9063/80
WyrokETPCz1986-11-24ECLI:CE:ECHR:1986:1124JUD000906380
Analiza orzeczenia
Sekcja wygenerowana przez AI na podstawie treści orzeczenia — nie stanowi cytatu.
Zagadnienie prawne
Czy odmowa władz Guernsey wydania pozwolenia na zamieszkanie we własnym domu, w świetle specyficznych okoliczności sprawy, stanowiła nieproporcjonalną ingerencję w prawo do poszanowania życia prywatnego i rodzinnego oraz domu, gwarantowane przez art. 8 Konwencji?Ratio decidendi
Trybunał uznał, że dom na Guernsey stanowił „dom” skarżących w rozumieniu art. 8 Konwencji, pomimo ich długiej nieobecności, ze względu na silne więzi z nieruchomością. Stwierdził, że ingerencja w prawo do domu, wynikająca z przepisów mieszkaniowych Guernsey, była zgodna z prawem i miała uzasadniony cel (dobrobyt ekonomiczny wyspy i kontrola liczby ludności). Jednakże, Trybunał uznał, że zastosowanie tych przepisów w konkretnym przypadku skarżących było nieproporcjonalne. Władze nie wzięły pod uwagę, że skarżący sami zbudowali dom, posiadali go od lat, nie mieli innego miejsca zamieszkania, a dom wymagał remontu po długim okresie wynajmu. W konsekwencji, odmowa pozwolenia i ukaranie pana Gilou za nielegalne zajęcie nieruchomości stanowiły nieproporcjonalną ingerencję, naruszającą art. 8 Konwencji.Stan faktyczny
J. Gilou, brytyjski obywatel, kupił ziemię i zbudował dom na Guernsey w 1957 roku, spełniając ówczesne warunki zamieszkania. W 1960 roku opuścił wyspę, wynajmując dom, i wrócił w 1978 roku po przejściu na emeryturę. Władze Guernsey, powołując się na nowe prawo z 1969 roku, odmówiły mu i jego żonie pozwolenia na zamieszkanie w ich własnym domu, a pan Gilou został ukarany za nielegalne zajęcie nieruchomości. Skarżący ostatecznie sprzedali dom w 1980 roku.Rozstrzygnięcie
Stwierdza naruszenie art. 8 Konwencji. Stwierdza brak naruszenia art. 6 Konwencji. Stwierdza, że art. 1 Protokołu nr 1 nie ma zastosowania.Pełny tekst orzeczenia
^ lan 8. Evropske konvencije : Pravo na privatni i porodi~ni `ivot, dom i prepisku
Vlasnici kojima nije data dozvola da se usele u svoju ku}u na Gernsiju
Slu~aj Gilou (Gillow Case)
U aprilu 1956. J. Gilou, britanski dr`avljanin, je imenovan za direktora slu`be za hortikulturu
na ostrvu Gernsi, i potom se preselio na ostrvo sa porodicom. Tokom 1957. godine on je
kupio parcelu zemlji{ta na Gernsiju i sagradio ku}u. U to vreme su J. Gilou i njegova supruga,
prema Zakonu o kontroli nastanjivanja Gernsija iz 1957. godine, ispunjavali uslove za
prebivali{te na ostrvu, tako da im nije bila potrebna posebna dozvola. Medjutim, 1960. godine
oni su napustili Gernsi i `iveli su u inostranstvu do 1978. godine, kada se J. Gilou
penzionisao. Sve ovo vreme oni su izdavali ku}u uz odobrenje stambenih organa. Posle
penzionisanja odlu~ili su da se vrate na Gernsi i tu `ive. Medjutim, stambene vlasti su ih
obavestile da, po{to prema novom zakonu iz 1969. godine vi{e ne ispunjavaju uslove za
prebivali{te, moraju dobiti posebnu dozvolu da bi se uselili u ku}u. Nakon ovog obave{tenja
bra~ni par Gilou je ulo`io vi{e zahteva za izdavanje dozvole koji su svi bili odbijeni, a osim
toga pokrenut je i postupak protiv J. Giloua zbog nezakonitog zauzimanja poseda. U aprilu
1980. godine oni su kona~no odlu~ili da prodaju ku}u.
U svom podnesku Evropskoj komisiji od 25. januara 1980. godine, bra~ni par Gilou se `alio
na kr{enje prava na dom, prava na mirno u`ivanje svojine, kao i prava na pravi~no sudjenje.
Da bi utvrdio da li je povredjeno pravo na dom garantovano ~lanom 8. Konvencije, Evropski
sud je prethodno morao da ispita da li je ku}a na Gernsiju predstavljala za bra~ni par Gilou
njihov dom. Iako nisu bili na ostrvu gotovo 19 godina, Evropski sud je smatrao da su njihove
veze sa ku}om bile dovoljno sna`ne da bi se mogla smatrati domom (oni su, na primer,
zadr`ali name{taj u ku}i, nisu imali drugi dom u Ujedinjenom Kraljevstvu, a 1979. godine
ponovo su se uselili u ku}u sa namerom da u njoj trajno `ive kada dobiju dozvolu stambenih
organa).
Slede}e pitanje koje je razmotreno bilo je da li je me{anje u u`ivanje prava na dom bilo u
skladu sa zakonom. Bra~ni par Gilou je smatrao da stambeni zakoni na Gernsiju nisu doneti u
skladu sa zakonodavnim ovla{}enjima skup{tine Gernsija, ali je Evropski sud odbacio ovaj
argument zbog toga {to su ovi zakoni doneti u skladu sa uobi~ajenom procedurom, a odobrio
ih je suveren. Dalje, Evropski sud je smatrao da, iako su ovi zakoni davali stambenim
vlastima izvesna diskreciona ovla{}enja, ona su bili u skladu sa zahtevom da zakon mora biti
predvidiv. Naime, na~in vr{enja i obim diskrecionih ovla{}enja bili su definisani dovoljno
jasno u ovim zakonima, tako da je pojedinac bio adekvatno za{ti}en od arbitrernog
odlu~ivanja. Evropski sud je iz ovih razloga zaklju~io da je me{anje bilo u skladu sa
zakonom.
Slede}i uslov koji je trebalo da bude ispunjen je da me{anje ima legitiman cilj. Evropski sud
je istakao da, i pored toga {to se stambena situacija na Gernsiju unekoliko pobolj{ala, ostrvo
ipak ima vrlo malu povr{inu. Zbog toga je bilo sasvim legitimno da vlasti poku{avaju da
odr`e prihvatljiv broj stanovnika i da pritom daju prednost osobama koje imaju sna`ne veze
sa ostrvom ili se bave zanimanjem koje je od va`nosti za razvoj ostrva. Cilj zakonodavstva je
dakle bio legitiman, a to je dobrobit ostrva, i nije ustanovljeno da je ono doneto u bilo koje
druge svrhe.
Da me{anje u pravo na mirno u`ivanje doma ne bi predstavljalo povredu ~lan 8. Konvencije,
ono takodje mora ispunjavati uslov da je "neophodno u demokratskom dru{tvu". Za{tita
ekonomske dobrobiti ostrva sa jedne strane morala je biti u srazmeri sa pravom bra~nog para
Gilou na po{tovanje njihovog doma. Evropski sud je smatrao da se va`nost ovog prava za
pojedinca mora uzeti u obzir kada se odredjuje "polje slobodne procene" koje dr`ava ima. On
je ustanovio da je obaveza bra~nog para Gilou da tra`e dozvolu da bi se uselili ku}u bila u
na~elu prihvatljiva, posebno zbog toga {to su stambene vlasti imale diskreciona ovla{}enja
koja su im omogu}avala da izbegnu nepravi~ne odluke. Zbog toga je Evropski sud zaklju~io
da ovakvo zakonodavstvo u na~elu nije bilo protivno ~lanu 8.
Medjutim, Evropski sud je dalje istakao da specifi~ne okolnosti u slu~aju Gilou nisu uzete u
obzir u dovoljnoj meri. Naime, oni su izgradili ku}u za sebe i svoju porodicu. U to vreme oni
su ispunjavali uslove za prebivali{te i to je bio slu~aj do 1969. godine, kada je novi zakon
stupio na snagu. Oni su `iveli u toj ku}i od 1958. do 1960. godine, a nakon toga su zadr`ali
svojinu na ku}i i ostavili svoj name{taj u njoj, i takodje su doprinosili boljoj stambenoj
situaciji na ostrvu time {to su je izdavali 18 godina. Kada su se 1979. godine vratili iz
inostranstva oni nisu imali dom ni u Ujedinjenom Kraljevstvu niti u inostranstvu, njihova
ku}a na Gernsiju je bila prazna, a izdavanje novim stanarima nije bilo u izgledu. Osim toga,
posle 18 godina izdavanja bilo je neophodno izvr{iti popravke na ku}i, tako da u tom periodu
niko osim bra~nog para Gilou nije ni mogao stanovati u njoj. Zbog navedenih razloga
Evropski sud je zaklju~io da je odbijanje stambenih vlasti da izdaju dozvolu bra~nom paru
Gilou, kao i ka`njavanje gospodina Giloua zbog protivzakonitog zauzimanja poseda bilo
nesrazmerno, tako da je primena zakonodavstva u ovom konkretnom slu~aju predstavljala
povredu ~lana 8.
Kada je re~ o pravu na mirno u`ivanje imovine koje je garantovano ~lanom 1. Prvog
protokola na Konvenciju, vlada Ujedinjenog Kraljevstva je obavestila Evropski sud da ona
nije pro{irila primenu Prvog protokola na ostrvo Gernsi, koje predstavlja teritoriju sa
specifi~nim statusom za ~ije je medjunarodne odnose ona odgovorna. Evropski sud je zbog
toga ustanovio da se ~lan 1. Prvog protokola ne mo`e primeniti u ovom slu~aju, a takodje je
zaklju~io da ~lan 6., koji garantuje pravo na pravi~no sudjenje, nije povredjen.
© Rada Europy / Europejski Trybunał Praw Człowieka, źródło: HUDOC (hudoc.echr.coe.int), pozyskano 13.07.2026. · Źródło