44568/98
WyrokETPCz2004-05-19ECLI:CE:ECHR:2004:0519JUD004456898
Analiza orzeczenia
Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.
Zagadnienie prawne
Czy użycie siły przez policję wobec skarżących naruszyło art. 3 Konwencji? Czy aresztowanie pierwszego skarżącego było zgodne z art. 5 ust. 1 lit. c Konwencji? Czy zatrzymanie pierwszego skarżącego w oddziale psychiatrycznym było zgodne z art. 5 ust. 1 lit. e Konwencji? Czy brak zadośćuczynienia za naruszenia wolności i bezpieczeństwa naruszył art. 5 ust. 5 Konwencji?Ratio decidendi
Trybunał uznał, że obrażenia skarżących i długotrwała niezdolność do pracy były nieproporcjonalne do stawianego oporu, co wskazuje na nadmierne użycie siły i naruszenie art. 3. Aresztowanie pierwszego skarżącego za wykroczenie podlegające grzywnie, bez wcześniejszych wyroków i bez późniejszego oskarżenia za obrazę policjanta, zostało uznane za nieuzasadnione w świetle art. 5 ust. 1 lit. c. Zatrzymanie w oddziale psychiatrycznym bez medycznego uzasadnienia, gdzie lekarz nie miał uprawnień do zwolnienia, naruszyło art. 5 ust. 1 lit. e. W konsekwencji stwierdzonych naruszeń art. 5 ust. 1 lit. c i e, brak zadośćuczynienia na poziomie krajowym doprowadził do naruszenia art. 5 ust. 5.Stan faktyczny
Skarżący, R.L. i M.-J. D., właściciele restauracji w Paryżu, mieli incydenty z sąsiadem. Po odmowie stawienia się na wezwanie policji w sprawie hałasu, trzech policjantów w cywilu użyło wobec nich siły w restauracji. Pierwszy skarżący został zatrzymany i umieszczony w oddziale psychiatrycznym, skąd został zwolniony następnego dnia. Skarżący doznali licznych obrażeń, co potwierdziły zaświadczenia lekarskie, skutkujące niezdolnością do pracy na 10 i 6 dni. Ich skarga karna dotycząca pozbawienia wolności i nadużycia władzy została odrzucona przez sędziego śledczego i sąd apelacyjny, który uznał użycie siły za proporcjonalne.Rozstrzygnięcie
Trybunał stwierdza naruszenie art. 3 Konwencji (4 głosy za, 3 przeciw). Stwierdza naruszenie art. 5 ust. 1 lit. c Konwencji (4 głosy za, 3 przeciw). Stwierdza naruszenie art. 5 ust. 1 lit. e Konwencji (jednogłośnie). Stwierdza naruszenie art. 5 ust. 5 Konwencji (jednogłośnie). Trybunał zasądza odszkodowanie za doznany ból fizyczny i psychiczny oraz zwrot kosztów postępowania.Pełny tekst orzeczenia
R.L. and M.-J. D. v. France
(App. No: 44568/98)
Presuda 19.5.2004
Činjenice: Posle niza incidenata sa susednim ugostiteljem, podnosioci predstavke, vlasnici restorana u
Parizu, su pozvani u policiju zbog pravljenja buke tokom noći. Podosioci su odbili da se odazovu pozivu. Tri
policajca u civilu su potom došli u restoran i upotrebili silu u sumnjivim okolnostima. Prvi podnosilac je
konačno priveden u policijsku stanicu i zatvoren je u psihijatrijsko odeljenje, odakle je pušten sledećeg
dana. Podnosioci su pribavili medicinske potvrde o brojnim pretrpljenim povredama. Podneli su krivičnu
tužbu, zajedno sa zahtevom da se pridruže krivičnom gonjenju kao oštećeni. Sudska istraga je pokrenuta
povodom optužbi za uskraćivanje slobode, nezakonito hapšenje, arbitrerni pritvor, nezakonitu primenu sile
i zloupotrebu vlasti.. Medicinski izveštaj je utvrdio postojanje brojnih povrede koje su prouzrokovale
poptunu nesposobnost za rad u trajanju od 10 dana za prvog i 6 dana za drugog podnosioca. Istražni
sudija je zaključio da ne postoji slučaj. Apelacioni sud je potvrdio njegovo stanovište. Tačnije, zaključio je
da policajci nisu izvršili namerne ili nezakonite nasilne radnje, već da je upotreba sile bila srazmerna
otporu podnosilaca, koji su bili iznervirani: stanje prvog podnosioca je bilo dovoljno ozbiljno da opravda
strah da bi mogla biti ugrožena bezbednost susednog ugostitelja i da pravno opravda prebacivanje u
psihijatrijsko odeljenje. Podnosioci su se neuspešno žalili po pravnim osnovima.
Pravo: Član 3 – Tokom intervencije, policajci su upotrebili silu kako bi obuzdali podnosioce, bez namernih
udaraca, sve dok podnosioci nisu počeli da se opiru i da uzvraćaju silom. Modrice i otoci na njihovim
telima su bili brojni
i veliki, a nesposobnost za rad njima prouzrokovana preduga u odnosu na
neophodnost primenjene sile izazvane ponašanjem podnosioca. Zaključak: povreda (4 prema 3 glasa).
Član 5(1)(c) – Prvi podnosilac nikada ranije nije bio izveden pred sud. njegovo hapšenje nije bilo
opravdano u svetlu događaja zbog kojih se našao pred sudom: njegov prekršaj pravljenja buke po noći, za
koji je propisano plaćanje kazne, nije mogao da opravda hapšenje i iako je uvredio policajca, zbog toga
mu nije kasnije suđeno.
Zaključak: povreda (4 prema 3 glasa).
Član 5(1)(e) – Boravak prvog podnosioca u psihijatrijskom odeljenju od 4:15 do 10:45 ujutro je objašnjen
činjenicom da doktor nije bio ovlašćen za njegovo puštanje – dakle nije bilo medicinskog objašnjenja.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 5(5) – U svetlu utvrđenih povreda Člana 5.(c) i (e), postoji i povreda ovog stava Člana 5., budući da
podnosilac nije ostvario satisfakciju za potupak koji je vođen protiv njega.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41 – Sud je dodelio kompenzaciju za pretrpljeni fizički i psihički bol. Sud je nadoknadio troškove
postupka.
© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło