41751/02

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET MILASINOVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 41751/02) PRESUDA STRASBOURG 24. svibnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA MILASINOVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Milasinovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, ga N. VAJI, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 3. svibnja 2007. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 41751/02) protiv Republike Hrvatske kojeg je 7. studenog 2002. godine hrvatska drzavljanka, ga. Ana Milasinovi (,,podnositeljica zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") . 2. Podnositeljicu zahtjeva je zastupao g. M. Mihocevi, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") su zastupale njene zastupnice, prvo ga L. Lukina-Karajkovi, a nakon toga ga S. Staznik. 3. Dana 29. sijecnja 2004. godine Sud je odlucio o zahtjevu obavijestiti Vladu. Primjenjujui clanak 29. stavka 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositeljica zahtjeva je roena 1950. godine i zivi u Karlovcu. 5. Nakon sto se vratila iz Njemacke u ozujku 1992. godine podnositeljica zahtjeva je otkrila da su nepoznati pocinitelji digli u zrak tri poslovna prostora u njenom vlasnistvu. A. Graanski postupak 6. Dana 1. ozujka 1995. godine podnositeljica zahtjeva je pokrenula tri odvojena postupka protiv drzave pred Opinskim sudom u Zagrebu, trazei naknadu stete. Pozvala se na clanak 180. Zakona o obveznim odnosima. 7. Dana 3. veljace 1996. godine stupio je na snagu Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (,,Izmjena iz 1996."). Propisao je da se prekidaju svi postupci za naknadu stete nastalu uslijed teroristickih akata ili akata nasilja do donosenja novoga propisa o tom pitanju. 8. Dana 31. srpnja 2003. godine stupio je na snagu Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija (,,Zakon o odgovornosti iz 2003."). 9. Na temelju Zakona o odgovornosti iz 2003. Opinski sud je nastavio postupak. Dana 19. ozujka 2004. godine donio je tri odluke kojima je odbacio tuzbe podnositeljice zahtjeva zbog nenadleznosti. Dana 26. ozujka 2003. godine podnositeljica zahtjeva se zalila protiv tih odluka Zupanijskom sudu u Zagrebu. 2 PRESUDA MILASINOVI PROTIV HRVATSKE 10. Dana 23. lipnja i 22. listopada 2004. godine i 18. sijecnja 2005. godine Zupanijski sud je ukinuo pobijane odluke i vratio predmete Opinskom sudu. 11. U ponovljenom je postupku Opinski sud 28. sijecnja i 25. svibnja 2005. godine donio presude odbivsi zahtjeve podnositeljice zahtjeva u ta dva postupka. Dana 4. travnja i 20. lipnja 2006. godine Zupanijski sud u Zagrebu odbio je zalbe podnositeljice zahtjeva i potvrdio prvostupanjske presude. Podnositeljica zahtjeva je tada ulozila reviziju i postupak u ova dva predmeta je trenutacno u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. 12. Glede treega postupka, Opinski sud ga je odlucio prekinuti dana 23. svibnja 2005. godine jer je suprug podnositeljice zahtjeva, koji je bio sutuzitelj u tom predmetu, umro. B. Postupak pred Ustavnim sudom 13. Podnositeljica zahtjeva je u meuvremenu, 15. listopada 2002. godine, podnijela ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu prigovarajui duljini navedena tri graanska postupka i nedostatku pristupa sudu. Dana 25. studenog 2004. godine Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je ustavnu tuzbu podnositeljice zahtjeva. Pozivajui se na sudsku praksu Suda (predmet Kuti v. Croatia, br. 48778/99, ECHR 2002-II), utvrdio je povrede njenih ustavnih prava na suenje u razumnome roku i na pristup sudu. Dosudio joj je 12.750 hrvatskih kuna (HRK) kao naknadu, te nalozio Opinskom sudu u Zagrebu da donese odluku u postupku kojemu je prigovoreno u najkraem moguem roku, no najkasnije u roku od godinu dana od objave te odluke u Narodnim novinama. Odluka Ustavnoga suda je objavljena 10. prosinca 2004. godine. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 14. Mjerodavni dio Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine", br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 7/1996 i 112/1999) propisao je kako slijedi: Clanak 180. (1.) ,,Za stetu nastalu smru, tjelesnom povredom ili osteenjem odnosno unistenjem imovine fizicke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara drustveno-politicka zajednica ciji su organi po vazeim propisima bili duzni sprijeciti takvu stetu." 15. Mjerodavni dio Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine", br. 7/1996 � "Izmjene iz 1996") glasi kako slijedi: Clanak 1. "U Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) clanak 180. brise se." Clanak 2. ,,Postupci za naknadu stete pokrenuti po odredbama clanka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka 1. ovoga clanka nastavit e se nakon sto se donese poseban propis kojim e se urediti odgovornost za stetu nastalu uslijed teroristickih akata." 16. Mjerodavni dio Zakona o parnicnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), glasi kako slijedi: Clanak 212. PRESUDA MILASINOVI PROTIV HRVATSKE "Postupak se prekida: ... 1) kad stranka umre...., ..... 6) kad je to drugim zakonom odreeno." 17. Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija (,,Narodne novine", broj 117/2003 � ,,Zakon o odgovornosti iz 2003.") propisuje, inter alia, da e drzava naknaditi samo stetu nastalu zbog tjelesne povrede, narusenja zdravlja ili smrti. Svu naknadu stete na imovini treba traziti na temelju Zakona o obnovi. Clanak 10. predvia da e se svi postupci koji su bili prekinuti na temelju Izmjena iz 1996. godine nastaviti. 18. Mjerodavni dio Zakona o obnovi (,,Narodne novine", broj 24/1996, 54/1996, 87/1996 i 57/2000) propisuje, inter alia, da e drzava, pod odreenim uvjetima, dodijeliti pomo pri obnovi vlasnicima imovine (samo stanova i obiteljskih kua) osteene tijekom rata. Zahtjeva treba podnijeti nadleznom ministarstvu. 19. Clanak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br. 41/2001 od 7. svibnja 2001.) glasi kako slijedi: "1. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravicno i u razumnom roku odluci o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela." 20. Mjerodavni dio Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br. 49/2002 od 3. svibnja 2003. godine � ,,Zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi: Clanak 63. ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud .... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu ... iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama .... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni e sud odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 21. Podnositeljica zahtjeva je prigovorila da je donosenje Izmjene iz 1996. godine od strane Sabora povrijedilo njeno pravo na pristup sudu kako je ono propisano clankom 6., stavkom 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 4 PRESUDA MILASINOVI PROTIV HRVATSKE 22. Vlada je osporila tu tvrdnju. A. Dopustenost 1. Tvrdnje stranaka 23. Vlada je ustvrdila da je Ustavni sud prihvatio ustavnu tuzbu podnositeljice zahtjeva, utvrdio povredu njenoga ustavnoga prava na pristup sudu, te joj dosudio naknadu. Kad je to tako, povreda kojoj se prigovara ispravljena je pred domaim vlastima i podnositeljica zahtjeva je izgubila svoj polozaj zrtve. 24. Podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da je usprkos odluci Ustavnoga suda od 25. studenog 2004. godine ona jos uvijek ,,zrtva" u smislu clanka 34. Konvencije. Tvrdila je da Ustavni sud nije odgovorio na njen prigovor glede pristupa sudu, nego samo na njen prigovor protiv duljine postupka. Stovise, iznos naknade bio je nedostatan i znacajno nizi od iznosa koje je dosudio Sud u slicnim predmetima (vidi predmet Kuti v. Croatia, no. 48778/99, � 39, ECHR 2002-II). 2. Ocjena Suda 25. Sud podsjea da je u predmetu Tomasi (vidi predmet Tomasi v. Croatia, br. 21753/02, stavci 26.-36., 19. listopada 2006.), utvrdio da je iznos naknade, koji je bio oko 15% od onoga sto je Sud openito dosuivao u slicnim hrvatskim predmetima, bio ocigledno nerazuman. Iako je istina da je podnositeljica u ovome predmetu primila nesto visi iznos, Sud smatra da se njena situacija znacajno ne razlikuje od one u premetu Tomasi, te ne nalazi razloga odstupiti od svoga zakljucka u tome premetu. Prema tome, podnositeljica zahtjeva jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva" povrede njenoga prava na pristup sudu, te stoga prigovor Vlade treba odbiti. 26. Sud nadalje primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako primijeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba biti proglasen dopustenim. B. Osnovanost 27. Sud je cesto utvrdio povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju u ovome predmetu (vidi naprijed citirani predmet Kuti v. Croatia i Multiplex v. Croatia, br. 58112/00, 10. srpnja 2003.). 28. Ispitavsi sav materijal koji mu je predocen, Sud smatra da Vlada nije dostavila niti jednu cinjenicu ili tvrdnju koja bi ga mogla uvjeriti da doe do drugacijega zakljucka u ovome predmetu. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 29. Podnositeljica zahtjeva je prigovorila da joj je donosenjem Izmjene iz 1996. godine od strane Sabora takoer povrijeeno i njeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo zajamceno clankom 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: PRESUDA MILASINOVI PROTIV HRVATSKE "Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 30. Vlada je osporila tu tvrdnju. 31. Sud primjeuje da je ovaj prigovor povezan s prigovorom koji je ve ispitan u ovoj presudi, te isto tako treba utvrditi da je nedopusten. 32. Uzimajui u obzir utvrenje koje se odnosi na clanak 6., stavak 1. (vidi stavak 30. ove presude) Sud smatra da nije potrebno ispitati je li u ovome predmetu doslo i do povrede clanka 13. budui da su njegovi zahtjevi manje strogi od zahtjeva clanka 6., stavka 1., i ovdje su njime obuhvaeni (vidi, na primjer, predmet Drazi v. Croatia, br. 11044/03, stavak 43., 6. listopada 2005.). III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 33. Clanak 41. Konvencije predvia: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 34. Podnositeljica zahtjeva potrazuje 327,000 eura (EUR) na ime naknade materijalne stete i 50,000 EUR na ime nematerijalne stete. 35. Vlada je smatrala da su iznosi koje potrazuje podnositeljica zahtjeva prekomjerni. 36. Sud ne nalazi nikakvu uzrocnu vezu izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete; stoga odbija taj zahtjev. 37. Glede potrazivane nematerijalne stete, Sud ponavlja da kad je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domae pravno sredstvo i time ishodio utvrenje povrede te mu je dosuena naknada, no ipak moze tvrditi da je ,,zrtva", iznos koji treba dosuditi na temelju clanka 41. moze biti manji od iznosa koje je Sud dosuivao u slicnim predmetima. U tom slucaju podnositelju zahtjeva treba dosuditi razliku izmeu iznosa koji je dobio od Ustavnog suda i iznosa koji ne bi bio smatran ocigledno nerazumnim u usporedbi s iznosima koje je dosuivao Sud (vidi naprijed citirani predmet Tomasi v. Croatia, stavak 48.). 38. Sud podsjea da je Ustavni sud dosudio podnositeljici zahtjeva oko 1.730 EUR. S obzirom na okolnosti ovoga predmeta, znacajke ustavne tuzbe kao i cinjenice da je, bez obzira na domae pravno sredstvo, Sud utvrdio povredu, Sud smatra, presuujui na pravicnoj osnovi, da podnositeljici zahtjeva treba dosuditi 1.000 EUR na ime nematerijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 39. Podnositeljica zahtjeva takoer potrazuje 30.500 hrvatskih kuna (HRK) na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. 40. Vlada je osporila taj zahtjev. 41. Prema sudskoj praksi Suda podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni glede kolicine. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed 6 PRESUDA MILASINOVI PROTIV HRVATSKE navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 1.500 EUR za postupak pred Sudom, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. C. Zatezna kamata 42. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje da nema potrebe ispitati prigovor na temelju clanak 13. Konvencije; 4. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljici zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 1.000 EUR (tisuu eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 1.500 EUR (tisuu petsto eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koje bude trebalo zaracunati na naprijed navedene iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 5. odbija ostatak zahtjeva podnositeljice zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 24. svibnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik