45435/99
WyrokETPCz2002-07-04ECLI:CE:ECHR:2002:0704JUD004543599
Analiza orzeczenia
Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.
Zagadnienie prawne
Czy przewlekłość postępowań cywilnych naruszyła prawo do rozpoznania sprawy w rozsądnym terminie z art. 6 ust. 1 Konwencji oraz czy skarżący mieli dostęp do skutecznego środka odwoławczego z art. 13 Konwencji?Ratio decidendi
Trybunał uznał, że osiągnięte między rządem Chorwacji a skarżącym Gojko Mikecinem porozumienie ugodowe jest oparte na poszanowaniu praw człowieka, zgodnie z Konwencją i jej Protokołami. W związku z tym, Trybunał postanowił skreślić część skargi dotyczącą Gojko Mikecina z listy spraw, co jest zgodne z art. 39 Konwencji i art. 37 ust. 1 in fine Konwencji.Stan faktyczny
Sześciu obywateli Chorwacji, w tym Gojko Mikecin, złożyło skargę do ETPCz. Skarga dotyczyła przewlekłości trzech postępowań cywilnych wszczętych w 1993 roku przez Vinko Majstorovića przed sądami krajowymi w Chorwacji, mających na celu odzyskanie pożyczonych pieniędzy. Postępowania te charakteryzowały się długotrwałością, zawieszeniami i wznowieniami, a jedno z nich zakończyło się prawomocnie w 2000 roku, podczas gdy pozostałe były nadal w toku lub zawieszone w momencie rozpatrywania sprawy przez Trybunał.Rozstrzygnięcie
Trybunał jednogłośnie postanawia skreślić skargę w odniesieniu do Gojko Mikecina z listy spraw.Pełny tekst orzeczenia
VIJEĆE EUROPE
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
PRVI ODJEL
PREDMET RADOŠ I DRUGI protiv Hrvatske
(Zahtjev br. 45435/99)
DJELOMIČNA PRESUDA
(Prijateljsko rješenje)
STRASBOURG
4. srpnja 2002.
Ova presuda je konačna ali može podlijegati uredničkoj reviziji.
U predmetu Radoš i drugi protiv Hrvatske
Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:
g. C.L. Rozakis , predsjednik
g. A. Bonello,
g. P. Lorenzen,
gđa N. Vajić,
gđa. S. Botoucharova,
g. A. Kovler,
g. V. Zagrebelsky, suci,
i g. E. FRIBERGH, tajnik Odjela
Nakon vijećanja zatvorenog za javnost 20. lipnja 2002. godine,donosi sljedeću presudu koja je
usvojena 20. lipnja 2002. godine:
POSTUPAK
1. Postupak u predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 45435/99) protiv Republike
Hrvatske kojeg je šest hrvatskih državljanina, g. Zvonimir Radoš, g. Goran Lajnert, g. Dmitar
Malešević, g. Branko Jugović, g. Stjepan Živković i g. Gojko Mikecin ("podnositelji
zahtjeva") podnijelo Europskoj komisiji za ljudska prava (“Komisija”) na temelju prijašnjeg
članka 25. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 23.
prosinca 1996. godine.
2. Podnositelje zahtjeva zastupao je drugi podnositelj zahtjeva g. Goran Lajnert, odvjetnik iz
Zagreba. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, gđa Lidija Lukina
Karajković.
3. Podnositelji zahtjeva su prigovarali, inter alia, prema članku 6., stavku 1. Konvencije
duljini određenih građanskih postupaka.Oni su također prigovarali prema članku 13.
Konvencije, da nisu imali na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na duljinu tih
postupaka.
4. Predmet je bio proslijeđen Sudu 1. studenoga 1998. godine, kad je Protokol br. 11 stupio na
snagu (članak 5. st. 2. Protokola br. 11).
5. Odlukom od 23. listopada 2001. godine Sud je proglasio zahtjev djelomično dopuštenim.
6. Dana 1. studenoga 2001. godine Sud je promijenio sastav svojih odjela (Pravilo 25. st. 1.).
Ovaj je predmet dodijeljen novosastavljenom Prvom odjelu.
7. Dana 30. listopada 2001. godine, nakon izmjene pisama, tajnik je predložio strankama da
trebaju pokušati postići prijateljsko rješenje u smislu čl. 38. st. 1. (b) Konvencije.
8. Dana 11. i 13. veljače 2002. godine Vlada i g. Gojko Mikecin, svaki posebno, podnijeli su
formalnu izjavu o prihvaćanju prijateljskog rješenja ovog predmeta.
ČINJENICE
9. 1992. godine g. Vinko Majstorović (dalje: podnositelj zahtjeva) pozajmio je različite
novčane iznose određenom broju poduzeća po visokoj kamatnoj stopi (tzv. financijski
inženjering). Budući da ta podueća nisu vratila zajmove, podnositelj zahtjeva je pokrenuo tri
različita postupka pred Općinskim sudom u Zagreb radi povrata njegovih zajmova.
1. Postupak protiv poduzeća E. i njegove vlasnice, S.D.
10. Dana 6. svibnja 1993. godine podnositelj zahtjeva je podnio tužbu protiv E. i S.D.
11. Održano je nekoliko ročišta u predmetu. Nakon ročišta 7. studenoga 2001. godine sud je
odredio mirovanje postupka jer se nije pojavila nijedna od stranaka.
2. Postupak protiv poduzeća T.T.B. i njegovog vlasnice, T.B.
12. Dana 16. lipnja 1993. godine podnositelj zahtjeva je podnio tužbu protiv T.T.B. i T.B.
13. 1994. godine donesena je presuda zbog izostanka. Ova je presuda ukinuta i postupak je
nastavljen.
14. Na ročištu 3. svibnja 2000. godine, sud je odredio mirovanje postupka jer nije pristupio
odvjetnik podnositelja zahtjeva. Podnositelj zahtjeva je uložio žalbu protiv te odluke.
15. Nakon što je žalbeni sud ukinuo prvostupanjsku presudu od 28. kolovoza 2001. godine,
postupak je ponovo u tijeku pred sudom prvog stupnja.
3. Postupak protiv poduzeća T.I.A. i njegovog vlasnika, I.A.
16. Dana 16. lipnja 1993. godine podnositelj zahtjeva je podnio tužbu protiv T.I.A. i
njegovog vlasnika, I.A.
17. Dana 9. veljače 1994. Općinski sud u Zagrebu je odlučio da nije nadležan za tužbeni
zahtjev podnositelja zahtjeva, pa je stoga predmet proslijeđen Općinskom sudu u Zaboku.
18. Na ročištu dana 28. veljače 2000. godine sud je donio presudu u korist podnositelja
zahtjeva. Presuda je postala pravomoćna dana 19. travnja 2000. godine.
PRAVO
19. Dana 11. veljače 2002. godine Sud je primio sljedeću izjavu od Vlade:
“Izjavljujem da je, radi postizanja prijateljskog rješenja u naprijed navedenom predmetu,
Vlada Republike Hrvatske spremna isplatiti (...) EUR 3,500 g. Gojku Mikecinu. Ovaj iznos
obuhvaća materijalnu i nematerijalnu štetu kao i troškove, i bit će isplaćen u roku od tri
mjeseca od datuma objave presude od strane Suda prema čl. 39. Europske konvencije za
zaštitu ljudskih prava. Ova isplata predstavljat će konačno rješenje ovog predmeta.
Vlada nadalje preuzima obvezu da neće tražiti podnošenje predmeta Velikom Vijeću prema
čl. 43. st. 1. Konvencije.”
20. Dana 13. veljače 2002. godine Sud je primio sljedeću izjavu potpisanu od g. Gojka
Mikecina:
“Primjećujem da mi je Vlada Republike Hrvatske, radi postizanja prijateljskog rješenja u
naprijed navedenom predmetu koji je u tijeku pred Europskim sudom za ljudska prava,
spremna isplatiti sljedeći iznos, koji obuhvaća materijalnu i nematerijalnu štetu i troškove:
EUR 3,500.
Prihvaćam ovaj prijedlog i odričem se svih daljnjih zahtjeva protiv Hrvatske u odnosu na
činjenice iz ovog zahtjeva. Izjavljujem da to predstavlja konačno rješenje ovog predmeta.
Ova izjava je dana u kontekstu prijateljskog rješenja kojeg smo postigli Vlada i ja.
Ja nadalje preuzimam obvezu da neću tražiti podnošenje predmeta Velikom Vijeću prema čl.
43. st. 1. Konvencije nakon objave presude Suda.”
21. Sud je uzeo u obzir ovaj sporazum postignut između Vlade i g. Gojka Mikecina (čl. 39.
Konvencije). On je zadovoljan da je ovo rješenje utemeljeno na poštovanju ljudskih prava kao
što je određeno u Konvenciji i njezinim Protokolima (čl. 37. st. 1. in fine Konvencije i Pravilo
62. st. 3. Poslovnika Suda).
22. Prema tome, zahtjev treba brisati s liste predmeta u dijelu koji se odnosi na g. Gojka
Mikecina.
Iz tih razloga, Sud jednoglasno
Odlučuje izbrisati zahtjev u odnosu na g. Gojka Mikecina s liste predmeta;
Sastavljeno na engleskom i upućeno u pisanom obliku dana 4. srpnja 2002. u skladu s
pravilom 77., stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.
Erik FRIBERGH
tajnik Odjela
Christos Rozakis
predsjednik
© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło