5208/03

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 5208/03) PRESUDA STRASBOURG 10. studeni 2005. PRESUDA ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE U predmetu Antoni-Tomasovi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, g. F. TULKENS, g. P. LORENZEN, ga N. VAJI, ga. E. STEINER, g. D. SPIELMANN, suci, i g. S. NIELSEN, tajnika Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 20. listopada 2005., donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 5208/03) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatska drzavljanka, ga. Mira Antoni-Tomasovi ("podnositeljica zahtjeva") podnijela Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 28. sijecnja 2003. godine. 2. Podnositeljicu zahtjeva zastupao je g. B. Spiz, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu ("Vlada") je zastupala njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 29. listopada 2004. godine Sud je odlucio obavijestiti Vladu o prigovoru koji se odnosi na duljinu postupka. Na osnovu odredbi clanka 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositeljica zahtjeva roena je 1940. godine i zivi u Zagrebu. 5. Dana 28. svibnja 1990. godine odreena D.I. (,,tuziteljica") pokrenula je graanski postupak protiv podnositeljice zahtjeva pred Opinskim sudom u Zagrebu, trazei zakljucenje ugovora o prodaji kojim je podnositeljica zahtjeva trebala svoj stan prodati tuziteljici. 6. Dana 6. studenog 1990. godine podnositeljica zahtjeva dostavila je svoj odgovor na tuzbu i svoju protutuzbu, navodei da joj tuziteljica nije isplatila punu cijenu za stan. 7. U studenome 1990. godine tuziteljica je zatrazila da se predmet spoji na drugi predmet koji je bio u tijeku meu istim strankama. U studenome 1991. godine, te u srpnju i studenome 1992. godine podnositeljica zahtjeva zatrazila je da sud zakaze rociste. U svibnju 1994. godine podnositeljica zahtjeva prigovorila je zahtjevu tuziteljice da se spoje ta dva predmeta. 8. Sud je odrzao rocista 21. studenog 1990., 14. veljace, 8. travnja i 22. studenog 1994. i 7. ozujka 1995. godine. 9. Presudom od 7. ozujka 1995. godine Opinski sud je prihvatio tuzbeni zahtjev tuziteljice i odbio protutuzbeni zahtjev podnositeljice zahtjeva. Dana 23. listopada 1996. godine podnositeljica zahtjeva ulozila je zalbu. 10. Dana 9. lipnja 1998. godine Zupanijski sud u Zagrebu usvojio je zalbu podnositeljice zahtjeva i vratio predmet na ponovno suenje. 2 PRESUDA ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE 11. U ponovljenom postupku Opinski sud je odrzao rociste 19. srpnja 1999. godine. Toga je dana odlucio zakljuciti glavnu raspravu. 12. Dana 15. listopada 1999. godine podnositeljica zahtjeva zatrazila je da sud preotvori glavnu raspravu i pribavi misljenje vjestaka financijske struke. Dana 10. studenog 1999. godine sud je prihvatio zahtjev podnositeljice zahtjeva. 13. Dana 21. sijecnja 2000. godine sud je saslusao svjedoke i pozvao podnositeljicu zahtjeva da uplati predujam za troskove vjestaka. Dana 26. sijecnja 2000. godine podnositeljica je to ucinila. 14. Dana 2. veljace 2000. godine sud je imenovao vjestaka. Dana 19. svibnja 2000. godine vjestak je dostavio svoje izvjese sudu koji ga je nakon toga dostavio podnositeljici zahtjeva, koja ga je primila 28. kolovoza 2000. godine. 15. Dana 11. listopada 2000. godine Opinski sud je zakljucio glavnu raspravu. 16. Presudom od 11. listopada 2000. godine sud je ponovno prihvatio tuzbeni zahtjev tuziteljice i protutuzbeni zahtjev podnositeljice zahtjeva proglasio nedopustenim. Presuda je dostavljena podnositeljici zahtjeva 2. srpnja 2001. godine. 17. Tuziteljica i podnositeljica zahtjeva ulozile su zalbe 10. srpnja odnosno 12. srpnja 2001. godine. U svojoj je zalbi podnositeljica zahtjeva zatrazila i da bude osloboena od plaanja sudskih pristojbi. Zalbe su bile upuene na Zupanijski sud, koji ih je primio 8. veljace 2002. godine. 18. Dana 15. listopada 2002. godine Zupanijski sud u Zagrebu, ne odlucivsi o dopustenosti ili osnovanosti zalbi, vratio je spis predmeta Opinskome sudu. Dao mu je uputu da odluci o zahtjevu podnositeljice zahtjeva za osloboenje od plaanja sudskih pristojbi i o ,,zalbi" tuziteljice, koja je u stvari bila zahtjev za ispravak presude. 19. Dana 14. rujna 2004. godine Zupanijski sud u Zagrebu prihvatio je zalbe, ukinuo presudu Opinskog suda od 11. listopada 2000. godine i predmet vratio na ponovno suenje. 20. U ponovljenom postupku Opinski sud je zakazao rociste za 8. ozujka 2005. godine. Izgleda da je postupak jos uvijek u tijeku pred prvostupanjskim sudom. 21. U meuvremenu, 9. svibnja 2002. godine, podnositeljica zahtjeva podnijela je ustavnu tuzbu zbog duljine postupka. Dana 14. studenog 2002. godine Ustavni sud je odbio njenu ustavnu tuzbu. Ispitivao je duljinu postupka u odnosu na dio postupka nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku. Ustavni sud je utvrdio da je predmet slozen, budui da je ve jednom bio vraen na ponovljeno suenje, i jer je Opinski sud trebao pribaviti misljenje vjestaka. Takoer je utvrdio da je podnositeljica zahtjeva pridonijela duljini postupka time sto do svibnja 1994. godine nije prigovorila prijedlogu tuziteljice iz studenog 1990. godine za spajanjem premeta s jednim drugim predmetom. Tek je tada ustvrdila da drugi postupak nije relevantan. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE 22. Podnositeljica zahtjeva je prigovorila da duljina postupka nije bila sukladna sa zahtjevom ,,razumnoga roka" propisanim u clanku 6., stavku 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj." 23. Vlada je osporila tu tvrdnju. 24. Razdoblje koje treba uzeti u obzir zapocelo je 6. studenog 1997. godine, dan nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku. Meutim, pri ocjeni razumnosti PRESUDA ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE vremena koje je proteklo nakon toga datuma, treba uzeti u obzir stanje postupka u tom trenutku. S tim u vezi Sud primijeuje da je postupak zapoceo 28. svibnja 1990. godine, kad je tuziteljica podnijela graansku tuzbu protiv podnositeljice zahtjeva. Razdoblje o kome se radi nije jos zavrsilo 8. ozujka 2005. godine. Na datum koji smo posljednji naveli to je razdoblje ve trajalo oko sedam godine i cetiri mjeseca. Tijekom toga razdoblja donesene su tri odluke i u predmetu su postupali sudovi na dvije razine nadleznosti. A. Dopustenost 25. Vlada je pozvala Sud da odbije zahtjev zbog toga sto podnositeljica zahtjeva nije iscrpila domaa pravna sredstva kako to trazi clanak 35., stavak 1. Konvencije. 26. Vlada je ustvrdila da podnositeljica zahtjeva nije podnijela drugu ustavnu tuzbu Ustavnom sudu. Oni su primijetili da je ona prije toga podnijela ustavnu tuzbu 9. svibnja 2002. godine i da ju je Ustavni sud odbio 14. studenog 2002. godine. Meutim, sud je pri tome ispitivao samo razdoblje od dana stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku i datuma podnosenja ustavne tuzbe. 27. Uzimajui u obzir cinjenicu da je postupak jos uvijek u tijeku, podnosenje druge ustavne tuzbe imalo bi razumne izglede za uspjeh budui da bi to omoguilo Ustavnome sudu ispitati ukupno trajanje postupka, uzimajui u obzir trajanje tog postupka nakon prethodne odluke Ustavnoga suda. 28. Podnositeljica zahtjeva osporila je tu tvrdnju. Tvrdila je da nije opravdano traziti od nje da podnosi drugu ustavnu tuzbu kad joj je prethodna bila odbijena. 29. Sud ponavlja kako prema clanku 35. stavku 1. Konvencije moze rjesavati neku stvar tek nakon sto su iscrpljena sva domaa pravna sredstva. Svrha pravila koje se odnosi na iscrpljenje domaih pravnih sredstava je da se drzavama ugovornicama dade prilika sprijeciti ili ispraviti povrede za koje se navodi da su ih pocinile, prije nego se ti navodi podnesu njemu (vidi, izmeu mnogih drugih izvora prava, predmet Selmouni v. France [GC], br. 25803/94, stavak 74., ECHR 1999-IV). Obveza iscrpljenja domaih pravnih sredstava podrazumijeva da se podnositelj zahtjeva treba posluziti uobicajenim pravnim sredstvima koja su djelotvorna, dostatna i dostupna u odnosu na svoje prigovore prema Konvenciji. 30. Sud podsjea da je prema njegovoj sudskoj praksi, ustavna tuzba na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu djelotvorno pravno sredstvo koje treba koristiti u kontekstu prigovora radi duljine sudskog postupka koji je jos u tijeku (predmet Slavicek v. Croatia (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII). 31. U ovome predmetu podnositeljica zahtjeva je redovno iskoristila ovo pravno sredstvo 9. svibnja 2002. godine, kad je postupak ve trajao vise do cetiri godine nakon sto je Hrvatska ratificirala Konvenciju. Ustavni sud je odbio ovu ustavnu tuzbu utvrdivsi da postupak nije premasio razumni rok. Postupak je nakon toga trajao jos tri godine i jos nije zavrsio. 32. Slijedi da je podnositeljica zahtjeva postavila pitanje ,,razumnoga roka" pred nadleznim domaim vlastima, nudei im time mogunost sprecavanja ili ispravljanja navodne povrede. 33. Meutim, vidjevsi da nije uspjela sa svojom ustavnom tuzbom, Sud smatra razumljivim da podnositeljica nije podnijela drugu ustavnu tuzbu, budui da bi to previse rasteglo duznosti koje ima podnositeljica zahtjeva na temelju clanka 35., stavka 1. Konvencije (vidi, mutatis mutandis presudu u predmetu Uni�n Alimentaria Sanders S.A. v. Spain, od 7. srpnja 1989., Serija A br. 157, str. 13-14, stavak 35. ; i predmet Ullrich v. Austria, br. 66956/01, stavak 29., 21. listopad 2004.). 4 PRESUDA ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE 34. Sud stoga zakljucuje da je podnositeljica zahtjeva ispunila svoju obvezu da iscrpi domaa pravna sredstva. Vladin prigovor stoga treba odbiti. 35. Sud nadalje primijeuje da ovaj prigovor nije ocito neosnovan u smislu clanka 35. stavka 3. Konvencije. Takoer primjeuje da nije nedopusten niti po jednoj drugo osnovi. Stoga ga treba proglasiti dopustenim. B. Osnovanost 36. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupak mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositeljice zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 37. Glede slozenosti predmeta, Sud se ne slaze s utvrenjem Ustavnog suda i tvrdnjom Vlade da je predmet bio slozen zbog cinjenice da su sporna pitanja zahtijevala misljenje vjestaka financijske struke (vidi stavak 21. ove presude). Za pribavljanje toga misljenja trebalo je samo tri mjeseca. 38. U odnosu na ukupnu duljinu postupka u ispitanom razdoblju, Sud oklijeva pripisati odlucnu vaznost bilo kojoj odgodi koja je mozda mogla biti uzrokovana ponasanjem podnositeljica zahtjeva. Uz to, postoji ocigledno protuslovlje u obrazlozenju Ustavnoga suda, koje je ponovila i Vlada, u tome sto je on samo ispitao razdoblje nakon sto je Hrvatska ratificirala Konvenciju, a, istovremeno, smatrao je podnositeljicu zahtjeva odgovornom za razdoblje neaktivnosti koje se dogodilo prije ratifikacije (vidi stavak 21. ove presude). 39. Glede ponasanja sudskih vlasti, Sud primijeuje da je proslo vise od sedam godina a da sudovi nisu mogli donijeti konacnu presudu i da je, nakon drugog vraanja na ponovno suenje, postupak ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Stoga, bez obzira na broj odrzanih rocista i poduzetih postupovnih koraka, Sud smatra da u ispitanome razdoblju domai sudovi nisu iskoristili vrijeme koje su imali na raspolaganju kako bi ubrzali postupak i sto je prije mogue zavrsili predmet. 40. Ova razmatranja dovoljna su da omogue Sudu zakljuciti da se u predmetu podnositeljice zahtjeva nije postupalo u razumnome roku. Stoga je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 41. Podnositeljica zahtjeva je nadalje prigovorila na temelju clanka 13. Konvencije, zajedno s clankom 6., stavkom 1. da nije imala djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na prekomjernu duljinu postupka. Clanak 13. glasi kako slijedi: ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 42. Sud primijeuje da je podnositeljica zahtjeva imala na raspolaganju djelotvorno domae pravno sredstvo kako bi prigovorila duljini postupka - ustavnu tuzbu � koje je iskoristila. Sama cinjenica da ishod postupka pred Ustavnim sudom nije za nju bio povoljan ne cini to sredstvo nedjelotvornim. 43. Slijedi da je ovaj prigovor nedopusten na temelju clanka 35., stavka 3. kao ocito neosnovan te ga treba odbaciti na temelju clanka 35., stavka 4. Konvencije. PRESUDA ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE III. NAVODNA POVREDA CLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1 KONVENCIJE A. Dopustenost 44. Podnositeljica zahtjeva je takoer prigovorila da joj je bilo zanijekano pravo na zastitu svoga vlasnistva. Pozvala se na clanak 1. Protokola br. 1. koji glasi kako slijedi: ,,Svaka fizicka ili pravna osoba ima pravo na mirno uzivanje svojega vlasnistva. Nitko se ne smije lisiti svoga vlasnistva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim nacelima meunarodnoga prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nacin ne umanjuju pravo drzave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnistva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. ,, 45. Sud primijeuje da je postupak jos u tijeku i da je ovaj prigovor stoga preuranjen. 46. Slijedi da je ovaj dio zahtjeva nedopusten na temelju clanka 35., stavka 1. zbog neiscrpljivanja domaih pravnih sredstava te ga treba odbaciti na temelju clanka 35., stavka 4. Konvencije. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 47. Clanak 41. Konvencije predvia: "Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." A. Steta 48. Podnositeljica zahtjeva zatrazila je 120,000 hrvatski kuna (HRK)1 bez odreenja naravi pretrpljene stete. 49. Vlada je osporila taj zahtjev. 50. Sud smatra da je podnositeljica sigurno pretrpjela nematerijalnu stetu. Odlucujui na pravicnoj osnovi, dosuuje joj 3.300 eura (EUR) s tog naslova, uz sve poreze koji bi mogli biti zaracunati. B. Troskovi i izdaci 51. Podnositeljica zahtjeva zatrazila je i 2.000 EUR na ime troskova i izdataka pretrpljenih pred Sudom. Meutim, nije podnijela troskovnik za svoj zahtjev ili bilo kakvu mjerodavnu podupiruu dokumentaciju, iako je bila pozvana to uciniti. 52. Vlada je osporila taj zahtjev. 53. Sud primijeuje da podnositeljica zahtjeva nije postupila kako se to trazi u Pravilu 60., stavku 2. Poslovnika Suda. U takvim okolnostima s toga naslova nista ne dosuuje (Pravilo 60., stavak 3.). 1 Oko 16.000 eura (EUR) 6 PRESUDA ANTONI-TOMASOVI PROTIV HRVATSKE C. Zatezna kamata 54. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke uveanoj za tri postotna boda. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovor koji se odnosi na prekomjernu duljinu postupka dopustenim a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6. stavka 1. Konvencije; 3. presuuje (a) da tuzena drzava podnositeljici zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konacnom u skladu s clankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti 3.300 EUR (tri tisue tristo eura) na ime nematerijalne stete, koji treba pretvoriti u nacionalnu valutu tuzene drzave prema tecaju vazeem na dan namirenja, uz sve poreze koje bude trebalo zaracunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni iznos plaa obicna kamata prema stopi koja je jednaka najnizoj kreditnoj stopi Europske sredisnje banke tijekom razdoblja neplaanja, uveana za tri postotna boda; 4. odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 10. studenog 2005. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Christos ROZAKIS Predsjednik