8883/04

WyrokETPCz2007-06-14ECLI:CE:ECHR:2007:0614JUD000888304

Analiza orzeczenia

Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.

Zagadnienie prawne
Czy warunki przetrzymywania w więzieniu (przeludnienie, brak odpowiedniego leczenia psychiatrycznego) naruszyły zakaz nieludzkiego lub poniżającego traktowania z art. 3 Konwencji? Czy otwieranie korespondencji skarżącego z Trybunałem naruszyło jego prawo do poszanowania korespondencji z art. 8 Konwencji? Czy skarżący wyczerpał krajowe środki odwoławcze w odniesieniu do wszystkich zarzutów?
Ratio decidendi
Trybunał uznał, że skarżący nie wyczerpał krajowych środków odwoławczych w zakresie przeludnienia, ponieważ po pozytywnej decyzji sędziego wykonawczego i przeniesieniu do innej celi, nie wniósł powództwa cywilnego o odszkodowanie. Skarga dotycząca braku leczenia PTSD została uznana za dopuszczalną, gdyż skarga konstytucyjna nie była skutecznym środkiem, a skarżący wykorzystał dostępne środki. Merytorycznie, Trybunał stwierdził brak naruszenia art. 3 w tym zakresie, biorąc pod uwagę krótki okres osadzenia, brak dowodów na pogorszenie stanu zdrowia psychicznego oraz fakt, że skarżący otrzymywał farmakoterapię. Skarga dotycząca otwierania korespondencji została uznana za niedopuszczalną z powodu niewyczerpania krajowych środków odwoławczych, gdyż skarżący nie złożył formalnej skargi do żadnego organu krajowego. Pozostałe skargi uznano za oczywiście bezzasadne.
Stan faktyczny
Skarżący, Boris Novak, był kilkukrotnie pozbawiony wolności w Chorwacji. W 2004 roku odbywał karę w więzieniu w Varaždinie, gdzie początkowo przebywał w przeludnionej celi (8) o wymiarach 4x5 metrów z 13 łóżkami, gdzie liczba więźniów wahała się od 15 do 20. Skarżący cierpiał na zespół stresu pourazowego (PTSD) i skarżył się na brak odpowiedniego leczenia psychiatrycznego w więzieniu, otrzymując jedynie farmakoterapię. Twierdził również, że jego korespondencja z Trybunałem była otwierana.
Rozstrzygnięcie
Trybunał jednogłośnie uznaje skargę dotyczącą braku odpowiedniego leczenia PTSD podnoszoną przez skarżącego podczas odbywania kary w więzieniu w Varaždinie za dopuszczalną, a pozostałą część skargi za niedopuszczalną. Trybunał jednogłośnie orzeka, że nie doszło do naruszenia artykułu 3 Konwencji.

Pełny tekst orzeczenia

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET NOVAK PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 8883/04) PRESUDA STRASBOURG 14. lipnja 2007. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE U predmetu Novak protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, predsjednik, g. L. LOUCAIDES, ga N. VAJI, g. K. HAJIYEV, g. D. SPIELMANN, g. S.E. JEBENS, g. G. MALINVERNI, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 24. svibnja 2007. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 8883/04) protiv Republike Hrvatske kojeg je 1. ozujka 2004. godine hrvatski drzavljanin, g. Boris Novak (,,podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") . 2. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") je zastupala njena zastupnica, ga S. Staznik. 3. Dana 14. rujna 2006. godine Sud je odlucio obavijestiti Vladu o prigovorima podnositelja zahtjeva koji se odnose na uvjete u Zatvoru u Varazdinu i na njegovo pravo na postivanje njegovog dopisivanja. Na temelju odredbi clanka 29. stavka 3. Konvencije Sud je odlucio istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je roen 1968. godine i zivi u Ludbregu. A. Kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva 5. Nakon osude za opasnu aktivnost, podnositelj zahtjeva je bio lisen slobode u Kaznenom zavodu Lepoglava tijekom tocno neodreenoga razdoblja 1999. i 2000. godine. 6. U presudi od 4. srpnja 2002. godine Opinski sud u Zagrebu osudio je podnositelja zahtjeva za prijevaru te mu izrekao uvjetnu osudu od deset mjeseci zatvora. Uz to mu je nalozio da se podvrgne prisilnom psihijatrijskom lijecenju budui da mu je bilo dijagnosticiran posttraumatski stresni poremeaj (PTSP). Izgleda da je odluka preinacena u odluku o kazni jer je podnositelj zahtjeva ponovno poslan u Kazneni zavod Lepoglava od 17. svibnja 2002. do 17. travnja 2003. godine. 7. U presudi od 17. veljace 2003. godine Opinski sud u Varazdinu osudio je podnositelja zahtjeva za prijevaru i izrekao mu uvjetnu osudu od deset mjeseci zatvora. Meutim, Zupanijski sud u Varazdinu je po zalbi drzavnog odvjetnistva 24. rujna 2003. godine promijenio kaznu u sest mjeseci bezuvjetnoga zatvora. 8. Dana 18. prosinca 2003. godine sudac izvrsenja Zupanijskog suda u Varazdinu nalozio je podnositelju zahtjeva da zapocne izdrzavati kaznu zatvora u Zatvoru u Varazdinu 28. sijecnja 2004. godine. Podnositelj zahtjeva je zatrazio odgodu naloga radi svog PTSP-a. 2 PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE Dana 12. sijecnja 2004. godine sudac izvrsenja Zupanijskoga suda u Varazdinu odbio je zahtjev jer podnositelj zahtjeva nije dostavio medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na njegovo zdravstveno stanje. 9. Podnositelj zahtjeva se zalio protiv te odluke, te je 22. sijecnja 2004. godine Zupanijski sud u Varazdinu odbio njegovu zalbu. Prvo je utvrdio da je medicinska dokumentacija koju je podnositelj zahtjeva naknadno dostavio zastarjela, jer potice iz 1991., 1998. i 2001. godine, i, drugo, da e tijekom izdrzavanja kazne zatvora podnositelj zahtjeva dobiti odgovarajuu medicinsku skrb. B. Opi uvjeti u Zatvoru u Varazdinu 10. Podnositelj zahtjeva je zapoceo izdrzavati svoju kaznu 26. veljace 2004. godine u Zatvoru u Varazdinu. Bio je smjesten u eliju br. 8, velicine cetiri puta pet metara, s trinaest kreveta. Broj zatvorenika se kretao od petnaest do dvadeset, tako da su neki zatvorenici morali spavati na podu ili na stolu. Stol u eliji je bio namijenjen za cetiri osobe, tako da su zatvorenici morali jesti na krevetima ili na podu. U eliji je bio jedan prozor, prekriven zicom, tako da svjetlo i zrak gotovo nikada ne bi doprijeli do elije. 11. Dana 11. ozujka 2004. godine podnositelj zahtjeva je premjesten iz elije br. 8 i smjesten u eliju br. 5, velicine 21.87 kvadratnih metara, koju je dijelio sa cetiri druga zatvorenika. 12. Prepiska podnositelja zahtjeva sa Sudom je bila otvarana. C. Lijecenje podnositelja zahtjeva u zatvoru 13. Medicinska dokumentacija koju je dostavio podnositelj zahtjeva pokazuje da ga je 26. veljace 2004. godine pregledao zatvorski lijecnik, koji je utvrdio da podnositelj zahtjeva boluje od PTSP-a od 1995. godine, kao i od poremeaja osobnosti. Zatvorski mu je lijecnik prepisao terapiju, i to lijek naziva Fluval. 14. Dana 15. ozujka 2004. godine podnositelj zahtjeva je prebacen u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, no istoga je dana bio poslan natrag u Zatvor u Varazdinu, jer psihijatar u bolnici nije nasao nikakav razlog da ga tamo zadrzi. Terapija podnositelja zahtjeva je promijenjena u lijekove pod nazivom Amyzol i Xanax. Dana 16. ozujka 2004. godine podnositelj zahtjeva je prigovorio da su mu propisani lijekovi ,,preteski". Dana 17. ozujka 2004. godine terapija propisana podnositelju zahtjeva ponovno je promijenjena u Fluval. Nije mu bilo osigurano nikakvo psihijatrijsko lijecenje. D. Pravna sredstva koje je iskoristio podnositelj zahtjeva 15. Dana 8. ozujka 2004. godine podnositelj zahtjeva je zatrazio premjestaj u drugi zatvor ili trenutno okoncanje njegove kazne zatvora zbog nedostatka odgovarajueg lijecenja PTSPa u Zatvoru u Varazdinu. Nadalje je prigovorio prenatrpanim uvjetima u eliji u kojoj je bio drzan. Dana 19. ozujka sudac izvrsenja Zupanijskog suda u Varazdinu odbio je taj zahtjev, nasavsi da podnositelju zahtjeva nije bilo potrebno nikakvo dodatno lijecenje. Meutim, glede uvjeta prenatrpanosti, sudac je utvrdio: ,,... navodi zatvorenika su djelomicno tocni samo u dijelu koji se odnose na broj zatvorenika koji borave u odreenoj prostoriji, a takav je smjestaj zatvorenika zbog velike fluktuacije istih, jer u tom zatvoru izdrzavaju kaznu zatvora zatvorenici do sest mjeseci. Zatvor u Varazdinu duzan e biti otkloniti te nedostatke kako bi u potpunosti zatvorenici imali dovoljno prostora za izdrzavanje kazne zatvora." PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE 16. Podnositelj zahtjeva se zalio protiv te odluke, no izvanraspravno vijee istoga suda odbilo je njegovu zalbu 30. ozujka 2004. godine. 17. Tocno neutvrenoga datuma podnositelj zahtjeva je podnio zahtjev za prijevremeno pustanje na slobodu jer nije primio odgovarajue lijecenje PTSP-a. Dana 26. svibnja 2004. godine Zupanijski sud u Varazdinu odbio je taj zahtjev. 18. Tocno neutvrenoga datuma podnositelj zahtjeva se obratio Hrvatskom helsinskom odboru prigovorivsi neljudskim uvjetima u Zatvoru u Varazdinu, navodei da ga se drzi u eliji velicine 4 puta 5 metara s trinaest kreveta i da je broj zatvorenika u eliji vei od broja kreveta. Naveo je da su takvi prenatrpani uvjeti imali negativan ucinak na njegovo zdravlje, jer boluje od PTSP-a. Nadalje, prigovorio je da u eliji nema dovoljno dnevne svjetlosti. 19. U pismu od 17. lipnja 2004. godine Odbor je obavijestio Upravu za izvrsenje sankcija o navodima podnositelja zahtjeva i od nje zatrazio odgovor. Dana 6. srpnja 2004. godine Uprava za zatvorski sustav Ministarstva pravosua odgovorila je na upit Odbora. Glede zdravstvenog stanja podnositelja zahtjeva navedeno je da mu je dijagnosticiran PTSP i da je stoga 15. ozujka 2004. godine poslan na psihijatrijski odjel Zatvorske bolnice u Zagrebu. Meutim, psihijatar iz te bolnice utvrdio je da nisu postojale indikacije koje bi zahtijevale hospitalizaciju podnositelja zahtjeva. Stovise, sam je podnositelj zahtjeva zatrazio da ga ne zadrze u bolnici. Tijekom njegovog lisenja slobode u Zatvoru u Varazdinu davani su mu lijekovi. Glede navoda podnositelja zahtjeva o neljudskim uvjetima u eliji, navedeno je da su uvjeti izvrsenja njegove kazne u skladu s normama propisanim u Dijelu XI Zakona o izvrsavanju kazne zatvora, i da svaka elija ima pristup danjem svjetlu. 20. U odluci od 12. srpnja 2004. Uprava Zatvora u Varazdinu uvjetno je otpustila podnositelja zahtjeva. Uvjetni otpust mu je istekao 26. kolovoza 2004. godine. E. Nalazi Europskog odbora za sprjecavanje torture i neljudskog ili ponizavajueg postupanja ili kazne 21. CPT je u Hrvatskoj boravio od 20. do 30. rujna 1998. godine. Njegovi nalazi u pogledu Zatvorske bolnice u Zagrebu glase kako slijedi (izvadak iz Izvjesa hrvatskoj Vladi o posjetu Hrvatskoj od 20. do 30. rujna 1998., CPT/Inf. (2001) 4): ,,157. ...Meutim, psihijatrijski je odjel bio dosta prenatrpan, sto je nedostatak koji je bio pojacan cinjenicom da su pacijenti uglavnom veinu vremena provodili u svojim sobama... Na svim je odjelima ope ozracje u sobama pacijenata bilo dosta monotono, treba uloziti napore da se osigura pozitivnije terapijsko okruzenje. Treba preispitati i praksu primijeenu u bolnici prema kojoj pacijenti stalno nose pidzame/spavaice. Ova praksa, posebice kod psihijatrijskih pacijenata, ne potice jacanje osobnog identiteta i samopostovanja; individualizacija odjee treba biti dijelom terapijskoga procesa. ... 159. ... Izaslanstva se manje dojmila kvaliteta psihijatrijskog lijecenja, koje je ograniceno u osnovi na farmakoterapiju (iako nije bilo naznaka zloporabe lijekova). Lijecnici u bolnici su priznali da postoji jasna potreba razviti rehabilitacijske i druge terapijske aktivnosti (radna terapija, grupna terapija, pojedinacna psihoterapija, itd.) za psihijatrijske bolesnike te ustanove; meutim, naveli su da ograniceni broj osoblja i sama narav ustanove sprecavaju napredak u tom podrucju. 160. CPT preporuca da se uloze ozbiljni napori kako bi se razvile rehabilitacijske i druge terapijske aktivnosti za psihijatrijske pacijente u bolnici; sadasnje stanje stvari nije odrzivo s terapijskog stajalista...." 4 PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO I PRAKSA 22. Clanak 23. Ustava Republike Hrvatske propisuje kako slijedi: ,,Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ..." 23. Zakon o izvrsavanju kazne zatvora (,,Narodne novine", br. 128/1999 od 30. studenog 1999. i 190/2003 od 3. prosinca 2003. (prociseni tekst) � ,,Zakon") stupio je na snagu 1. srpnja 2001. godine, a odredbe koje se odnose na suca izvrsenja stupile su na snagu sest mjeseci kasnije, 1. sijecnja 2002. godine. Mjerodavne odredbe Zakona glase kako slijedi: PRIGOVORI Clanak 15. (1) Kaznenik ima pravo prituzbe na postupak i odluku zaposlenika kaznionice, odnosno zatvora. (2) Prituzba se podnosi usmeno ili pisanim putem upravitelju kaznionice, odnosno zatvora, sucu izvrsenja ili Ministarstvu pravosua. Pisana prituzba sucu izvrsenja ili Ministarstvu pravosua upuuje se u omotu koji uprava kaznionice, odnosno zatvora ne smije otvoriti. SUDSKA ZASTITA PROTIV POSTUPKA I ODLUKE UPRAVE KAZNIONICE, ODNOSNO ZATVORA Clanak 17. (1) Protiv postupka i odluke kojom se kaznenik nezakonito prikrauje ili ogranicava u nekom pravu iz ovoga Zakona kaznenik moze podnijeti zahtjev za sudsku zastitu. (2) O zahtjevu za sudsku zastitu odlucuje sudac izvrsenja. SMJESTAJ, OPREMA I PREHRANA KAZNENIKA Clanak 74. ,, (1) Smjestaj kaznenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. (2) Kaznenika se u pravilu smjesta u zasebnu prostoriju....... (3) Prostorije u kojima borave kaznenici moraju biti ciste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog kaznenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. (4) Svaka prostorija.....mora imati dnevno i umjetno svjetlo..... (5) Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne ureaje koji omoguuju obavljanje fizioloskih potreba u cistim i primjerenim uvjetima kad god to kaznenici zele. (6) Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom kazneniku." PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE ZASTITA ZDRAVLJA Clanak 103. (1) Kazneniku se osigurava lijecenje i redovita briga o tjelesnom i dusevnom zdravlju DOPISIVANJE Clanak 124. (1) Zatvorenik ima pravo na neograniceno dopisivanje na vlastiti trosak. ... (4) Zatvorenik se ima pravo, bez ogranicenja i nadzora sadrzaja pisma, dopisivati s odvjetnikom, tijelima drzavne vlasti i s meunarodnim organizacijama za zastitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska clanica. 24. Pravilom 13. Kunoga reda za zatvorenike i kaznjenike Zatvora u Varazdinu propisano je da zatvorske vlasti ne smiju otvarati pisma naslovljena na odvjetnike, drzavne vlasti ili meunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava. PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 3. KONVENCIJE 25. Podnositelj zahtjeva je prigovorio uvjetima u dva zatvora gdje je bio lisen slobode. Pozvao se na clanak 3. Konvencije koji glasi kako slijedi: ,,Nitko se ne smije podvrgnuti mucenju ni necovjecnom ili ponizavajuem postupanju ili kazni." A. Prigovor u odnosu na Kazneni zavod Lepoglava 26. Podnositelj zahtjeva je prvo prigovorio uvjetima u Kaznenom zavodu Lepoglava, gdje je bio lisen slobode kroz tocno neodreeno razdoblje tijekom 1999. i 2000. godine, te ponovno od 17. svibnja 2002. do 17. travnja 2003. godine. 27. Sud primjeuje da je podnositelj zahtjeva pusen iz Kaznenog zavoda Lepoglava 17. travnja 2003. godine, a prvo pismo Sudu poslano je 1. ozujka 2004. godine, vise od sest mjeseci nakon sto je bio pusten. 28. Slijedi da je ovaj prigovor podnesen Sudu prekasno i da treba biti odbijen u skladu s clankom 35., stavcima 1. i 4. Konvencije. B. Prigovor u odnosu na Zatvor u Varazdinu 29. Drugo, podnositelj zahtjeva je prigovorio uvjetima u Zatvoru u Varazdinu, gdje je bio lisen slobode od 26. veljace do 12. srpnja 2004. godine. Posebice je prigovorio prenatrpanim uvjetima u eliji br. 8, gdje je bio zatvoren, i nedostatku odgovarajueg lijecenja njegove psihijatrijske bolesti, i to PTSP-a. 30. Vlada je osporila te tvrdnje. 6 PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE 1. Dopustenost 31. Vlada je zatrazila da Sud utvrdi da je zahtjev nedopusten zbog toga sto nisu bila iscrpljena domaa pravna sredstva. Tvrdili su da je podnositelj zahtjeva mogao podnijeti prigovor glede uvjeta svojega boravka u eliji br. 8 u Zatvoru u Varazdinu na temelju clanka 17. Zakona o izvrsavanju kazne zatvora. Meutim, podnositelj zahtjeva nije podnio konkretan prigovor sucu izvrsenja, nego je uvjete u zatvoru samo sporadicno spomenuo u svojem zahtjevu od 8. ozujka 2004. godine kojim je trazio premjestaj u drugi zatvor ili okoncanje svoje kazne zatvora zbog neodgovarajueg lijecenja PTSP-a u Zatvoru u Varazdinu. 32. Glede nedostatka odgovarajueg lijecenja za PTSP, podnositelj zahtjeva nije podnio ustavnu tuzbu protiv drugostupanjske odluke od 30. ozujka 2004. godine. 33. Podnositelj zahtjeva je ustvrdio da je iscrpio sva pravna sredstva dostupna u domaem pravnom sustavu u odnosu na navodne povrede. 34. Suprotno prvoj tvrdnji Vlade glede prenatrpanih uvjeta u eliji br. 8, Sud smatra da je podnositelj zahtjeva podnio zahtjev sucu izvrsenja, budui da iz odluke nadleznoga suca Zupanijskog suda u Varazdinu od 19. ozujka 2004. godine proizlazi da je taj sudac ispitao prigovor o tom pitanju. Stovise, sudac je prihvatio prigovor podnositelja zahtjeva koji se odnosi na prenatrpane uvjete u eliji br. 8 i nalozio vlastima Zatvora u Varazdinu da poduzmu mjere koje e mu osigurati odgovarajue uvjete. Meutim, zatvorske vlasti su podnositelja zahtjeva ve 11. ozujka 2004. godine premjestile iz elije br. 8 i smjestile ga u eliju br. 5, povrsine 4.47 kvadratnih metara po zatvoreniku. S tim u vezi Sud primjeuje da je u svojoj odluci Stiti v. Croatia ((dec.), br. 9660/03, 9. studeni 2006.) utvrdio da je podnositelj zahtjeva, cija je situacija u zatvoru bila ispravljena odlukom suca izvrsenja, i koji je nakon takve odluke bio premjesten u odgovarajuu eliju, mogao podnijeti graansku tuzbu protiv drzave trazei naknadu stete za ono sto je do tada pretrpio. Pokretanje graanskog postupka za naknadu stete samo po sebi se ne moze smatrati djelotvornim sredstvom za nepovoljne zatvorske uvjete, no takav postupak, zajedno s hitnom odlukom suca izvrsenja, s trenutacnim ucinkom u odnosu na stvarne uvjete pojedinoga podnositelja zahtjeva, zadovoljio je zahtjeve djelotvornosti. Budui da podnositelj zahtjeva u tom predmetu nije pokrenuo graanski postupak protiv drzave, njegov je prigovor na temelju clanka 3. Konvencije u odnosu na zatvorske uvjete bio proglasen nedopustenim zbog neiscrpljvanja domaih pravnih sredstava. 35. Sud ne vidi nikakav razlog da zauzme drugacije stajaliste u okolnostima ovoga predmeta. Slijedi da podnositelj zahtjeva nije iscrpio domaa pravna sredstva u odnosu na svoj prigovor koji se odnosi na pretrpane uvjete u eliji br. 8 i da ovaj prigovor stoga treba odbiti u skladu s clankom 35., stavcima 1. i 4. Konvencije. 36. Preostaje odrediti je li podnositelj zahtjeva iscrpio domaa pravna sredstva u odnosu na svoj prigovor koji se odnosi na navodno neodgovarajue lijecenje njegovoga PTSP-a. 37. Sud primjeuje da pravilo o iscrpljivanju domaih pravnih sredstava sadrzano u clanku 35., stavku 1. Konvencije zahtijeva da podnositelj zahtjeva ima redovni put do pravnih sredstava koja su dostupna i dovoljna da osiguraju zadovoljstinu u odnosu na navodne povrede. Postojanje doticnih pravnih sredstava mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji, nego i u praksi, a ako to nije tako, tada e tim pravnim sredstvima nedostajati potrebna dostupnost i ucinkovitost. Na Vladi koja se poziva na to da pravna sredstva nisu bila iscrpljena je da uvjeri Sud da je to pravno sredstvo bilo ucinkovito, na raspolaganju u teoriji i praksi u relevantno vrijeme, to jest, da je bilo dostupno, da je moglo ispraviti povrede u odnosu na prigovore podnositelja zahtjeva i da je nudilo razumne izglede za uspjeh (vidi, meu ostalim izvorima prava, presudu u predmetu Akdivar and Others vs. Turkey od 16. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1210 i 1211, stavke 65. i 68.). PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE 38. Vraajui se ovome predmetu Sud primjeuje da prema svojoj ustaljenoj praksi Ustavni sud utvruje da su ustavne tuzbe koje se ne odnose na osnovanost odreenoga predmeta nedopustene. S obzirom na takvu praksu i na to da Vlada nije iznijela pred Sud nikakvu sudsku praksu koja bi poduprla njihovu tvrdnju glede dostatnosti i djelotvornosti toga pravnoga sredstva, i ostavljajui po strani pitanje je li ustavna tuzba odgovarajue pravno sredstvo koje moze pruziti zadovoljstinu u odnosu na prigovor podnositelja zahtjeva, Sud zakljucuje da ustavna tuzba zbog nedostatka odgovarajuega lijecenja u zatvoru nije pravno sredstvo cije bi postojanje bilo ustanovljeno s dostatnom sigurnosu. 39. Sud nalazi da je podnositelj zahtjeva, podnijevsi prigovor nadleznom sucu izvrsenja i zalei se na odluku toga suca protiv sebe, iskoristio sva pravna sredstva koja su mu bila na raspolaganju u odnosu na njegov prigovor koji se odnosi na neodgovarajue lijecenje za njegov PTSP dok je izdrzavao kaznu zatvora u Zatvoru u Varazdinu. Stoga njegov prigovor ne moze biti odbijen zbog toga sto ne bi bio iscrpio domaa pravna sredstva. 40. Sud primjeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. Nadalje primjeuje da nije nedopusten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 41. Glede osnovanosti prigovora podnositelja zahtjeva koji se odnosi na nedostatak odgovarajuega lijecenja njegovoga PTSP-a, Vlada je ustvrdila da je podnositelj zahtjeva bio upuen na psihijatrijski odjel Zatvorske bolnice u Zagrebu. Meutim, on je sam zatrazio da bude vraen u zatvor te je odbio strucne razgovore sa zatvorskim lijecnikom i psihijatrom iz Zatvorske bolnice u Zagrebu, ustrajui na tome da ga lijeci poimence odreeni psihijatar, sto drzava nije duzna osigurati. Po svom povratku u Zatvor u Varazdinu, podnositelj zahtjeva je redovito primao lijekove propisane za njegovo stanje i njegovo se mentalno zdravlje nije pogorsalo tijekom njegovog boravka u zatvoru. 42. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je tesko trpio zbog nedostatka odgovarajuega lijecenja svoga psihijatrijskoga stanja. 43. Sud ponavlja da zlostavljanje neke osobe mora dosei minimalnu razinu ozbiljnosti da bi bilo u dosegu clanka 3. Ocjena ovoga minimuma je po naravi stvari relativna; ona ovisi o svim okolnostima predmeta (vidi presudu u premetu Vilvarajah and Others v. the United Kingdom, od 30. listopada 1991., Serija A br. 215, str. 36, stavak 107.). 44. Sud je u svojoj praksi dosljedno naglasavao da trpljenje i ponizenje koje je tu ukljuceno mora u svakom slucaju ii preko onoga neizbjeznoga elementa trpljenja ili ponizenja povezanog s danim oblikom legitimnog postupanja ili kazne. Mjere kojima se osoba lisava slobode mogu cesto ukljucivati takav element. Prema ovoj odredbi drzava mora osigurati da osoba lisena slobode bude u uvjetima koji su sukladni s postivanjem njenog ljudskog dostojanstva, da ju nacin i metoda izvrsenja mjere ne podvrgavaju trpljenju ili nedaama intenziteta koji premasuje neizbjeznu razinu trpljenja inherentnu lisenju slobode, i da, s obzirom na prakticne zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajue osigurani (vidi predmet Kudla v. Poland [GC], no. 30210/96, �� 93-94, ECHR 2000-XI). 45. Sud prvo primjeuje da izvjese CPT-a, izdano nakon posjete Zatvorskoj bolnici u Zagrebu 1998. godine, ukazuje da je psihijatrijsko lijecenje ograniceno na farmakoterapiju i da nije bilo nikakvih rehabilitacijskih ili drugih terapijskih aktivnosti (radna terapija, grupna terapija, pojedinacna psihoterapija, itd.). Sud primjeuje da Vlada nije dostavila informacije koje bi ukazale na poboljsanje u tom pogledu i da je priznala nedostatak takvih terapijskih opcija u Zatvoru u Varazdinu ili u bilo kojem drugom zatvoru u 8 PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE Hrvatskoj. Nesporno je da je podnositelj zahtjeva za svoje psihijatrijsko stanje primao samo lijekove na recept. 46. Sud nalazi vrijednim zaljenja to sto hrvatske vlasti jos nisu osigurale odgovarajue postupanje prema zatvorenicima koji boluju od PTSP-a, vrlo ozbiljnog i stetnog psihijatrijskog stanja. Meutim, u odnosu na okolnosti ovoga predmeta, Sud primjeuje da je podnositelj zahtjeva bio zatvoren razmjerno kratko razdoblje od cetiri mjeseca i osamnaest dana i da, osim cetrnaestodnevnog boravka u eliji br. 8, nije prigovorio opim uvjetima zivota u Zatvoru u Varazdinu. Stovise, u dokumentima koje je dostavio podnositelj zahtjeva nema naznaka da bi uvjeti njegovoga lisenja slobode doveli do pogorsanja njegovog mentalnog zdravlja. Ne cini se da je nedostatak dodatnog terapijskog lijecenja PTSP-a imao tako ozbiljan ucinak na njegovo mentalno zdravlje da bi mogao biti razvrstan kao nehuman ili ponizavajui i tako potpasti pod opseg clanka 3. 47. Zakljucno, Sud smatra da nije doslo do povrede clanka 3. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 8. KONVENCIJE 48. Podnositelj zahtjeva je nadalje naveo da su zatvorske vlasti otvarale njegovu prepisku sa Sudom. Pozvao se na clanak 8. Konvencije koji glasi kako slijedi: ,,1. Svatko ima pravo na postovanje svoga privatnog i obiteljskog zivota, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se nee mijesati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom drustvu nuzno radi interesa drzavne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprijecavanja nereda ili zlocina, radi zastite zdravlja ili morala ili radi zastite prava i sloboda drugih.,, 49. Vlada je prvo tvrdila da podnositelj zahtjeva nije iscrpio domaa pravna sredstva jer nije uputio ovaj prigovor domaim vlastima, kao sto je Uprava Zatvora u Varazdinu ili sudac izvrsenja. Nadalje su tvrdili da podnositelj zahtjeva nije konkretno naveo kojim dogaajima prigovara. 50. Podnositelj zahtjeva nije dostavio nikakve primjedbe na Vladino ocitovanje o tom pitanju. 51. Sud primjeuje da podnositelj zahtjeva nije uputio prigovor glede otvaranja svoje prepiske sa Sudom niti jednom domaem tijelu vlasti, iako je na temelju clanka 15(2) Zakona o izvrsavanju kazne zatvora mogao podnijeti takav prigovor bilo upravitelju Zatvora u Varazdinu, sucu izvrsenja ili predstojniku Ureda zatvorske uprave. 52. Slijedi da podnositelj zahtjeva nije u odnosu na ovaj prigovor iscrpio domaa pravna sredstva i da stoga ovaj prigovor treba odbiti u skladu s clankom 35., stavcima 1. i 4. Konvencije. III. DRUGE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE 53. I na kraju, podnositelj zahtjeva je prigovorio na temelju clanka 6., stavka 1. Konvencije nepostenosti kaznenog postupka protiv njega te na temelju clanka 7. Konvencije, bez daljnjeg potkrepljenja ovoga prigovora. 54. U svjetlu svega materijala koji posjeduje, i u mjeri u kojoj su stvari kojima je prigovoreno u okviru njegove nadleznosti, Sud smatra da ovaj dio zahtjeva ne ukazuje na nikakve naznake povrede naprijed navedenih clanaka Konvencije. Slijedi da su ovi prigovori nedopusteni na temelju clanka 35., stavka 3. kao ocigledno neosnovani i da ih treba odbiti na temelju clanka 35., stavka 4. Konvencije. PRESUDA NOVAK PROTIV HRVATSKE IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. proglasava prigovor koji se tice nedostatka odgovarajueg lijecenja podnositeljeva PTSP-a dok je izdrzavao kaznu u Zatvoru u Varazdinu dopustenim, a ostatak zahtjeva nedopustenim; 2. presuuje da nije doslo do povrede clanka 3. Konvencije; Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 14. lipnja 2007. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik

© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło