatske. Sve je to imalo za posljedicu sumnje sire javnosti u zakonitost i pravilnost cjelokupnog rada Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ove okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju sadrzaje koji u znatnoj mjeri nadilaze radnju i popratne okolnosti koje se ustanovljuju kod izvrsenja takvog kaznenog djela za koje se vodi kazneni postupak. Time one predstavljaju posebno teske okolnosti kaznenog djela radi kojih je protiv okrivljenih ...R. P.,... neophodno produljenje pritvora prvostupanjski sud opravdano produljuje pritvor po osnovi cl. 102. st. 1. toc. 4. ZKP. ... ...sud smatra da ... u odnosu na okrivljenike ... Roberta Pese..., postoje zakonski osnovi za produljenje pritvora i po osnovi cl. 102. st. 1. toc. 2. ZKP ... ...svjedok J. K. nije saslusan u dosadasnjem tijeku postupka. Radi se o svjedoku koji ima neposredna saznanja, kako to ukazuju podaci u spisu, o odlucnim i vaznim cinjenicama inkriminirane djelatnosti navedenim okrivljenicima, koji istoga poznaju ... ukazuje na postojanje osnovane sumnje da bi ti okrivljenici boravkom na slobodi utjecali na tog svjedoka..." 41. Dana 9. travnja 2008. godine podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tuzbu. Dana 30. travnja 2008. godine Ustavni sud je djelomicno potvrdio odluku Vrhovnoga suda o produljenju pritvora podnositelja zahtjeva temeljem PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE clanka 102., stavka 1., tocke 4. Zakona o kaznenom postupku. Meutim, ukinuo je dio pobijane odluke glede osnove iz clanka 102., stavka 1., tocke 2. Zakona o kaznenom postupku. U tom je dijelu predmet vraen Vrhovnom sudu na ponovno odlucivanje. 42. Dana 12. svibnja 2008. godine Vrhovni sud je odbio zalbu koju je ulozilo drzavno odvjetnistvo protiv odluke Zupanijskog suda u Zagrebu od 15. veljace 2008. godine. Tako je daljnji pritvor podnositelja zahtjeva bio odreen samo temeljem clanka 102., stavka 1., tocke 4. Zakona o kaznenom postupku. 43. Dana 12.. svibnja 2008. godine podnositelj zahtjeva podnio je prijedlog za ukidanje pritvora. 44. Dana 14. svibnja 2008. godine izvanraspravno vijee Zupanijskog suda u Zagrebu produljilo je pritvor podnositelju zahtjeva temeljem clanka 102., stavka 1. tocke 4. Zakona o kaznenom postupku i istovremeno odbilo njegov prijedlog za ukidanje pritvora. 45. Dana 20. svibnja 2008. godine podnositelj zahtjeva zalio se protiv navedenih odluka. Dana 9. lipnja 2008. godine Vrhovni sud odbio je zalbu podnositelja zahtjeva. Dana 24. lipnja 2008. godine podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tuzbu protiv navedenih odluka Zupanijskog suda i Vrhovnog suda. Podnositelj zahtjeva je takoer naveo da su uvjeti njegovog pritvora bili necovjecni. 46. Dana 10. srpnja 2008. godine Uprava Zatvora u Zagrebu dozvolila je nadzor telefonskih razgovora izmeu podnositelja zahtjeva i njegove braniteljice, ge V.D.L. 47. Dana 8. kolovoza 2008. godine izvanraspravno vijee Zupanijskog suda u Zagrebu produljilo je pritvor podnositelju zahtjeva temeljem clanka 102., stavka 1., tocke 4. Zakona o kaznenom postupku, ponavljajui isto obrazlozenje kako i u svojoj odluci od 15. veljace 2008. godine. Dana 11. kolovoza 2008. godine podnositelj zahtjeva je ulozio zalbu u kojoj je, inter alia, ponovio svoje navode da su uvjeti njegovoga pritvora necovjecni. Dana 19. rujna 2008. godine Vrhovni sud je odbio zalbu podnositelja zahtjeva, pri cemu se nije osvrnuo na navode podnositelja zahtjeva o uvjetima njegovoga pritvora. Razmotrio je pitanje zakonitosti pritvora podnositelja zahtjeva i podrobno analizirao tezinu optuzbi i konkretnu okolnost navodnoga nacina na koji su djela bila pocinjena. 48. Dana 25. rujna 2008. godine utvreno je da je ustavna tuzba podnositelja zahtjeva od 24. lipnja 2008. godine nedopustena iz razloga sto pobijana rjesenja vise nisu bila na snazi budui je, u meuvremenu, dana 8. kolovoza 2008. godine bilo doneseno novo rjesenje o njegovom pritvoru. 49. Dana 29. rujna 2008. godine podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tuzbu protiv rjesenja Zupanijskog suda u Zagrebu od 8. kolovoza 2008. godine i rjesenja Vrhovnoga suda od 19. rujna 2008. godine. Izmeu ostalih stvari, ponovio je svoje prigovore na uvjete svoga pritvora. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 50. Dana 24. listopada 2008. godine Uprava Zatvora u Zagrebu dozvolila je telefonske pozive bez nadzora izmeu podnositelja zahtjeva i njegove braniteljice, ge V.D.L. 51. Dana 19. studenog 2008. godine Zupanijski sud u Zagrebu produljio je pritvor podnositelju zahtjeva. Podnositelj zahtjeva je ulozio zalbu. 52. Dana 18. prosinca 2008. godine Ustavni sud je utvrdio da je ustavna tuzba podnositelja zahtjeva od 29. rujna 2008. godine nedopustena iz razloga sto pobijana rjesenja vise nisu bile na snazi, budui je u meuvremenu dana 29. studenog 2008. godine doneseno novo rjesenje o njegovom pritvoru. 53. Dana 4. veljace 2009. godine Vrhovni sud je potvrdio rjesenje Zupanijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2008. godine. Podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tuzbu. 54. Dana 17. ozujka 2009. godine Ustavni sud je prihvatio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva i ukinuo rjesenje Vrhovnog suda od 4. veljace 2009. godine i rjesenje Zupanijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2008. godine. U izreci odluke utvrdio je povredu prava podnositelja zahtjeva na covjecno postupanje prema njemu i postivanje njegovoga dostojanstva. Takoer je nalozio Vladi da prilagodi objekt Zatvora u Zagrebu potrebama pritvorenika u razumnome roku, ne duljem od pet godina. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: [Glede prava na slobodu] 4. ... Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenom rjesenju navodi da ta prava podnositelju nisu povrijeena, jer je nesumnjivo ispunjen prvi uvjet za odreivanje pritvora kad je na temelju optuznice ,,nedvojbeno utvreno postojanje osnovane sumnje u pocinjenje kaznenih djela od strane optuzenika, a sto je opa pretpostavka odreivanja pritvora iz odredbe clanka 102. stavka 1. ZKP-a". Neosnovanim je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio i tumacenje pritvorske osnove iz clanka 102. stavka 1. tocke 4. ZKP-a na nacin da je njezina svrha osiguranje prisustvovanja optuzenika kaznenom postupku i da se moze primijeniti samo ako se ista svrha ne moze ostvariti drugom mjerom. ... 8. ... da se nekome oduzme sloboda samo zbog osnovane sumnje da je pocinio odreeno (tesko) kazneno djelo, onda se u primjeni takve odredbe narocito znacajnim cini zahtjev da tijela kaznenog postupka s posebnom paznjom ispituju svako produljenje pritvora po toj osnovi. Sama cinjenica daljnjeg postojanja osnovane sumnje u tom smislu nije dostatna da bi se, nakon stanovitog proteka vremena, opravdao pritvor. Potrebno je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, u takvim slucajevima razmotriti dva uvjeta za njegovu primjenu: a) jesu li razlozi koji ga opravdavaju i dalje "relevantni i dostatni", te b) jesu li tijela kaznenog postupka u voenju postupka iskazala "posebnu marnost". Samo u slucaju ako su oba uvjeta ispunjena, razdoblje provedeno u produljenom pritvoru moze se smatrati razboritim... 9. ...Propustom Vrhovnog suda Republike Hrvatske da bez valjanog objasnjenja prema nacelu razmjernosti ocijeni prikladnost, nuznost i primjerenost daljnjeg zadrzavanja u pritvoru podnositelja po osnovi iz clanka 102. stavka 1. tocke 4. ZKP-a, odnosno samo konstatacija da "(...) ovo nacelo dosadasnjim boravkom optuzenika u pritvoru za sada nije ugrozeno." podnositelju je, prema ocjeni Ustavnog suda, povrijeeno njegovo ustavno pravo na osobnu slobodu. ... PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 9.2. ...Vrhovni sud Republike Hrvatske ispravno primjeuje da u primjeni nacela razmjernosti ,,osim vremena provedenog u pritvoru valja imati na umu i razmjer izmeu konkretne tezine te broja kaznenih djela za koja se optuzenik tereti kao i kazne koje se moze ocekivati prema stanju spisa ako bude proglasen krivim". No, pri tome mu iz vida izmicu dvije vazne cinjenice: (a) cinjenica da je podnositelj optuzen za kaznena djela za koja se moze po zakonu izrei kazna od jedne do deset godina zatvora te da ... po odredbi clanka 109. stavka 1. tocke 4. ZKP-a, do donosenja prvostupanjske presude pritvor moze trajati najdulje dvije godine, s time da se po odredbi clanka 28. stavka 3. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ... moze produljiti za jos sest mjeseci; (b) cinjenica da se podnositelj nalazi u pritvoru ve vise od 1 godine i 8 mjeseci, a da se ne moze u ovom casu s izvjesnosu rei koliko e jos dokazni postupak i glavna rasprava do donosenja prvostupanjske presude trajati. Potpuna primjena nacela razmjernosti, u smislu onoga sto je ranije receno o pogledu njegovog ,,testa" prikladnosti, nuznosti i uravnotezenosti, nesumnjivo trazi uvazavanje ovih dviju okolnosti. Samo tada se u konacnici moze ispravno ocijeniti je li u konkretnom slucaju javni interes da se podnositelju produljuje pritvor tijekom kaznenog postupka � u kojem tek treba odluciti o njegovoj krivnji za inkriminirana kaznena djela � preteze nad Ustavom i Europskom konvencijom zajamcenim pravom na osobnu slobodu. ... [Glede zabrane mucenja] Ustavni sud napominje kako odredbe clanka 74. stavka 3. Zakona o izvrsavanju kazne zatvora propisuju, uz ostalo, prostorni standard za jednog zatvorenika na sljedei nacin: Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti ciste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. ...cinjenica prenapucenosti zatvora u Zagrebu ne moze prihvatiti kao objasnjenje za los polozaj podnositelja u svjetlu njegova smjestaja u spornoj eliji te uvjeta zivota u njoj. Pri tome, Ustavni sud upozorava da se radi o pritvoreniku, a ne o zatvoreniku, kojem se u smislu pretpostavke okrivljenikove neduznosti, kako je ranije istaknuto, ustavno pravo na osobnu slobodu smije manje ograniciti nego zatvoreniku. 17.2. Ocjenjujui kvalitetu medicinske pomoi, Ustavni sud prihvaa navode uprave Zatvora u Zagrebu o zadovoljavajuem stupnju te pomoi. Meutim, uprava zatvora mora, vodei racuna o opem nacelu suzbijanja stetnih ucinaka prenapucenosti pojacanom skrbi za pritvorenike i zatvorenike, uspostaviti za pritvorenike standarde koristenja dodatne medicinske pomoi angaziranjem vanjskih lijecnickih usluga, koje nee ovisiti o diskrecijskoj ocjene uprave zatvora. 17.3. Konacno, Ustavni sud ocjenjuje da je pravni rezim posjeta clanova obitelji pritvorenicima i zatvorenicima, u uvjetima prenapucenosti, neprimjeren, kako u pogledu duljine dopustenog kontakta, tako i u pogledu procedure koja se na clanove obitelji ... i koja ... bitno umanjuje smisao takvih kontakata... ... 22. Ustavni sud je iz razloga navedenih u tockama ... 17. ocijenio da su podnositelju uvjetima smjestaja i zivota u zatvoru za izvrsavanje pritvora, koji u svojoj ukupnosti predstavljaju ponizavajue postupanje, povrijeena ustavna prava zajamcena clankom 23. i 25. stavkom 1. Ustava, kao i odredbom clanka 3. Europske konvencije. Ustavni sud nije razmatrao mogunost dodjele pravicne naknade podnositelju za ove povrede ustavnih odnosno konvencijskih prava, jer u hrvatskom pravnom poretku za to postoji drugo, djelotvorno pravno sredstvo (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-1437/07 od 23. travnja 2008.). ..." 55. Dana 18. ozujka 2009. godine podnositelj zahtjeva je pusten. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 56. Dana 29. travnja 2009. godine podnositelj zahtjeva podnio je drzavnom odvjetnistvu zahtjev za naknadu stete, trazei da se u toj stvari postigne nagodba. 4. Izjave nekih visoko rangiranih drzavnih duznosnika u medijima 57. Dana 17. lipnja 2007. godine u nedjeljnom izdanju nacionalnih dnevnih novina Nedjeljni jutarnji objavljen je clanak pod naslovom ,,Mito U HFP-u: 6 uhienih". Clanak pocinje kako slijedi: ,,ZAGREB � Sest uhienih, od kojih su tri potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju, potraga za sedmom osobom te potrosenih vise od 800 tisua, mozda i 1,3 milijuna eura iz drzavne blagajne za mito osobama u HFP-u, rezultat su jednogodisnje krim obrade, ..." 58. U tom je clanku citirana slijedea izjava ravnatelja policije: ,,Da bi popili kavu s vama i pustili vas u igru, u namjestanje poslova za kupnju imovine iz HFP-a, bilo je potrebno platiti 50 tisua eura", kazao je Marijan Benko, ravnatelj Policije..." 59. Dana 17. lipnja 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama 24 sata objavljen je clanak pod naslovom ,,Uzeli milijune eura". Citirana je slijedea izjava Glavnog drzavnog odvjetnika: ,,-Da bi vas saslusali, odnosno otisli s vama na kavu, trazili su 50.000 eura..." 60. Dana 18. lipnja 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama 24 sata objavljen je clanak pod naslovom ,,Najvei korupcijski skandal". Ponovno je citirana slijedea izjava Glavnog drzavnog odvjetnika: ,,Drzavni odvjetnik Mladen Baji rekao je kako su tijekom istrage osumnjiceni bili nezasitno pohlepni. Samo da bi zapoceli ikakav razgovor o poslu, trazili su 50.000 eura, kako su govorili, za kavicu." 61. Dana 21. lipnja 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama Vecernji list objavljen je slijedei citat iz izjave koju je dao g. Ivo Sanader, Predsjednik Vlade: ,,U Fondu za privatizaciju posrijedi je bio organizirani kriminal, rekao je premijer Sanader. �Ne mora biti da su u svakom projektu zajedno sudjelovala trojica potpredsjednika Fonda, ali vjerojatno je da je svaki od njih radio s nizom drugih ljudi, pa se u tom smislu moze govoriti o organiziranom kriminalu." PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 62. Dana 22. lipnja 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama Jutarnji list objavljen je clanak pod naslovom ,,Predsjednik Mesi: Tri tenora dobit e orkestar". Mjerodavni dio clanka glasi kako slijedi: ,,ZAGREB � Istraga o korupciji e se prosiriti i na druge institucije, nije dovoljno rijesiti samo Hrvatski fond za privatizaciju. On je centar korupcije, no kao hobotnica prosiren je dalje. Akcije Maestro samo je jedan pravac djelovanja, a bit e ih vise. Melodija se zna i ustimava, a i partitura je zadana. Tri tenora dobit e orkestar � rekao je predsjednik Mesi..." II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO I PRAKSA 63. Mjerodavni dio Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 8/1998 (prociseni tekst), 113/2000, 124/2000 (prociseni tekst), 28/2001 i 41/2001 (prociseni tekst), 55/2001 (ispravak)) propisuje kako slijedi: Clanak 23. ,,Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja...." Clanak 25. ,,Sa svakim se uhienikom i osuenikom mora postupati covjecno i postivati njegovo dostojanstvo. ..." Clanak 28. "Svatko je neduzan i nitko ga ne moze smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja." 64. Clanak 62., stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine br. 29/2002) glasi kako slijedi: Clanak 62. "(1) Svatko moze podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tuzbu ako smatra da mu je pojedinacnim aktom tijela drzavne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrucne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odluceno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela, povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamcena Ustavom, odnosno Ustavom zajamceno pravo na lokalnu i podrucnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo) ..." PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 65. Mjerodavne odredbe Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002 i 62/2003, 178/2004 i 115/2006) propisuju kako slijedi: Clanak 3. (1) Svatko je neduzan i nitko ga ne moze smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. 4. Mjere opreza Clanak 90. (1) U slucaju kad postoje okolnosti iz clanka 102. ovoga Zakona zbog kojih je mogue odrediti pritvor, sud e, ako se ista svrha moze ostvariti i nekom od mjera opreza propisanih ovim clankom, obrazlozenim rjesenjem naloziti okrivljeniku provoenje jedne ili vise mjera.... (2) Mjere opreza jesu: 1) zabrana napustanja boravista, 2) zabrana posjeivanja odreenog mjesta ili podrucja, 3) obveza okrivljenika da se povremeno javlja odreenoj osobi ili drzavnom tijelu, 4) zabrana priblizavanja odreenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili odrzavanja veze s odreenom osobom, 5) zabrana poduzimanja odreene poslovne aktivnosti, 6) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz drzavne granice, 7) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom. ...." 8. Openite odredbe o pritvoru Clanak 101. (1) Pritvor moze biti odreen samo ako se ista svrha ne moze ostvariti drugom mjerom [opreza]. (2) Cim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor odreen, pritvor se mora ukinuti i pritvorenika pustiti na slobodu. (3) Pri odlucivanju o pritvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit e se racuna o razmjeru izmeu tezine pocinjenoga kaznenog djela, kazne koja se....moze ocekivati u postupku i potrebe odreivanja i trajanja pritvora. (4) Sudbena tijela pred kojima se vodi postupak postupat e u predmetima u kojima je odreen pritvor posebno zurno, te po sluzbenoj duznosti paziti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti za pritvor i u tom slucaju ga odmah ukinuti. 9. Osnove za odreivanje pritvora PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE Clanak 102. ,,(1) Ako postoji osnovana sumnja da je odreena osoba pocinila kazneno djelo, pritvor se protiv te osobe moze odrediti: .... 2) ako postoji osnovana sumnja da e unistiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vazne za kazneni postupak ili da e ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivace, 3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da e ponoviti kazneno djelo ili da e dovrsiti pokusano kazneno djelo... 4) ako su u pitanju kaznena djela: ubojstva, razbojnistva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporabe opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabe polozaja ili ovlasti, udruzivanja za pocinjenje kaznenog djela ili kojeg drugoga kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od dvanaest godina ili teza kazna, ako je to neophodno zbog posebno teskih okolnosti djela." Clanak 106. (l) Pritvor odreen rjesenjem istraznog suca.... (2) Iz opravdanih razloga istrazni sudac...moze pritvor tijekom istrage produljiti i to prvi puta za jos najvise dva mjeseca, a zatim za jos najvise tri mjeseca. (3) Ukupno trajanje pritvora u istrazi ne moze prijei sest mjeseci...." Clanak 107. ,,... (2) Nakon podnosenja optuznice...[sudsko ]vijee.... e ispitati svaka dva mjeseca postoje li i dalje zakonski uvjeti za pritvor..." Osnove zbog kojih se [prvostupanjska] presuda moze pobijati Clanak 366. [Prvostupanjska] presuda se moze pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, 2) zbog povrede Kaznenog zakona, 3) zbog pogresno ili nepotpuno utvrenog cinjenicnog stanja, 4) zbog odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troskovima kaznenog postupka, imovinskopravnim zahtjevima te zbog odluke o objavi presude u sredstvima javnog priopavanja. 66. Mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005 i 42/2008) propisuju kako slijedi: PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE Clanak 19. ,,(1) Svaka fizicka i pravna osoba ima pravo na zastitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrenim zakonom. (2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na zivot, tjelesno i dusevno zdravlje, ugled, cast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog zivota, slobodu i dr. ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privreivanja i dr." Clanak 1046. ,,Steta je ....povreda prava osobnosti (neimovinska steta)." 67. Mjerodavni dio clanka 186.(a) Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01 i 117/03) glasi kako slijedi: ,,Osoba koja namjerava podnijeti tuzbu protiv Republike Hrvatske duzna se prije podnosenja tuzbe obratiti nadleznom drzavnom odvjetnistvu sa zahtjevom za mirno rjesenje spora. .... Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga clanka ne bude prihvaen ili o njemu ne bude odluceno u roku od tri mjeseca od njegova podnosenja, podnositelj zahtjeva moze podnijeti tuzbu nadleznom sudu. ..." 68. Mjerodavne odredbe Zakona o izvrsavanju kazne zatvora, (Narodne novine br. 128/1999 i 190/2003) glase kako slijedi: Clanak 17. ,,(1) Protiv postupka i odluke kojom se zatvorenik nezakonito prikrauje ili ogranicava u nekom pravu iz ovoga Zakona zatvorenik moze podnijeti zahtjev za sudsku zastitu. (2) O zahtjevu za sudsku zastitu odlucuje sudac izvrsenja." Clanak 74. ,,... Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti ciste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. ...,, PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 69. U odluci br. U-III-1437/2007 od 23. travnja 2008. godine Ustavni sud je utvrdio da su uvjeti pritvora zatvorenika, P.M. u Kaznionici u Lepoglavi predstavljali necovjecno postupanje. Razmotrio je i zahtjev P.M.a za pravicnom naknadom. Mjerodavni dijelovi odluke glase: Ustavni sud posebno neprihvatljivim smatra stajaliste [nizih] sudova da se u ovom slucaju ne moze dosuditi naknada neimovinske stete prema clanku 200. Zakona o obveznim odnosima, jer da se radi o pravnom nepriznatom obliku naknade stete. ... Hrvatski Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.) je u clanku 1046. definirao neimovinsku stetu kao povredu prava osobnosti. Drugim rijecima, svaka povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku stetu. Pojam prava osobnosti Zakon o obveznim odnosima daje u clanku 19. stavku 2. gdje se kao prava osobnosti u smislu tog Zakona navode: pravo na zivot, tjelesno i dusevno zdravlje, ugled, cast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog zivota, sloboda i dr. ... valja zakljuciti da je u ovom slucaju doslo do povrede ljudskog ustavnog i osobnog dobra, jer je podnositelj bio u zatvorskim uvjetima koji nisu sukladni standardima koji su propisani Zakonom o izdrzavanju kazne zatvora, a isti su protivni i pravnom standardu koji je propisan clankom 25. stavkom 1. Ustava. Zbog toga su sudovi duzni odrediti odstetu i za tu povredu ljudskog dostojanstva. ..." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 3. I CLANKA 5., STAVKA 3. KONVENCIJE 14. Podnositelj zahtjeva prigovara na temelju clanka 3. Konvencije uvjetima svojega pritvora. Nadalje prigovara na temelju clanka 5., stavka 3. trajanju svoga pritvora te tvrdi da su razlozi na koje su se pozvali nacionalni sudovi kad su odredili produljenje njegovoga pritvora bili nedostatni i neodgovarajui tijekom cijeloga njegovoga pritvora. Clanak 3. i clanak 5. glase: Clanak 3. ,,Nitko se ne smije podvrgnuti mucenju ni necovjecnom ili ponizavajuem postupanju ili kazni." Clanak 5., stavak 3. Svatko uhien ili pritvoren u uvjetima predvienim stavkom 1.c) ovoga clanka mora se u najkraem roku izvesti pred suca, ili pred drugo zakonom odreeno tijelo sudbene vlasti, i ima pravo u razumnom roku biti suen ili pusten na slobodu do suenja. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE Pustanje na slobodu moze se uvjetovati davanjem jamstva da e ta osoba pristupiti suenju. A. Dopustenost 71. Vlada tvrdi da nakon odluke Ustavnog suda od 17. ozujka 2009. godine podnositelj zahtjeva vise nije mogao tvrditi da je zrtva povreda navedenih na temelju clanka 3. i clanka 5., stavka 3. Konvencije, jer je Ustavni sud utvrdio povredu tih odredbi. Nadalje, glede prigovora podnositelja zahtjeva na temelju clanka 3. Konvencije (uvjeti njegovoga pritvora), nacionalno je pravo naknadno omoguilo podnositelju zahtjeva potrazivati naknadu stete u graanskom postupku protiv drzave. 72. Podnositelj zahtjeva osporava te tvrdnje. 1. Opa nacela 73. Sud smatra da su pitanje ima li podnositelj zahtjeva polozaj zrtve i pitanje iscrpljenja domaih pravnih sredstava bitno povezana u okolnostima ovoga predmeta, te da ih stoga treba zajedno razmotriti. 74. Glede polozaja zrtve podnositelja zahtjeva, Sud ponavlja da on moze, na temelju clanka 34. Konvencije ,,primati zahtjeve bilo koje fizicke osobe...koji tvrde da su zrtve povrede prava priznatih u ovoj Konvenciji ili dodatnim protokolima sto ih je pocinila jedna visoka ugovorna stranka.,, Prvo je na nacionalnim vlastima da isprave svaku navodnu povredu Konvencije. U tom pogledu, pitanje moze li podnositelj zahtjeva tvrditi da je zrtva navodne povrede mjerodavno je u svim fazama postupka koji se vodi na temelju Konvencije (vidi predmete Burdov v. Russia, br. 59498/00, stavak 30., ECHR 2002-III i Trepashkin v. Russia, br. 36898/03, stavak 67., 19. srpnja 2007.). 75. Sud takoer ponavlja da neka odluka ili mjera koja je povoljna za podnositelja zahtjeva u nacelu nije dostatna da bi ga se lisilo njegovoga polozaja ,,zrtve", osim ako su nacionalne vlasti priznale, bilo izricito ili u biti, povredu Konvencije te za nju dale i zadovoljstinu (vidi predmete Amuur v. France, 25. lipnja 1996., stavak 36., Reports of Judgments and Decisions 1996-III i Dalban v. Romania [GC], br. 28114/95, stavak 44., ECHR 1999-VI). Takvo priznanje i zadovoljstina obicno su rezultat procesa iscrpljivanja domaih pravnih sredstava (vidi predmet Ko� and Tamba v. Turkey (dec.), br. 46947/99, 24. veljace 2005.). 76. Sud nadalje ponavlja da su mehanizmi zastite temeljnih prava uspostavljeni Konvencijom, supsidijarni u odnosu na nacionalne sustave koji cuvaju ljudska prava. Konvencija ne odreuje drzavama ugovornicama neki zadani nacin za osiguranje djelotvorne primjene Konvencije unutar njihovoga internoga prava. Izbor najprikladnijega nacina da se to postigne u PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE nacelu je stvar domaih vlasti, koje su u trajnom kontaktu s vitalnim snagama svojih zemalja i u boljem su polozaju procijeniti mogunosti i resurse koje im daju njihovi odnosni domai pravni sustavi (vidi predmete Swedish Engine Drivers' Union v. Sweden, 6. veljace 1976., stavak 50., Series A br. 20; Chapman v. the United Kingdom [GC], br. 27238/95, stavak 91., ECHR 2001-I i Sisojeva and Others v. Latvia [GC], br. 60654/00, stavak 90., ECHR 2007-II). 77. Glede iscrpljivanja domaih pravnih sredstva, Sud ponavlja da se on, u skladu s clankom 35., stavkom 1. Konvencije, moze nekim pitanjem baviti samo nakon sto budu iscrpljena sva domaa pravna sredstva. Svrha clanka 35. je dati svim drzavama ugovornicama priliku da sprijece ili isprave povrede navedene protiv njih prije nego sto ti navodi budu dostavljeni Sudu (vidi, na primjer, predmete Hentrich v. France, 22. rujna 1994., stavak 33., Series A br. 296-A i Remli v. France, 23. travnja 1996., stavak 33., Reports 1996-II). Tako prigovor podnesen Sudu treba prvo biti podnesen ogovarajuim nacionalnim sudovima, barem u biti, u skladu s formalnim zahtjevima domaega prava i u propisanim rokovima. Drugacije stajaliste znacilo bi dupliciranje domaega procesa s postupkom pred Sudom, sto bi se tesko moglo smatrati spojivim sa supsidijarnim znacajem Konvencije (vidi predmet Gavril Yosifov v. Bulgaria, br. 74012/01, stavak 42., 6. studeni 2008.). Ipak, obveza iscrpiti domaa pravna sredstva zahtijeva samo da podnositelj zahtjeva redovnim putem koristi pravna sredstva koja su djelotvorna, dostatna i pristupacna u odnosu na njegove prituzbe na temelju Konvencije (vidi predmete Balogh v. Hungary, br. 47940/99, stavak 30., 20. srpnja 2004. i John Sammut and Visa Investments Limited v. Malta (dec.), br. 27023/03, 28. lipnja 2005.). 2. Primjena ovih nacela na ovaj predmet (a) Clanak 3. 78. Sud biljezi da je u svojoj odluci od 17. ozujka 2009. godine Ustavni sud izricito utvrdio povredu clanka 3. Konvencije glede uvjeta pritvora podnositelja zahtjeva. Presudio je da opi uvjeti njegovoga pritvora predstavljaju ponizavajue postupanje prema njemu. Utvrenja Ustavnoga suda obuhvatila su cijelo razdoblje tijekom kojeg je podnositelj zahtjeva bio u pritvoru. 79. Po misljenju Suda, ova utvrenja Ustavnog suda nedvojbeno predstavljaju odluku u korist podnositelja zahtjeva, cime su mjerodavne nacionalne vlasti izricito priznale povredu njegovoga prava da ne bude podvrgnut postupanju protivnome clanku 3. Konvencije. 80. Sud smatra da zadovoljstina u okolnostima podnositelja zahtjeva ima dva vida: jedan je micanje podnositelja zahtjeva iz okolnosti pritvora PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE koje su protivne clanku 3. Konvencije, a drugi je mogue dosuivanje naknade stete za vrijeme tijekom kojega je bio u takvim uvjetima. S tim u vezi Sud biljezi da je podnositelj zahtjeva bio pusten odmah nakon odluke Ustavnog suda. Nadalje, Sud biljezi da je pravo na postivanje necije ,,osobnosti" zastieno na temelju clanka 19. Zakona o obveznim odnosima i da se sve povrede toga prava priznaju kao osnove za dosuivanje naknade stete na temelju clanka 1046. istoga zakona u odnosu na nematerijalnu stetu. Sud isto tako prima na znanje odluku Ustavnog suda br. U-III-1437/2007 od 23. travnja 2008. � vidi stavak 73. ove presude), koju je dostavila Vlada, u kojoj je Ustavni sud izricito naveo da u slucaju kad on utvrdi da je podnositelj zahtjeva bio pritvoren u neprihvatljivim uvjetima, on ima pravo na naknadu stete od drzave. Ovaj pristup Ustavnog suda jasno naznacuje da osoba u polozaju podnositelja zahtjeva ima priznato pravo, na temelju domaeg prava, traziti naknadu od drzave. 81. Sud primjeuje da je podnositelj zahtjeva uistinu trazio naknadu stete od drzave i da postupak s tim u vezi sada traje pred nadleznim graanskim sudom. Iako se pokretanje graanskog postupka za naknadu stete ne moze samo po sebi smatrati djelotvornim pravnim sredstvom u odnosu na nepovoljne zatvorske uvjete, taj postupak, u kombinaciji s odlukom Ustavnog suda kojom se nalaze trenutacno pustanje podnositelja zahtjeva, u okolnostima ovoga predmeta, zadovoljava zahtjeve djelotvornosti (vidi, mutatis mutandis, Stiti v. Croatia (dec.), br. 9660/03, 9. studeni 2006.). 82. Stoga je, budui da je postupak koji se odnosi na zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu stete jos uvijek u tijeku, ovaj dio zahtjeva preuranjen. Slijedi da mora biti odbacen u skladu s clankom 35., stavcima 1. i 4. Konvencije. (b) Clanak 5., stavak 3. 83. Sud prvo primjeuje da je podnositelj zahtjeva prigovorio da su razlozi na koje su se pozvali nacionalni sudovi kad su nalozili i produljili njegov pritvor bili nedostatni i neodgovarajui tijekom cijeloga njegovoga pritvora. Glede odluke Ustavnoga suda od 17. ozujka 2009. godine, njome je ukinuta odluka Vrhovnoga suda od 4. veljace 2009. godine s osnova sto taj sud nije utvrdio da bi bila ispunjena dva uvjeta za odreivanje daljnjega pritvora: (a) jesu li razlozi koji opravdavaju lisenje slobode bili jos uvijek ,,relevantni i dostatni" i (b) jesu li mjerodavne vlasti iskazale ,,posebnu marnost" u provoenju postupka. Po misljenju Ustavnoga suda "samo u slucaju ako su oba uvjeta ispunjena, razdoblje provedeno u produljenom pritvoru moze se smatrati razboritim." 84. Prije odluke Ustavnog suda od 17. ozujka 2009. godine u postupku pred nacionalnim sudovima, podnositelj zahtjeva ulozio je nekoliko ustavnih tuzbi koje su ili bile odbijene ili utvrene nedopustenima. U svojoj PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE se odluci od 17. ozujka 2009. godine Ustavni sud nije nigdje osvrnuo na ukupno trajanje pritvora podnositelja zahtjeva. On je samo ukinuo odluku Vrhovnoga suda od 4. veljace 2009. godine, bez bilo kakvog utvrenja je li doslo do povrede prava podnositelja zahtjeva na temelju clanka 5., stavka 3. Konvencije. Jos je od vee vaznosti za pitanje polozaja zrtve podnositelja zahtjeva to sto on nema nikakvo pravo na temelju nacionalnog prava traziti bilo kakvu naknadu u vezi sa svojim prigovorom o trajanju njegovoga pritvora. Stoga se, u okolnostima ovoga predmeta, ne moze rei da je podnositelj zahtjeva izgubio svoj polozaj zrtve glede svoga prigovora na temelju clanka 5., stavka 3. Konvencije. 85. Slijedi da prigovor Vlade treba biti odbijen. 86. Sud nadalje smatra da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje smatra da nije nedopusten po bilo kojoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 1. Tvrdnje stranaka 87. Podnositelj zahtjeva tvrdi da su osnove za odreivanje i produljivanje njegovoga pritvora bile nedostatne, posebice osnove na temelju clanka 102., stavka 1. tocke 4. Zakona o kaznenom postupku. 88. Vlada tvrdi da su razlozi na koje su se pozvali nacionalni sudovi za odreivanje i produljenje pritvora podnositelja zahtjeva � time da su oni, prije optuznice protiv njega bili, opasnost da bi mogao utjecati na svjedoke, opasnost da bi mogao ponoviti kazneno djelo i tezina optuzbi, a nakon optuznice, samo tezina optuzbi � bili relevantni i dostatni. 89. Vlada takoer tvrdi da je, zbog tezine optuzbi protiv podnositelja zahtjeva, njegovo pustanje moglo dovesti do javnih nereda. Objasnili su da je podnositelj zahtjeva bio jedan od potpredsjednika HFP-a, ustanove koja je bila nadlezna za proces privatizacije u Hrvatskoj i koja je imala znacajnu ulogu u gospodarskom zivotu u zemlji. Kao takav, podnositelj zahtjeva je uzivao javno povjerenje, kojemu je naskodio zlouporabom svojega polozaja. Istovremeno je nekoliko rukovoditelja visoke razine HFP-a bilo uhieno zbog sumnje na korupciju, sto je dodalo tezini optuzbe. 90. Nadalje tvrde da je kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva bio vrlo slozen, budui se odnosio na brojne navode o kaznenoj aktivnosti od strane deset okrivljenika. 2. Ocjena Suda 91. Sud ponavlja da na temelju drugog dijela clanka 5., stavka 3., osoba kojoj se na teret stavlja kazneno djelo, mora uvijek biti pustena za vrijeme PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE suenja, osim ako drzava moze dokazati postojanje ,,mjerodavnih i dostatnih" razloga koji opravdavaju daljnje trajanje pritvora te osobe (vidi predmet Yaci and Sargin v. Turkey, 8. lipnja 1995., stavak 52., Series A br. 319-A). Stovise, domai sudovi ,,moraju ispitati sve cinjenice koje daju argumente za ili protiv postojanja istinskog zahtjeva javnog interesa koji opravdava, uz duzno postivanje nacela predmnijeve nevinosti, odstupanje od pravila postivanja pojedinacne slobode te ih moraju navesti u svojim odlukama o zahtjevima za pustanje na slobodu (vidi predmet Letellier v. France, 26. lipnja 1991., stavak 35., Series A br. 207). 92. Sud nadalje ponavlja da je opstojnost osnovane sumnje da je uhiena osoba pocinila neko kazneno djelo conditio sine qua non za zakonitost produljenog pritvora, ali da nakon proteka odreenog vremena to vise nije dovoljno. Odluka suda kojom se produljuje pritvor trazi cvrsu osnovu kako bi se dokazalo ne samo da postoji istinska ,,osnovana sumnja", nego i da su postojali i drugi ozbiljni razlozi od javnog interesa koji, bez obzira na predmnijevu nevinosti, pretezu nad pravom na slobodu (vidi, izmeu ostalih izvora prava, predmet .A. v. France, 23. rujna 1998., stavak 102., Reports 1998-VII), s time da je prvenstvena svrha drugog dijela clanka 5., stavka 3. traziti privremeno pustanje na slobodu okrivljenika tijekom suenja (vidi predmete Garycki v. Poland, br. 14348/02, stavak 39., 6. veljace 2007. i McKay v. the United Kingdom [GC], br. 543/03, stavak 41., ECHR 2006X). 93. Sud primjeuje da je razdoblje pritvora podnositelja zahtjeva zapocelo 16. lipnja 2007. godine, kad je prvo bio uhien, a zavrsilo 18. ozujka 2009. godine, kad je pusten. Tako je ono trajalo jednu godinu, devet mjeseci i dva dana. 94. U svojim odlukama o produljenju pritvora podnositelja zahtjeva vlasti su se prvenstveno oslonile na tri osnove, i to ozbiljnu narav kaznenog djela za koje je optuzen, opasnost da bi mogao utjecati na svjedoke i opasnost da bi, ako bi bio na slobodi, mogao ponovno pociniti kazneno djelo. (a) Opasnost od ponovnog pocinjenja kaznenog djela 95. Sud smatra da ozbiljnost neke optuzbe moze dovesti do toga da sudske vlasti stave i ostave osumnjicenika u pritvoru do suenja kako bi sprijecili bilo kakve pokusaje da pocini daljnja kaznena djela. No, meutim, izmeu ostalih uvjeta, potrebno je da opasnost bude vjerojatna a mjera odgovarajua, u svjetlu okolnosti predmeta, a osobito proslosti i osobnosti doticne osobe (vidi predmet Clooth v. Belgium, 12. prosinca 1991., stavak 40., Series A br. 225). 96. Sud biljezi da podnositelj zahtjeva nije do tada bio evidentiran u kaznenoj evidenciji i da nije obavljena nikakva strucna procjena vjerojatnosti da e on ponovno pociniti kazneno djelo. Nadalje, budui da je PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE optuzen za pocinjenje kaznenih djela blisko povezanih s njegovim polozajem kao jednoga od potpredsjednik HFP-a, nakon sto je bio razrijesen te duznosti dana 29. lipnja 2007. godine, nije opstala nikakva opasnost da e on ponoviti kazneno djelo. 97. Osnova koja se temelji na riziku ponovnog pocinjenja nije stoga samo po sebi opravdala nastavak pritvora podnositelja zahtjeva nakon 29. lipnja 2007. godine. (b) Opasnost da e utjecati na svjedoke 98. Sud priznaje da je predmet podnositelja zahtjeva bio vrlo slozen, te je bilo nuzno izvrsiti teske izvide. Neki od svjedoka bili su zaposlenici HFPa, u kojemu je podnositelj zahtjeva bio na visokom polozaju. Uvjerenje vlasti da je on stoga trebao biti drzan u pritvoru kako bi ga se sprijecilo da bude u mogunosti utjecati na svjedoke lako je za razumjeti, barem na pocetku. 99. Meutim, dugorocno, zahtjevi istrage nisu dostatni za opravdanje pritvora osumnjicenika: u redovnom tijeku dogaaja navedeni rizici se smanjuju s protekom vremena kako se provode izvidi, uzimaju izjave i obavljaju verifikacije (vidi naprijed citirani predmet Clooth, stavak 43.). 100. Sud biljezi da su do 13. veljace 2008. godine, kad je podnesena optuznica, bili izvedeni dokazi saslusanjem pred istraznim sucem svih svjedoka koji su bili zaposlenici HFP-a. Stoga opasnost da bi podnositelj zahtjeva mogao utjecati na svjedoke vise nije postojala nakon toga datuma. Iz toga se treba izvesti da je nakon dana 13. veljace 2008. godine, datuma kad je podignuta optuznica protiv podnositelja zahtjeva, rizik o kojemu je rijec nestao i da vise nije mogao sluziti kao opravdanje za njegov pritvor. (c) Zastita javnog poretka 101. Sud primjeuje da se Vlada pozvala i na zastitu javnog poretka kao osnovu za pritvor podnositelja zahtjeva, iako to nacionalni sudovi nisu izricito spomenuli. Ovi su se, meutim, pozvali na stetu koju je navodno ponasanje podnositelja zahtjeva uzrokovalo u odnosu na povjerenje javnosti. U svakom slucaju, Sud prihvaa da pojedina kaznena djela, zbog svoje osobite tezine i reakcije javnosti na njih, mogu dovesti do uznemirenja javnosti koje moze opravdati pritvor prije suenja, barem odreeno vrijeme. 102. U iznimnim okolnostima � i ocito, podlozno tome da postoje dostatni dokazi � ovaj se cimbenik dakle moze uzeti u obzir u svrhu Konvencije. Meutim, ova se osnova moze smatrati relevantnom i dostatnom samo ako se temelji na cinjenicama koje mogu pokazati da bi pustanje okrivljenika u stvari bilo protivno javnom poretku Nadalje, pritvor e i dalje biti legitiman samo ako javni poredak ostane ugrozen; njegov nastavak ne moze se koristiti kao anticipacija kazne zatvora. (vidi predmete PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE Kemmache v. France, 27. studeni 1991., stavak 52., Series A br. 218 i Tomasi v. France, 27. kolovoza 1992., stavak 91., Series A br. 241-A). 103. Sud konacno biljezi da hrvatsko pravo ne priznaje pojam protivnosti javnom poretku uzrokovane kaznenim djelom kao osnovu za pritvor. Nadalje, nacionalni sudovi nisu objasnili zasto je bio potreban produljeni pritvor podnositelja zahtjeva kako bi se sprijecila uznemirenost javnosti i nisu ispitali je li podnositelj zahtjeva predstavljao opasnost za javnu sigurnost. Stoga se tvrdnje Vlade koje se pozivaju na zastitu javnog poretka ne mogu smatrati dostatnima za odreivanje ili produljenje pritvora podnositelja zahtjeva. (d) Ozbiljnost navodnih kaznenih djela 104. Sud je opetovano presudio da se, iako strogost sankcije s kojom je okrivljenik suocen jest mjerodavni element pri procjeni rizika od skrivanja ili ponovnog pocinjenja kaznenog djela, potreba da se nastavi lisenje slobode ne moze se procijeniti iz cisto apstraktnog gledista, uzimajui u obzir samo tezinu djela. Produljenje pritvora ne moze se koristiti niti na nacin da se anticipira kazna zatvora (vidi predmete Belevitskiy v. Russia, br. 72967/01, stavak 101., 1. ozujka 2007.; Panchenko v. Russia, br. 45100/98, stavak 102., 8. veljace 2005.; Khudoyorov v. Russia, br. 6847/02, stavak 180., ECHR 2005-X i Ilijkov v. Bulgaria, br. 33977/96, stavak 81., 26. srpnja 2001.). 105. U ovome su predmetu od 15. veljace 2008., odmah nakon sto je pocelo suenje, do 18. ozujka 2009. godine, domai sudovi produljivali pritvor podnositelja zahtjeva samo s osnove osobito teskih okolnosti pod kojima je navodno pocinio kaznena djela o kojima je rijec. To razdoblje je trajalo jednu godinu, jedan mjesec i tri dana. 106. Glede naravi kaznenih djela koja se stavljaju na teret podnositelju zahtjeva u ovome predmetu, Sud biljezi da je on optuzen za pocinjenje kaznenih djela povezanih s primanjem mita u svojstvu jednoga od potpredsjednika HFP-a. I dok Sud prihvaa da su optuzbe protiv podnositelja zahtjeva bile ozbiljne i da su nacionalni sudovi utvrdili da su navodna kaznena djela za sobom povlacila veliki stupanj kriminalne odlucnosti za poduzimanje jednog broja nezakonitih koraka kroz dulje razdoblje, Sud biljezi da objasnjenja koja su dali nacionalni sudovi s tim u vezi nisu dostatna i relevantna za produljenje pritvora podnositelja zahtjeva nakon 15. veljace 2008. godine. Niti jedan element koji su predocili nacionalni sudovi nije mogao dokazati da je podnositelj zahtjeva predstavljao trajnu opasnost ili da bi njegovo pustanje na bilo koji nacin stetilo voenju kaznenog postupka protiv njega. 107. Sud nadalje naglasava da su vlasti, kad odlucuju o tome treba li osobu pustiti na slobodu ili zadrzati u pritvoru, obvezne, na temelju clanka 5., stavka 3. razmotriti alternativne nacine jamstva njegovoga pojavljivanja PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE na suenju. Uistinu, taj clanak ne jamci samo pravo ,,na suenje u razumnome roku ili pustanje na slobodu dok traje suenje, ve se pustanje na slobodu moze uvjetovati jamstvima za pojavljivanje na sudu" (vidi predmet Jabloski v. Poland, br. 33492/96, stavak 83., 21. prosinca 2000.). Sud u ovome predmetu biljezi da nema nikakve izricite naznake da bi tijekom cijeloga razdoblja pritvora podnositelja zahtjeva vlasti predvidjele bilo kakva druga jamstva kojima bi bio cilj osigurati njegovu nazocnost na suenju. One nisu niti razmotrile mogunost osiguranja njegove nazocnosti na suenju tako sto bi mu izrekle, na temelju clanka 90. Zakona o kaznenom postupku, druge ,,preventivne mjere" kojima je izricita namjena osigurati pravilno voenje kaznenog postupka. 108. Sud biljezi da podnositelj zahtjeva nije bio visestruki pocinitelj i da je bio optuzen za financijska kaznena djela a ne za zlocine koji bi sadrzavali nasilni element. Sud stoga nalazi da su pozivajui se iskljucivo na tezinu optuzbi vlasti produljile pritvor podnositelja zahtjeva u razdoblju od 15. veljace 2008. godine do 18. ozujka 2009. godine s osnova koje se ne moze smatrati ,,dostatnima". U takvim okolnostima nije potrebno ispitati je li postupak bio voen uz ,,posebnu revnost". 109. Stoga je doslo do povrede clanka 5., stavka 3. Konvencije. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 5. STAVKA 4. KONVENCIJE 110. Podnositelj zahtjeva prigovara da postupak koji se odnosi na zakonitost njegovoga pritvora nije bio u skladu s jamstvima na temelju clanka 5., stavka 4. Konvencije, koji glasi kako slijedi: ,,4. Svatko tko je lisen slobode uhienjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postupak u kojem e se brzo odluciti o zakonitosti njegova pritvaranja ili o njegovu pustanju na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito." A. Dopustenost 111. Sud biljezi da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadaje biljezi da nije nedopusten po nekoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 1. Tvrdnje stranaka 112. Podnositelj zahtjeva tvrdi da se Vrhovni sud, kad je preispitivao rjesenje Zupanijskog suda u Zagrebu od 8. kolovoza 2008. godine kojim mu je produljen pritvor, u svojoj odluci od 19. rujna 2008. godine, nije ocitovao PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE o njegovim navodima da su uvjeti njegovoga pritvora bili necovjecni. Nadalje tvrdi da je u istom postupku Ustavni sud utvrdio da je njegova ustavna tuzba od 29. rujna 2008. godine nedopustena iskljucivo s osnova da je u meuvremenu bila donesena nova odluka kojom je produljen njegov pritvor. Isto se dogodilo s njegovom ustavnom tuzbom od 24. lipnja 2008. godine. Po misljenju podnositelja zahtjeva, takva praksa protivna je zahtjevima clanka 5., stavka 4. Konvencije. 113. Vlada tvrdi da je pritvor podnositelja zahtjeva bio cesto preispitivan od strane nadleznih sudova po sluzbenoj duznosti i da je podnositelj zahtjeva takoer imao mogunost na temelju domaega prava zatraziti da mu se ukine pritvor. Podnositelj zahtjeva je uvijek mogao podnijeti zalbu Vrhovnom sudu protiv svakog rjesenja o produljenju njegovoga pritvora i o njegovim se zalbama brzo odlucivalo. Glede ovlasti Ustavnog suda u stvarima koje se ticu pritvora, Vlada tvrdi da je on ovlasten preispitati odluke kojima se odreuje i produljuje pritvor i ukinuti te odluke kad utvrdi da su suprotne pravu na osobnu slobodu, zajamcenom Ustavom i Konvencijom. Meutim, zahtjevi clanka 5., stavka 4. bili su u Hrvatskoj ispunjeni kroz sudsku zastitu od strane nizih sudova, ukljucujui i Vrhovni sud, te ne mogu ii tako daleko da budu primjenjivi na postupak koji se odnosi na ustavnu tuzbu. 2. Ocjena Suda (a) Opa nacela 114. Sud ponavlja da je svrha clanka 5., stavka 4. uhienim i pritvorenim osobama osigurati pravo na sudski nadzor zakonitosti mjere kojoj su podvrgnuti (vidi mutatis mutandis, predmete De Wilde, Ooms and Versyp v. Belgium, 18. lipnja 1971., stavak 76., Series A br. 12 i Ismoilov and Others v. Russia, br. 2947/06, stavak 145., 24. travnja 2008.). Pravno sredstvo mora biti dostupno dok je neka osoba u pritvoru kako bi ta osoba mogla dobiti brzo sudsko preispitivanje zakonitosti pritvora, koje bi moglo dovesti, kad je to odgovarajue, do njegovog ili njezinog pustanja na slobodu. Postojanje pravnog sredstva koje trazi clanak 5., stavak 4. mora biti dostatno izvjesno, ne samo u teoriji nego takoer i u praksi, bez cega e mu nedostajati dostupnosti i djelotvornosti koje su potrebne u svrhu te odredbe (vidi, mutatis mutandis, predmete Stoichkov v.Bulgaria, br. 9808/02, stavak 66. in fine, 24. ozujka 2005. i Vachev v. Bulgaria, br. 42987/98, stavak 71., ECHR 2004-VIII). Dostupnost pravnoga lijeka podrazumijeva, inter alia, da okolnosti koje su vlasti dobrovoljno stvorile moraju biti takve da podnositeljima zahtjeva daju stvarnu mogunost koristenja toga pravnoga sredstva (vidi, mutatis mutandis, predmet Conka v. Belgium, br. 51564/99, stavci 46. i 55., ECHR 2002-I). PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE (b) Primjena ovih nacela na ovaj predmet 115. Sud prvo biljezi da na temelju mjerodavnog domaeg prava pritvor tijekom istrage mora preispitati istrazni sudac nakon mjesec dana i onda ponovno nakon dva mjeseca i tri mjeseca (clanak 107. Zakona o kaznenom postupku). Nakon sto bude podignuta optuznica, sud mora preispitivati pritvor svaka dva mjeseca. Sud biljezi da su domai sudovi u okolnostima ovoga predmeta u mnogo navrata preispitali zakonitost pritvora podnositelja zahtjeva. 116. Podnositelj zahtjeva mogao je podnositi zahtjeve da ga se pusti na slobodu. Mogao je uloziti zalbu Vrhovnom sudu protiv svake odluke Zupanijskog suda u Zagrebu kojom je odreen, a kasnije produljivan, njegov pritvor. Sud nalazi da su nacionalni sudovi periodicno i automatski preispitivali pritvor podnositelja zahtjeva te dali obrazlozenje produljenja pritvora. Podnositelj zahtjeva je svaki puta mogao podnijeti zalbu Vrhovnom sudu kao i ustavnu tuzbu. Meutim, Sud e se baviti pitanjem jesu li odluka Vrhovnoga suda od 19. rujna 2008. godine i odluke Ustavnog suda od 25. rujna i 18. prosinca 2008. godine bile u skladu s clankom 5., stavkom 4. Konvencije. (i) Odluka Vrhovnoga suda od 19. rujna 2008. 117. Sud biljezi da je u svojoj zalbi Vrhovnom sudu od 11. kolovoza 2008. godine podnositelj zahtjeva pobijao zakonitost svog pritvora te je isto tako prigovorio da su uvjeti njegovoga pritvora bili necovjecni. Vrhovni sud se nije, odbivsi njegovu zalbu od 19. rujna 2008. godine, osvrnuo na te navode. S tim u vezi Sud ponavlja da clanak 5., stavak 4. Konvencije uhienoj ili pritvorenoj osobi daje pravo na preispitivanje, u odnosu na postupovne i materijalne uvjete koji su bitni za ,,zakonitost" u smislu Konvencije, njihovog lisenja slobode. To znaci da nadlezni sud treba ispitati ne samo pridrzava li se domae pravo postupovnih zahtjeva, nego i razumnost sumnje koja je osnov uhienja, te legitimnost svrhe koja se zeli postii uhienjem, te pritvora koji iz toga proizlazi (vidi predmet Butkevicius v. Lithuania, br. 48297/99, stavak 43., ECHR 2002-II). 118. Sud biljezi da je u postupku koji je kulminirao odlukom Vrhovnoga suda od 19. rujna 2008. godine Zupanijski sud u Zagrebu, postupajui kao prvostupanjski sud, produljio pritvor podnositelja zahtjeva dana 8. kolovoza 2008. godine. Citirao je mjerodavne postupovne odredbe koje postavljaju osnove za produljenje pritvora te dao razloge koji opravdavaju daljnji pritvor podnositelja zahtjeva, i to ,,osobito teske okolnosti" pod kojima je navodno pocinio kazneno djelo za koje ga se tereti, a koje su okolnosti podrobno opisane (vidi stavak 47. u kojem se upuuje na stavak 39. ove presude). PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 119. Glede odluke Vrhovnoga suda od 19. rujna 2008. godine, ona je potvrdila nalaze pobijane odluke Zupanijskog suda u Zagrebu i jos jednom detaljno navela konkretne okolnosti u kojima su navodno bila pocinjena djela. 120. Po misljenju Suda, i Zupanijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud zadovoljili su zahtjeve navedene u sudskoj praksi Suda, budui da su se bavili postupovnim i materijalnim uvjetima koji su bili bitni za ,,zakonitost" daljnjeg pritvora podnositelja zahtjeva u smislu Konvencije. 121. U svjetlu gornjih razmatranja, Sud nalazi da nije doslo do povrede clanka 5., stavka 4. Konvencije glede odluke Vrhovnog suda od 19. rujna 2008. godine. (ii) Odluke Ustavnog suda od 25. rujna i 18. prosinca 2008. 122. Sud nadalje biljezi da nacionalni sustav takoer dozvoljava ustavnu tuzbu protiv svakog rjesenja Vrhovnoga suda o zalbi koja se odnosi na pritvor. Meutim, Sud biljezi da e prema svojoj praksi Ustavni sud utvrditi da je nedopustena svaka ustavna tuzba, kad je, prije nego sto je donio odluku, u meuvremenu doneseno novo rjesenje o produljenju pritvora. Tako je utvreno da su ustavne tuzbe podnositelja zahtjeva od 24. lipnja i 29. rujna 2008. godine nedopustene s tih osnova. 123. S tim u vezi Sud ponavlja da, prema njegovoj sudskoj praksi, clanak 5., stavak 4. sadrzava, kao i clanak 6. stavak 1. pravo pristupa sudu, koje moze biti podlozno samo razumnim ogranicenjima koja ne narusavaju samu njegovu bit (vidi predmete Shishkov v. Bulgaria, br. 38822/97, stavci 82.-90., ECHR 2003-I i Bochev v. Bulgaria, br. 73481/01, stavak 70., 13. studeni 2008.). 124. Nadalje, clanak 5., stavak 4. ne tjera drzave ugovornice da uspostave drugu razinu nadleznosti za ispitivanje zahtjeva za pustanje iz pritvora. Ipak, drzava koja uspostavi takav sustav mora u nacelu dati pritvorenicima ista jamstva u zalbenom postupku kao i u prvom stupnju (vidi predmet Toth v. Austria, 12. prosinca 1991., stavak 84., Series A br. 224; vidi takoer predmete Rutten v. the Netherlands, br. 32605/96, stavak 53., 24. srpnja 2001.; Lanz v. Austria, br. 24430/94, stavak 42., 31. sijecnja 2002. i Svipsta v. Latvia, br. 66820/01, stavak 129., ECHR 2006-III). Sud smatra da se ovo jednako primjenjuje u sustavu koji predvia ustavnu tuzbu protiv odluka kojima se odreuje i produljuje pritvor. 125. Meutim, hrvatski sustav, iako dozvoljava ustavnu tuzbu, ostavlja Ustavnom sudu mogunost da ceka na novo rjesenje o produljenju pritvora i da tada utvrdi da je ustavna tuzba protiv prethodnog rjesenja o pritvoru nedopustena. Tako, iako je podnositelj zahtjeva podnio ustavnu tuzbu protiv rjesenja Vrhovnoga suda od 9. lipnja 2008. godine, Ustavni sud nije odlucio o ustavnoj tuzbi podnositelja zahtjeva do 25. rujna 2008. godine, a tada je samo utvrdio da je ustavna tuzba nedopustena jer je u meuvremenu bilo PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE doneseno novo rjesenje. Ista je situacija ponovljena kad je dana 18. prosinca 2008. godine utvreno od strane Ustavnog suda da je ustavna tuzba podnositelja zahtjeva od 29. rujna 2008. godine nedopustena (vidi stavke 48. i 52.). Sud nalazi da nije bilo dovoljno brzo odluceno o ustavnim tuzbama podnositelja zahtjeva od 24. lipnja i 29. rujna 2008. godine te da je bilo dozvoljeno da pitanje ustavnosti njegovoga pritvora ostane nerjesavano. 126. Po misljenju Suda, to sto Ustavni sud nije brzo odlucio o ustavnim tuzbama podnositelja zahtjeva od 24. lipnja i 29. rujna 2008. godine ucinilo je nemoguim osigurati pravilno i smisleno funkcioniranje sustava za preispitivanje njegovoga pritvora, kako je to predvieno nacionalnim pravom. Time sto su ustavne tuzbe podnositelja zahtjeva utvrene nedopustenima samo zato sto su u meuvremenu bila donesena nova rjesenja o produljenju pritvora, Ustavni sud nije zadovoljio zahtjev ,,da okolnosti koje vlasti dobrovoljno stvore moraju biti takve da podnositeljima zahtjeva daju realnu mogunost koristenja pravnog sredstva" (vidi stavak 92. ove presude). Tako nije ispunio svoju obvezu iz clanka 5., stavka 4. Konvencije da preispita zakonitost pritvora podnositelja zahtjeva. Stoga je doslo do povrede te odredbe. III. NAVODNE POVREDE CLANKA 6. KONVENCIJE 127. Podnositelj zahtjeva nadalje prigovara da je kazneni postupak protiv njega bio neposten jer sudovi nisu bili nepristrani, nije mu bilo dano odgovarajue vrijeme i mogunosti da pripremi svoju obranu i nije se mogao braniti uz pravnu pomo po svom odabiru, posebice u svjetlu losih uvjeta njegovoga pritvora, sto ga je sprijecilo da pripremi svoju obranu. Isto tako prigovara da su izjave nekih visokih drzavnih duznosnika u medijima bile protivne predmnijevi nevinosti. Pozvao se na clanak 6., stavke 1. 2. i 3(b) i (c) Konvencije, ciji mjerodavni dio glasi kako slijedi: 1. Radi utvrivanja svojih prava i obveza ... u slucaju podizanja optuznice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da sud pravicno ispita njegov slucaj. 2. Svatko optuzen za kazneno djelo smatrat e se nevinim sve dok mu se ne dokaze krivnja u skladu sa zakonom. 3. Svatko optuzen za kazneno djelo ima najmanje sljedea prava: ... b) da ima odgovarajue vrijeme i mogunost za pripremu svoje obrane; c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalazu interesi pravde;..." PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE A. Dopustenost 1. Tvrdnje stranaka 128. Vlada tvrdi da su prigovori podnositelja zahtjeva na temelju clanka 6. preuranjeni jer je kazneni postupak protiv njega jos uvijek u tijeku i da on moze uloziti iste prigovore koristei razna pravna sredstva predviena domaim pravom, kao sto je zalba protiv prvostupanjske presude i ustavna tuzba. Sva prava na koja se poziva podnositelj zahtjeva pred Sudom zajamcena su raznim odredbama Zakona o kaznenom postupku i Ustavom, i, uz to, Konvencija je u Hrvatskoj izravno primjenjiva. 129. Podnositelj zahtjeva se slaze da je mogao ulagati iste prigovore u svojoj zalbi, osim prigovora na temelju clanka 6., stavka 2. Konvencije. 2. Ocjena Suda (a) Clanak 6., stavci 1. i 3(b) i (c) Konvencije 130. Sud biljezi da je kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva u ovome trenutku u tijeku pred Vrhovnim sudom, kao zalbenim sudom u ovoj stvari. Podnositelj zahtjeva moze uloziti svoje prigovore na temelju clanka 6., stavaka 1. i 3. (a) i (c) Konvencije i u svojoj zalbi i, konacno, u svojoj ustavnoj tuzbi. Iz tih razloga, i u svjetlu supsidijarne prirode mehanizama Konvencije, Sud se slaze s Vladom da je ovaj dio zahtjeva preuranjen budui da je kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva jos uvijek u tijeku. 131. Slijedi da ovaj dio zahtjeva treba odbaciti na temelju clanka 35., stavaka 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaih pravnih sredstava. (b) Clanak 6., stavak 2. Konvencije 132. Sud primjeuje da su pobijane izjave dali odreeni visoki drzavni duznosnici te da su objavljene u novinama. Protivno tvrdnji Vlade, ove izjave ne mogu posluziti kao osnova za zalbu ili bilo koje drugo pravno sredstvo u kontekstu kaznenog postupka protiv podnositelja zahtjeva, budui da se, prema domaem pravu, takva osnova sastoji od cinjenicnih pogresaka i pravnih pogresaka kao i postupovnih pogresaka. Pobijane izjave ne spadaju niti u jednu od ovih kategorija. Nadalje, pravna sredstva dostupna podnositelju zahtjeva u kontekstu kaznenog postupka protiv njega mogu se koristiti u odnosu na presude i druge odluke donesene u tome postupku, a ne u odnosu na izjave koje su dali javni duznosnici u medijima. 133. Glede mogunosti ulaganja ustavne tuzbe zbog navodne povrede prava podnositelja zahtjeva da ga se smatra nevinim, Sud biljezi da iako je to pravo zajamceno Ustavom, ustavna se tuzba moze podnijeti samo protiv PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE odluke koju je donijelo nadlezno tijelo vlasti. Meutim, glede pobijanih izjava nije donesena nikakva odluka i stoga protiv njih nema nikakve ustavne tuzbe. 134. Slijedi da prigovor Vlade o iscrpljivanju domaih pravnih sredstava treba odbiti. 135. Sud dalje smatra da ovaj prigovor nije ocito neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje biljezi da nije nedopusten po niti jednoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 1. Tvrdnje stranaka 136. Podnositelj zahtjeva tvrdi da pobijane izjave cetiri visoka drzavna duznosnika, objavljene u danima neposredno nakon njegovog uhienja, predstavljaju proglasenje njegove krivnje prije nego ga je sud proglasio krivim, sto predstavlja povredu njegovoga prava da ga se smatra nevinim. 137. Vlada naglasava vaznost HFP-a u gospodarskom i javnom zivotu Hrvatske, sto opravdava interes javnosti da bude informirana o njegovim aktivnostima. Glede pobijanih odluka, Vlada naglasava da nisu spominjana imena osumnjicenika i da u vrijeme kad su clanci o kojima se radi objavljeni jos uvijek nije bilo otkriveno koji od cetiri potpredsjednika HFPa je bio uhien. Pobijane izjave nisu naznacile da su drzavni duznosnici o kojima je rijec spomenuli bilo kakve kriminalne aktivnosti ili dali svoje misljenje o krivnji podnositelja zahtjeva u odnosu na bilo koje kazneno djelo. 2. Ocjena Suda 138. Sud ponavlja da je predmnijeva nevinosti upisana u stavku 2. clanka 6. jedan od elemenata postenog kaznenog suenja koje se trazi u stavku 1. (vidi predmete Deweer v. Belgium, 27. veljace 1980., Series A br. 35., stavak 56. i Allenet de Ribemont v. France, 10. veljace 1995., Series A br. 308, stavak 35.). U svom relevantnom aspektu clanak 6., stavak 2. ima za cilj sprijeciti podrivanje postenog suenja izjavama koje prejudiciraju, a dane su u bliskoj vezi s postupkom (vidi predmete Khuzhin and Others v. Russia, br. 13470/02, stavak 93., 23. listopad 2008. i Matijasevi v. Serbia, br. 23037/04, stavak 45., ECHR 2006-X). Njime se zabranjuje preuranjeno izrazavanje od strane samoga suda misljenja da je osoba ,,optuzena za kazneno djelo" kriva prije nego joj je to dokazano prema zakonu (vidi predmet Minelli v. Switzerland, 25. ozujka 1983., Series A br. 62) ali takoer obuhvaa i izjave drzavnih duznosnika koje ohrabruju javnost da vjeruje da je osumnjicenik kriv i prejudiciraju ocjenu cinjenica od strane nadlezne sudbene vlasti (vidi naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont, PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE stavak 41. i predmete Daktaras v. Lithuania, br. 42095/98, stavke 41.-43., ECHR 2000-X i Butkevicius v. Lithuania, br. 48297/99, stavak 49., ECHR 2002-II). 139. Sloboda izrazavanja, zajamcena clankom 10. Konvencije ukljucuje slobodu primati i davati informacije. Stoga clanak 6., stavak 2. ne moze sprijeciti vlasti da informiraju javnost o kaznenim istragama koje su u tijeku, ali trazi da to cine uz svu potrebnu diskreciju i oprez, ako e biti postivana predmnijeva nevinosti (vidi naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont stavak 38. i predmet Karaka and Yeilirmak v. Turkey, br. 43925/985, stavak 50., 28. lipnja 2005.). 140. Sud je smatrao da je u demokratskom drustvu neizbjezno priopiti informacije kad su podignute ozbiljne optuzbe za zlouporabu polozaja i ovlasti (vidi naprijed citirani predmet Butkevicius, stavak 50.). 141. Treba uciniti temeljno razlikovanje izmeu izjave da je netko tek osumnjicen za pocinjenje kaznenog djela i jasne izjave, dok nema pravomone osude, da je pojedinac pocinio kazneno djelo o kojemu je rijec. Sud je dosljedno naglasavao vaznost biranja rijeci od strane javnih duznosnika u njihovim izjavama prije nego je nekoj osobi sueno i ona utvrena krivom za neko odreeno kazneno djelo (vid naprijed citirani predmet Daktaras i predmete B�hmer v. Germany, br. 37568/97, stavke 54. i 56., 3. listopad 2002. i Nes�k v. Slovakia, br. 65559/01, stavke 88. i 89., 27. veljace 2007.). Isto je tako naglasio vaznost postivanja predmnijeve nevinosti tijekom tiskovne konferencije od strane drzavnih duznosnika (vidi naprijed citirani predmet Butkevicius, stavke 50.-52. i predmete Lavents v. Latvia, br. 58442/00, stavak 122., 28. studeni 2002. i Y.B. and Others v. Turkey, br. 48173/99 i 48319/99, stavke 49. 51., 28. listopada 2004.). Ipak, predstavlja li neka izjava javnog duznosnika povredu nacela predmnijeve nevinosti mora bit utvreno u kontekstu konkretnih okolnosti u kojima je dana pobijana izjava (vidi predmet Adolf v. Austria, 26. ozujka 1982., stavci 36.-41., Series A br. 49). U svakom slucaju, izrazena misljenja ne mogu predstavljati izjave od strane javnog duznosnika o tome da je podnositelj zahtjeva kriv, sto bi ohrabrilo javnost da vjeruje da je on ili ona kriv i prejudiciralo ocjenu cinjenica od strane nadlezne sudbene vlasti (vidi naprijed citirani predmet Butkevicius, stavak 53.). (b) Primjena tih nacela na ovaj predmet 142. Sud uvia da je podnositelj zahtjeva imao vazan polozaj u drzavnoj agenciji koja se bavi privatizacijom sve imovine u drzavnom vlasnistvu i da su njegove aktivnosti bile od velikog interesa za opu javnost. U vrijeme navodnog kaznenog djela od najvisih se drzavnih duznosnika, ukljucujui posebice Glavnog drzavnog odvjetnika i Ravnatelja policije, trazilo da obavjestavaju javnost o navodnom djelu i kaznenom postupku koji je iz njega slijedio. Meutim, ova duznost da se obavjestava javnost ne moze PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE opravdati sve mogue izbore rijeci, nego treba biti obavljena tako da se postuje pravo osumnjicenika da ih se smatra nevinima. 143. Sud isto tako ima na umu da su izjave o kojima je rijec dane samo jedan dan (u slucaju Ravnatelja policije i Glavnog drzavnog odvjetnika) i cetiri dana (u drugim slucajevima) nakon uhienja podnositelja zahtjeva. Meutim, bilo je osobito vazno u ovoj pocetnoj fazi, cak i prije nego je pokrenut kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva, da se ne daju nikakvi javni navodi koji bi se mogli tumaciti kao da, po misljenju odreenih vaznih javnih duznosnika, potvruju njegovu krivnju (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Butkevicius, stavak 51.). 144. Sud biljezi da su u ovome predmetu pobijane izjave dali Glavni drzavni odvjetnik, Ravnatelj policije, Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike, u kontekstu neovisnom od samog kaznenog postupka. Sud e sada nastaviti ispitivati odvojeno svaku od tih izjava koje su dale doticne osobe. 145. Sud biljezi da je Ravnatelj policije citiran da je rekao ,,Da bi popili kavu s vama i pustili vas u igru, u namjestanje poslova za kupnju imovine iz HFP-a bilo je potrebno platiti 50 tisua eura", a to je izjava koja je upuivala na ve uhiene potpredsjednike HFP-a. Glavni drzavni odvjetnik je citiran da je rekao ,,osumnjiceni bili nezasitno pohlepni. Samo da bi zapoceli ikakav razgovor o poslu, trazili su 50.000 eura". 146. Sud ne moze prihvatiti tvrdnje Vlade da ime podnositelja zahtjeva nije bilo spomenuto i da u to vrijeme nije bio poznat identitet osumnjicenika. Sud biljezi da je podnositelj zahtjeva bio uhien pod sumnjom da je uzimao mito u svojstvu jednoga od potpredsjednika HFP-a dana 16. lipnja 2007. godine i da su stoga pobijane izjave Ravnatelja policije i Glavnog drzavnog odvjetnika, objavljene 18. lipnja 2007. godine u clanku koji se ticao navodnih kaznenih aktivnosti visoko pozicioniranih zaposlenika HFP-a jasno upuivale, inter alia, na podnositelja zahtjeva. 147. Izjave Ravnatelja policije i Glavnog drzavnog odvjetnika nisu bile ogranicene na to da opisu status postupka koji je bio u tijeku ili ,,stanje sumnje" protiv podnositelja zahtjeva, nego su bile iznosene kao utvrena cinjenica, bez ikakve zadrske glede toga jesu li osumnjicenici pocinili radnju uzimanja mita, radi cega je podnositelj bio uhien. 148. Glede izjava Predsjednika Vlade, Sud primjeuje da je on ustvrdio da je u HFP-u bilo organiziranog zlocina i iako je priznao da tri potpredsjednika mozda nisu sudjelovala u svakom projektu, on je takoer implicirao da su bili ukljuceni u organizirani zlocin. Sud primjeuje da je jasno da se ova izjava takoer ticala podnositelja zahtjeva, budui je on bio jedan od tri potpredsjednika HFP-a i pobijane izjave su upuivale na kriminalnu aktivnost u vezi s kojom je podnositelj zahtjeva bio uhien. 149. Glede pobijane izjave Predsjednika Mesia, Sud primjeuje da je on imenovao HFP kao srediste korupcije i implicirao da su tri tenora bili dio toga. Iako je koristio metaforicne izraze jasno je da je izraz ,,tri tenora" PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE upuivao na tri uhiena potpredsjednika HFP-a, od kojih je jedan bio podnositelj zahtjeva. Sud smatra da izricaj pobijane izjave ide dalje od toga da se samo kaze da je podnositelj zahtjeva osumnjicen glede optuzbi za korupciju. Upotrijebljeni izrazi oznacavaju tri potpredsjednika HFP-a, implicirajui da su bili dio korupcije u HFP-u. 150. Sud smatra da su ove izjave od strane javnih duznosnika predstavljale izjavu o krivnji podnositelja zahtjeva i prejudicirale ocjenu cinjenica od strane nadlezne sudbene vlasti. Budui da su duznosnici o kojima je rijec bili na visokim polozajima, oni su trebali postupati s osobitim oprezom u svom izboru rijeci za opisivanje kaznenog postupka protiv podnositelja zahtjeva koji je u tijeku. Meutim, s obzirom na sadrzaj njihovih izjava, kako je to podcrtano u prednjem tekstu, Sud nalazi da su njihove izjave sigurno ohrabrile javnost da vjeruje da je podnositelj zahtjeva kriv prije nego mu je krivnja dokazana u skladu sa zakonom. 151. U skladu s navedenim Sud nalazi da je doslo do povrede prava podnositelja zahtjeva da ga se smatra nevinim. Stoga je doslo do povrede clanka 6., stavka 2. Konvencije. IV. NAVODNA POVREDA CLANKA 14. KONVENCIJE 152. Na kraju, podnositelj zahtjeva prigovara da je diskriminiran. 153. U svjetlu cjelokupnog materijala koje posjeduje, te u mjeri u kojoj su pitanja koja su predmet prigovora u njegovoj nadleznosti, Sud smatra da taj dio zahtjeva ne upuuje na postojanje bilo kakve povrede Konvencije. Iz toga slijedi da je nedopusten prema clanku 35. stavku 3. kao ocigledno neosnovan i da ga treba odbiti na temelju clanka 35. stavka 4. Konvencije. V. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 154. Clanak 41. Konvencije propisuje: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 155. Podnositelj zahtjeva potrazuje 60.000 eura (EUR) na ime nematerijalne stete u vezi sa svojim prigovorom na temelju clanka 3. Konvencije. On potrazuje i 12.862 EUR na ime materijalne stete na ime nastalih troskova lijecenja koje mu je bilo potrebno zbog pogorsanja njegovoga zdravlja tijekom pritvora. PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE 156. Vlada tvrdi da je podnositelj zahtjeva, nakon utvrenja Ustavnoga suda glede njegovih prigovora na temelju clanka 3. Konvencije, mogao traziti naknadu od drzave. U svakom slucaju, trazena naknada je prekomjerna. 157. Sud primjeuje da su prigovori podnositelja zahtjeva na temelju clanaka 3. Konvencije utvreni nedopustenima i da on nije podnio nikakav zahtjev za naknadu materijalne ili nematerijalne stete u vezi sa svojim ostalim prigovorima. Stoga odbija taj zahtjev. B. Troskovi i izdaci 158. Podnositelj zahtjeva potrazuje i 5.605 EUR na ime troskova i izdataka nastalih pred domaim sudovima u postupku koji se odnosi na odreivanje pritvora i produljenje pritvora podnositelja zahtjeva i 4.388,45 EUR za one nastale pred Sudom. 159. Vlada tvrdi da podnositelj zahtjeva nije imao pravo na troskove i izdatke nastale pred domaim sudovima. 160. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno nastali i bili potrebni te da je njihova kolicina razumna. Glede domaeg postupka koji se tice odluka o odreivanju i produljenju pritvora podnositelja zahtjeva, Sud se slaze se, budui da im je u biti cilj bio ispraviti neke od povreda Konvencije navedenih pred Sudom, ovi domai pravni troskovi mogu se uzeti u obzir pri ocjeni zahtjeva za naknadu troskova (vidi predmet Scordino v. Italy (bro. 1) [GC], br. 36813/97, stavak 284., ECHR 2006-V). U ovome predmetu, s obzirom na informacije koje posjeduje i na navedena mjerila, Sud podnositelju zahtjeva dosuuje iznos od 5.600 EUR na ime troskova i izdataka u postupku pred nacionalnim vlastima. Glede postupka na temelju Konvencije, ocjenjujui na pravicnoj osnovi i u svjetlu svoje prakse u usporedivim predmetima, Sud smatra razumnim podnositelju zahtjeva, kojega je zastupala odvjetnica, dosuditi iznos od 4.300 EUR uz sav porez koji bi mu mogao biti zaracunat na te iznose. C. Zatezna kamata 161. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. utvruje da je prigovor koji se odnosi na osnove pritvora podnositelja zahtjeva, pravo podnositelja zahtjeva na preispitivanje PRESUDA PESA PROTIV HRVATSKE njegovoga pritvora kao i njegovo pravo da ga se smatra nevinim dopusten, a ostatak zahtjeva nedopusten; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 5., stavka 3. Konvencije; 3. presuuje da nije doslo do povrede clanka 5., stavka 4. Konvencije u odnosu na odluku Vrhovnoga suda od 19. rujna 2008. godine; 4. presuuje da je doslo do povrede clanka 5., stavka 4. Konvencije glede odluka Ustavnog suda od 25. rujna i 18. prosinca 2008. godine; 5. presuuje da je doslo do povrede clanka 6., stavka 2. Konvencije; 6. presuuje (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti iznos od 9,900 EUR (devet tisua devet stotina eura) uz sav porez koji bi mogao biti zaracunat podnositelju zahtjeva na ime troskova i izdataka, a koji treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave po stopi primjenjivoj na datum namirenja; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 7. Odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravicnom naknadom. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 8. travnja 2010. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren Nielsen Tajnik Christos ROZAKIS Predsjednik