73564/01

VIJEĆE EUROPE   EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA   PRVI ODJEL   PREDMET MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   (Zahtjev br. 73564/01 )   PRESUDA   STRASBOURG   4. ožujka 2004.   Ova će presuda postati konačnom pod okolnostima utvrđenim u članku 44. stavku 2. Konvencije.   Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   U predmetu Muženjak protiv Hrvatske   Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:   g. P. LORENZEN, predsjednik,   g. G. BONELLO,   gđa F. TULKENS,   gđa N. VAJIĆ,   g. E. LEVITS   gđa S. BOTOUCHAROVA,   g. A. KOVLER, suci   i g. S. NIELSEN tajnik Odjela   nakon vijećanja zatvorenog za javnost 12. veljače 2004. godine,   donosi sljedeću presudu koja je usvojena tog datuma:   POSTUPAK   1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 73564/01) protiv   Republike Hrvatske koji je hrvatski državljanin g. Stjepan Muženjak ("podnositelj zahtjeva")   podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda   ("Konvencija") dana 17. kolovoza 2001. godine.   2. Podnositelja zahtjeva zastupao je g. B. Kozjak, odvjetnik iz Virovitice. Hrvatsku je   Vladu ("Vlada") zastupala njena zastupnica, gđa Lidija Lukina-Karajković.   3. Podnositelj zahtjeva je naveo kako je građanski postupak koji je pokrenuo trajao   nerazumno dugo.   4. Zahtjev je dodijeljen u rad Prvom odjelu Suda (pravilo 52. stavak 1. Poslovnika   Suda). U okviru tog Odjela, vijeće koje je trebalo razmotriti predmet (članak 27. stavak 1.   Konvencije) bilo je sastavljeno u skladu s pravilom 26. stavkom 1.   5. Odlukom od 10. travnja 2003. godine Sud je zahtjev proglasio dopuštenim.   6. I podnositelj zahtjeva i Vlada podnijeli su svaki svoje očitovanje o osnovanosti   zahtjeva (pravilo 59. stavak 1.). Nakon konzultacija sa strankama, Vijeće je odlučilo da nije   potrebna rasprava o osnovanosti zahtjeva (pravilo 59. stavak 3. in fine).   ČINJENICE   7. Podnositelj zahtjeva rođen je 1942. godine i živi u Suhopolju, Hrvatska.   8. Dana 1. srpnja 1993. podnositelj zahtjeva podnio je Općinskom sudu u Virovitici   građansku tužbu protiv osiguravajućeg društva C. tražeći naknadu štete za ozljede koje je   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   pretrpio u prometnoj nesreći. Tražio je naknadu materijalne i nematerijalne štete i zahtijevao   da naknada obuhvati i isplatu mjesečne rente.   9. Do 5. studenoga 1997. godine kad je Konvencija stupila na snagu u odnosu na   Hrvatsku, prvostupanjski je sud održao određeni broj ročišta, naložio medicinsko vještačenje   te 22. veljače 1994. godine donio djelomičnu presudu kojom je usvojio većinu   podnositeljevog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete.   10. Žalbu podnositelja zahtjeva djelomično je uvažio Županijski sud u Bjelovaru koji   je dana 5. svibnja 1994. godine preinačio prvostupanjsku presudu.   11. Podnositelj zahtjeva je tada izjavio reviziju, a 21. studenoga 1996. godine Vrhovni   sud Republike Hrvatske povisio je iznos naknade za nematerijalnu štetu.   12. Dana 21. travnja 1998. godine Općinski sud u Virovitici održao je ročište čime je   nastavio postupak povodom podnositeljevog zahtjeva za mjesečnu rentu. Podnositelj zahtjeva   je precizirao svoj zahtjev, tražeći mjesečni iznos od 450,00 hrvatskih kuna (HRK) za   razdoblje od 10. kolovoza 1992. do 30. rujna 1993., 600,00 HRK od 1. listopada 1993. do 31.   prosinca 1994., 800,00 HRK od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1995., 900,00 HRK od 1.   siječnja 1996. do 28. veljače 1997., te 825,00 HRK od 1. ožujka 1997. nadalje.   13. Na ročištu održanom 11. studenoga 1998. godine sud je saslušao podnositelja   zahtjeva kako bi utvrdio njegov dohodak u relevantnim razdobljima, uključujući i naknadu za   nezaposlenost i bolovanje kao i njegov prihod tijekom privremenog zaposlenja. Sud je od   jednog od bivših poslodavaca podnositelja zahtjeva i od Republičkog fonda mirovinskog i   invalidskog osiguranja zatražio dokumentaciju o dohotku podnositelja zahtjeva u siječnju i   ožujku 1997.   14. Na ročištu održanom 21. travnja 1999. godine utvrđeno je da sud još nije primio   zatraženu dokumentaciju.   15. Dana 30. travnja 1999. godine zatraženu je dokumentaciju dostavio punomoćnik   podnositelja zahtjeva.   16. Dana 26. svibnja 1999. godine predmet je dodijeljen u rad drugom sucu jer je   prethodni sudac privremeno raspoređen na rad u drugi sud.   17. Na ročištu održanom 15. lipnja 1999. godine sud je još jednom saslušao   podnositelja zahtjeva i djelomično usvojio zahtjev podnositelja zahtjeva za mjesečnu rentu.   18. Tuženik se žalio protiv presude, a 30. rujna 1999. godine Županijski sud u   Bjelovaru ukinuo je presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Općinskom sudu u   Virovitici dao je uputu da utvrdi točan iznos mjesečnih renti jer nije bilo jasno koliki je   dohodak podnositelj zahtjeva primao iz različitih izvora u relevantnim razdobljima.   19. Na ročištu održanom 7. prosinca 1999. godine Općinski sud u Virovitici zatražio je   od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dokumentaciju o dohotku podnositelja zahtjeva   tijekom raznih razdoblja.   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   20. Predmet je potom opet vraćen prethodnom sucu, koji se vratio na Općinski sud u   Virovitici.   21. Hrvatski zavod za zapošljavanje zatraženu je dokumentaciju dostavio točno   neutvrđenog datuma.   22. Dana 2. ožujka 2000. godine sud je od Zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio   dokumentaciju o invalidskoj mirovini podnositelja zahtjeva. Osim toga, od Županijskog ureda   za statistiku zatražio je iznos prosječne plaće u Hrvatskoj.   23. Relevantna je dokumentacija dostavljena 8. odnosno 13. ožujka 2000. godine.   24. Dana 19. travnja 2000. godine podnositelj zahtjeva je ponovno precizirao svoj   tužbeni zahtjev.   25. Na ročištu održanom 23. svibnja 2000. godine sud je zaključio glavnu raspravu.   26. Međutim, 21. lipnja 2000. godine sud je ponovno otvorio glavnu raspravu i naložio   vještačenje kojim bi se utvrdilo koliki je dohodak podnositelj zahtjeva mogao ostvariti kao   privremeni sezonski radnik.   27. Na sljedećem ročištu održanom 7. rujna 2000. godine sud je podnositelju zahtjeva   naložio da uplati predujam za troškove vještačenja.   28. Dana 21. rujna 2000. godine podnositelj zahtjeva uplatio je predujam.   29. Dana 10. listopada 2000. godine sud je imenovao vještaka.   30. Dana 3. studenoga 2000. godine imenovani je vještak dostavio nalaz i mišljenje.   31. U siječnju 2001. godine predmet je dodijeljen u rad drugom sucu jer je prethodni   sudac ponovno raspoređen na rad u drugi sud.   32. Dana 2. veljače 2001. godine punomoćnik podnositelja zahtjeva zatražio je od   suda da požuri postupak.   33. Na ročištu održanom 29. ožujka 2001. godine sud je saslušao vještaka te je od   poduzeća P.S. zatražio da ga izvijesti jesu li u razdoblju nakon 10. kolovoza 1992. godine   zapošljavali nekvalificirane radnike i kolika im je bila plaća.   34. Zatražene informacije dostavljene su 11. travnja i 2. svibnja 2001. godine.   35. Sud je zatim od Zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio dokumentaciju o svim   isplatama koje su iz tog fonda izvršene podnositelju zahtjeva.   36. Zatražena dokumentacija dostavljena je 11. lipnja 2001. godine.   37. Na ročištu održanom 11. rujna 2001. godine sud je ponovno saslušao podnositelja   zahtjeva te je zaključio glavnu raspravu.   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   38. Dana 2. listopada 2001. godine sud je donio presudu kojom je djelomično usvojio   tužbeni zahtjev podnositelja zahtjeva. Utvrdio je kako je podnositelj zahtjeva pretrpio teške   tjelesne ozljede koje su imale za posljedicu trajnu 50%-tnu invalidnost.   39. Tuženik se žalio protiv te presude.   40. Dana 1. veljače 2002. godine Županijski sud u Bjelovaru potvrdio je presudu, pa je   time postupak okončan.   PRAVO   I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE   41. Podnositelj zahtjeva naveo je kako u građanskom postupku koji je pokrenuo pred   Općinskim sudom u Virovitici odluka nije donesena u razumnom roku, protivno članku 6.   stavku 1. čiji mjerodavni dijelovi glase kako slijedi:   “Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi….svatko ima pravo…da sud…u   razumnom roku ispita njegov slučaj“   A. Razdoblje koje treba uzeti u obzir   42. Sud primjećuje da je postupak započeo 1. lipnja 1993. godine. Međutim, razdoblje   koje spada u nadležnost Suda nije započelo tog datuma, već 6. studenog 1997. godine, nakon   što je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku (vidi predmet Horvat v. Croatia, br.   51585/99, stavak 50., ECHR – 2001-VIII). Postupak je okončan 1. veljače 2002. godine.   Postupak je stoga trajao osam godina i osam mjeseci, od čega razdoblje od četiri godine, devet   mjeseci i pet dana spada u razdoblje koje Sud treba ispitati.   43. Sud ponavlja kako je, u svrhu određivanja razumnosti duljine vremenskog   razdoblja o kojemu je riječ, u obzir potrebno uzeti stanje predmeta na dan 5. studenoga 1997.   godine (vidi, među drugim izvorima prava, predmet Styranowski v. Poland, br. 28616/95,   stavak 46., ECHR 1998-VIII). S tim u vezi Sud primjećuje da je u trenutku stupanja   Konvencije na snagu u odnosu na Hrvatsku postupak bio trajao četiri godine, pet mjeseci i pet   dana.   B. Primjenjivi kriteriji   44. Sud ponavlja kako se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu   okolnosti predmeta i imajući na umu kriterije utvrđene njegovom sudskom praksom, i to   osobito složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i   važnost onoga što se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, između mnogih   drugih izvora prava, predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR   2000-VII).   C. Tvrdnje stranaka   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   45. Što se tiče složenosti predmeta, Vlada je ustvrdila da su sudovi trebali odlučiti o   tužbenom zahtjevu podnositelja zahtjeva za izgubljenu zaradu. U tom je pogledu Vlada navela   kako je predmet vrlo složen jer je trebalo utvrditi dohodak koji je podnositelj zahtjeva zaradio   kao privremeni sezonski radnik, kao i dohodak koji je primao iz raznih drugih izvora. Nadalje,   budući da je utvrđeno da bi podnositelj zahtjeva, da nije bio ozlijeđen, bio dobio stalno   zaposlenje u poduzeću P.S., sudovi su morali odrediti koliki bi bio dohodak podnositelja   zahtjeva u tom slučaju.   46. Što se tiče ponašanja podnositelja zahtjeva, Vlada je ustvrdila kako on nije podnio   relevantnu dokumentaciju, tako da su je sudovi morali tražiti od mjerodavnih vlasti. Nadalje,   svoj je tužbeni zahtjev nekoliko puta mijenjao.   47. Što se tiče ponašanja domaćih vlasti, Vlada je ustvrdila kako su u građanskim   predmetima sudovi vezani zahtjevima stranaka. Vlada je istaknula kako je, prije razdoblja   koje Sud treba uzeti u obzir, predmet bio ispitan pred tri instance te kako je donesena   djelomična presuda. Što se tiče razdoblja nakon 5. studenoga 1997., Vlada je ustvrdila da su   domaći sudovi predmet ispitali na dvije instance u razdoblju od oko četiri godine.   48. Podnositelj zahtjeva naveo je kako je duljina postupka pretjerana i kako se u   cijelosti može pripisati domaćim vlastima.   D. Ocjena suda   49. Što se tiče složenosti predmeta, Sud prihvaća da je predmet podrazumijevao   određeni stupanj činjenične složenosti jer je bilo potrebno utvrditi dohodak podnositelja   zahtjeva ostvaren u nekoliko različitih razdoblja i iz više različitih izvora.   50. Što se tiče ponašanja domaćih vlasti, Sud ponavlja kako se samo za ona   odugovlačenja za koja se državu može smatrati odgovornom može opravdano utvrditi da je   prekoračen "razumni rok" (vidi, inter alia, presudu u predmetu Monnet v. France od 27.   listopada 1993., Serija A br. 273, str. 12, stavak 30.). U ovome predmetu nije bilo razdoblja   dulje neaktivnosti u postupcima pred domaćim sudovima.   51. Što se tiče ponašanja podnositelja zahtjeva, Sud prihvaća da je za jednu odgodu   ročišta odgovoran punomoćnik podnositelja zahtjeva. Međutim, taj događaj nije značajno   pridonio duljini postupka.   52. U određivanju važnosti predmeta za podnositelja zahtjeva, Sud smatra kako je   predmet spora za podnositelja zahtjeva bio veoma važan jer je podrazumijevao utvrđivanje   mjesečne rente koja bi se podnositelju zahtjeva isplaćivala za ozljede koje je pretrpio u   prometnoj nesreći. Sud pripisuje poseban značaj činjenici da je, zbog prometne nesreće, kod   podnositelja zahtjeva nastala trajna invalidnost visokoga stupnja.   53. Sud nadalje primjećuje kako je postupak ukupno trajao više od osam godina, od   čega je više od četiri godine i devet mjeseci bilo u razdoblju nakon što je Konvencija stupila   na snagu u odnosu na Hrvatsku. Prije toga, predmet je ispitivan pred tri instance i vraćen na   ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Tijekom razdoblja koje Sud treba ispitati o predmetu   je dva puta rješavao prvostupanjski sud. Sud primjećuje kako prvostupanjski sud od   mjerodavnih vlasti nije odjednom zatražio da podnesu svu relevantnu dokumentaciju, već je   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   to učinio u nekoliko navrata, tj. 11. studenoga 1998. godine, 7. prosinca 1999. godine i 2.   ožujka 2000. godine. Sud također primjećuje kako je prvostupanjska presuda po žalbi ukinuta   jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve relevantne činjenice u odnosu na točan iznos   mjesečnih isplata koje je podnositelj zahtjeva tražio.   54. S obzirom na ukupno trajanje postupka, a osobito na značaj predmeta za   podnositelja zahtjeva, Sud nalazi kako je u odnosu na duljinu postupka u ovom predmetu   prekoračen zahtjev razumnog roka iz članka 6. stavka 1. Konvencije.   II.   PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE   55. Članak 41. Konvencije predviđa:   "Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo   zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi,   dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci."   A. Šteta   56. Na ime nematerijalne štete podnositelj zahtjeva tražio je iznos od 10.000 eura   57. Vlada nije dala primjedbe u pogledu traženja podnositelja zahtjeva.   58. Sud prihvaća da je, zbog duljine građanskog postupka što ga je pokrenuo,   (EUR).   podnositelj zahtjeva pretrpio štetu nematerijalne naravi. Temeljeći svoju procjenu na   pravičnoj osnovi i imajući na umu okolnosti predmeta – osobito važnost predmeta za   podnositelja zahtjeva, ukupno trajanje postupka i osobnu situaciju podnositelja zahtjeva - Sud   podnositelju zahtjeva dosuđuje 2.000 EUR.   B. Troškovi i izdaci   59. Podnositelj zahtjeva zatražio je iznos od 3.000 EUR za troškove svog odvjetnika   pred Sudom.   60. Vlada nije dala primjedbe.   61. Prema sudskoj praksi Suda, naknada troškova i izdataka može se dosuditi samo   ukoliko ih je podnositelj zahtjeva stvarno i neophodno pretrpio, te ukoliko je njihova visina   bila razumna (vidi između ostalih izvora prava predmet Arvelakis v. Greece, br. 41354/98, §   34, 12. travnja 2001.). U ovome predmetu, na temelju informacija koje posjeduje i naprijed   navedenih kriterija, Sud podnositelju zahtjeva dosuđuje 1.500 EUR za troškove i izdatke   nastale pred njim.   C. Zatezna kamata   62. Sud smatra primjerenim zateznu kamatu temeljiti na najnižoj kreditnoj stopi   Europske središnje banke kojoj treba pridodati tri postotna boda.   PRESUDA MUŽENJAK PROTIV HRVATSKE   IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO   1. presuđuje da je došlo do povrede članka 6., stavka 1. Konvencije;   2. presuđuje   (a) da tužena država podnositelju zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana   kad presuda postane konačna u skladu s člankom 44., stavkom 2. Konvencije, isplatiti   sljedeće iznose koje treba preračunati u nacionalnu valutu tužene države prema tečaju   važećem na dan namirenja, uvećane za sve poreze koje bi mogli biti razrezani:   (i) 2.000 EUR (dvije tisuće eura) na ime materijalne štete;   (ii) 1.500 EUR (jednu tisuću i petsto eura) na ime troškova i izdataka;   (iii) sve poreze koji bi mogli biti razrezani na naprijed navedene iznose;   (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed   navedene iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj   stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna   boda.   3. odbacuje ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu.   Sastavljeno na engleskom jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 4. ožujka 2004.   godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.   Søren NIELSEN   Tajnik   Peer LORENZEN   Predsjednik