9235/04

VIJEE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL PREDMET DEBELI PROTIV HRVATSKE (Zahtjev br. 9235/04) PRESUDA STRASBOURG 12. listopada 2006. Ova e presuda postati konacnom pod okolnostima utvrenim u clanku 44. stavku 2. Konvencije. Moze biti podvrgnuta urednickim izmjenama. PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE U predmetu Debeli protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui u vijeu u sastavu: g. C.L. ROZAKIS, Predsjednik, ga N. Vaji, g. A. Kovler, ga E. Steiner, g. K. Hajiyev, g. D. Spielmann, g. S.E. Jebens, suci, i g. S. NIELSEN, tajnik Odjela, nakon vijeanja zatvorenog za javnost 21. rujna 2006. godine donosi sljedeu presudu koja je usvojena tog datuma: POSTUPAK 1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 9235/04) protiv Republike Hrvatske kojeg je 1. ozujka 2004. godine hrvatski drzavljanin g. Nedeljko Debeli (,,podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju clanka 34. Konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Konvencija") . 2. Podnositelja zahtjeva je zastupao g. I. Debeli, odvjetnik iz Raba. Hrvatsku Vladu (,,Vlada") zastupala je njena zastupnica ga S. Staznik. 3. Dana 13. lipnja 2005. godine Sud je odlucio Vladu obavijestiti o zahtjevu. Primjenjujui clanak 29. stavak 3. Konvencije odlucio je istovremeno odluciti o osnovanosti i dopustenosti zahtjeva. CINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva g. Nedeljko Debeli hrvatski je drzavljanin roen 1948. godine i zivi u Rabu. 5. Dana 21. prosinca 1998. godine tri osobe, P.M., J.B. i M.C., vlasnici jedne cestice zemlje na otoku Rabu, koja granici s drugom cesticom zemlje, ciji je navodno vlasnik R.S. pokrenuli su postupak za ureenje mea pred Opinskim sudom u Rabu protiv R.S. jer o toj stvari meu njima nije bilo sporazuma. 6. Dana 31. ozujka 2000. godine podnositelj zahtjeva dostavio je podneske sudu tvrdei da i on treba biti stranka u tom postupku jer je ve 1983. godine kupio doticnu cesticu zemlje od R.S., iako nije odmah bio upisan u zemljisne knjige kao vlasnik. Meutim, od tada je u posjedu te cestice. Presudom Opinskog suda u Rabu od 27. prosinca 1991. godine utvreno je da je podnositelj zahtjeva vlasnik, te je on 6. ozujka 1998. godine zatrazio od istoga suda ovrhu te presude. Rjesenje o ovrsi kojim se nalaze uknjizba podnositelja zahtjeva kao vlasnika te cestice zemlje u zemljisne knjige doneseno je 12. ozujka 1998. godine. 7. Izgleda da Opinski sud u Rabu nije nikakvom formalnom odlukom odgovorio na zahtjev podnositelja zahtjeva da sudjeluje u postupku za ureenje mea. 8. Iz zapisnika sa rocista odrzanog 11. travnja 2000. godine vidljivo je da je Ivan Debeli bio nazocan na rocistu kao punomonik podnositelja zahtjeva i da je ponovio svoj prijasnji zahtjev za ureenje mea. 9. Dana 1. lipnja 2000. godine sud je obavio ocevid. Podnositelj zahtjeva je bio osobno nazocan i bilo je navedeno da je podnositelj zahtjeva nasljednik R.S. 2 PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE 10. Iz zapisnika s ocevida vidljivo je da se stranke nisu mogle sporazumjeti o ureenju mea. 11. Na ocevidu je bio prisutan i vjestak koji je dao svoj nalaz te je sud istoga dana donio odluku kojom je uredio mee. U tekstu odluke navodi se da je meu strankama mea sporna. Ta je odluka dostavljena podnositelju zahtjeva 24. prosinca 2002. godine. 12. 2002. godine podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tuzbu radi duljine postupka. Dana 13. veljace 2004. godine Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je ta ustavna tuzba nedopustena zbog nedostatka aktivne legitimacije za voenje postupka, utvrdivsi da podnositelj zahtjeva nije bio stranka u postupku kojemu prigovara. Mjerodavni dijelovi odluke Ustavnoga suda br. U-III-A-668/2002 od 13. veljace 2004. godine glase kako slijedi: ,,2. U konkretnom slucaju radi se o postupku ureenja mee, koji se vodio pred Opinskim sudom u Rabu pod poslovnim brojem: R.I.25/98.... 4. Na temelju clanka 69. stavka 1. tocke 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatrazio je od Opinskog suda u Rabu izjasniti se o navodima ustavne tuzbe. U svom ocitovanju Opinski sud u Rabu navodi da "Ivan Debeli nije punomonik Nedeljka Debelia u postupku ureenja mee, koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Posl. br. R.I.25/98. Nedeljko Debeli nije podnositelj prijedloga za ureenje mee u istom postupku. Nedeljko Debeli niti nije imenovan protustrankom u istom postupku...." II. MJERODAVNO DOMAE PRAVO 13. Mjerodavni dio clanka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br. 49/2002 od 3. svibnja 2002. godine � u daljnjem tekstu ,,Ustavni zakon") glase kako slijedi: ,,1) Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tuzbi i prije no sto je iscrpljen pravni put, u slucaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela nije u razumnom roku odlucio sud ili u slucaju kad se osporenim pojedinacnim aktom grubo vrijeaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tuzbe mogle nastati teske i nepopravljive posljedice. (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuzbu zbog nedonosenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga clanka, Ustavni sud e nadleznom sudu odrediti rok za donosenje akta kojim e taj sud meritorno odluciti o pravima i obvezama ili o sumnji ili optuzbi zbog kaznjivog djela podnositelja. Rok za donosenje akta pocinje tei idueg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama". (3) U odluci iz stavka 2. ovoga clanka Ustavni sud e odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud ucinio kada o pravima i obvezama podnositelja ili o sumnji ili optuzbi zbog njegova kaznjivog djela nije odlucio u razumnom roku. Naknada se isplauje iz drzavnog proracuna u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu." PRAVO I. NAVODNA POVREDA CLANKA 6., STAVKA 1. KONVENCIJE 14. Podnositelj zahtjeva je prigovorio da duljina postupka nije bila sukladna sa zahtjevom ,,razumnoga roka", navedenim u clanku 6., stavku 1. Konvencije, koji glasi kako slijedi: PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE "Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slucaj..." 15. Vlada je osporila tu tvrdnju. 16. Postupak za ureenje mea zapoceo je 21. prosinca 1998. godine, no razdoblje koje treba uzeti u obzir zapocelo je tek 31. ozujka 2000. godine, kad je podnositelj zahtjeva zatrazio da stupi u postupak. To je razdoblje zavrsilo 24. prosinca 2002. godine. Postupak u kojem je sudjelovao podnositelj zahtjeva tako je trajao dvije godine, osam mjeseci i dvadeset cetiri dana pred jednom razinom nadleznosti. A. Dopustenost 17. Vlada je prvo tvrdila da se clanak 6., stavak 1. Konvencije ne primjenjuje na ovaj predmet. Ovdje se radi o izvanparnicnom postupku, koji nije ukljucivao spor ozbiljne i stvarne naravi i stoga nije sukladan ratione materiae s clankom 6., stavkom 1. Konvencije. 18. Vlada je nadalje tvrdila da podnositelj zahtjeva nije zrtva bilo kakve povrede prava zajamcenih Konvencijom, jer nije bio stranka u postupku o kojemu se ovdje radi. 19. Vlada je nadalje tvrdila da ovaj zahtjev predstavlja zloporabu prava na podnosenje zahtjeva, jer je podnositelj zahtjeva namjerno zatajio da je on vlasnik cestice zemlje koja je bila predmet domaeg postupka, budui da nije trazio da njegovo vlasnistvo bude upisano u zemljisnu knjigu. 20. Podnositelj zahtjeva osporio je ove tvrdnje. 21. Glede prigovora Vlade ratione materiae, Sud podsjea da koncept ,,graanskih prava i obveza" ne treba tumaciti iskljucivo pozivom na domae pravo tuzene drzave. Clanak 6., stavak 1. se primjenjuje bez obzira na status stranaka, narav propisa koji ureuju nacin na koji se donosi odluka o sporu i karakter vlasti koja je nadlezna u toj stvari; dovoljno je da ishod postupka bude odlucan za privatna prava i obveze (vidi, inter alia, presudu u predmetu Tre Trakt�rer AB v. Sweden od 7. srpnja 1989. , Series A br. 159, str. 18, stavak 41.). 22. Sud primijeuje da se u ovome postupku radi o ureenju mea izmeu cestice zemlje u vlasnistvu podnositelja zahtjeva i susjedne cestice zemlje u vlasnistvu druge osobe. Ureenje mee izmeu cestica zemlje bilo je blisko povezano s opsegom vlasnistva doticnih cestica zemlje i bilo je odlucno za djelotvorno vrsenje prava podnositelja zahtjeva, tj. za slobodno uzivanje njegovoga vlasnistva. Stoga se u doticnome postupku radilo o utvrenju graanskih prava i obveza podnositelja zahtjeva. 23. Glede postojanja spora Sud upuuje na nacela artikulirana u njegovoj sudskoj praksi (vidi, inter alia, presudu u predmetu Pudas v. Sweden, od 27. listopada 1987., Series A br. 125-A, str. 14, stavak 31.). Osobito, spor (,,contestation") mora biti stvaran i ozbiljan, moze se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava nego i na opseg i nacin njegova vrsenja, i, konacno, rezultat postupka koji se odnosi na spor o kojemu se radi mora biti izravno odlucan za takvo pravo (vidi presudu u predmetu Allan Jacobsson v. Sweden (no.1), od 25. listopada 1989., Series A br. 163, str. 19, stavak 67.). Nadalje, sukladnost s duhom Konvencije trazi da se rijec ,,contestation" ne tumaci previse tehnicki i da joj bude dano znacenje s obzirom na sadrzaj, a ne formalno znacenje (vidi presudu u predmetu Moreira de Azevedo v. Portugal, od 23. listopada 1990., Series A br. 189, str. 17, stavak 66.). 24. Vraajui se na ovaj predmet, u odnosu na postupak za ureenje mea, Sud primijeuje da meu strankama nije postojao sporazum o toj stvari, a sto proizlazi iz zahtjeva koji su podnijeli P.M., J.B. i M.C., Opinskom sudu u Rabu (vidi stavak 5. ove presude), zapisnika o ocevidu (vidi stavak 10. ove presude) kao i iz odluke Opinskoga suda u Rabu od 1. lipnja 2000. godine (vidi stavak 11. ove presude). Ove cinjenice navode na zakljucak da je meu strankama u doticnom postupku postojao stvarni spor o utvrenju mea. 25. Slijedi da prigovor Vlade ratione materiae treba odbiti. 4 PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE 26. Glede prigovora Vlade da podnositelj zahtjeva nije bio zrtva bilo kakve povrede prava i sloboda zajamcenih Konvencijom i da je njegov zahtjev predstavljao zloporabu prava na podnosenje zahtjeva, Sud primijeuje da mu dokumentacija koja mu je podnesena otkriva kako je tijekom rocista odrzanog pred Opinskim sudom u Rabu 11. travnja 2000. godine podnositelja zahtjeva zastupao g. I. Debeli, odvjetnik iz Raba, koji sada takoer zastupa podnositelja zahtjeva pred Sudom. Na ocevidu je podnositelj zahtjeva bio osobno nazocan i bilo je receno da je on pravni nasljednik R.S. Nadalje, odluka Opinskoga suda u Rabu dostavljena je podnositelju zahtjeva. Uz to, podnositelj zahtjeva je dostavio presliku presude istoga suda od 27. prosinca 1991. godine, u kojoj je utvreno da je on vlasnik doticne cestice zemlje. Stoga iz dokumentacije podnesene Sudu proizlazi da je podnositelj zahtjeva sudjelovao u doticnom postupku i da je sud koji je vodio postupak postupao prema podnositelju zahtjeva kao prema stranci u tom postupku. 27. Imajui na umu sve te okolnosti kao i navod podnositelja zahtjeva da je doticni postupak voen pred Opinskim sudom u Rabu trajao nerazumno dugo, Sud ne moze nego zakljuciti da prigovor Vlade glede polozaja podnositelja zahtjeva kao zrtve treba odbiti. 28. Sud nadalje primijeuje da ovaj prigovor nije ocigledno neosnovan u smislu clanka 35., stavka 3. Konvencije. On nadalje primjeuje da nije nedopusten ni po jednoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopusten. B. Osnovanost 29. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedee kriterije: slozenost predmeta, ponasanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i vaznost onoga sto se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, izmeu mnogo drugih izvora prava, predmet Frydlender v. France [GC], br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII). 30. Vlada je tvrdila da je predmet slozen i da je sam podnositelj zahtjeva doprinio duljini postupka zbog toga sto nije trazio uknjizbu svoga vlasnistva u zemljisne knjige, sto je doprinijelo zbrci oko cinjenica predmeta. 31. Podnositelj zahtjeva osporio je te tvrdnje. 32. Sud primijeuje da je postupak kao takav trajao oko godinu i pol dana (od prosinca 1998. do lipnja 2000. godine), sto samo po sebi nije prekomjerno dugo. Sud nadalje primijeuje da je podnositelj zahtjeva stupio u postupak tek u ozujku 2000. godine. Meutim, Opinskom sudu u Rabu je trebalo vise od dvije i pol godine da izradi pismeni otpravak i dostavi odluku podnositelju zahtjeva (24. prosinca 2002.). 33. Izvrsivsi uvid u sav materijal koji mu je dostavljen, Sud ne nalazi da bi Vlada iznijela bilo koju cinjenicu ili tvrdnju koja bi mogla opravdati odugovlacenje u dostavi odluke Opinskoga suda u Rabu. Uzevsi u obzir svoju sudsku praksu o tom pitanju, Sud smatra da je u ovome predmetu duljina postupka bila prekomjerna i da nije zadovoljila zahtjev ,,razumnoga roka". Stoga je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. II. NAVODNA POVREDA CLANKA 13. KONVENCIJE 34. Podnositelj zahtjeva je nadalje prigovorio da nije imao na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na duljinu naprijed navedenoga postupka. Pozvao se na clanak 13. Konvencije, koji glasi kako slijedi: PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE ,,Svatko cija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim drzavnim tijelom cak i u slucaju kad su povredu pocinile osobe koje su djelovale u sluzbenom svojstvu." 35. Vlada je smatrala da ustavna tuzba podnesena Ustavnom sudu zbog duljine postupka predstavlja djelotvorno domae pravno sredstvo. Ustavna tuzba podnositelja zahtjeva bila je utvrena nedopustenom jednostavno zato sto podnositelj zahtjeva nije bio stranka doticnoga postupka. 36. Podnositelj zahtjeva je osporio te tvrdnje. 37. Sud podsjea da je priznao ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu kao djelotvorno pravno sredstvo za duljinu postupka koji je jos u tijeku (vidi predmet Slavicek protiv Hrvatske (dec.), br. 20862/02, ECHR 2002-VII). Stovise u svojoj odluci u predmetu Nogolica (vidi predmet Nogolica protiv Hrvatske (dec.), br. 77784/01, ECHR 2002-VIII) Sud je presudio da postoje posebne okolnosti koje opravdavaju odstupanje od opega pravila o iscrpljenju domaih pravnih sredstava (prema kojemu o pitanju iscrpljivanja treba u pravilu odluciti pozivom na datum kad je zahtjev podnesen Sudu). 38. U ovome predmetu podnositelj zahtjeva je podnio ustavnu tuzbu na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu u odnosu na postupak koji je jos bio u tijeku u to vrijeme. Meutim, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna tuzba nedopustena nalazei da podnositelj zahtjeva nije bio stranka u postupku kojemu prigovara. 39. Sud primijeuje kako je ustavna tuzba koja se odnosi na duljinu postupka onakve naravi kao sto je ovaj o kojemu se ovdje radi, u pravilu dopustena na temelju clanka 63. Zakona o Ustavnom sudu. U svojoj odluci od 13. veljace 2004. godine Ustavni je sud naveo da se postupak tice ureenja mea, sto se vodi pred Opinskim sudom u Rabu. Nadalje je naveo da je prigovor podnositelja zahtjeva priopio Opinskom sudu u Rabu, radi ocitovanja. Tek nakon sto je dobio to ocitovanje Ustavni je sud utvrdio kako proizlazi iz ocitovanja da podnositelj zahtjeva nije bio stranka u doticnom postupku. Iz toga razloga, i samo iz toga razloga, Ustavni je sud utvrdio da je ustavna tuzba nedopustena. 40. Slijedi da je podnositelj zahtjeva mogao podnijeti ustavnu tuzbu i da je mogao iznijeti svoje prigovore. Ustavni sud je postupao po njegovoj ustavnoj tuzbi i o njoj obavijestio sud koji je vodio doticni postupak. Slijedi da ustavna tuzba podnositelja zahtjeva nije odmah utvrena nedopustenom. Tek nakon sto je Ustavni sud zakljucio da, po njegovom misljenju, podnositelj zahtjeva nije stranka u doticnom postupku, zanijekao je podnositelju zahtjeva mogunost dovesti u pitanje duljinu postupka. 41. Slijedi da bi u nacelu Ustavni sud u meritumu ispitao ustavnu tuzbu u odnosu na duljinu postupka koji se odnosi na ureenje mea. 42. Nadalje, djelotvornost toga pravnog sredstva nije dovedena u pitanje samo zato sto su mjerila Ustavnoga suda za ocjenu je li podnositelj zahtjeva bio stranka u postupku cinila vise formalisticka nego ona koja primjenjuje Sud. 43. Slijedi da je ovaj prigovor nedopusten na temelju clanka 35., stavka 3. kao ocito nedopusten i da ga treba odbiti na temelju clanka 35., stavka 4. Konvencije. III. NAVODNA POVREDA CLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1 44. Podnositelj zahtjeva se pozvao i na clanak 1. Protokola br. 1. bez bilo kakvog daljnjeg obrazlozenja svoga zahtjeva. 45. U svjetlu ukupnog materijala koji posjeduje, i utoliko ukoliko su stvari kojima se prigovara u okviru njegove nadleznosti, Sud smatra da u ovome predmetu nije razvidno da bi se cinilo kako je doslo do povrede clanka 1. Protokola br. 1. Slijedi da je ovaj prigovor takoer nedopusten na temelju clanka 35., stavka 3. 6 PRESUDA MAJSKI PROTIV HRVATSKE IV. PRIMJENA CLANKA 41. KONVENCIJE 46. Clanak 41. Konvencije predvia: ,,Ako Sud utvrdi da je doslo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelomicnu odstetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci." 47. Podnositelj zahtjeva nije podnio nikakav zahtjev za pravicnu naknadu ili za bilo kakve pretrpljene troskove i izdatke. Stoga Sud smatra da nema razloga dosuditi mu bilo koji iznos s toga naslova. IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 1. utvruje da je prigovor koji se odnosi na prekomjernu duljinu postupka dopusten, a ostali dio zahtjeva nedopusten; 2. presuuje da je doslo do povrede clanka 6., stavka 1. Konvencije; 3. presuuje da nema razloga dosuditi pravicnu naknadu. Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 12. listopada 2006. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda. S�ren NIELSEN tajnik Odjela Christos ROZAKIS Predsjednik