41567/02

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET PASANEC PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 41567/02) PRESUDA STRASBOURG 3. svibnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA PASANEC PROTIV HRVATSKE U predmetu Pasanec protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, ga N. VAJI, g. A. KOVLER, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 5. travnja 2007. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 41567/02) protiv Republike Hrvatske kojeg je 11. listopada 2002. godine hrvatska drzavljanka, ga. Milka Pasanec (,,podnositeljica zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") . 2. Podnositeljicu zahtjeva je zastupao g. M. Mihocevi, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") su zastupale njene zastupnice, prvo ga L. Lukina-Karajkovi, a nakon toga ga S. Staznik. 3. Dana 29. sijecnja 2004. godine Sud je odlucio o zahtjevu obavijestiti Vladu. Primjenjujui clanak 29. stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositeljica zahtjeva je roena 1960. godine i zivi u Velikoj Gorici. 5. Dana 8. ozujka 1991. godine, dok se vozila u automobilu kao putnik, na podnositeljicu zahtjeva je pucao i ranio je nepoznati pocinitelj. 6. Podnositeljica zahtjeva je 24. ozujka 1994. godine podnijela graansku tuzbu protiv drzave Opinskom sudu u Zagrebu, trazei naknadu stete za pretrpljene povrede. Pozvala se na clanak 180. Zakona o obveznim odnosima. 7. Opinski sud je 18. listopada 1994. godine donio presudu djelomicno prihvativsi zahtjev podnositeljice zahtjeva. Tuzenik je ulozio zalbu. 8. Dana 3. veljace 1996. godine stupila je na snagu izmjena Zakona o obveznim odnosima (,,Izmjena iz 1996. godine"). Njome je propisano da se, do donosenja posebnog propisa o toj materiji, prekidaju svi postupci koji se vode radi naknade stete nastale kao posljedica teroristicke djelatnosti. 9. Dana 18. lipnja 1996. godine Zupanijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovljeni postupak. 10. Opinski sud je 18. rujna 1997. godine u ponovljenom postupku prekinuo postupak na temelju Izmjene iz 1996. godine. 11. Dana 31. srpnja 2003. na snagu je stupio Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija (,,Zakon o odgovornosti iz 2003."). 2 PRESUDA PASANEC PROTIV HRVATSKE 12. Opinski sud je 25. veljace 2004. godine nastavio postupak na temelju Zakona o odgovornosti iz 2003. godine. Odrzao je rocista 20. lipnja 2004. i 20. sijecnja 2005. godine. 13. Sud je 3. veljace 2005. godine objavio svoju presudu kojom je djelomicno prihvatio zahtjev podnositeljice zahtjeva. Obje stranke su se zalile. 14. Dana 6. prosinca 2005. godine Zupanijski sud u Zagrebu odbio je zalbe i potvrdio prvostupanjsku presudu. 15. Podnositeljica zahtjeva je u meuvremenu, 23. travnja 2002. godine, podnijela ustavnu tuzbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, prigovarajui duljini naprijed navedenog postupka. Ustavni sud je 28. lipnja 2004. godine prihvatio ustavnu tuzbu podnositeljice zahtjeva. Pozivajui se na sudsku praksu Suda (predmet Kuti v. Croatia, br. 48778/99, ECHR 2002-II), utvrdio je povrede ustavnih prava podnositeljice zahtjeva na suenje u razumnome roku i na pristup sudu. Dosudio joj je 4.400 hrvatskih kuna (HRK) kao naknadu, te nalozio Opinskom sudu u Zagrebu da donese odluku u predmetu u najkraem moguem roku, ali najkasnije u roku od godinu dana nakon objave te odluke u Narodnim novinama. Odluka Ustavnoga suda objavljena je 20. srpnja 2004. godine. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 16. Mjerodavni dio Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine", br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 7/1996 i 112/1999) propisao je kako slijedi: Clanak 180. (1.) ,,Za stetu nastalu smru, tjelesnom povredom ili osteenjem odnosno unistenjem imovine fizicke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara drustveno-politicka zajednica ciji su organi po vazeim propisima bili duzni sprijeciti takvu stetu." 17. Mjerodavni dio Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine", br. 7/1996 � ,,Izmjene iz 1996") glasi kako slijedi: Clanak 1. ,,U Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) clanak 180. brise se." Clanak 2. ,,Postupci za naknadu stete pokrenuti po odredbama clanka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka 1. ovoga clanka nastavit e se nakon sto se donese poseban propis kojim e se urediti odgovornost za stetu nastalu uslijed teroristickih akata." 18. Mjerodavni dio Zakona o parnicnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), glasi kako slijedi: Clanak 212. "Postupak se prekida: ... 6) kad je to drugim zakonom odreeno." 19. Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/2003 � ,,Zakon o odgovornosti iz 2003.") propisuje, inter PRESUDA PASANEC PROTIV HRVATSKE alia, da e drzava naknaditi samo stetu nastalu zbog tjelesne povrede, narusenja zdravlja ili smrti. Svu naknadu stete na imovini treba traziti na temelju Zakona o obnovi. Clanak 10. predvia da e se svi postupci koji su bili prekinuti na temelju Izmjena iz 1996. godine nastaviti. 20. Mjerodavni dio Zakona o obnovi ("Narodne novine", broj 24/1996, 54/1996, 87/1996 i 57/2000) propisuje, inter alia, da e drzava, pod odreenim uvjetima, dodijeliti pomo pri obnovi vlasnicima imovine (samo stanova i obiteljskih kua) osteene tijekom rata. Zahtjeva treba podnijeti nadleznom ministarstvu. 21. Clanak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br. 41/2001 od 7. svibnja 2001.) glasi kako slijedi: ,,1. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravicno i u razumnom roku odluci o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela." 22. Mjerodavni dio Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br. 49/2002 od 3. svibnja 2003. godine � ,,Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: Clanak 63. ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu ... iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama .... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 23. Podnositeljica zahtjeva je prigovorila da je donosenje Izmjene iz 1996. godine od strane Sabora povrijedilo njeno pravo na pristup sudu kako je ono propisano clankom 6., stavkom 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: ,,Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 24. Vlada je osporila tu tvrdnju. A. Dopustenost 1. Tvrdnje stranaka 25. Vlada je ustvrdila da je Ustavni sud prihvatio ustavnu tuzbu podnositeljice zahtjeva, utvrdio povredu njenoga ustavnoga prava na pristup sudu, te joj dosudio naknadu. Kad je to tako, povreda kojoj se prigovara ispravljena je pred domaim vlastima i podnositeljica zahtjeva je izgubila svoj polozaj zrtve. 4 PRESUDA PASANEC PROTIV HRVATSKE 26. Podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da je usprkos odluci Ustavnoga suda od 28. lipnja 2004. godine ona jos uvijek ,,zrtva" u smislu clanka 34. Konvencije. Tvrdila je da Ustavni sud nije odgovorio na njen prigovor glede pristupa sudu, nego samo na njen prigovor protiv duljine postupka. Stovise, iznos naknade bio je nedostatan i znacajno nizi od iznosa koje je dosudio Sud u slicnim predmetima (vidi predmet Kuti v. Croatia, br. 48778/99, stavak 39., ECHR 2002-II). 2. Ocjena Suda 27. Sud podsjea da je u predmetu Tomasi (vidi predmet Tomasi v. Croatia, br. 21753/02, stavci 26.-36., 19. listopada 2006.), utvrdio da je iznos naknade, koji je bio oko 15% od onoga sto je Sud openito dosuivao u slicnim hrvatskim predmetima, bio ocigledno nerazuman. Budui je podnositeljica zahtjeva primila isti iznos u ovome predmetu, Sud ne nalazi razloga odstupiti od svoga zakljucka do kojega je dosao u predmetu Tomasi da u takvim okolnostima podnositelj zahtjeva moze jos uvijek tvrditi da je ,,zrtva" povrede njegovoga ili njezinoga prava na pristup sudu. Stoga prigovor Vlade treba odbiti. 28. Sud nadalje primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako primijeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 29. Sud je cesto utvrdio povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju u ovome predmetu (vidi naprijed citirani predmet Kuti v. Croatia i Multiplex v. Croatia, br. 58112/00, 10. srpnja 2003.). 30. Ispitavsi sav materijal koji mu je predocen, Sud smatra da Vlada nije dostavila niti jednu cinjenicu ili tvrdnju koja bi ga mogla uvjeriti da doe do drugacijega zakljucka u ovome predmetu. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 31. Podnositeljica zahtjeva je takoer prigovorila da joj je donosenjem Izmjene iz 1996. godine od strane Sabora takoer povrijeeno i njeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo zajamceno clankom 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: "Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 32. Vlada je osporila tu tvrdnju. 33. Sud primjeuje da je ovaj prigovor povezan s prigovorom koji je ve ispitan u ovoj presudi, te isto tako treba utvrditi da je nedopusten. 34. Uzimajui u obzir utvrenje koje se odnosi na clanak 6., stavak 1. (vidi stavak 30. ove presude) Sud smatra da nije potrebno ispitati je li u ovome predmetu doslo i do povrede clanka 13. budui da su njegovi zahtjevi manje strogi od zahtjeva clanka 6., stavka 1., i ovdje su njime obuhvaeni (vidi, na primjer, predmet Drazi v. Croatia, br. 11044/03, stavak 43., 6. listopada 2005.). PRESUDA PASANEC PROTIV HRVATSKE III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 35. Clanak 41. Konvencije propisuje: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 36. Podnositeljica zahtjeva potrazuje 10.000 eura (EUR) na ime nematerijalne stete. 37. Vlada smatra da je iznos koje potrazuje podnositeljica zahtjeva prekomjeran. 38. Sud ponavlja da kad je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domae pravno sredstvo i time ishodio utvrenje povrede te mu je dosuena naknada, no ipak moze tvrditi da je ,,zrtva", iznos koji treba dosuditi na temelju clanka 41. moze biti manji od iznosa koje je Sud dosuivao u slicnim predmetima. U tom slucaju podnositelju zahtjeva treba dosuditi razliku izmeu iznosa koji je dobio od Ustavnog suda i iznosa koji ne bi bio smatran ocigledno nerazumnim u usporedbi s iznosima koje je dosuivao Sud (vidi naprijed citirani predmet Tomasi v. Croatia, stavak 48.). 39. Sud podsjea da je Ustavni sud podnositeljici zahtjeva dosudio oko 600 EUR. S obzirom na okolnosti ovoga predmeta, znacajke ustavne tuzbe kao i cinjenicu da je, bez obzira na domae pravno sredstvo, Sud utvrdio povredu, Sud smatra, presuujui na pravicnoj osnovi, da podnositeljici zahtjeva treba dosuditi 1.200 EUR na ime nematerijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 40. Podnositeljica zahtjeva takoer potrazuje 3.000 hrvatskih kuna (HRK) na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. Meutim, nije dostavila troskovnik za svoj zahtjev niti bilo kakve mjerodavne dokumente u potporu toga zahtjeva, iako je bila pozvana da to ucini. 41. Vlada je osporila taj zahtjev. 42. Sud primjeuje da podnositeljica zahtjeva nije zadovoljila zahtjeve navedene u Pravilu 60., stavku 2. Poslovnika Suda. U se takvim okolnostima s toga naslova ne dosuuje nista (Pravilo 60., stavak 3.). C. Zatezna kamata 43. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje da nema potrebe ispitati prigovor na temelju clanak 13. Konvencije; 4. presuuje 6 PRESUDA PASANEC PROTIV HRVATSKE (a) da tuzena drzava podnositeljici zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti iznos od 1.200 EUR (tisuu dvjesto eura) na ime nematerijalne stete koji treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja, uz sve poreze koje bude trebalo zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositeljice zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 3. svibnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik