4469/02

WyrokETPCz2004-10-21ECLI:CE:ECHR:2004:1021JUD000446902

Analiza orzeczenia

Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.

Zagadnienie prawne
Czy zawieszenie postępowania cywilnego o odszkodowanie na mocy ustawy krajowej stanowi naruszenie prawa do dostępu do sądu (art. 6 ust. 1 Konwencji) oraz prawa do skutecznego środka odwoławczego (art. 13 Konwencji)?
Ratio decidendi
Trybunał nie wydał rozstrzygnięcia merytorycznego w tej sprawie, ponieważ strony osiągnęły przyjazne rozstrzygnięcie. Zgodnie z art. 39 Konwencji, Trybunał przyjął do wiadomości porozumienie stron i uznał, że jest ono oparte na poszanowaniu praw człowieka, jak to jest określone w Konwencji i jej Protokołach. W konsekwencji, sprawa została skreślona z listy spraw.
Stan faktyczny
Skarżący, Ivan Marković i Vladimir Marković, są obywatelami Chorwacji. Ich dom w Sesvetach został zaminowany przez nieznanych sprawców 28 marca 1992 r. W dniu 9 marca 1995 r. skarżący wszczęli postępowanie cywilne przed Sądem Gminnym w Zagrzebiu, domagając się odszkodowania od Republiki Chorwacji za zniszczone mienie. Postępowanie to zostało zawieszone 5 kwietnia 1996 r. na mocy ustawy krajowej, a wznowione 20 listopada 2003 r. na podstawie innej ustawy.
Rozstrzygnięcie
Trybunał jednogłośnie postanawia skreślić skargę z listy spraw. Trybunał przyjmuje do wiadomości zgodę stron na niezwracanie się o ponowne rozpatrzenie sprawy przez Wielką Izbę.

Pełny tekst orzeczenia

VIJEĆE EUROPE   EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA   PRVI ODJEL   PREDMET MARKOVIĆ PROTIV HRVATSKE   (zahtjev br. 4469/02)   PRESUDA   (prijateljsko rješenje)   STRASBOURG   21. listopad 2004.   Ova je presuda konačna, ali može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.   U predmetu Marković protiv Hrvatske,   Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću sastavljenom   od   g. C. L. ROZAKIS, predsjednik,   g. P. LORENZEN,   g. G. BONELLO,   gđa F. TULKENS,   gđa N. VAJIĆ,   gđa E. STEINER,   g. K. HAJIYEV, suci,   i. g. S. QUESADA, zamjenik Tajnika Odjela,   nakon vijećanja zatvorenog za javnost dana 30. rujna 2004.,   donosi slijedeću presudu, koja je usvojena istog dana:   POSTUPAK   1. Predmet je iznesen u zahtjevu (br. 4469/02) dvojice hrvatskih državljana, g. Ivana   Markovića i g. Vladimira Markovića ("podnositelji") protiv Republike Hrvatske,   podnesenom Sudu dana 9. siječnja 2002. na temelju članka 34. Europske konvencije   za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija").   2. Podnositelje je zastupao g. R. Radović, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu   ("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, gđa Lidija Lukina-Karajković.   3. Podnositelji prigovaraju da izglasavanje Zakona o dopunama Zakona o obveznim   odnosima iz 1996. predstavlja povredu njihovih prava na pristup sudu zajamčenog   člankom 6. stavak 1. Konvencije i povredu njihovog prava na učinkovito pravno   sredstvo zajamčenog člankom 13. Konvencije.   4. Odlukom od 16. prosinca 2003. Sud je proglasio zahtjev podnositelja dopuštenim.   5. Dana 11. ožujka 2004. i 18. svibnja 2004. Vlada, odnosno podnositelji, podnijeli su   formalne izjave o prihvaćanju prijateljskog rješenja predmeta.   ČINJENICE   6. Podnositelji žive u Zagrebu.   7. Dana 28. ožujka 1992. kuća podnositelja u Sesvetama, Hrvatska, minirana je od   strane nepoznatih počinitelja.   8. Dana 9. ožujka 1995. podnositelji su pokrenuli građanski postupak pred Općinskim   sudom u Zagrebu, tražeći naknadu štete od Republike Hrvatske za svoje oštećeno   vlasništvo.   9. U skladu sa Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",   br. 7/1996) Općinski sud u Zagrebu prekinuo je postupak 5. travnja 1996.   10. Dana 20. studenog 2003. postupak je pokrenut sukladno Zakonu o odgovornosti   za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracije ("Narodne novine",   br. 117/03).   PRAVO   11. Dana 11. ožujka 2004. Sud je zaprimio slijedeću izjavu potpisanu od Vladinog   zastupnika:   "Izjavljujem da Vlada Republike Hrvatske u cilju sklapanja prijateljskog rješenja gore navedenog   predmeta nudi g. Ivanu Markoviću i g. Vladimiru Markoviću na ex gratia osnovi isplatu iznosa od   10.000 EUR. Taj iznos pokriva svu materijanu i ne-materijalnu štetu te troškove i izdatke, a bit će   pretvoren u nacionalnu valutu na dan isplate te slobodan od bilo kakvih daljnjih davanja. Isplata će se   izvršiti u roku od tri mjeseca od dana donošenja presude Suda na temelju članka 39. Europske   konvencije za zaštitu ljudskih prava. Ta će isplata predstavljati konačno rješenje predmeta.   U slučaju da isplata ne bude izvršena u rečenom roku od tri mjeseca, Vlada se obvezuje platiti, sve do   isplate, običnu kamatu po stopi jednakoj najnižoj kamatnoj stopi Europske središnje banke tokom   razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.   Vlada se nadalje obvezuje da neće tražiti da predmet bude iznesen Velikom Vijeću u skladu sa   člankom 43. stavak 1. Konvencije."   12. Dana 18. svibnja 2004. Sud je zaprimio slijedeću izjavu potpisanu od   podnositelja:   "Primam na znanje da je Vlada Republike Hrvatske u cilju prijateljskog rješenja gore navedenog   predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava spremna platiti g. Ivanu Markoviću i g. Vladimiru   Markoviću na ex gratia osnovi iznos od 10.000 EUR koji pokriva svu materijanu i ne-materijalnu štetu   te troškove i izdatke, a bit će pretvoren u nacionalnu valutu na dan isplate te slobodan od bilo kakvih   daljnjih davanja.   Podnositelji prihvaćaju prijedlog i odriču se bilo kakvih daljnjih zahtjeva prema Hrvatskoj u odnosu na   činjenice ovog zahtjeva. Podnositelji izjavljuju da to predstavlja konačno rješenje predmeta.   Ova izjava dana je u kontekstu prijateljskog rješenja koje su postigli Vlada i podnositelji.   Podnositelji se nadalje obvezuju da neće tražiti da predmet bude iznesen Velikom Vijeću u skladu sa   člankom 43. stavak 1. Konvencije nakon što bude donesena presuda Suda."   13. Sud prima na znanje sporazum postignut između stranaka (članak 39.   Konvencije). Sud smatra da je sporazum osnovan na poštivanju ljudskih prava kako je   to definirano Konvencijom i njezinim Protokolima (članak 37. stavak 1. in fine   Konvencije i pravilo 62. stavak 3. Poslovnika Suda)   14. U skladu s time, predmet treba biti izbrisan sa liste predmeta.   IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO,   1. Odlučuje brisati zahtjev sa liste predmeta;   2. Prima na znanje sporazum stranaka da neće tražiti preispitivanje predmeta   pred Velikim Vijećem.   Sastavljeno na engleskom i upućeno pismenim putem dana 21. listopada   2004., na temelju pravila 77. stavci 2. i 3. Poslovnika Suda.   Santiago QUESADA   zamjenik Tajnika   Christos ROZAKIS   Predsjednik

© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło