43595/06

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 43595/06) PRESUDA STRASBOURG 19. lipnja 2008. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE U predmetu Baci protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: Christos Rozakis, predsjednik, Nina Vaji, Khanlar Hajiyev, Dean Spielmann, Sverre Erik Jebens, Giorgio Malinverni, George Nicolaou, suci, i S�ren Nielsen, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 29. svibnja 2008., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 43595/06) protiv Republike Hrvatske sto ga je 17. listopada 2006. hrvatska drzavljanka ga Ismeta Baci ("podnositeljica zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). 2. Podnositeljicu zahtjeva zastupao je g. N. Antoli, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 7. svibnja 2007. Sud je odlucio Vladu obavijestiti o prigovorima glede podnositeljicina prava na pristup sudu i njezinoga prava na mirno uzivanje vlasnistva. Na temelju odredaba clanka 29. stavka 3., Sud je odlucio istovremeno odluciti o dopustenosti i osnovanosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositeljica zahtjeva roena je 1958. godine i zivi u Zagrebu. 5. Neutvrenog datuma podnositeljica zahtjeva pokrenula je graanski postupak pred Opinskim sudom u Svetom Ivanu Zelini protiv svoga bivseg poslodavca, Poljoprivrednog kombinata Zelina, osporavajui odluku o prestanku radnog odnosa i trazei isplatu plaa za razdoblje u kojemu je bila bez posla. Prvostupanjskom presudom od 5. prosinca 2000., kojom je usvojen podnositeljicin tuzbeni zahtjev, dosueno joj je 42,161.47 hrvatskih kuna zajedno sa zateznim kamatama. Tu je presudu 15. sijecnja 2003. potvrdio Zupanijski sud u Velikoj Gorici. 6. U meuvremenu je, rjesenjem Trgovackog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2002. nad podnositeljicinim bivsim poslodavcem otvoren stecajni postupak te su pozvani svi vjerovnici da u roku od 30 dana prijave svoje trazbine stecajnom upravitelju, kojega je imenovao Trgovacki sud u Zagrebu. To je objavljeno u Narodnim novinama br. 81/02 od 9. srpnja 2002. 2 PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE 7. Ispitna rocista pred Trgovackim sudom u Zagrebu odrzana su 24. rujna 2002. i 3. ozujka 2003. 8. Dana 10. ozujka 2003. podnositeljica zahtjeva prijavila je svoju trazbinu, priznatu pravomonom presudom, Trgovackom sudu u Zagrebu pred kojim je u meuvremenu otvoren stecajni postupak nad njenim bivsim poslodavcem. Podnositeljica zahtjeva tvrdi da je smatrala da je njezina trazbina dovoljno osigurana, budui da je graanski postupak sto ga je pokrenula protiv svoga bivseg poslodavca pred redovnim sudovima (to jest, pred nadleznim opinskim i zupanijskim sudom) jos bio u tijeku. U vezi s time, ukazala je na odredbu koja obvezuje redovne sudove da prekinu graanski postupak koji se odnosi na bilo kojeg duznika nad kojim je u meuvremenu pokrenut stecajni postupak. 9. Dana 16. travnja 2003. Trgovacki sud u Zagrebu odbacio je podnositeljicin zahtjev kao nepravodoban. Sud je utvrdio da je ispitno rociste odrzano 24. rujna 2002. i da se nakon proteka tri mjeseca od tog datuma vise ne mogu prijavljivati trazbine u stecajnom postupku. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: "U stecajnom postupku protiv Poljoprivrednog kombinata Zelina .... ispitno rociste je odrzano i zakljuceno 24. rujna 2002. Naprijed spomenuta vjerovnica svoju je trazbinu prijavila 15. travnja 2003., izvan roka od tri mjeseca od prvog ispitnog rocista. Budui da je trazbina prijavljena prekasno, to jest, nakon proteka tri mjeseca od prvog ispitnog rocista, prijavu valja odbaciti na temelju clanka 176. stavka 4. Stecajnog zakona." 10. U zalbi koju je podnijela 30. travnja 2004. podnositeljica zahtjeva je izmeu ostalog naglasila da je stecajna upraviteljica propustila ispuniti svoju duznost iz clanka 173. stavka 2. Stecajnog zakona i podnositeljicinu trazbinu uvrstiti u popis trazbina svih zaposlenika i ranijih zaposlenika stecajnog duznika te joj ga predociti na potpis. 11. Dana 8. srpnja 2003. Visoki trgovacki sud Republike Hrvatske potvrdio je prvostupanjsku odluku. Sud je, u mjeri u kojoj je to relevantno za ovaj predmet, presudio sljedee: "Na temelju clanka 54. stavka 3. Stecajnog zakona, rjesenjem o otvaranju stecajnog postupka stecajno vijee je obvezno pozvati sve vjerovnike da u odreenom roku, u skladu s odredbama Stecajnog zakona, stecajnom upravitelju prijave svoje trazbine. Rok za prijavu trazbina ne moze biti krai od petnaest dana niti dulji od mjesec dana. Trazbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje mogu se ispitati na ispitnom rocistu ako to predlozi stecajni upravitelj. Trazbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje koje nisu ispitane na ispitnom rocistu te trazbine prijavljene najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvoga ispitnog rocista, ali ne poslije objavljivanja poziva za zavrsno rociste, mogu se ispitati na jednom ili vise posebnih ispitnih rocista koja e, na prijedlog vjerovnika koji nisu pravodobno prijavili svoje trazbine, odrediti stecajni sudac rjesenjem uz uvjet da u roku od petnaest dana solidarno uplate predujam za pokrie troskova toga rocista. Prijave trazbina podnesene nakon isteka roka iz clanka 176. stavka 2. Stecajnog zakona odbacuju se (na temelju clanka 176. stavaka 1., 2. i 4. Stecajnoga zakona). Prvostupanjski je sud postupio upravo na naprijed opisani nacin, u skladu sa Stecajnim zakonom, kad je zbog nepravodobnosti odbacio prijavu trazbine vjerovnice Ismete Baci iz Zagreba. Zaliteljica ne osporava da je ispitno rociste u stecajnom postupku protiv duznika Poljoprivrednog kombinata Zelina iz Svetog Ivana Zeline odrzano i zakljuceno 29. rujna 2002. Uvjeti za prijavu trazbina vjerovnika tada su prestali postojati, pa stoga nije bitno je li zaliteljica svoju trazbinu prijavila 10. ozujka ili 15. travnja 2003. Njena je prijava u svakom slucaju bila nepravodobna. PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE Jedina odluka koju je sud u takvim okolnostima mogao donijeti je ona na temelju clanka 176. stavka 4. Stecajnog zakona da se prijava trazbine odbaci. Stoga nije bilo pogresne primjene odredaba Stecajnog zakona na stetu zaliteljice, pa pobijanu odluku valja potvrditi u skladu s clankom 380. stavkom 1.(2) Zakona o parnicnom postupku u vezi s clankom 6. Stecajnog zakona." 12. U ustavnoj tuzbi koju je naknadno podnijela, podnositeljica zahtjeva ustvrdila je da je stecajna upraviteljica propustila ispuniti svoju duznost i obavijestiti je o stecajnom postupku, te joj omoguiti da prijavi trazbinu protiv svoga bivseg poslodavca, tako da joj je time onemoguila da osigura naplatu svoje trazbine. Dana 23. ozujka 2006. Ustavni sud odbacio je ustavnu tuzbu podnositeljice zahtjeva kao neosnovanu. Mjerodavni dio njegove odluke glasi kako slijedi: "Iz pobijane presude i spisa predmeta proizlazi da je [prvo] ispitno rociste u stecajnom postupku protiv Poljoprivrednog kombinata Zelina iz Svetog Ivana Zeline odrzano i zakljuceno 24. rujna 2002., te da je podnositeljica ustavne tuzbe kao vjerovnica svoju trazbinu prijavila nakon prvog ispitnog rocista, 15. travnja 2003. Budui da je podnositeljica ustavne tuzbe svoju trazbinu prijavila nakon isteka roka utvrenog clankom 176. stavkom 2. Stecajnog zakona, prvostupanjski sud je njenu prijavu odbacio kao nepravodobnu na temelju clanka 176. stavka 4. Stecajnog zakona. U svojoj odluci o podnositeljicinoj zalbi, Visoki trgovacki sud istaknuo je da je zalba neosnovana i da je Trgovacki sud u Zagrebu pravilno primijenio materijalno pravo kad je podnositeljicinu prijavu trazbine odbacio kao nepravodobnu." II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 13. Stecajni zakon (Narodne novine, br. 44/96, 29/99 i 129/00, koji se primjenjivao u relevantno vrijeme) u mjerodavnim je dijelovima predviao kako slijedi: Clanak 24. stavak 3. "[Nakon otvaranja stecajnog postupka] stecajni upravitelj [koji je imenovan u predmetu] zastupa duznika." Clanak 54. stavak 3. "Rjesenjem o otvaranju stecajnoga postupka pozvat e se vjerovnici da u odreenom roku ... stecajnom upravitelju prijave svoje trazbine. Rok za prijavu trazbina ne moze biti krai od petnaest dana niti dulji od mjesec dana." Clanak 73. stavak 1. "Sve trazbine [prema stecajnom duzniku] dospijevaju otvaranjem stecajnoga postupka." Clanak 95. stavak 1 "Parnice o imovini koja ulazi u stecajnu masu koje su u vrijeme otvaranja stecajnoga postupka bile u tijeku preuzet e u ime i za racun duznika stecajni upravitelj." Clanak 96. "Stecajni vjerovnici mogu svoje trazbine prema duzniku ostvarivati samo u stecajnom postupku." 4 PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE Clanak 173. "(1) Stecajni vjerovnici prijavu svojih trazbina podnose stecajnom upravitelju u dva primjerka. Prijavi se u prijepisu prilazu isprave iz kojih trazbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje. (2) Stecajni upravitelj sastavit e popis svih trazbina zaposlenika i ranijih zaposlenika duznika dospjelih do otvaranja stecaja i predociti im na potpis prijavu njihovih trazbina u dva primjerka. ... ..." Clanak 175. "(1) Na ispitnom rocistu se prijavljene trazbine ispituju prema svojim iznosima i redu. (2) Stecajni upravitelj je duzan odreeno se izjasniti priznaje li ili osporava svaku prijavljenu trazbinu. ..." Clanak 176. "(1) Trazbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje mogu se ispitati na ispitnom rocistu ako to predlozi stecajni upravitelj. (2) Trazbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje koje nisu ispitane na ispitnom rocistu te trazbine prijavljene najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvoga ispitnog rocista, ali ne poslije objavljivanja poziva za zavrsno rociste, mogu se ispitati na jednom ili vise posebnih ispitnih rocista koja e, na prijedlog vjerovnika koji nisu pravodobno prijavili svoje trazbine, odrediti stecajni sudac rjesenjem uz uvjet da u roku od petnaest dana solidarno uplate predujam za pokrie troskova toga rocista. ... ... (4) Prijave podnesene nakon isteka rokova iz ovoga clanka odbacit e se. ..." 14. Clanak 212. stavak 5. Zakona o parnicnom postupku obvezuje parnicni sud da prekine postupak koji je pred njim u tijeku kad je protiv bilo koje od stranaka parnicnoga postupka pokrenut stecajni postupak. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 15. Podnositeljica zahtjeva prvo je prigovorila da joj je povrijeeno pravo na posteno suenje. Pozvala se na clanak 6. stavak 1. Konvencije ciji mjerodavni dijelovi glase kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 16. Vlada je osporila tu tvrdnju. PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE A. Dopustenost 17. Vlada je ustvrdila da clanak 6. stavak 1 Konvencije nije primjenjiv na ovaj predmet jer da stecajni postupak nije sporni postupak i da u takvom postupku sudovi ne presuuju o zahtjevima stranaka, ve samo utvruju imovinu stecajnog duznika. 18. Podnositeljica zahtjeva nije se slozila s tim tvrdnjama. 19. Sud na pocetku ponavlja da je primjenjivost clanka 6. stavka 1. na stecajni postupak neupitna (vidi S.p.r.l. ANCA and Others v. Belgium, br. 10259/83, Odluka Komisije od 10. prosinca 1984., Decisions and Reports 40, str. 170; Interfina and Christian della Faille d'Huysse v. Belgium, br. 11101/84, Odluka Komisije od 4. svibnja 1987., neobjavljeno; Ceteroni v. Italy, presuda od 15. studenoga 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996V; Bassani v. Italy, br. 47778/99, �� 13 i 14, 11. prosinca 2003.; Capital Bank AD v. Bulgaria, br. 49429/99, � 86, ECHR 2005 ... (izvaci); te Sukobljevi v. Croatia, br. 5129/03, � 37, 2. studenoga 2006.). Nadalje, Sud primjeuje da, prema hrvatskome pravu, ako se nad odreenim poduzeem otvori stecajni postupak, njegovi vjerovnici imaju pravo svoje trazbine ostvarivati iskljucivo u stecajnome postupku. Stoga se prekidaju svi graanski postupci protiv tog poduzea dok stecajni upravitelj na ispitnom rocistu u stecajnom postupku ne prihvati ili ne ospori trazbine sto su ih prijavili vjerovnici. Ako stecajni upravitelj prihvati trazbinu koja je bila predmet ispitivanja u graanskom postupku, trazbina se smatra konacno utvrenom, a graanski se postupak kao posljedica toga vise ne vodi. Ako ospori tu trazbinu, mora preuzeti graanski postupak koji je u tijeku, koji e se prema tome nastaviti i u kojem e se odluciti o trazbini. Dakle, u smislu clanka 6. Konvencije graanski i stecajni postupak uzimaju se kao jedna cjelina (vidi Sukobljevi v. Croatia, naprijed citirano, � 37). 20. Sud stoga smatra da je u ovome predmetu utvrivanje podnositeljicinih prava i obveza "graanske naravi", u smislu clanka 6. stavka 1. Konvencije, zapocelo u graanskome postupku, a nastavilo se u stecajnome postupku voenom protiv podnositeljicina bivseg poslodavca u kojemu je podnositeljica zahtjeva bila jedan od vjerovnika. Iz toga slijedi da se Vladin prigovor mora odbaciti. 21. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Uz to primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopustenim. B. Osnovanost 22. Podnositeljica zahtjeva prigovorila je da stecajna upraviteljica nije ispunila svoju zakonsku obvezu koja proizlazi iz mjerodavnih odredaba Stecajnoga zakona, to jest, da se nije umijesala u graanski postupak sto ga je s�ma podnositeljica zahtjeva pokrenula protiv svoga bivseg poslodavca. Nadalje, vazeim pravilima protivno je i to sto opinski sud koji je taj graanski postupak vodio nije prekinuo postupak i sto ju nije uputio da podnese zahtjev u stecajnom postupku nakon sto je taj postupak otvoren nad njezinim bivsim poslodavcem. Time su podnositeljicu zahtjeva drzali u uvjerenju da njezin bivsi poslodavac jos posluje, ne nagovijestivsi mogunost da je u meuvremenu otvoren stecajni postupak. 23. Stovise, podnositeljica zahtjeva tvrdila je da stecajna upraviteljica nije ispunila svoju zakonsku obvezu i uvrstila podnositeljicinu trazbinu u popis trazbina svih zaposlenika i ranijih zaposlenika stecajnoga duznika u stecajnom postupku. Stecajna upraviteljica imala je 6 PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE obvezu ne samo uvrstiti podnositeljicin zahtjev u taj popis, ve ga i predociti podnositeljici zahtjeva na potpis, cime bi se osiguralo da se njezina trazbina u postupku ispita. 24. Vlada je ustvrdila da stecajna upraviteljica nije znala za trazbinu podnositeljice zahtjeva, pa je stoga nije niti mogla uvrstiti u popis trazbina zaposlenika i ranijih zaposlenika stecajnog duznika u stecajnom postupku. Osim toga, svi vjerovnici obavijesteni su o otvaranju toga postupka objavom oglasa o tome u Narodnim novinama. Meutim, podnositeljica zahtjeva prijavila je svoju trazbinu u stecajnom postupku nakon proteka svih rokova, pa su stoga domai sudovi njezinu prijavu trazbine morali odbaciti kao nepravodobnu. Da se postupilo drukcije, njezin bi zahtjev bio prihvaen protivno vazeim zakonima i prema njoj bi se bez opravdanog razloga postupilo povoljnije nego prema ostalim vjerovnicima. 25. Sud ponavlja da je u clanak 6. stavak 1. ugraeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u graanskim stvarima (vidi Golder v. the United Kingdom, presuda od 21. veljace 1975., Serija A br. 18., str. 13-18, �� 28-36 i Dubinskaya v. Russia, br. 4856/03, � 39, 13. srpnja 2006.). Meutim, to pravo nije apsolutno; ono moze podlijegati ogranicenjima koja se podrazumijevaju, osobito kad je rijec o uvjetima dopustenosti zahtjeva, budui da po s�moj svojoj naravi zahtijeva ureenje od strane drzave koja uziva odreenu slobodu procjene u tom pogledu. Ako je pojedincu ogranicen pristup, bilo pravno ili stvarno, Sud e ispitati je li nametnuto ogranicenje narusilo s�mu b�t prava, a osobito je li tezilo legitimnom cilju i je li postojao razuman odnos razmjernosti izmeu upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastojao ostvariti (vidi, izmeu ostalih izvora prava, Levages Prestations Services v. France, presuda od 23. listopada 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-V, str. 1543, � 40; Yagtzilar and Others v. Greece, br. 41727/98, � 23, ECHR 2001-XII; te Truhli v. Croatia, br. 45424/99, � 25, 28. lipnja 2001., s dodatnim izvorima na koje se upuuje). 26. Kad je pak rijec o ovome predmetu, Sud na pocetku konstatira da je podnositeljici zahtjeva bilo omogueno podnijeti graansku tuzbu kojom je izmeu ostalog trazila isplatu zaostalih plaa za razdoblje u kojemu je bila bez posla, te da su prvostupanjski i zalbeni sud njezinu tuzbu usvojili. Meutim, podnositeljicin zahtjev da joj se u stecajnom postupku prizna trazbina prema bivsem poslodavcu odbacen je zbog nepravodobnosti. 27. Kad je rijec o ulozi stecajne upraviteljice u postupku, Sud primjeuje da je stecajnu upraviteljicu imenovao Trgovacki sud u Zagrebu koji joj je povjerio duznost da pravilno rjesava sva pitanja koja se odnose na imovinu stecajnoga duznika, ukljucujui i trazbine svih potencijalnih vjerovnika prema toj imovini. To znaci da je u tom svojstvu ona nastupala kao zastupnica javne vlasti. 28. Sud konstatira da je stecajni upravitelj, na temelju clanka 95. stavka 1. Stecajnoga zakona, obvezan preuzeti sve graanske postupke u ime i za racun duznika, dok clanak 212. stavak 5. Zakona o parnicnom postupku nalaze da se svi takvi postupci prekinu ex lege jer se svi graanski zahtjevi protiv duznika nad kojim je pokrenut stecajni postupak trebaju ispitati iskljucivo u tom postupku. 29. U ovome je predmetu, u vrijeme kad je otvoren stecajni postupak o kojemu je rijec, graanski postupak po podnositeljicinoj tuzbi protiv stecajnog duznika bio u zalbenoj fazi. Meutim, stecajna upraviteljica nije se umijesala u taj postupak, unatoc tome sto je bila duzna to uciniti i iako je trebala znati za taj postupak. U svakom slucaju, Sud smatra da se drzava mora pobrinuti da se stecajna upraviteljica upozna sa svim stvarima koje se ticu stecajnog PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE duznika, a relevantne su za pravilno voenje stecajnoga postupka, s time da tuzbe podignute protiv duznika nedvojbeno predstavljaju jednu od takvih stvari. 30. Sud nadalje primjeuje da iako su prema clanku 173. stavku 1. Stecajnoga zakona svi vjerovnici duzni stecajnome upravitelju prijaviti svoje trazbine prema stecajnom duzniku, drugi stavak tog istog clanka stecajnome upravitelju namee obvezu da sastavi popis trazbina svih zaposlenika i ranijih zaposlenika stecajnoga duznika, te da taj popis predoci doticnim zaposlenicima na potpis. Meutim, prema misljenju Suda, ako prema domaem pravu postoji takva situacija podijeljene odgovornosti, kao sto se cini da je rijec u ovome predmetu, nametanje obveze prijave trazbine u stecajnom postupku iskljucivo podnositeljici zahtjeva, u situaciji kad je ona ve pokrenula graanski postupak protiv stecajnog duznika, predstavljalo bi nerazmjeran teret. U vezi s time, Sud naglasava da je stecajna upraviteljica trebala znati za graanski postupak financijske naravi sto ga je podnositeljica zahtjeva prethodno pokrenula protiv stecajnoga duznika. 31. Sud je svjestan toga da mogu postojati razliciti stavovi o posljedicama propusta stecajne upraviteljice koji su bili predmet razmatranja u prethodnome tekstu. S druge je strane svjestan i toga da je podnositeljica zahtjeva mogla i da je bila obvezna prijaviti svoju trazbinu u stecajnom postupku bez obzira na propust stecajne upraviteljice. Meutim, u odlukama domaih sudova nije se uzelo u obzir pitanje podijeljene odgovornosti, kao ni duznosti stecajne upraviteljice, ve su se sudovi ogranicili na tvrdnju da podnositeljica zahtjeva nije postivala propisani rok. 32. U tim okolnostima Sud smatra da podnositeljici zahtjeva nije pruzeno puno jamstvo postenog suenja prema standardima koje nalaze clanak 6. stavak 1. Konvencije, pa je stoga doslo do povrede toga clanka. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1 UZ KONVENCIJU 33. Podnositeljica zahtjeva prigovorila je i da, budui da joj je odbacena prijava trazbine u stecajnom postupku, nije mogla uzivati u svome vlasnistvu, pa da joj je stoga povrijeeno pravo na zastitu imovine. Pozvala se na clanak 1. Protokola br. 1 koji glasi kako slijedi: "Svaka fizicka ili pravna osoba ima pravo na mirno uzivanje svojega vlasnistva. Nitko se ne smije lisiti svoga vlasnistva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim nacelima meunarodnog prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nacin ne umanjuju pravo drzave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnistva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 34. Vlada je osporila tu tvrdnju. 35. Sud primjeuje da je ovaj prigovor vezan uz naprijed ispitani prigovor, pa se stoga i on mora proglasiti dopustenim. 36. Sud primjeuje da se prigovor podnositeljice zahtjeva na temelju clanka 1. Protokola br. 1 preklapa s njezinim prigovorom na temelju clanka 6. stavka 1. Konvencije, te da se oba prigovora ticu istih cinjenica. S obzirom na svoja utvrenja u vezi s clankom 6. stavkom 1. Konvencije, Sud smatra da nije potrebno ispitati je li u ovome predmetu doslo i do povrede clanka 1. Protokola br. 1. 8 PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE III. NAVODNA POVREDA CLANKA 14. KONVENCIJE I CLANKA 12. PROTOKOLA BR. 1 37. I na kraju, podnositeljica zahtjeva prigovorila je na temelju clanka 14. Konvencije i clanka 1. Protokola br. 12 da je bila zrtva diskriminacije. 38. U svjetlu svih materijala koji mu se nalaze u posjedu, te u mjeri u kojoj su pitanja koja su predmet prigovora u njegovoj nadleznosti, Sud smatra da ovaj dio zahtjeva ne upuuje na postojanje ikakve povrede bilo kojega od naprijed spomenutih clanaka Konvencije. Iz toga slijedi da su ti prigovori nedopusteni prema clanku 35. stavku 3. kao ocigledno neosnovani i da se moraju odbiti na temelju clanka 35. stavka 4. Konvencije. IV. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 39. Clanak 41. Konvencije predvia: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 40. Podnositeljica zahtjeva potrazuje 145.000 HRK na ime nematerijalne stete, te iznos od 42.161,47 HRK zajedno sa zateznim kamatama na ime materijalne stete. 41. Vlada je smatrala da je potrazivani iznos pretjeran i neutemeljen jer da nije postojala uzrocna veza izmeu povreda koje su bile predmet prigovora i financijskih ocekivanja podnositeljice zahtjeva. 42. Sud ne razabire nikakve uzrocne veze izmeu utvrene povrede i navodne materijalne stete; stoga odbija taj zahtjev. S druge strane, prihvaajui da je zbog pomanjkanja jamstva postenog suenja podnositeljica zahtjeva pretrpjela nematerijalnu stetu koja se ne moze nadoknaditi pukim utvrenjem povrede, Sud joj dosuuje 5.000 eura (EUR) na to ime, uveanih za sve poreze koji bi se mogli zaracunati na taj iznos. B. Troskovi i izdaci 43. Podnositeljica zahtjeva potrazuje i 3.739 (HRK) za troskove i izdatke sto ih je pretrpjela pred Sudom. 44. Vlada se nije ocitovala u tom pogledu. 45. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troskova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nuzno nastali i da su s obzirom na visinu bili razumni. U ovome predmetu, uzevsi u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim podnositeljici zahtjeva dosuditi zatrazeni iznos, to jest 515 EUR, uveanih za sve poreze koji bi se podnositeljici zahtjeva mogli zaracunati. PRESUDA ISMETA BACI PROTIV HRVATSKE C. Zatezna kamata 46. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovore glede prava podnositeljice zahtjeva na posteno suenje i njezinoga prava na mirno uzivanje vlasnistva dopustenima, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. smatra da nema potrebe ispitati prigovor na temelju clanka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju; 4. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljici zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti sljedee iznose koje je potrebno preracunati u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja (i) 5.000 EUR (pet tisua eura) na ime nematerijalne stete, uveanih za sve poreze koji bi se mogli zaracunati; (ii) 515 EUR (petsto petnaest eura) na ime troskova i izdataka, uveanih za sve poreze koji bi se mogli zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedene iznose plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 5. odbija ostatak zahtjeva podnositeljice zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 19. lipnja 2008. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren Nielsen Tajnik Christos Rozakis Predsjednik