43446/02

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET RADIVOJ NOVAKOVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 43446/02) PRESUDA STRASBOURG 12. travnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. � 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. 1 U predmetu Radivoj Novakovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. L. LOUCAIDES, predsjednik, ga N. VAJI, g. A. KOVLER, K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 22. ozujka 2007., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 43446/02) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatski drzavljanin g. Radivoj Novakovi (,,podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") dana 11. listopada 2002. godine. 2. Podnositelja zahtjeva je zastupao g. M. Mihocevi, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku su Vladu (,,Vlada") zastupale njene zastupnice, prvo ga L. Lukina-Karajkovi, a potom ga S. Staznik. 3. Dana 19. sijecnja 2004. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno ispitati osnovanost i dopustenost zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je roen 1938. i zivi u Zagrebu. 5. Dana 30. svibnja 1992. godine kuu podnositelja zahtjeva u Velikoj Cresnjevici digli su u zrak nepoznati pocinitelji. 6. Dana 22. veljace 1995. godine podnositelj zahtjeva je podnio graansku tuzbu protiv drzave Opinskom sudu u Zagrebu, trazei naknadu stete. Pozvao se na clanak 180. Zakona o obveznim odnosima. 7. Dana 3. veljace 1996. godine stupio je na snagu Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (,,Izmjene iz 1996."). Propisao je da se prekidaju svi postupci povodom tuzbi za naknadu stete uzrokovane teroristickim aktima ili aktima nasilja, do donosenja novog zakona o tom pitanju. 8. Dana 15. ozujka 1996. godine Opinski je sud prekinuo postupak na temelju Izmjene iz 1996. godine. 9. Dana 31. srpnja 2003. stupio je na snagu Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija ("Zakon o odgovornosti iz 2003."). 10. Na temelju Zakona o odgovornosti iz 2003. Opinski je sud nastavio postupak. 11. U meuvremenu je 17. travnja 2002. godine podnositelj zahtjeva podnio ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Ustavnog zakona zbog duljine postupka. Dana 24. ozujka 2004. godine Ustavni sud je prihvatio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva. Pozivajui se na 2 sudsku praksu Suda (Kuti v. Croatia, br. 48778/99, ECHR 2002-II), utvrdio je povrede ustavnih prava podnositelja zahtjeva na suenje u razumnome roku i na pristup sudu. Nalozio je Opinskom sudu u Zagrebu da donese odluku u predmetu podnositelja zahtjeva u roku od godinu dana te mu dosudio naknadu u iznosu od 4.400 hrvatskih kuna (HRK). 12. Dana 12. svibnja 2004. godine Opinski sud u Zagrebu je proglasio tuzbu podnositelja zahtjeva nedopustenom nalazei da vise nije nadlezan za tu stvar. 13. Podnositelj zahtjeva se zalio Zupanijskom sudu u Zagrebu. Izgleda da je postupak trenutacno u tijeku pred tim sudom. II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 14. Mjerodavni dio Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine", br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 7/1996 i 112/1999) predvia kako slijedi: Clanak 180., stavak 1. ,,(1) Za stetu nastalu smru, tjelesnom povredom ili osteenjem odnosno unistenjem imovine fizicke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara drustvenopoliticka zajednica ciji su organi po vazeim propisima bili duzni sprijeciti takvu stetu." 15. Mjerodavni dio Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine", br. 7/1996 - ,,Izmjena iz 1996"), glasi kako slijedi: Clanak 1. ,,U Zakonu o obveznim odnosima (,,Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) clanak 180. brise se." Clanak 2. ,,Postupci za naknadu stete pokrenuti po odredbama clanka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka 1. ovoga clanka nastavit e se nakon sto se donese poseban propis kojim e se urediti odgovornost za stetu nastalu uslijed teroristickih akata." 16. Mjerodavni dio Zakona o parnicnom postupku (,,Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01) propisuje: Clanak 212. ,,Postupak se prekida: ... 6) kad je to drugim zakonom odreeno." 17. Zakon o odgovornosti za stetu nastalu uslijed teroristickih akata i javnih demonstracija (,,Narodne novine", br. 117/2003, ,,Zakon o odgovornosti iz 2003.") propisuje, inter alia, da drzava treba naknaditi samo stetu koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili osteenja zdravlja. Svu naknadu stete na imovini treba traziti prema Zakonu o obnovi. 3 Clanak 10. propisuje da se nastavljaju svi postupci prekinuti na temelju Izmjene iz 1996. godine. 18. Clanak 29., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (,,Narodne novine", 41/2001 od 7. svibnja 2001.) glasi kako slijedi: Clanak 29. stavak 1 ,,Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravicno i u razumnom roku odluci o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela." 19. Mjerodavni dio Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu (,,Narodne novine", br. 49/02 od 3. svibnja 2002. � ,,Zakon o Ustavnom sudu iz 2002.") glasi kako slijedi: Clanak 63. ,,(1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud.... (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu........iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti ... (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni sud e odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava ... Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 20. Podnositelj zahtjeva prigovara da je donosenja Izmjene iz 1996. godine u Saboru povrijedilo njegovo pravo na pristup sudu iz clanka 6. stavka 1 Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." A. Dopustenost 21. Vlada tvrdi da podnositelj zahtjeva vise ne moze tvrditi da je zrtva u smislu clanka 34. Konvencije, budui je 31. srpnja 2003. godine stupio na snagu Zakon o odgovornosti, koji je propisao da se nastavljaju postupci prekinuti na temelju Izmjene iz 1996. godine. Stovise, Ustavni je sud prihvatio ustavnu tuzbu podnositelja zahtjeva, utvrdio povredu njegovoga ustavnoga prava na pristup sudu te mu dosudio naknadu. Povreda kojoj je prigovoreno je dakle bila ispravljena pred domaim vlastima te je podnositelj zahtjeva izgubio polozaj zrtve. 22. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je jos uvijek ,,zrtva" u smislu clanka 34. Konvencije, usprkos odluke Ustavnoga suda od 24. ozujka 2004. godine. Tvrdi da je iznos naknade nedostatan i znatno nizi od iznosa koje dosuuje Sud u slicnim premetima (vidi predmet Kuti v. Croatia, br. 48778/99, stavak 39., ECHR 2002-II). 4 23. Sud podsjea da je u predmetu Tomasi (vidi predmet Tomasi v. Croatia, br. 21753/02, stavci 26.-36., 19. listopada 2006.) utvrdio da je iznos naknade, koji je bio 15% od onoga sto Sud openito dosuuje u slicnim hrvatskim predmetima, bio ocigledno nerazuman. Budui da je podnositelj zahtjeva u ovome predmetu primio isti iznos, Sud primjeuje da se njegova situacija ni na koji nacin ne razlikuje od predmeta Tomasi i ne nalazi razloga odstupiti od svojega zakljucka do kojega je dosao u tom predmetu. Stoga podnositelj zahtjeva jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva" povrede svoga prava na pristup sudu, te Vladin prigovor treba dakle odbiti. 24. Sud nadalje istice da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Isto tako istice da nije nedopusten ni po jednom drugom osnovu. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 25. Sud je cesto utvrivao povrede prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima su se postavljala pitanja slicna pitanju iz ovoga predmeta (vidi, na primjer, naprijed citirani predmet Kuti v. Croatia, i predmet Multiplex v. Croatia, br. 58112/00, 10. srpanj 2003.). 26. Nakon sto je ispitao sve podnesene mu materijale, Sud smatra da Vlada nije iznijela niti jednu cinjenicu ili argument koji bi ga mogli navesti na donosenje drukcijeg zakljucka u ovome predmetu. Stoga je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 27. Podnositelj zahtjeva takoer prigovara da je donosenje Izmjena iz 1996 godine od strane Sabora povrijedilo njihovo pravo na djelotvorno pravno sredstvo zajamceno clankom 13. Konvencije, koji glasi kako slijedi: ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 28. Vlada je osporila tu tvrdnju. 29. Sud primjeuje da je ovaj prigovor povezan s prigovorom koji je ve ispitan u ovoj odluci i smatra da ga stoga treba isto tako proglasiti dopustenim. 30. Uzimajui u obzir utvrenje koji se odnosi na clanak 6. stavak 1. (vidi stavak 26. ove presude), Sud smatra da nije potrebno ispitati je li u ovome predmetu doslo do povrede clanka 13., budui da su njegovi zahtjevi manje strogi od zahtjeva clanka 6. stavka 1. i njime su obuhvaeni (vidi, na primjer, Drazi v. Croatia, br. 11044/03, stavak 43., 6. listopada 2005.). III. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 31. Clanak 41. Konvencije predvia: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." 5 A. Steta 32. Podnositelj zahtjeva potrazuje 29.859,44 EUR na ime materijalne stete i 30.000 EUR na ime nematerijalne stete. 33. Vlada smatra da su iznosi koje podnositelj zahtjeva potrazuje prekomjerni. 34. Sud ne opaza nikakvu uzrocnu vezu izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete. Stoga odbija taj zahtjev. 35. U odnosu na potrazivanu naknadu nematerijalne stete, Sud ponavlja da kada je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domae pravno sredstvo i time ishodio utvrenje povrede te mu je dosuena naknada, no ipak jos uvijek moze tvrditi da je ,,zrtva", iznos dosuen na temelju clanka 41. moze biti manji od iznosa koje Sud dosuuje u slicnim predmetima. U takvom predmetu podnositelju zahtjeva treba biti dosuena razlika izmeu iznosa koji je dobio od Ustavnoga suda i iznosa koji ne bi bio smatran ocito nerazumnim u usporedbi s iznosima koje dosuuje Sud (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Cocchiarella v. Italy [GC], stavci 139.-140.). 36. Sud podsjea da je Ustavni sud podnositelju zahtjeva dosudio oko 600 EUR. S obzirom na okolnosti ovoga predmeta, znacajke ustavne tuzbe kao i cinjenice da je, bez obzira na domae pravno sredstvo, Sud utvrdio povredu, Sud smatra, odlucujui na pravicnoj osnovi, da podnositelju zahtjeva treba dosuditi 1.200 EUR na ime nematerijalne stete, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 37. Podnositelj zahtjeva takoer potrazuje 24.436,60 HRK na ime troskova i izdataka nastalih pred Sudom. 38. Vlada je osporila taj zahtjev. 39. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu svojih troskova i izdataka samo ukoliko je dokazao da su oni stvarno i nuzno nastali i da su bili razumni s obzirom na kolicinu. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje posjeduje i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim podnositelju zahtjeva dosuditi iznos od 1.500 EUR na ime troskova i izdataka, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati na taj iznos. C. Zatezna kamata 40. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava zahtjev dopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje da nema potrebe ispitati prigovor na temelju clanka 13. Konvencije; 4. presuuje 6 (a) da tuzena drzava podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti slijedee iznose, koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja: (i) 1.200 EUR (tisuu dvije stotine eura) na ime nematerijalne stete; (ii) 1.500 EUR (tisuu pet stotina eura) na ime troskova i izdataka; (iii) sve poreze koje bude trebalo zaracunati na gornje iznose; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 5. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 12. travnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN Tajnik Loukis LOUCAIDES Predsjednik